Pr-1305/2019

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. G., O.:…, iz S.,
zastupanog po punomoćniku J. B.,
odvjetniku u N. G., protiv tužene R. H., M.
unutarnjih poslova, O.: …, zastupane po ODO u S., G.-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i
javne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2021., u nazočnosti zamjenika
punomoćnika tužitelja S. K., odvjetnice u S. te zz tužene L.
M., po objavi dana 21. svibnja 2021.

p r e s u d i o j e

Tužena R. H. za M. unutarnjih poslova Z., dužna
je u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju G. G., iz S.,
…, isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od

11.166,36 kn i to kako slijedi:

- za mjesec veljaču 2008. iznos od 1.505,44 kn sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od 15. ožujka 2008. , pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem
eskontne stope HNB , koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo
tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,

- za mjesec lipanj 2008. iznos od 100,14 kn sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od 15. srpnja 2008. , pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem
eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo
tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,

- za mjesec srpanj 2008. iznos od 2.791,97 kn sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od 15. kolovoza 2008. pa do isplate, po stopi određenoj
uvećanjem eskontne stope HNB , koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je
prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,

- za mjesec kolovoz 2008. iznos od 1.739,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2008. , pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem

2 Pr-1305/2019

eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,

- za mjesec rujan 2008. iznos od 1.522,90 kn sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od 15. listopada 2008. pa do isplate, po stopi određenoj
uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je
prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,

- za mjesec listopad 2008. iznos od 2.444,56 kn sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od 15. studenog 2008. pa do isplate, po stopi određenoj
uvećanjem eskontne stope HNB , koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je
prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,

- za mjesec studeni 2008. iznos od 518,74kn sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od 15. prosinca 2008. pa do isplate, po stopi određenoj
uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je
prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,

- za mjesec prosinac 2008. iznos od 542,64 kn sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od 15. siječnja 2009. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem
eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo
tekućem polugodištu , za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate, po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za
tri postotna poena; kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od

7.808,25 kn, također sa z.z. kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; tekućom od dana
presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se za više
zatražen iznos od 27.508,91 kn i više zatražene zatezne kamate te kamate na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 11.166,36
kn , tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom ovog suda Pr-277/11 od 1. ožujka 2013. prihvaćen je tužbeni zahtjev
tužitelja te je naloženo tuženiku uvećati dio plaće tužitelja u ukupnom bruto iznosu od

38.675,27 kn, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe. Nadalje je odlučeno da je
tuženik dužan isplatiti tužitelju i parnični trošak u iznosu od 15.750,00 kn.

2.Rješenjem Županijskog suda u Splitu br. GžR-109/13 od 3. srpnja 2014. djelomično
je odbijena žalba tuženice kao neosnovana te potvrđena prvostupanjska presuda u
dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i obvezna tužena isplatiti tužitelju ukupan

3 Pr-1305/2019

iznos od 38.675,27 kuna bruto, s pripadajućim kamatama, dok je preinačena presuda
u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

2.Rješenjem Vrhovnog suda R. H. br. Revr-1749/14-2 od 10. svibnja

2016., prihvaćena je revizija tužene i ukinuta je presuda Županijskog suda u Splitu,
poslovni broj Gžri-109/13 od 3. srpnja 2014. i presuda ovog suda , br. Pr-277/11 od

1. ožujka 2013., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike bruto plaće
ukupan bruto iznos od 38.675,27 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, te
troškovima postupka, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U svojoj
uputi vrhovni sud je naveo da se nameće kao razumljiva i prihvatljiva ocjena da
službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom
višednevnih službi na moru, ima i slobodno vrijeme, a koje vrijeme provedeno izvan
stvarno odrađenih sati rada da se ne može smatrati prekovremenim radom. Stoga da
su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja propustili utvrditi
činjenice bitne za definiranje karaktera rada tužitelja kroz utuženo razdoblje, vodeći
računa o naravi njegovog radnog mjesta i posebnosti obavljanja ove vrste službe i
sadržaja radnih naloga - zapovijedi za obavljanje odgovarajućih poslova, a polazeći
od činjenice da je potpuno neprihvatljivo da bi tužitelj mogao raditi 24 sata dnevno
(bez odmora) određeno razdoblje (tako i u presudi Revr-753/09 od 17. studenog

2009.), a vodeći računa o tome da se pravo na uvećanje plaće ostvaruje samo za
stvarno odrađene sate rada (tako u tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje
odredaba i praćenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 6.
lipnja 2006.).

