Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                                                                      Poslovni broj: 2 -461/2021-3

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

      Poslovni broj: 2 -461/2021-3

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Rajke Tomerlin-Almer i Siniše Plešea kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. P., zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 3. ožujka 2021., broj KO-DO-965/2021 i žalbi okrivljenika po branitelju E. P., odvjetniku iz D., podnijetim protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 27. siječnja 2021., broj K-140/2020, u sjednici vijeća održanoj dana 24. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

I.              Povodom žalbe državnog odvjetnika i žalbe okrivljenog N. P., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II.              Uslijed gornje odluke, žalba državnog odvjetnika i žalba okrivljenog N. P. su bespredmetne.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Uvodno citiranom pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni N. P. zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te je isti temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećenoj M. S. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.500,00 kuna i okrivljeni N. P. dužan je oštećenici isplatiti navedeni iznos u roku od 15 dana. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećena M. S. s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 320,94 kune upućena je u parnicu. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeniku je naloženo da nadoknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 300,00 kuna u roku od 15 dana, računajući od pravomoćnosti presude.

 

2.              Protiv te presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i okrivljeniku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

 

3.              Protiv iste presude žalbu je pravovremeno podnio i okrivljeni N. P., po svom branitelju E. P., odvjetniku iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, po sadržaju žalbe na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4.              Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08.

 

5.              Žalba državnog odvjetnika i žalba okrivljenog N. P. su bespredmetne.

 

6.              Okrivljenik u svojoj žalbi ističe između ostalog i žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju nalazi u tome da su razlozi o odlučnim činjenicama u presudi potpuno nejasni, odnosno proturječni te da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Međutim, prema sadržaju žalbe, okrivljenik se žali zapravo zbog pogrešnih činjeničnih zaključaka prvostupanjskog suda.

 

7.              Eventualno postojanje bitne povrede bi se moglo sastojati u žalbenom navodu kako je navodno sud izostavio razloge o postojanju namjere za počinjenje kaznenog djela, međutim, prema obrazloženju presude njegova namjera u prvostupanjskoj presudi je obrazložena.

 

8.              Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 povodom žalbi državnog odvjetnika i okrivljenika, ustanovljeno je da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a sastoje se u proturječju izreke presude samoj sebi i razlozima u kojima nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

9.              Naime, okrivljenik je u ovom slučaju proglašen krivim zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11. Prema činjeničnom opisu, okrivljenik je koristeći nepažnju oštećene M. S. iz ormara spavaće sobe uzeo dvije koverte u kojima su bili tajni P. brojevi A. E. i V. C. kartica te u više navrata iz njezinog novčanika, bez njezinog znanja uzimao navedene kartice i putem pripadajućih PIN brojeva podizao različite novčane iznose na bankomatima koje je zadržao za sebe, pa je tako zadržao ukupno 5.500,00 kuna.

 

10.              Zakonski opis kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 čini počinitelj koji počini kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 obijanjem, provaljivanjem ili svladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorenih zgrada, soba, blagajna, ormara ili drugih zatvorenih prostorija ili prostora. Iz činjeničnog opisa ne bi proizlazilo da bi okrivljenik počinio ovo kazneno djelo na bilo koji od opisanih načina jer je u činjeničnom opisu, a kako je gore navedeno, iz ormara spavaće sobe, koristeći nepažnju oštećenice, pronašao dvije koverte u kojima su se nalazili PIN brojevi spomenutih kreditnih kartica te je potajno uzimao kartice iz novčanika i podizao navedene iznose. Prema tome, iz činjeničnog opisa ne proizlazi niti jedan od elemenata koji bi upućivali da se radi o kaznenom djelu krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11, pa je dakle očigledno da je izreka prvostupanjske presude proturječna sama sebi, a osim toga proturječna je i razlozima, budući da prvostupanjski sud na stranici 5 obrazloženja pobijane presude utvrđuje kako je s jedne strane okrivljenik ostvario elemente kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. KZ/11 (dakle, teške krađe), a s druge strane u istoj rečenici govori o kaznenom djelu krađe, a ne teške krađe kako je proglašen krivim što čini daljnje proturječje razloga presude samoj sebi i izreci.

 

11.              Razlozi prvostupanjske presude stoga su u potpunosti nejasni jer iz ovakve presude nije razvidno u čemu prvostupanjski sud nalazi da je okrivljenik svojim radnjama počinio bitne elemente kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 jer niti jedan od modusa počinjenja kako taj zakonski propis određuje nije ostvaren niti obrazložen u pobijanoj presudi.

 

12.              Osim toga, iako je dosuđen oštećenici imovinskopravni zahtjev od kojeg je dijelom upućena u parnični postupak, iz razloga prvostupanjske presude niti jednom rečenicom nije obrazloženo zbog čega je dosuđen taj imovinskopravni zahtjev, upravo u tom iznosu, već je samo navedeno ono što je već rečeno u izreci prvostupanjske presude u odnosu na imovinskopravni zahtjev, a koji isti ne pojašnjava, pa dakle i u tom dijelu izostali su razlozi o odlučnim činjenicama i počinjena je daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

 

13.              Slijedom svega gore navedenog, prvostupanjsku presudu u činjeničnom dijelu uslijed gore učinjenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka nije moguće ispitati, pa su stoga i žalba državnog odvjetnika i žalba okrivljenika u ovom trenutku bespredmetne.

 

14.              U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud pojasniti nejasnoće i razjasniti dvojbe na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem pa će nakon ponovno provedenog postupka koji će detaljno i obrazložiti u smislu odredbe čl. 459. st. 5. ZKP/08 – izložiti će iz kojih razloga sporne činjenice nalazi dokazanima ili nedokazanima, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zbog čega nisu prihvaćeni pojedini dokazni prijedlozi stranaka, a posebice kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, osobito pri utvrđivanju postoje li kazneno djelo i krivnja okrivljenika i pri primjeni određenih odredaba Kaznenog zakona na okrivljenika i njegovo djelo. Ovo posljednje u prvostupanjskoj presudi u potpunosti je izostalo.

 

15.              Stoga je valjalo povodom žalbi okrivljenika i državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, tj. postupiti u smislu odredbe čl. 483. st. 1. ZKP/08.

 

 

U Zagrebu 24. svibnja 2021.

 

 

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

Lidija Vidjak, v.r. 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu