Poslovni broj: 10 Pr-60/2021-12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici po sutkinji toga suda Mirjani Jelavić, kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ines Hečimović, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. (Oib: …) iz V., G. 20, zastupane po punomoćnici N. J., odvjetnici u V., protiv tužene bolnice V. (Oib: …) iz V., Lj. . 21, zastupane po punomoćnici N. M., diplomiranoj pravnici, radi isplate, nakon zaključenja glavne javne rasprave 20. svibnja 2021., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a 21. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

              I.              Nalaže se tuženoj bolnici V. (Oib: …) iz V., Lj. G. 21, da tužiteljici M. S. (Oib: …) iz V., G. 20, u roku od 8 dana isplati iznos od 4.771,67 kuna na ime razlike bruto plaće sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

 

- na iznos od 366,38 kuna od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 365,07 kuna od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 386,53 kuna od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 365,07 kuna od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 365,07 kuna od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 369,62 kuna od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 365,07 kuna od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 407,97 kuna od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 368,67 kuna od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 371,85 kuna od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 387,50 kuna od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 388,24 kuna od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 264,63 kuna od 16. veljače 2017. do isplate,

osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

              II. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu koji predstavlja razliku dosuđenog iznosa od 4.771,67 kuna i zatraženog iznosa od 5.138,07 kuna.

 

              III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 2.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 21. svibnja 2021. kao dana donošenja presude do isplate, sve ovo u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Tužiteljica u ovom postupku od tužene potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017., a visinu tužbenog zahtjeva se obvezuje postaviti nakon provođenja financijsko – knjigovodstvenog vještačenja. Zahtjev temelji na tvrdnjama da je u utuženom razdoblju bila zaposlenica tužene; da tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama; da je 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama; da je Sporazumom ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.; da su zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kuna, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu; da je odredbama čl. IV. do V. Dodatka Sporazumu ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u R. H.; da su 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe; da su Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.; da je sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno trajanje istog 5 godina; da je zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.; da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu; da je odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu dogovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji . zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama; da je 28. kolovoza 2015.  zavod za statistiku objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.; da su isti statistički pokazatelji potvrđeni i procjenom zavoda za statistiku od 4. rujna 2015.; da je 27. studenog 2015. zavod za statistiku objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.; da su isti statistički pokazatelji potvrđeni i procjenom zavoda za statistiku od 4. prosinca 2015.; da aritmetička sredina gore navedene dvije stope regalnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno sa 2); da je tako krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci zavoda za statistiku; da se tako osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kuna; da je tužena od prosinca 2015. tužiteljici plaću i nadalje obračunavala po osnovici od 5.108,84 kuna; da postoji ukupan dug tužene prema tužiteljici s osnove razlike u plaći, čiju visinu će tužiteljica postaviti nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja, uvećan za zakonske zatezne kamate na pojedinačne dospjele iznose.

 