3.Tužbom tužitelj kao policijski službenik MUP RH, PU SD, P. p. policije S., potražuje od tužene isplatu s osnova uvećanog dijela bruto plaće navodeći
kako tijekom 2008.g. tužena nije tužitelju pravilno obračunala i isplatila razliku
uvećane plaće za ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i
blagdanima kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisutnosti na radu, kao i radnim
nalozima. Tužitelj navodi da se obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora,
na koji da se tužena nije očitovala.

4.U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik da je u
cijelosti obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za prekovremeni rad tužitelja, rad
noću, rad nedjeljom, subotom, blagdanom, rad u smjeni u turnusu. Tužitelju da je
isplaćivan dodatak za rad noću, te ako se usporede obračunske liste plaće i
evidentirani rad noću kroz evidenciju nazočnosti na radu da je jasno vidljivo kako je
tužitelju plaćen dodatak za rad noću sukladno broju odrađenih noćnih sati iz
priloženih evidencija. Također se napominje kako je tužitelju isplaćivan dodatak za
rad noću iako je iz izvješća za period od 11. do 15. svibnja 2008. uz radni nalog broj
24/386 jasno vidljivo kako tužitelj ne radi svaku noć kad mu je evidentiran rad noću
kroz evidenciju nazočnosti na radu. Isto tako, tužitelju da je isplaćivan dodatak za
rad u turnusu temeljem čl. 44. Kolektivnog ugovora gdje da je propisano što se
smatra radom u turnusu. Što se tiče prekovremenog rada tužitelju da je uredno
isplaćivana naknada za prekovremeni rad onda kada ga je isti ostvario ili mu je
naknada za isti bila omogućena kroz korištenje slobodnih dana. Tako da je uvidom u
platne liste predlagatelja vidljivo kako mu je u mjesecu veljači 2008. isplaćeno tri sata
prekovremenog rada, srpnju 2008. jedan prekovremeni sat, kolovozu 2008. isplaćeno

4 Pr-1305/2019

sedamnaest prekovremenih sati, a u mjesecu listopadu 2008. deset prekovremenih
sati.

5.U nastavku postupka izvedeni su dokazi pregledom zahtjeva tužitelja za mirno
rješenje spora od 14.veljače 2011. , platne liste tužitelja, izvod iz registra službenih
osoba, pregledani su radni nalozi koji prileže u spisu, kao i sva ostala pisana
dokumentacija koja je priložena, saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke,
provedeno je vještačenje po sudskom vještaku V. K., ovjereni prijevod
sa engleskog jezika na hrvatski J. presuda suda od 9. rujna 2003., saslušanje
svjedoka R. K. i A. P., detaljni komentar Zakona o radu-
dopunjeno i izmijenjeno izdanje, pravno shvaćanje zauzeto na sjednici građanskog
odjela održanoj 25. travnja 2019., radni nalozi za tužitelja ( list spisa 282-370),
dopuna vještačenja vještaka za knjigovodstveno- financijske poslove V.
K. od 25. svibnja 2020., saslušanje vještaka V. K..

6.Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

7.Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

8.Među strankama nije sporno da je tužitelj kroz utuženo vrijeme bio zaposlenik
tuženika, odnosno policijski službenik MUP-a RH P. P. p. policije S.. Nije sporno ni to da se tužitelj prije
pokretanja parničnog postupka obratio tuženiku u svezi mirnog rješenja spora, na što
tuženik nije odgovorio.

Kao sporno ostalo je raspraviti tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za izvršeni
prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom,blagdanom i u smjenama za
razdoblje 1. siječnja 2008. pa do 31. prosinca 2008.

