1               Poslovni broj: Gž Ovr-334/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-334/2021-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Ž. Š. iz V. G., OIB:…, zastupan po punomoćnici I. Š., odvjetnici iz O. Š., Š. i G. j.t.d. iz Z., protiv ovršenice S. D. iz Z. B., OIB:…, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj Ovr-805/2020-7 od 24. veljače 2021., 24. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj Ovr-805/2020-7 od 24. veljače 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi, radi naplate novčane tražbine i troška ovrhe, a na temelju ovršne isprave, određena je predložena ovrha na pravu plodouživanja ovršenice na poslužnoj stvari precizno opisanoj u prijedlogu za ovrhu, pljenidbom, procjenom i prodajom prava iskorištavanja osobne služnosti – plodouživanja i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali ovršenica zbog svih razloga koje predviđa odredba iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, 70/19; dalje u tekstu: ZPP ). Predlaže da se rješenje o ovrsi preinači, podredno ukine, a ovrha odgodi.

3. Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu predložio da se ista odbije jer je neosnovana i usmjerena na odugovlačenje postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmetno rješenje o ovrsi, obzirom da je ovrha određena temeljem ovršne isprave i u skladu s njom, doneseno je temeljem odredbe članka 23. točke 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje u tekstu: OZ).

6. Ovršnu ispravu u ovom postupku predstavlja djelomično pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj 6 P-2580/15-53 od 28. veljače 2017. kojom je utvrđena ovrhovoditeljeva novčana tražbina.

7. Također, iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj, uz predmetni prijedlog sudu podnio zemljišnoknjižni izvadak, kao dokaz da je u zemljišnoj knjizi, za predmetnu nekretninu, kao nositeljica prava doživotnog uživanja upisana upravo ovršenica.

8. Ovršenica u žalbi ističe da je pobijano rješenje o ovrsi doneseno na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je ovršenica na predmetnoj nekretnini nositeljica samo prava stanovanja. To da proizlazi iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i da se nikako ne može izjednačiti s pravom na plodouživanja na kojem ovrhovoditelj temelji svoj prijedlog. Ističe da nije vlasnica nekretnine i da ne izvršava pravo stanovanja. Smatra da je prijedlog trebalo odbaciti jer se temelji na pravu kojim ovršenica ne raspolaže. Predlaže i odgodu ovrhe o čemu je prvostupanjski sud 26. ožujka 2021. pravomoćno riješio te prijedlog odbio.

9. Žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.

10. Člankom 199. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12; dalje u tekstu: ZV) propisano je u st. 1. da je osobna služnost stvarno pravo koje ovlašćuje pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari (poslužna stvar), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti. Stavkom 2. toga članka propisano je da su osobne služnosti pravo plodouživanja, pravo uporabe i pravo stanovanja.

11. Suprotno žalbenim navodima da je ovršenica nositeljica prava stanovanja, iz predmetnog spisa razvidno je da ovršenica ima upisano pravo doživotnog uživanja, što je osobna služnost koja se na temelju navedenih odredbi ZV-a sadržajno može izjednačiti s pravom plodouživanja. Radi se o pravu koje se ne može prenositi na drugu osobu, pa se tako niti u postupku ovrhe navedeno pravo plodouživanja ne može prodavati i prenositi trećoj osobi. Umjesto toga, u ovršnom postupku na ovrhovoditelja se može prenijeti pravo na ubiranje plodova koje upisano pravo plodouživanja daje ovršeniku. U tom smislu se navedeno pravo koje se crpi iz prava plodouživanja može prenositi na ovrhovoditelja.

12. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno prihvatio zahtjev ovrhovoditelja za ovrhom u smislu članka 81. stavka 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje u tekstu: OZ) ), što znači da bi se pljenidba provodila pljenidbom, procjenom i prodajom prava iskorištavanja osobne služnosti te namirenja ovrhovoditelja iz plodova koje pravo plodouživanja daje na temelju nekog pravnog posla (najamnina, zakupnina).

13. Kako je, dakle, prvostupanjski sud valjano primijenio materijalno pravo, kada je donio rješenje o ovrsi, a nisu ostvareni ni oni žalbeni razlozi, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 50. OZ-a, pozivom na odredbu iz članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. OZ, valjalo je odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi.

 

U Splitu 24. svibnja 2021.