              2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je tužiteljica zaposlena kod tužene temeljem ugovora o radu, da je način određivanja osnovice plaće u javnim službama utvrđen Zakonom o osnovici plaće u javnim službama koji u čl. 2. propisuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom, ne osporava da su između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljeni sporazumi na koje se poziva tužiteljica niti službene podatke zavoda za statistiku o rastu BDP-a u 2015. u odnosu na 2014., no ističe da nakon objave službenih podataka zavoda za statistiku Vlada nije donijela posebnu odluku o visini osnovice plaće u javnim službama niti je smatrala da su temeljem pokazatelja iz Priopćenja za javnost zavoda za statistiku u prosincu 2015. ispunjeni uvjeti iz Izmjena Dodatka sporazumu sukladno kojima bi se od siječnja 2016. primjenjivala osnovica za obračun plaće u iznosu od 5.415,37 kuna, da tužena isplaćuje plaću tužitelju putem informacijskog sustava Centralnog obračuna plaća (dalje u tekstu COP) koji je uspostavljen temeljem odluke Vlade RH, da u COP-u nije došlo do korekcije osnovice za obračun plaća u javnim službama na iznos od 5.415,37 kuna za utuženo razdoblje, da su u renomiranim računovodstveno – financijskim časopisima objavljeni podaci o visini osnovice u iznosu od 5.108,84 kuna u 2015. i 2016., odnosno 5.211,02 kuna u 2017., da je tadašnji ministar rada i mirovinskog sustava donošenje odluke o osnovici za obračun plaća u javnim službama za 2017. obrazložio navodeći da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom, da kolektivni pregovori između Vlade i sindikata 2016 nisu bili uspješni pa je Vlada RH kao poslodavac donijela odluku o povećanju osnovice za obračun plaće u javnim službama za 2 %, što znači da osnovica za 2017. iznosi 5.211,02 kuna, da tužiteljica nije pravilno iskazala tužbeni zahtjev imajući u vidu isplatne liste plaće za utuženi period i činjenicu uvećanja osnovice za plaću u mjesecu siječnju 2017., ističe prigovor zastare za tražbinu tužiteljice na ime razlike plaće za mjesec prosinac 2015. te zaključno navodi da tužena nije pasivno legitimirana u ovom predmetu jer je razvidno da nema ovlasti niti tehničke mogućnosti kojima bi utjecala na osnovicu za izračun plaće, da tužena ne vrši obračun plaća, nego samo isplatu istih po već odrađenom obračunu od strane COP-a, kao i to da se u konačnici postavlja i pitanje valjanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovice plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.; jer isti nisu potpisali svi potpisnici koji su potpisali Sporazum od osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Ugovor o radu (stranice 6-9), u obračune isplaćenih plaća (stranice 86-99), u Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (stranice 10-12), u Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (stranice 13-17), u Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (stranice 18-25), u Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011. (stranice 26-33), u Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. (stranice 34-37), u Priopćenje za javnost zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. (stranice 38-40), u Prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. od 28. kolovoza 2015. (stranice (41-52), u Priopćenje za javnost zavoda za statistiku od 27. studenog 2015. (stranice 54-56), u Prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. od 27. studenog 2015. (stranice 57-69), u odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (stranice 113-115), u Odluku o uspostavi i održavanju usluge Centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (stranice 118-120), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

 

              4. Svi dokazi cijenjeni su temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje u tekstu ZPP-a).

 

              5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tužene te da joj je tužena od prosinca 2015. do prosinca 2016. obračunala i isplatila plaću po osnovici od 5.108,84 kuna, a za siječanj 2017. po osnovici od 5.211,02 kuna.

 

              6. Sporno je u ovom postupku je li tužena trebala obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.415.37 kuna na temelju odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

 

              7. Kronološki gledano, osnovica za obračun plaće u javnim službama pravno je uređena slijedećim pravnim izvorima:

 

              - Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 23. studenog 2006. sklopili sindikati javnih službi navedeni u njemu s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, a kojim je ugovoreno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.;

 

              - Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007. koju je 21.prosinca 2006. donijela Vlada R. H., a kojom se osnovica utvrđuje u iznosu od 4.819,66 kuna bruto s primjenom od 1. siječnja 2007. ("Narodne novine" br. 142/06), koja se odluka u uvodu izrijekom poziva na navedeni Sporazum;

 

              - Zakonom o osnovicama plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 39/09.) koji je stupio na snagu 1.travnja 2009., a prema čl. 2. kojeg osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada R. H. posebnom odlukom dok prema čl. 3., danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju važiti odredbe čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koje su i doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju;

 

              - Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 13. svibnja 2009. sklopili sindikati javnih službi navedeni u istome s jedne te Vlada R. H. s druge strane, kojim je, među ostalim ugovoreno da se s danom potpisa ovog Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaće za službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kune bruto (čl. II) te je točkom III. reguliran način povrata osnovice na način kad službeni pokazatelji zavoda za statistiku R. H. ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto; točkom IV. reguliran je način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u R. H. te su u točci VII. određeni i uvjeti za ostvarivanje odredbi Sporazuma;

 

              - Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 124/09.) od 2. listopada 2009., kojim je izmijenjen članak 2. na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade R. H. i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada R. H. posebnom odlukom te je člankom 3. propisano da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovog Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade R. H. i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009.;

 

              - Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama sklopljenim 4. listopada 2010. ("Narodne novine" br. 115/10.) koji u članku 51. st. 4. navodi: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.";

 

              - Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 26. listopada 2011. sklopili sindikati javnih službi navedeni u istome s jedne te Vlada R. H. s druge strane, koji se u uvodu izrijekom poziva na osnovicu za obračun plaća iz čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10.) i kojim je, među ostalim promijenjen članak III. tako da glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.", a promijenjene su i odredbe čl. VII. tako da se, među ostalim u točci 1. određuje: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. ovih Izmjena i dopuna u s k l a d b a se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao";

 

              - Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. kojom se utvrđuje sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine kojom u biti nisu promijenjene odredbe čl. III. i čl. VII. točke 1.;

 

              - Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. ("Narodne novine" br. 141/12.), koji u članku 51. st. 3. određuje: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.";

 

              - Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje su 28. prosinca 2012. donijeli Vlada R. H. te u njemu navedeni sindikati javnih službi, koje u članku 1. navodi da je među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 7. prosinca 2011. "jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kako slijedi…", a u članku 2. se navodi: "Sporazumne strane utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31. prosinca 2013.", dok o primjeni odredbe čl. III. nema niti riječi.

 

              8. S obzirom da tužena osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama jer da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika (sindikata), a da predmetne i sporne Izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici nije potpisao jedan od navedenih sindikata (iako ga je parafirao), dodatno se ukazuje da je u odlukama V. s. R. H. broj Revr-./12 i U. s. R. H. broj U-III/./12, izražen stav da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, već da je preduvjet njihove valjanosti da sindikat koji nije potpisao izmjene nije protivno zakonu isključen iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora.

 

              9. Budući tužena nije tijekom postupka dokazala da bi jedan od sindikata bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, činjenica da taj sindikat u konačnici nije potpisao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama ne utječe na pravnu valjanost istih.

 

              10. Posljedično, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženu, u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada R. H. sa sindikatima javnih službi te po ocjeni suda predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

 

              11. Što se tiče eventualne odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da se iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. može zaključiti da se odgoda odnosi samo na "uskladbu" odnosno, na "način usklađivanja pariteta između plaće u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi" određen člankom IV., a članci III. do V. se spominju samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

 

              12. Slijedom navedenog, sud zaključuje da odredbom čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama nije došlo od odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice.

 

              13. Ovakav stav zauzeo je i V. s. R. H. u presudi broj Rev ./2020-2 od 1. prosinca 2020.

 

              14. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja zavoda za statistiku RH (na koje se čl. III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.. Iz navedenoga jasno i nedvojbeno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

 

              15. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te ih tužena sama ne obračunava nego se to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", ali propust Vlade R. H. da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužiteljice.

 

              16. Naime, Vlada R. H. sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci (pa i tužena) mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad su se za isto ostvarili uvjeti.

 

              17. Pri tome treba ukazati na to da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

 

              18. Ovdje je potrebno napomenuti da su temeljem čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, temeljem čl. 9. ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, temeljem čl. 65. st. 1. ZOO vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok temeljem čl. 342. st. 1. ZOO vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

 

              19. Naznačeni opći propisi obveznog prava primjenjuju i u ovom radnom sporu temeljem čl. 8. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19; dalje u tekstu ZR).

 

              20. Budući da Vlada RH nije postupila sukladno čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, iako su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto, sud na temelju rezultata dokaznog postupka nalazi kako tužiteljici pripada pravo da joj se u utuženom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

 

              21. Neosnovano tužena pokušava otkloniti svoju odgovornost za isplatu razlike plaće tužiteljici navodeći da nema ovlasti i tehničke mogućnosti kojima bi mogla utjecati na osnovicu za izračun plaće te da ne vrši obračun plaća, nego samo isplatu istih po već odrađenom obračunu od strane COP-a, što bi značilo da se ne smatra pasivno legitimiranom za zahtjev tužiteljice.

 

              22. Nesporno je da je predmetne akte kojima se utvrđuje osnovica za izračun  plaće potpisala Vlada R. H. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa tako i tužene.

 

              23. Nesporno je da je tužena u svojstvu poslodavca s tužiteljicom 19. listopada 2012. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je u članku 10. navedeno da radnik (tužiteljica) ima pravo na obračun i isplatu plaće prema osnovama i mjerilima iz Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika.

 

              24. Nadalje, člankom 17. Ugovora o radu propisano je da radnik i poslodavac imaju pored prava i dužnosti utvrđenih ugovorom i druga prava i dužnosti utvrđene Zakonom o radu, drugim zakonima, kolektivnim ugovorima i općim aktima poslodavca.