9. Tužitelj u svom iskazu, a vezano za predmetno potraživanje, navodi da postoje
radni nalozi na kojima se evidentira vrijeme koje je provodio na brodu 24 sata
prisutnosti, a dok mu se službeno vodilo 12 sati. Tužitelj pojašnjava da je bio po četiri
dana na brodu po 24 sata, nakon toga da bi trebao biti četiri dana slobodan, ali da to
nije uvijek bilo tako. Što se tiče evidencije rada, isti da su vodile službene osobe i s
tim da nije bio upoznat. Također, navodi da poslije odrađenih 12 sati je trebao biti 12
sati slobodan, što da nije bilo tako, on da smatra da ga pripadaju predmetne naknade
jer mu se nije pravilno vodila evidencija prisutnosti. Navodi da može kazati da je po
istim osnovama već potraživao isplatu od tuženika samo za drugo razdoblje, a što
mu je bilo isplaćeno, dok u pogledu predmetnog potraživanja za 2008 da mu nije
ništa isplaćeno. Posebno je naveo da za vrijeme kada je on na brodu, da je na
raspolaganju 24 sata, i da od tuženika nije dobio pisano rješenje o organizaciji rada,
kao ni pisano rješenje o preraspodjeli radnog vremena, jednako kao ni rješenje o
korištenju godišnjeg odmora. Nakon što je tužitelju predočen radni nalog 24/386 te je
zatraženo od njega da se izjasni na koji način je trebao raditi po tom radnom nalogu ,
on je kazao da je po tom radnom nalogu trebao raditi upravo na način o kojem je već
govorio, znači četiri dana da bi trebao biti 24 sata neprekidno na brodu.

5 Pr-1305/2019

9.1U svom iskazu svjedok R. K. navodi kako je u razdoblju od 2005. do

2008. godine radio na brodu S.. M. kao mornar, a u većini slučajeva da mu je
bio nadređeni B. I.. N., za brod sv. M. da je određen minimalni broj
posade i to da je upravo bio broj od 8 članova posade, a za utuženom razdoblju da ih
je bilo četiri člana posade i to dva mornara, strojar i zapovjednik. Dakle, on da je
obavljao poslove mornara-policajca pa npr. kada bi uhvatili talijansku koču da plovi
na njihovom teritorijalnom moru, da je on kao mornar-policajac odlazio na tu koču
sam umjesto sa još dvojicom mornara-policajaca da bi uredovao na toj talijanskoj
koči. Za vrijeme rada po višednevnim radnim nalozima da nije bilo moguće a zbog
potreba posla kao i zbog manjka članova posade odspavati u komadu osam sati ili
pak "neraditi 12 sati". Naime, zbog potreba posla uvijek da su bili na raspolaganju
nadređenima, uvijek su bili na vezi, te po nalogu obavljajući već ranije utvrđene
zadaće koje proizlaze iz višednevnih radnih naloga, obavljali su poslove ne samo u
redovitom radnom vremenu već i izvan njega. U vrijeme kada ne bi obavljali po
zadaćama, mogli bi odspavati, ali nikada kao što je već ranije rekao u duljini od osam
sati. Ističe, da je sv. M. plovilo duljine 25 metara, te su oni članovi posade a time
i on da obavlja poslove za još jednog mornara, odnosno za duplo predviđenu
minimalnu posadu. Navodi da su obavljali poslove kako po pomorskom zakonu tako i
po zakonu o policiji, poslove pomorske policije, temeljne policije, poslove čuvanja
državne granice od J. pa do L., te da nije nikada dobio od tuženika
rješenje o korištenju slobodnih dana i rješenje o preraspodjeli radnog vremena.
Tužena da mu je isplaćivala plaću prema satnici koja je naštimavana od nadređenih
a u mjesečnom fondu sati. U tom razdoblju da nije bio plaćen prekovremeni rad.
Brodski dnevnik da je dokument u koji je zapovjednik broda upisivao sve što se na
brodu događalo i to do detalja i to da bi bio jedini vjerodostojni dokument koji bi
potvrdio poslove koje su obavljali. Njegovo radno mjesto da je na brodu i da drugog
radnog mjesta nema. Tuženik da mu nije isplaćivao terenski dodatak. Za to vrijeme
da nije dobivao nikakav tzv. pomorski dodatak kao što to primaju pomorci. Nije bilo
moguće za vrijeme trajanja višekratnog radnog naloga skinuti radnu odoru te otići sa
broda dakle, ne biti u službi. Bili su obvezni obavljati poslove policije na otocima
dakle, na kopnu jedino za to vrijeme da su bili izvan broda. Zapovjednika broda nitko
da ne može zamijeniti kao ni strojara. U pomorskoj policiji da nije bilo tzv. pasivnog
dežurstva. U policiji pasivno dežurstvo da je bilo moguće u interventnoj i specijalnoj
policiji kada bi isti dolazili po pozivu na intervenciju, a sve po potrebi, time da su isti
poziv čekali, od poslodavca određenom mjestu, odnosno prostorijama. Navodi da se
ovdje radi o plovilu dosta velikom, dugom 25 metara, te da su oni obavljali poslove
čišćenja i održavanja broda, motora, kao i pomoćnog broda (gumenjaka), kuhali i
prali. Njih četvorica da su se uvijek držali zajedno, svi da su radili sve, jer da jedino
na taj način bi brod bio u funkciji da bi se zadače i mogle izvršavati. Inače, brod da
ima kako glavne tako i pomoćne motore. U pravilu, brod da je uvijek a po dojavama
isplovljavao jako brzo i bio u funkciji. Postupajući po višednevnom radnom nalogu
provodeći zadaće u istome, nakon odrađenih osam sati redovitog rada onih
preostalih 16 sati u danu u slučaju da vrše određenu intervenciju a što da im je i
posao po radnom nalogu, te da bi se znalo događati da se ne odmaraju po više
dana, a ukoliko bi i bilo vremena za odmaranje on da bi spojio tri stolice, stavio jastuk
i tako odspavao iako da je na raspolaganju imao kabinu na brodu i to kabinu mornara
koja da je bila tijesna i klaustofobična. Dakle, da je radio sve kako stoji u
višednevnom radnom nalogu a po naređenju i nalogu njemu neposredno
nadređenog, te da se ne mogao točno odrediti koliko se u onih preostalih 16 sati u
danu se odmarao a koliko bi efektivno radio. Ističe da je prestao raditi kod tuženika

