Poslovni broj: II Kž-172/2021-5

Poslovni broj: II Kž-172/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom A. O., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 111. stavka 1. točke 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 65/15. – ispravak i 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kvm-5/2021. (Km-2/2020.) od 22. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podnesenog prijedloga, u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba maloljetnog A. O. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kvm-5/2021. (Km-2/2020.) od 22. travnja 2021., u tijeku postupka nakon podnesenog prijedloga Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj KOm-DO-4/2020. od 14. prosinca 2020. prema maloljetnom A. O. zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. stavka 1. točke 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 551. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 66. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje: ZSM) produljen istražni zatvor prema maloljetnom A. O. U istražni zatvor maloljetniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. rujna 2020. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je maloljetni A. O. po branitelju odvjetniku B. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede prava na pravično suđenje i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti pobijano rješenje i ukinuti istražni zatvor.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Protivno žalbenom prigovoru, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., koju žalitelj nalazi u izostanku razloga o odlučnim činjenicama. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da prema maloljetnom A. O. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. u vezi članka 66. ZSM-a. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti zamjene blažom mjerom, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja žalitelj zapravo osporava postojanje posebne zakonske osnove iz članka 551. stavka 1. ZKP/08. Međutim, psihičko se stanje maloljetnog A. O., kako to pravilno ističe sud prvog stupnja, prema nalazu i mišljenju provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja može dijagnosticirati kao paranoidna psihotična epizoda koja se može objasniti intoksikacijom psihotičnim supstancama, ali i s aktualnom strukturom ličnosti te je riječ o osobi s težim duševnim smetnjama. Prema takvom nalazu i mišljenju vještaka maloljetnik je u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv te postoji visoki stupanj vjerojatnosti za počinjenje težeg kaznenog djela pa je za otklanjanje te vjerojatnosti potrebno liječenje maloljetnika u psihijatrijskoj ustanovi. Dakle, imajući na umu okolnost da je maloljetni A. O. osnovano sumnjiv da je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 111. stavka 1. točka 1. i 2. KZ/11., da je to učinio u neubrojivom stanju i da prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra i psihologa opasnost od ponavljanja djela i dalje postoji upravo zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila neubrojivost tada nema nikakve sumnje da su sve to okolnosti koje upućuju na vjerojatnost da bi maloljetnik mogao na slobodi počiniti teže kazneno djelo.

 

7. Protivno žalbenim prigovorima prvostupanjski sud je vodio računa i o odredbi članka 66. stavka 1. ZSM-a kojom je propisano da će se istražni zatvor prema maloljetniku odrediti samo kao krajnja mjera, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji, u najkraćem nužnom trajanju i samo ako svrhu nije moguće postići primjenom mjera opreza, privremenog smještaja ili istražnim zatvorom u domu. Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se, s obzirom na nalaz i mišljenje provedenog vještačenja, opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela može prevenirati samo mjerom istražnog zatvora te je isključena mogućnost primjene mjere opreza liječenja na slobodi sukladno članku 551. stavku 3. ZKP/08., tim više što je psihijatrijski vještak sugerirao liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Dakle, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da daljnja primjena mjere istražnog zatvora nije nužna i nije razmjerna.

 

8. Suprotno žalbenim navodima, a u skladu s iznesenim kao zamjena za istražni zatvor iz članka 551. stavka 1. ZKP/08. ne mogu se primijeniti privremene mjere iz članka 65. stavak 1. ZSM-a bez obzira na dob žalitelja, kako se to u žalbi predlaže.

 

9. Na pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda, imajući u vidu izneseni sadržaj nalaza i mišljenja psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, ne utječu žalbene tvrdnje o trenutnom stanju maloljetnika.

 

10. Niti žalbeni navod da se prema odredbama ZSM-a maloljetnom A. O. mogu izreći "odgojne mjere ili zavodske mjere" nije od utjecaja za odluku o istražnom zatvoru. Naime, sukladno članku 66. stavak 2. ZSM-a maloljetnik kojemu je određen istražni zatvor smješta se u zatvorenu zavodsku ustanovu, koji smještaj se, sukladno članku 66. stavak 4. ZSM-a, uzima kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere, za slučaj da ista bude izrečena.

 

11. U odnosu na žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora, a sve imajući u vidu težinu protupravnog djela za koje je maloljetnik osnovano sumnjiv, sadržaj nalaza i mišljenja psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja te potrebu određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

12. Nije u pravu žalitelj da mu je boravkom u istražnom zatvoru onemogućeno daljnje školovanje jer nema zapreke da maloljetnik nakon ukidanja istražnog zatvora nastavi svoje obrazovanje, bez obzira hoće li isti biti pušten na slobodu ili upućen u odgojni zavod.

 

13. Međutim, u pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud prilikom ispitivanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora propustio postupiti u skladu s člankom 67. stavak 3. ZSM-a i te uvjete ispitati mjesec dana od pravomoćnosti prethodnog rješenja, ali s obzirom na instruktivnu narav tog roka njegovo propuštanje nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, ali se prvostupanjskom sudu skreće pozornost da u daljnjem tijeku postupka poštuje navedenu zakonsku odredbu. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje konvencijskih prava maloljetnika, a niti mu je donošenjem pobijanog rješenja narušeno pravo na pošteno suđenje, pa tako ni pravo na pristup sudu.

 

14. Budući da žalbenim navodima maloljetnika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 24. svibnja 2021.