 

              25. Zakonom o radu propisano je da je poslodavac fizička ili pravna osoba koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove (čl. 4. st. 2. ZR-a) te da je poslodavac obvezan radniku za obavljeni posao isplatiti plaću (čl. 7. st. 1. ZR-a).

 

              26. Iz navedenih odredbi proizlazi pasivna legitimiranost tužene kao poslodavca za zahtjev tužiteljice upravljen na tražbinu razlike plaće uz primjenu osnovice od 5.415,37 kuna bruto.

 

              27. Tužiteljica je podneskom 6. svibnja 2021. uskladila tužbeni zahtjev s izračunom tužene u odnosu na razliku bruto plaće za utuženi period slijedom čega među strankama nema spora o visini tužbenog zahtjeva, a samim time niti potrebe za provođenje financijskog vještačenja.

 

              28. Vještačenje nije trebalo provesti niti radi utvrđenja jesu li ostvarene pretpostavke za povećanje osnovice jer se radi o pravnom pitanju, a službene podatke Državnog zavoda za statistiku o bruto domaćem proizvodu, tužena također ne osporava.

 

              29. U odnosu na od strane tužene istaknuti prigovor zastare tužiteljičinog potraživanja jer da je plaća za prosinac 2015. tužiteljici isplaćena 12. siječnja 2016. (platna lista – stranica 86) mjerodavna je odredba čl. 139. ZR prema kojoj potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

 

              30. Temeljem čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

 

              31. Zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO).

 

              32. Podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine zastara se prekida (čl. 241. ZOO).

 

              33. Tužiteljica je podnijela tužbu sudu 15. siječnja 2021., a specificiranim tužbenim zahtjevom koji je u sudu zaprimljen 6. svibnja 2021. potražuje isplatu razlike plaće s datumima dospijeća od 16. siječnja 2016. do zaključno 16. veljače 2017. (plaće od prosinca 2015. do siječnja 2017.) pa je primjenom citiranih zakonskih odredbi sud utvrdio da je za prosinac 2015. zastara tužiteljičine tražbine nastupila 13. siječnja 2021. jer joj je plaća za taj mjesec isplaćena 12. siječnja 2016. (platna lista – stranica 86).

 

              34. Zastara nije nastupila za preostale utužene iznose.

 

              35. Međutim, sud nije dosudio tužiteljici cjelokupno utužene zatezne kamate na dosuđeni iznos razlike bruto plaće, već je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim iznosima razlike bruto plaće.

 

              36. Ovo stoga što temeljem čl. 433.a st. 1. ZPP-a kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos.

 

              37. Nadalje, temeljem čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15 – u daljnjem tekstu ZPD-a) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i isplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate.

 

              38. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica).

 

              39. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika).

 

              40. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate za ostale razlike plaće po sudskoj presudi), nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju.

 

              41. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki. I. izreke.

 

              42. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tužiteljica nije uspjela samo u razmjeno neznatnom dijelu svog zahtjeva (ostvaren uspjeh od 93% u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, odbijene zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

 

              43. Vrijednost predmeta spora iznosi 5.138,07 kuna.

 

              44. Odvjetniku uz navedenu vrijednost predmeta spora pripada nagrada u visini od 75 bodova.

 

              45. Vrijednost boda prema Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje u tekstu OT-a) iznosi 10,00 kuna.

 

              46. Tužiteljica osnovano potražuje trošak sastava tužbe u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 7. toč. 1. OT-a), trošak sastava podneska od 6. svibnja 2021. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. OT-a) i trošak zastupanja na ročištu 20. svibnja 2021. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. OT-a), što sveukupno iznosi 2.250,00 kuna.

 

              47. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Virovitici 21. svibnja 2021.

 

Sutkinja:

 

Mirjana Jelavić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. Temeljem čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

Dostaviti:

 

1. Punomoćnica tužiteljice – odvjetnica N. J., V.

2. Tužena – bolnica V., Lj. G. 21, V.

3. E-oglasna ploča

4. Ministarstvo, nakon pravomoćnosti

 

  Nacrt odluke izradila:

 

Viša sudska savjetnica:

 

      Ines Hečimović