6 Pr-1305/2019

2009. godine. U svom iskazu svjedok A. P. u većem dijelu iskazivao je sukladno iskazu svjedoka K..

10.Uvidom u radne naloge tužene sud je utvrdio kako je u istima određen sat i dan početka i završetka rada, radni zadatak te mjesto izvršenja istog. Iz istih je razvidno
kako je tužitelj bio obvezan izvršavati opće i posebne zadatke te aktivno dežurati
cijelo vrijeme službe, koje je određeno od prvog do posljednjeg dana službe.
Pregledom Izvještaja razvidno je postupanje, obavljeni rad i u kojem vremenu je isti
izvršavan, za svakog člana posade, a na temelju višednevnog radnog naloga.

11.Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i
svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i
25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično
osnovan.

12.Na temelju članka 14. Zakona o službi u oružanim snagama ("NN"
broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07, dalje: ZSOSRH/07) propisana je
supsidijarna primjena odredbi propisa o državnim službenicima i namještenicima,
općih propisa o radu i kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s njima. Stoga je
osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivana primjenom Zakona o radu ("NN" broj (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13,93/14) dalje: ZR) te Kolektivnog
ugovora za državne službenike i namještenike ("NN" broj 93/08, 23/09,
39/09, 90/10, 89/12; dalje: KU/08). U smislu članka 94. ZR-a, za otežane uvjete rada,
prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za
koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću; a iz
članka 43. stavak 2. ZR-a proizlazi kako puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40
sati tjedno.

13.Člankom 194. ZR-a, propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su
ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su
naknadno postali članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, te je čl. 7. istog
Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno
ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca,
kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo
ako tim zakonom nije drugačije određeno, te je čl. 90. st.1. istog Zakona propisano
da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti
plaću u iznosu manjem od iznosa određenog Kolektivnim ugovorom.

14.Prema odredbi čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i
namještenike (NN 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 u daljnjem tekstu KU) plaću službenika
i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Dodaci na osnovnu
plaću utvrđeni su Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko
zvanje te čl. 87. st. 1. Zakona o policiji. Stavkom 11. KU je određeno da ako je rad
službenika organiziran na drukčiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati
tjedno, a stavkom 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog
rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana

7 Pr-1305/2019

prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog
rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u
kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj
prekovremeni rad ostvaren. Prema članku 41. KU/08 plaću službenika i namještenika
čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Odredbom čl. 44. st. 1. KU propisano
je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to za
rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom
35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%.
Stavkom 2. propisano je da se dodaci međusobno ne isključuju. Stavkom 9.
određeno je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika
organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8
sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, stavkom 10. određeno je da
će se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u
smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatrati svaki
sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a stavkom 11. je određeno
da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni
rad da je rad duži od 40 sati tjedno. Stavkom 12. određeno je da su redovni mjesečni
fond radnih sati, sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu,
a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.
Stavkom 13. određeno je da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi
prekovremenog rada, službenik ili namještenik da može koristiti jedan ili više
slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada i to u omjeru
1:1,5, te da mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme
korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren.

