Poslovni broj: 50. Gž Ovr Ob-74/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50. Gž Ovr Ob-74/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice M. M. iz G.., OIB:…, protiv ovršenika F. M. iz Ž.., OIB:…, zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici u Ž.., radi odgode i proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Ovr Ob-2/2021-3 od 26. ožujka 2021., dana 24. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Ovr Ob-2/2021-3 od 26. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe povodom zahtjeva za izravnu naplatu tražbine ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj R1 Ob-500/2019-8 od 10. rujna 2019. kao neosnovan.

2. Rješenje pobija ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 ,28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a) a u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 u daljnjem tekstu: OZ) te predlaže da sud drugog stupnja žalbu prihvati i ukine pobijano rješenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pošavši od utvrđenja da je ovršenik podnio tužbu protiv ovrhovoditeljice radi prestanka obveze uzdržavanja ovrhovoditeljice, a koja obveza mu je određena rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj R1 Ob-500/2019-8 od 10. rujna 2019. koji postupak nije okončan, da isto predstavlja jedan od uvjeta za odgodu ovrhe po prijedlogu ovršenika u smislu odredbe čl. 65. st. 1. toč. 3. OZ, međutim da tvrdnju da ovrhovoditeljica u slučaju donošenja nove sudske odluke kojom bi prestala njegova obveza uzdržavanja ne bi bila u mogućnosti, zbog svog materijalnog stanja, izvršiti povrat uplaćenih joj sredstva po osnovi naprijed navedenog rješenja pa da bi time on trpio nenadoknadivu štetu nije u dovoljnoj mjeri učinio vjerojatnim sud prvog stupnja utvrdio je da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. a u vezi s čl. 210. st. 2. i st. 3. OZ prema kojima bi bilo opravdano odgoditi provedbu predmetne ovrhe, odnosno odgoditi izdavanje naloga bankama za pljenidbu i prijenos zaplijenjenih sredstava po ovrhovoditeljičinom zahtjevu za izravnu naplatu istih te posljedično navedenom prijedlog ovršenika kao neosnovan odbio.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

6. Za svoje utvrđenje o neosnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe sud prvog stupnja dao je valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja i koji žalbenim navodima ovršenika nisu dovedeni u pitanje, a koji navodi predstavljaju samo njegovo viđenje predmetne situacije odnosno drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi OZ.

7. Prema odredbi čl. 65. st. 2. OZ a u vezi s odredbom čl. 210. st. 1. OZ na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu pod jednim od osam uvjeta taksativno nabrojenih u istom članku. Izvan tako određenih uvjeta, od kojih barem jedan mora kumulativno biti ostvaren, nije moguće odgoditi ovrhu.

8. Stoga je, pošavši od utvrđenja da ovršenik nije dokazao vjerojatnost nastanka štete odnosno vjerojatnost da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, pravilno sud prvog stupnja utvrdio da u konkretnom slučaju nema kumulacije uvjeta kao to propisuje OZ te prijedlog za odgodu ovrhe kao neosnovan odbio. Točno je, a kako to žalitelj navodi u svojoj žalbi da za ocjenu vjerojatnosti nastanka nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ne postoji pravni standard. Ne postoje precizna pravila ili mjerila prema kojima bi određena okolnost uvijek predstavljala razlog koji opravdava odgodu ovrhe, odnosno koja bi sama po sebi dovodila do zaključka o vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štetu koju bi provedbom ovrhe trpio ovršenik. Vjerojatnost da će provedbom ovrhe za ovršenika nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta ovisi o nizu elemenata konkretnog slučaja. Da bi se u konkretnom slučaju radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik je trebao učiniti vjerojatnim kako bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije u redovitom pravnom postupku nadoknaditi ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće a koje okolnosti, niti po mišljenju ovog suda drugog stupnja, ovršenik nije učinio vjerojatnim.

9. Žalbeni navodi kojim ovršenik osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći da je sud zanemario da je on u svom prijedlogu predlagao da se službenim putem od ovrhovoditeljice zatraže podaci o njenim primanjima te od MUP-a podaci o vlasništvu motornog vozila ovrhovoditeljice nisu osnovani. Naime, iz prijedloga ovršenika, suprotno žalbenim navodima, proizlazi da je ovršenik predložio da sud službenim putem zatraži podatke od ovršenika po primanjima (dakle njegovim primanjima) i od MUP-a podatke o vlasništvu ovršenika na motornom vozilu (dakle njegovom vlasništvu), a ne ovrhovoditeljice. Stoga, a kako su navedeni prijedlozi ovršenika nejasni, sud po istima u konkretnom slučaju nije imao razloga postupati.

10. Slijedom iznesenog, a kako nisu nađene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 24. svibnja 2021.

S u d a c:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.