-   -              2 UsIpor-217/2020-10

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja „B.“ d. o. o., M., zastupanog po opunomoćeniku mr. sc. D. R., odvjetniku u S., tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2021. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 24. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/20-01/218, URBROJ: 513-04-20-2 od 12. svibnja 2020. i predmet vraća na ponovni postupak.

 

2. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je pravovremeno 23. lipnja 2020. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-20/20-01/218, URBROJ: 513-04-20-2 od 12. svibnja 2020. zbog bitne potvrde postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je o istoj pravnoj stvari u tijeku sudski spor između istih stranaka i treće strane koja tvrdi da je ona vlasnik nekretnina koja je predmet oporezivanja te da o ishodu toga postupka ovisi i ishod konkretnog upravnog spora te da je stoga riječ o prethodnom pitanju. Istaknuo je i da je visina osnovice utvrđena u previsokom iznosu, budući da je isplaćena samo djelomično kupoprodajna cijena i budući da se nije upisao kao vlasnik nekretnine zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja. Istaknula je da je pogrešno primijenjena i odredba članka 6. ZUP-a te da su povrijeđena i načela samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Stoga je zatražio poništiti navedeno porezno rješenje.

Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S. KLASA: UP/I-410-20/2019-001/00690, URBROJ: 513-007-17-06/2019-03 od 23. prosinca 2019., a kojim joj je utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 76.478,23 kuna.

 

              U dokaznom postupku čitan je spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-20/2019-001/00690.

 

Tužitelj je predložio izvesti i dokaz saslušanjem njegovog zakonskog zastupnika. Sud je smatrao nepotrebnim izvoditi navedeni dokaz te je stoga on odbijen, budući da je mogao ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta poreznog tijela te ocjenom ostalih izvedenih dokaza te budući da on nije naveo konkretne okolnosti i činjenice radi čijeg utvrđenja ga je predložio. Sud je odbio taj dokaz i zbog razloga koji će biti izneseni u nastavku obrazloženja. Tuženik nije imao kakvih drugih dokaznih prijedloga.

 

Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

Predmet ovoga spora je obveza plaćanja poreza na promet nekretnina označenih čest. zgr. …, K. O. P., u prirodi kuća površine 167 m2 i čest. zem. ., u prirodi dvor površine 1308 m2, koju je tužitelj stekao na temelju ugovor o kupoprodaji kojeg je 19. ožujka 2015. sklopio s prodavateljem „Š.“ d. o. o. Porez mu je utvrđen na temelju odredbi članka 4. stavka 1. i 2. i članka 14. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: broj: 69/97, 26/00, 127/00, 153/02, 22/11 i 143/14, u daljnjem tekstu: ZoPNPN), kojeg je primijeniti u konkretnim predmetu na temelju članka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15, u daljnjem tekstu: OPZ), s obzirom na nadnevak ugovora koji je osnova oporezivanja.

 

              Nije sporno da je tužitelj stekao navedene nekretnine na temelju kupoprodaje i po osnovi navedenoga ugovora i da je stoga obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina.

 

Međutim, pokazala se, u biti, spornim visina porezne osnovice i poreza. Tužitelj je istaknuo i da ishod spora koji se vodi radi utvrđenja prava vlasništva prethodno pitanje za konkretni porezni postupak.

 

Ponajprije, vezano za tužiteljev navod o postojanju prethodnog pitanja, valja istaknuti sljedeće.

 

Prema odredbi članka 4. stavka 1. ZPNPN-a predmet oporezivanja je promet nekretnina, pod čim se, u smislu toga zakona, smatra svako stjecanje vlasništva nekretnine (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine) u Republici Hrvatskoj. Stjecanjem nekretnine, u smislu stavka 1. toga članka, smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba sukladno odredbi članka 4. stavka 2. ZPNPN-a.

 

Odredbom članka 14. stavka 1. ZPNPN-a propisano je da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla, kojim se stječe nekretnina.

 

Tumačeći i iščitavajući citirane zakonske norme, po pravnom stajalištu suda, stjecatelj je u situaciji stjecanja nekretnine kupoprodajom u obvezi platiti porez na promet predmetne nekretnine trenutkom sklapanja pravnog posla čiji je cilj stjecanje nekretnine, budući da ZoPNPN, kao lex specialis, uređuje materiju utvrđenja i naplate poreza na promet nekretnina. Naime, taj specijalni zakonski propis ne određuje upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu kao posebni uvjet nastanka porezne obveze. Može se zaključiti da zakonodavac za nastanak porezne obveze nije zahtijevao ispunjenje i ostalih posebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koje su uređene pozitivnim pravilima stvarnog prava. To znači i da eventualna nemogućnost provedbe ili ne realizacija ugovora na temelju koje je stečeno pravo vlasništva na nekretnini u zemljišnoj knjizi ne utječu na nastanak obveze plaćanja poreza na promet nekretnine.

 

U izloženom je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je tužitelju utvrdilo obvezu poreza na promet nekretnina, budući da u konkretnom predmetu ishod parničnog postupka koji se vodi radi utvrđenja prava vlasništva glede nekretnina koje su predmet oporezivanja nije prethodno pitanje u smislu članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u daljnjem tekstu: ZUP). Naime, prethodno pitanje je, sukladno članku 55. stavku 1. ZUP-a, pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu o kojem ovisi odluka o postupku, a o kojem mjerodavno tijelo, odnosno sud još nije odlučio.

 

              No, osnovani su navodi tužitelja vezano za visinu porezne osnovice i poreza.

 

Prema odredbi članka 9. stavka 2. ZoPNPN-a pod tržišnom vrijednosti nekretnine razumijeva se cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, dok prema stavku 3. toga članka porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.