19.Nadalje Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog

2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, u članku 2. točka 1. i 2.
definira radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na
raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim
propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije
radno vrijeme.

15.Također valja navesti kako se tuženik često u sudskim odlukama ili žalbenim
navodima u postupcima pred sudovima u pitanjima iste činjenične i pravne osnove
poziva na to da nema mjesta primjeni Direktive broj 2003-88/EZ budući da je
člankom 1. stavkom 2. Direktive propisano kako se ona primjenjuje na sve sektore
djelatnosti, kako javne tako i privatne, u smislu članka 2. Direktive 89/391/EEZ od 12.
lipnja 1989., a članak 2. stavak 2. Direktive 89/391/EEZ određuje da se ta Direktiva
ne primjenjuje kod obilježja svojstvenih određenim specifičnim aktivnostima u sektoru
državne uprave, kao što su oružane snage ili policija, ili na neke posebne aktivnosti u
poslovima zaštite građana s kojima je u direktnoj suprotnosti. Međutim, ta odredba
propisuje i kako je u tom posebnom slučaju potrebno u najvećoj mogućoj mjeri
osigurati sigurnost i zdravlje radnika s obzirom na svrhu Direktive, što po ocjeni ovog
suda znači kako se dosegnute stečevine navedenih Direktiva imaju posredno
primijeniti i u ovom slučaju. Naime, naziv Direktive 89/391/EEZ glasi: Okvirna

8 Pr-1305/2019

direktiva o sigurnosti i zdravlju na radu, i podrazumijeva osiguranje uvjeta za
sigurnost i zdravlje zaposlenika. Ako tužitelj radi i boravi sedam dana po 24 sata na
brodu, ako mu se ne osigurava neprekinuti osmosatni odmor, ako na brodu nema
dovoljno članova posade, ako mu se ne isplaćuju naknade posebnih dodataka s
naslova sati provedenih na brodu a koji nisu "efektivno radno vrijeme", nedvojbeno
se može zaključiti kako tuženik kao poslodavac nije osigurao radne uvjete koji
garantiraju sigurnost i zdravlje zaposlenika. U odnosu na primjenu navedenih
Direktiva, s obzirom kako u utuženom razdoblju R. H. nije bila članica
EU, za navesti je da se one i ne primjenjuju izravno. Europski sud
ustanovio je u pravu EU-a načelo koje obvezuje sudove u državama članicama da
interpretiraju interno pravo u svjetlu prava EU-a te mu kroz interpretaciju pokušaju
dati isto značenje i učinke kakvi bi nastali izravnom primjenom norme Zajednice, a
sve u svrhu da europsko pravo bude djelotvorno ako se ciljevi europske integracije
doista žele ostvariti.

16.Slijedom navedenog, pravilno se tužitelj poziva na primjenu KU/04 gdje je
odredbom članka 39. određeno među ostalim, da će se osnovna plaća službenika i
namještenika uvećati za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom
25%, za rad nedjeljom 35%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik
radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%.
Ako službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na
Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150% te da se dodaci međusobno ne
isključuju. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u
smjenama (2 prve - 2 druge - 2 treće - 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki
sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati kao i svaki sat rada duži od
predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada. Ako je rad službenika i
namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati
tjedno. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili
namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim
satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30
min. redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi
broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad
ostvaren. Tijekom postupka nisu dostavljena odgovarajuća rješenja o tome.

17.Dakle, temelj za plaćanje prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i
blagdanom je ZSOS kao opći propis, a (supsidijarno) također i u propisi o državnim
službenicima i namještenicima te općim propisima o radu. S druge strane, kako
tužena nije dokazala ni da je prema ZSOS organizirala preraspodjelu radnog
vremena niti da je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano
obavljanje poslova i zadaća, a što bi istu ekskulpiralo u ovoj pravnoj stvari, tužitelj je
dokazao pravni temelj svoje tražbine u dijelu osmosatnog prekovremenog rada
dnevno.

