Posl. broj: 13. K-2093/18-22

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

                                                                                                               

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Benčić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Melite Prugelhof kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (NN br.125/11 i 144/12 – dalje u tekstu KZ/11), a povodom optužnice ODO u Zagrebu broj K-DO-627/18 od 07. prosinca 2018., nakon održane javne rasprave u prisutnosti tužiteljice ODO Zagreb Mirne Bosančić, punomoćnice oštećenika odvjetnice S. N. M., branitelja okrivljenog odvjetnika J. P. i okrivljenika osobno, dana 21. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80,11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 143/12; u daljnjem tekstu ZKP) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom ovog suda poslovni broj K-2093/18-2 od 10. siječnja 2019., protiv okr. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (NN br.125/11 i 144/12 – dalje u tekstu KZ/11),  a donesen povodom optužnice ODO u Zagrebu broj K-DO-627/18 od 07. prosinca 2018., kojim je tužitelj temeljem čl. 540. st. 1. ZKP-a tražio da ovaj sud temeljem čl. 541. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda , 143/12, 56/13 i 145/13 – dalje u tekstu ZKP/08)  izda kazneni nalog;

 

Temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17 – odluka Ustavnog suda , 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17  – dalje u tekstu ZKP/08)

 

Okrivljeni D. B. - OIB: …, sin V. i R., rođene J., rođen ... u Z., s prebivalištem u Z., drž. …, SSS, strojarski tehničar, zaposlen u vlastitoj tvrtci B. u., …, s mjesečnim primanjima od 3.200,00 kuna, neoženjen, otac jednog djeteta, neosuđivan prema izvatku iz kaznene evidencije MP RH, ne vodi se drugi kazneni postupak.

 

 

 

 

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

              da bi:

 

              u razdoblju od 17. prosinca 2015. do 10. studenog 2016., u Z., prema unaprijed stvorenoj nakani da se nepripadno materijalno okoristi, iako je znao da je nakon smrti svog oca V. B., koji je preminuo 17. prosinca 2015. i koji je bio glavni član A. e. kartice broja …, dužan izvijestiti P. C. d.o.o. o očevoj smrti i prerezati svoju karticu kao karticu dodatnog člana, jer da ju više nije ovlašten koristiti, karticu nastavio upotrebljavati u raznim trgovinama, cijelo vrijeme lažno prikazujući da je on glavni član kartice, pa kada su mu trgovci povjerovali i predavali mu kupljenu robu, terećen je račun pokojnog V. B., a potom je, kako bi uvjerio zaposlenike P. C. d.o.o. da je V. B. i dalje živ, dijelom plaćao račune, čime se nepripadno materijalno okoristio za novčani iznos od 33.945,10 kuna, a trgovačko društvo P. C. d.o.o. oštetio za spomenuti novčani iznos,

 

              dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi te ga je time naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini,

 

              pa da je time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu Kazneni zakon/11).

 

              Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 upućuje se oštećenik P. C. d.o.o. iz Z., da svoj imovinsko pravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

 

              Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 okrivljeni se oslobađa dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka koji padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

1.              Povodom uvodno navedene optužnice s prijedlogom za izricanje presude s izdanim kaznenim nalogom, ovaj sud je 10. siječnja 2019. izrekao navedenu presudu protiv koje je podnio prigovor branitelj okrivljenog, pa je optužno vijeće postupajući u skladu sa čl. 348. st. 54. ZKP/08, a u vezi s čl. 542. st. 4. ZKP/08 potvrdilo navedenu optužnicu, nakon čega je pred ovim sudom održana rasprava. Dana 31. svibnja 2021. iznova je započela rasprava u ovom predmetu, a na kojom raspravi se okrivljeni na pitanje kakav stav zauzima prema optužbi, izjasnio da se ne osjeća krivim, pa je sud u dokaznom postupku uz suglasnost stranaka kao svjedoka saslušao bivšu predstavnicu oštećenika A. B.2 te pročitao i razgledao dokumentaciju oštećenika sa lista 5-15 spisa, rješenje o nasljeđivanju za oca okrivljenog, prijedlog za ovrha sa rješenjem o ovrsi, uvjerenje Službe za upravne poslove PU…-a, uvjerenje Državne geodetske uprave, neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišnih knjiga, obavijest sa lista 25 spisa, izvješće oštećenika o troškovima po kartici sa lista 38-52 spisa, izvješća sa računa sa lista 67 spisa, ponudu sa lista 70 spisa, izvješća oštećenika o prometu po računu te ispise elektronskih podataka oštećenika o korištenju kartice sa lista 117-119 spisa.  Na kraju dokaznog postupka prilikom ispitivanja okrivljeni je ponovio da nije kriv te je samo odgovarao na pitanja branitelja. Nakon toga pročitan je izvod iz KE za okrivljenog.