 

Porezna uprava je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavka 3. i 4. toga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, pri čemu procjenu utvrđuje službenik porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme, na temelju odredbi članka 9. stavka 5. i 6. ZoPNPN-a.

 

Prema članku 9.a ZoPNPN-a ako se radi o nekretnini za koju nema usporednih podataka prema članku 9. stavku 6. toga zakona, niti se radi o postupcima stjecanja nekretnine iz članka 9. stavka 7. toga zakona, procjena tržišne vrijednosti nekretnine provodi se vještačenjem stručne osobe koju imenuje pročelnik područnog ureda porezne uprave (stavak 1.), s time da je vlasnik, odnosno posjednik nekretnine obvezan ovlaštenoj osobi iz stavka 1. toga članka dopustiti pristup na zemljište i građevine radi procjene tržišne vrijednosti nekretnine (stavak 2.).

 

Nije sporno da je porezno tijelo utvrdilo osnovicu poreza na temelju izvoda iz informacijskog sustava i da iz zapisnika o procjeni tržišne vrijednosti ne proizlazi stanje nekretnina koje su predmet oporezivanja u vrijeme stjecanja, odnosno prometa.

 

Iz sadržaja spisa predmeta prvostupanjskog poreznoga tijela proizlazi i da njemu ne prileže kakvi usporedni podaci (ugovori o kupoprodaji i sl.), iz kojih bi bilo razvidno je li se odnose na kretanje tržišnih vrijednosti istih ili sličnih nekretnina s približno istoga područja i u približno isto vrijeme; da obrazloženje poreznih rješenja ne sadrže utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili odlučni pri ocjeni svakog pojedinog dokaza i svih zajedno, vezano za procjenu tržišne vrijednosti i stanje nekretnina odnosno visinu porezne osnovice te da tuženik nije iznio konkretne razloge rješavanja upravne stvari vezano za utvrđenje visine porezne osnovice te određeno ocijenio (ne)osnovanim žalbene navode, osim što je puko prepričao tijek dotadašnjeg upravnog postupka te citirao materijalni propis.

 

U izloženom osporena odluka ne sadrži konkretne, dostatne i obrazložene razloge rješavanja porezne stvari koji bi imali svoje uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te je kao takva arbitrarna i nerazumljiva u promatranom dijelu, zbog čega su u konkretnom predmetu povrijeđene odredbe članka 88. stavka 5. OPZ-a, članka 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. ZUP-a. Osim toga porezno tijelo nije nedvojbeno utvrdilo pravo stanje stvari, odnosno sve činjenice i okolnosti bitne za procjenu tržišne vrijednosti nekretnina, a osobito odnos ponude i potražnje na tržištu nekretnina iste ili slične kvalitete koristeći usporedne podatke o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme, kao i stanje nekretnina u (približno) vrijeme nastanka porezne obveze (u 2015.), pritom cijeneći i druga obilježja koja utječu na vrijednost nekretnine a u koja spadaju: pravna i stvarna svojstva nekretnine kao kategorije zemljišta, namjena, površina, način korištenja i uređenje površina prema prostorno-planskoj dokumentaciji, komunalna opremljenost, prava i tereti koji utječu na vrijednost, doprinosi i priključci, akti o gradnji, položajna obilježja, vrijeme čekanja, predvidivi ostatak održivog korištenja ali i posebnosti konkretnog predmeta. Time je ono povrijedilo i odredbe članka 9. i 9.a ZoPNPN-a, članka 6. stavka 2. OPZ-a te članka 8. i 47. ZUP-a.

 

Stoga, a budući da ono nije zakonito, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 58. stavka 1., u vezi s člankom 31. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu: ZUS), poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom 1. izreke.

 

U ponovnom postupku tuženik je dužan, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog propisa, odlučiti o (ne)osnovanosti tužiteljeve žalbe vezano za visinu porezne osnovice i poreza pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s člankom 81. stavkom 2. ZUS-a.

Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki 2. izreke, utemeljena je na odredbama članka 79. ZUS-a i Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te pravnim shvaćanjima koje je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2086/2018 od 9. travnja 2019. („Narodne novine“, broj: 49/19). Sud je tom odlukom derogirao zaključak sa sjednice sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 6 Su-85/2018-3 od 12. veljače 2018., smatrajući da je on suprotan stajalištu iz odluke toga suda poslovni broj U-I-2753/2012 (prema kojem postupak ne može biti pravičan ako se ne osigura da stranka koja spor izgubi plati protivnoj stranci troškove postupka koji su, u biti, izazvani nezakonitim aktom ili postupanjem države ili javnopravnih tijela) te da se njime na ustavnopravno neprihvatljiv način interpretira jasnu odredbu zakona na štetu prava pojedinaca.

 

S obzirom na to da se, pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova, vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a uzimajući u obzir uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe 250 bodova i zastupanja na ročištu na kojem je zaključena rasprava po 250 bodova, odnosno ukupno 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 5.000,00 kuna, a što uvećano za iznos PDV-a od 25% (1.250,00 kuna), iznosi ukupno 6.250,00 kuna, koliko je i zatraženo, a što je obvezan nadoknaditi tuženik koji nije uspio u sporu i koji je svojim nezakonitim postupanjem uzrokovao trošak.

 

U Splitu 24. svibnja 2021.

 

    S U D A C

 

     Silvio Čović, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv točke 1. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 66.a stavka 1. ZUS-a.

 

Protiv točke 2. izreke ove presude je dopuštena žalba, u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, koja se podnosi ovom sudu i o kojoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa njezino izvršenje (članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćeniku tužitelja mr. sc. D. R., odvjetniku u S., uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 14. i 24. svibnja 2021. i spis poreznog tijela KLASA: UP/I-410-20/2019-001/00690,

-          u spis.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Rogošić