18.Stav je Vrhovnog suda RH da je obzirom na specifičnost ovakve službe djelatnih vojnih osoba koja se očituje u nemogućnosti napuštanje radnog mjesta tijekom

9 Pr-1305/2019

višednevnog boravka na terenu i kada je životno i logično da tužitelj kao djelatna
vojna osoba zbog same činjenice rada na terenu ne može napustiti mjesto rada, da
ima pravo na slobodno vrijeme u kojem se odmora po 8 sati dnevno. Taj stav
prihvaća i ovaj sud te se provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč
obveznoj prisutnosti tužitelja na radu, ne može smatrati prekovremenim radom, stoga
je prilikom isplate plaće ne može se vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24
sata.

19.Kako bi se sukladno navedenom utvrdila visina potraživanja tužitelja, a sukladno uputi višeg suda provedeno je i dopunsko vještačenje po vještaku za
knjigovodstveno-financijske poslove V. K., kako bi se utvrdio točan broj
sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanom te visina
dodataka na plaću tužitelja kroz utuženo razdoblje, na način da se iz obračuna
izuzme 8 sati dnevnog odmora.

20.U svojoj dopuni vještačenja br. 122/12 od 25. svibnja 2020., vještak za
knjigovodstveno- financijske poslove V. K. navodi da je na osnovi istog i
izvršenog obračuna mišljenja da uzimajući u obzir da je tužitelj boravio na plovilu 24
sata, te da se rad tužitelja u slučaju višednevnog uzastopnog radnog angažmana po
24 sata obračuna način da se iz obračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora, tužitelj da
bi u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008. po osnovi prekovremenog
rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom ostvario naknadu u ukupnoj bruto
svoti od 11.166,36 kn ili po mjesecima kako da je to prikazano u koloni broj 30.,
Tablice 1 koja se daje u prilogu dopune vještačenja.

21.Podneskom od dana 8. srpnja 2020. tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju
vještaka te navodi da je za svaki dan tužitelja proveden u višednevnoj plovidbi u obzir
vještak uzeo 24 sata, od kojih da se 8 sati odnosni na redovan rad, 8 sati na odmor,
a 8 sati na prekovremeni rad. Ovo da nije sporno budući da su viši sudovi naložili da
se unutar 24 sata mora računati 8 sati odmora. Nadalje, vještak da je preostalih 16
sati angažiranja računao 8 sati redovnog rada, a 8 sati prekovremenog rada, kako za
radne dane od ponedjeljka do petka, tako i za rad subotom i rad nedjeljom te na
blagdane. Međutim, da tužitelj smatra pozivom na odredbe Kolektivnog ugovora da je
vještak rad subotom i nedjeljom trebao računati na način da se od 24 sata odbije 8
sati odmora, a preostalih 16 sati da predstavljaju prekovremeni rad tužitelja. Drugi
prigovor da se odnosi na umanjenje za ostvarene slobodne dane. Vještak navodi da
je tražbina tužitelja umanjena za slobodne dane , ali ne i za dane tjednog odmora,
što da je sukladno propisima. Međutim, vještak da nije trebao umanjiti tražbinu za
slobodne dane koji da su bili nadoknada za dnevni odmor tužitelja koji mora trajati
neprekidnih 12 sati. Naime, da treba uzeti u obzir da je tužitelj imao pravo na dnevni
odmor od 12 sati neprekidno, koji da nije mogao koristiti u cijelosti, za koji odmor da
je dobivao i slobodne dane, ali onda ti slobodni dani da ne mogu biti osnova za
umanjenje tražbine tužitelja po osnovi prekovremenog rada.

22.Na ročištu dana 17. ožujka 2021. saslušani vještak za knjigovodstvo i financije
V. K. navodi da u odnosu na istaknute prigovore tužitelja po punomoćniku
iz podneska od srpnja 2020., da je prekovremeni rad trebalo obračunati sukladno čl.

10 Pr-1305/2019

44. st. 9. KU, navodi da prije svega u spisu nije priložena odluka o organizaciji
radnog vremena tužitelja za sporno razdoblje, a da je iz evidencije o radnom
vremenu kao i radnih naloga tužitelja nedvojbeno utvrđeno da je dio radnog vremena
organiziran u turnusu, a da je dio radnog vremena se odnosio na višednevnu
plovidbu. Kako u spisu ne prileže odluka o organizaciji radnog vremena tužitelja
obračun da je izvršio za prekovremene sate tijekom višednevnih plovidbi sukladno čl.