 

2.              Na temelju ovako provedene rasprave,a  brižljivo cijeneći, kako svaki od ovim izvedenih dokaza zasebno, tako i sve ove dokaze u cjelini i međusobnom odnosu, sud je utvrdio da nije dokazano da je okrivljeni počinio na teret mu stavljeno kazneno djelo pa ga je stoga temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

 

3.              U postupku je između stranaka, dakle između tužitelja i obrane, tj. okrivljenog, bilo nesporno da je otac okrivljenog umro prije kritičnog razdoblja kao glavni član A. E. kartice, a njegov sin dopunski član, s time da za kritično razdoblje okrivljeni nije platio ukupne troškove u iznosu od 33.945,10 kuna. Sporno je bilo da li je okrivljeni u kritičnom razdoblju koristio karticu preminulog oca ili svoju dodatnu karticu, kada je otac preminuo, dali je okrivljeni znao da nakon smrti svoga oca kao dodatni korisnik više ne smije koristiti svoju dodatnu karticu, da je okrivljeni lažno prikazao da je glavni član kartice, pri tome lažno prikazujući da je njegov otac živ, a sve u namjeri da se nepripadno materijalno okoristi.

 

4.              Kao bitno okrivljeni je u svojoj obrani rekao da je on po svojoj kartici od početka do zadnjeg dana plaćao troškove, da je dakle i u kritičnom razdoblju sve troškove plaćao isključivo svojom dodatnom karticom, da je cijelo to vrijeme od oštećenika dobivao izvješća iz kojih je bilo vidljivo da je plaćao svojom karticom, da se nikada nije predstavljao kao njegov otac, a niti je ikada plaćao očevom karticom. Rekao je također da je on odgovoran za dugove koje je napravio svojom karticom, da ga nitko nije pitao da li mu je otac živ, već je tek negdje u studenome 2017. od oštećenika dobio obavijest da više ne smije koristiti svoju karticu, a kada je u telefonskom razgovoru predstavniku oštećenika rekao da nije znao da više ne smije koristiti svoju karticu, pa ju je stoga odmah prerezao i bacio.

 

5.               Svjedokinja A. B.2 koja je u kritično vrijeme radila kod oštećenika kao bitno je istaknula da su se računi uredno plaćali do rujna 2016., da bi tek nakon veljače 2017. i podnošenja prijedloga za ovrhu saznali da je osnovni korisnik kartice preminuo prije 2 godine te da je nakon njegove smrti kartica neovlašteno korištena. Stoga je okrivljeni kao dodatni korisnik nastavio neovlašteno koristiti svoju dodatnu karticu. Iskazala je također da je dužnost obitelji da što prije oštećenika obavijesti o smrti poreznika kartice, te je protivno potpisanom ugovoru korištenje dodatne kartice od strane dodatnog korisnika nakon smrti glavnog korisnika. Ponovila je također da je okrivljeni koristio svoju dodatnu karticu nakon smrti glavnog korisnika. odgovarajući na pitanej branitelja rekla je da su rečeni troškovi nastali po kartici dodatnog korisnika.