44. st. 11. KU. Sukladno navedenom obračun prekovremenih sati ostvarenih
subotom i nedjeljom da nije bilo moguće izvršiti na način da se od 24 sata odbije 8
sati dnevnog odmora, a preostalih 16 sati obračuna kao prekovremeni rad. Dakle, da
je obračun prekovremenih sati rada u spornom razdoblju vršen na temelju jednakih
propisa kao i u osnovnom vještačenju. Isto da je primjenjivano i u ovoj dopuni
vještačenja, s tim što je u dopuni uzet u obzir 8 sati dnevnog odmora sukladno
nalogu suda. Napominje da razlika između njegovog izračuna i izračuna vještaka
G. koji se prilaže uz podnesak tužitelja po punomoćniku nastaje iz razloga što je
vještak G. prilikom rada subotom i nedjeljom u obzir uzimao 16 sati
prekovremenog rada te što nije umanjivao sate noćnog rada prilikom obračuna u
varijanti kada se uzima u obzir dnevni odmor od 8 sati. Napominje da je vještak
Galiot obračun prekovremenog rada vršio sukladno čl. 44. st. 9. KU, dok da je on
izračun izradio sukladno čl. 44. st. 11. KU i to iz razloga što u spisu ne postoji odluka
o radnom vremenu tužitelja pa da je trebalo primijeniti stavak 11. U odnosu na
istaknute prigovore tužitelja po punomoćniku da je trebao umanjivati tražbinu za
slobodne dane koji su bili naknada za dnevni odmor tužitelja koji ga pripada prema
čl. 11. KU navodim da su utvrđeni prekovremeni sata rada primjenjivani sukladno čl.

44. st. 13. KU, a sve kako je i opisano u nalazu dopunskog vještačenja.Nadalje
napominje da nije vršio umanjenje prekovremenih sati rada za slobodne dane koji da
se odnose na dane tijekom odmora sukladno čl. 12. KU kako je i navedeno u dopuni
predmetnog vještačenja.Također u odnosu na prigovore tužitelja po punomoćniku u
kojima ističe da ga pripada 12 satni odmor između 2 radna dana , navodi da nije
propisano da će se službeniku ili namješteniku koji nije koristio 12 sati odmora
između dva radna dana u mogućnosti nadoknaditi kroz slobodne dane, već da se
takav rad obračunava kao prekovremeni rad, a što da je i izvršio prilikom ovog
predmetnog obračuna. Kada bi se obračun vršio prema prijedlogu tužitelja po
punomoćniku tada da bi trebalo umanjiti broj obračunatih prekovremenih sati, ali na
uštrb povećanja broja sati odmora što da ne proizlazi iz čl. 11. KU. jer da tužitelj ne
može istovremeno koristiti dnevni odmor i za iste sate ostvariti prekovremeni rad.
Dakle, broj slobodnih dana koje je tužitelj ostvario u pojedinom mjesecu, a sukladno
priloženoj evidenciji koju je dostavio tuženik da ne može se koristiti za naknadu
dnevnog odmora koji tužitelj nije iskoristio već samo za umanjenje obračunatih
prekovremenih sati rada sukladno čl. 44. st. 13. KU. Slijedom navedenog, u cijelosti
da ostaje pri svom nalazu i mišljenju i dopuni predmetnog vještačenja od 22. svibnja

2020.

23.Tužitelj je i nakon očitovanja vještaka na prigovore ustrajao u istima i u provođenju novog vještačenja po drugom vještaku.

24.Pregledom dopune vještačenja br. 122/12., od 25. svibnja 2020 te usmenim
očitovanjem vještaka na ročištu dana 17. ožujka 2021., ovaj sud smatra da je vještak
precizno i jasno obrazložio kako je rađen obračun po prijedlozima stranaka sukladno
čl. 44. st. 11. KU te da je sve vrlo detaljno prikazao u priloženim Tablicama
dostavljenim u prilogu, a u svom iskazu u cijelosti i argumentirano osporio prigovore
stranaka. Tužena je imala mogućnosti sukladno istaknutim prigovorima voditi
preciznu evidenciju sukladno stavu VSRH stvarno određenih sati i vrijeme odmora

11 Pr-1305/2019

tužitelja i u nastavku postupka istu priložiti, ali takva evidencija nije vođena. Nadalje
stranke nisu, osim paušalno, pobile točnost prikazanih obračuna. Dakle, nisu
dokazale da je vještak izvršio obračun suprotno stvarno odrađenim satima tužitelja,
nalogu suda i važećim zakonskim propisima te da vještak nije uvažavao slobodno
vrijeme tužitelja, a niti na taj način osporile predmetno vještvo. Stoga ovaj sud u
cijelosti prihvaća dopunsko vještvo vještaka za knjigovodstvo i financije V.
K. br. 122/12 od 25. svibnja 2020, jer je izrađeno od strane stručnjaka po
pravilima struke, a stranke ga svojim prigovorima nisu dovele u pitanje.

25.U svom vještvu vještak je utvrdio da bi u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008. po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i
blagdanom tužitelj ostvario naknadu u ukupnoj bruto svoti od 11.166,36 kn uzimajući
u obzir da je tužitelj na brodu u slučaju višednevnih plovidbi boravio na brodu 24
sata, te je iz obračuna izuzeo 8 sati dnevnog odmora, sukladno stavu VSRH-a, ili po
mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 30., Tablice 1 koja je u prilogu dopune
ovog vještačenja, a koji obračun prihvaća i ovaj sud. Stoga je za više zatraženo za
iznos od 27.508,91 kn i više zatražene zakonske zatezna kamate tužbeni zahtjev
valjalo odbiti kao neosnovan.

26.Tužitelju su na dosuđeni iznos priznate i zatezne kamate na svaki pojedinačni
mjesečni iznos ( utvrđen u Tablici 1 vještaka – list spisa 388), koja teče od 15.-og
dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, po stopi uređenoj čl. 29. st. 2.
ZOO-a, a koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja
je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za
petpostotnih poena do 31. srpnja 2015.g. a od 01. kolovoza 2015.g., po stopi koja se
određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.

27.Nadalje, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan u dijelu za
zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u
bruto iznosu od 11.166,36 kn. Naime, u skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona
o porezu na dohodak ("NN" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11.,
144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15., u daljnjem tekstu: ZPD)
predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac,
isplatitelj primitka iz čl. 14. istog zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake
isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i 9.
Pravilnika o porezu na dohodak ("NN" broj 95/05., 96/06., 68/07.,
146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14., u daljnjem
tekstu: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog
rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog
primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika,
umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po
posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st.

9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a
(porezna osnovica).Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje

12 Pr-1305/2019

istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61.
st. 1. Pravilnika).S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji
čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s
isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na
dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne
obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih
kamata neosnovan.

28.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. i 155. Zakona o parničnom
postupku („NN“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
02/07., 84/08., 25/13. , 89/14 i 70 /19- drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama
i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 69/93., 87/93., 16/94.,
11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popis
parničnog troška.Tužitelju je priznat trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje
spora – 100 bodova, za sastav tužbe – 100 bodova, za zastupanje na raspravama
od 17. studenog 2011. , 1. veljače 2012. , 18. travnja 2012. , 18. rujna 2012. , 23.
listopada 2012. , 28. studenog 2012. , 14. veljače 2013. , 31. siječnja 2017. , 5.
travnja 2017. , 9. ožujka 2020. , 16. rujna 2020. , ,. i 17. ožujka 2021. – za svako po
100 bodova, za pristup na ročišta 7. listopada 2020 i 30. studenog 2020- za svako
po 25 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 10. listopada 2011.,15.
listopada 2012., 20. siječnja 2017 i 8. srpnja 2020. – za svaki po 100 bodova, što
ukupno daje 1850 bodova, (vrijednost 1 boda = 10 kn) što iznosi 18.500,00kn, tom
iznosu valja pridodati 25% PDV-a, što daje iznos od 23.125,00 kn, tom iznosu treba
dodati trošak vještačenja od 3.800,00 kn, tako da ukupno priznati trošak tužitelju
iznosi 26.925,00kn. Sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužitelj
cijeneći osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspio 64,5%, a tužena sa 35,5 %, kada se
postotak kojim je tužena uspjela u parnici odbije od postotka kojim je tužitelj uspio u
parnici, dobije se postotak od 29% u kojem je tužitelj uspio u ovoj parnici. Kako je
tužitelj uspio konačno sa 29 % u tom omjeru mu od priznatog parničnog troška
obistinjen parnični trošak u iznosu od 7.808,25 kn. Slijedom navedenog valjalo je
odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 21. svibnja 2021.

SUDAC:

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana
primitka pismenog otpravka iste.