 

6.              Razgledajući dokumentaciju oštećenika utvrđeno je dakle da je otac okrivljenog bio glavni korisnik kartice, a okrivljeni dodatni korisnik koji je potpisao sa oštećenikom ugovor kao dodatni korisnik, a kojeg ugovora su sastavni dio i opći uvjeti poslovanja oštećenika. Isto tako iz dokumentacije oštećenika vidljivo je da je njihov korisnik i to upravo okrivljeni dužan na dan 10. veljače 2017. iznos iz optužnice. Isto tako iz računa oštećenika, a na ime V. B., dakle oca okrivljenog, vidljivo je da su nakon smrti oca okrivljenog plaćani računi i to 18. prosinca 2015. iznos od 2.770,81 kunu, 25. siječnja 2016. iznos od 2.0333,00 kune, 24. veljače 2016. iznos 1767,13 , 25. ožujka 2016. iznos od 2.492,53 kune, 24. travnja 2016. iznos od 3.072,80 kune, 25. svibnja 2016. iznos od 1.935,72 kune, 30. lipnja 2016. iznos od 2.137,49 kune, 01. rujna 2016. iznos od 7.605,05 kune i 19. rujna 2016. iznos od 5.540,16 kune (listovi 38 do 48 spisa).

 

7.              Sud je dakle utvrdio, a na temelju rješenja o naslijeđivanju8, da otac okrivljenog nije umro kako je to navedeno u optužnici 17. prosinca 2015., već 15. prosinca 2015. Okrivljeni je po iskazu predstavnice oštećenika, a kako je prethodno navedeno sve troškove nakon smrti oca plaćao svojom dodatnom karticom, a ne glavnom karticom svog preminulog oca, okrivljeni je nakon smrti oca, a isto tako kako je prethodno utvrđeno iz dokumentacije, platio na ime troškova korištenja kartice oko 30.000,00 kuna, a iz općih uvjeta poslovanja oštećenika sa listova 6 i 7 spisa vidljivo je da dodatni korisnik solidarno odgovara za sve troškove korištenja dodatne kartice te da je o trenutku smrti osnovnog korisnika korisnik, tj. dodatni korisnik, dužan u razumnom roku obavijestiti oštećenika o smrti osnovnog korisnika.

 

7.1.              Imajući dakle u vidu da je gotovo kroz cijelo kritično razdoblje okrivljeni plaćao i platio veliki dio u kritično vrijeme nastalih troškova, da je koristio svoju dodatnu karticu, da troškove nije platio samo u razdoblju nakon 19. rujna 2016., da se ne može sa sigurnošću reći koji je to razumni rok za obavijest o smrti glavnog korisnika, sud dakle ni na koji način nije sa izvjesnošću utvrdio da je okrivljeni lažno prikazivao oštećeniku da nikada neće platiti troškove, doveo ih u zabludu da će se nepripadno materijalno okoristiti, da je on glavni član kartice, da je koristio karticu glavnog člana, a isto tako da se i nepripadno materijalno okoristio za iznos iz optužnice. S obzirom na navedeno, sud je bio mišljenja da tužitelj nije dokazao da je okrivljeni oštećenika doveo u zabludu i držao ga u zabludi, pa je oštećenik na svoju štetu novčano oštećen. Utvrđeno je samo, a nasuprot tvrdnjama okrivljenog, da je okrivljeni znao da mora o smrti glavnog korisnika obavijestiti oštećenika, te da po mišljenju suda taj razumi rok iz općih uvjeta poslovanja svakako nije istekao nakon godinu dana od smrti glavnog korisnika, već eventualno nakon najviše mjesec dana od smrti glavnog korisnika, ali koja činjenica ne obavještavanja oštećenika od strane okrivljenika, nikako ne može navesti na zaključak da je okrivljeni postupao sa prijevarnom namjerom prilikom ovakvog ponašanja te počinio na teret mu stavljeno kazneno djelo. U ponašanju okrivljenog stoga se po mišljenju suda, a pri ovom utvrđenju činjenica, može raditi samo o građansko pravnom odnosu između oštećenika i okrivljenika, tj. o povredi ugovornih obvezno pravnih obveza između te dvije strane.

 

8.              S obzirom na navedeno okrivljeni je oslobođen od optužbe, a u kojem slučaju se temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenik upućuje u parnicu sa svojim imovinskopravnim zahtjevom, a temeljem čl. 149.. st. ZKP/08 troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

U Zagrebu, 21. svibnja 2021.

 

Zapisničar:                                                                                                                Sudac:

Melita Prugelhof, v.r.                                                                          Marko Benčić, v.r.                                                                     

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

 

DNA:

1. ODO Zagreb na broj K-DO-627/18 - pretinac

2. okrivljeni D. B. - Z.

3. branitelj okr. odvj. J. P. - Č.

4. punomoćnik ošt. odvj. M. & K. - pretinac