1

Poslovni broj: 29 Gž Ovr-367/2020-2

 

 

 

 

Poslovni broj: 29 Gž Ovr-367/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A     H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Dubravki Srečec Fletko u ovršnom predmetu ovrhovoditelja škola T., R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J., R., protiv ovršenika S. V. iz R., OIB: ..., radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-914/11 od 19. travnja 2011., 21. svibnja 2021.

 

 

r i j e š i o    j e

 

 

              Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice S. V. i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-914/11 od 19. travnja 2011.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim pobijanim rješenjem sud prvoga stupnja je prihvatio ovršni prijedlog ovrhovoditelja škola T. (dalje: ovrhovoditelj) i odredio ovrhu na novčanim primanjima ovršenice S. V. (dalje: ovršenica) temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3431/08-2 od 6. listopada 2010. a radi naplate potraživanja ovrhovoditelja od 3.202,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2010. pa do isplate kao i radi naplate troškova ovršnog postupka od 816,00 kn.

 

2. Protiv uvodno citiranog rješenja o ovrsi žalbu pravovremeno podnosi ovršenica iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,  89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) u svezi sa čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08., dalje: OZ) činjenično navodeći da je sud prvog stupnja nije nadležan za donošenje pobijanog rješenja o ovrsi jer se prema čl. 5. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima osnova za plaćanjem podnosi Agenciji, pa da je sud prvog stupnja trebao temeljem čl. 211. i 209. Ovršnog zakona donijeti rješenje kojim odbacuje prijedlog za ovrhu kao nedopušten.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Pobijano rješenje ispitano je u skladu sa čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 19. st. 1. OZ-a te je utvrđeno da prilikom donošenja istog nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Ovršni prijedlog je u ovom predmetu podnesen sudu 21. ožujka 2011., te se stoga, a temeljem čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona „Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) ovaj postupak provodi temeljem odredbi Ovršnog zakona („Narodne novine“, br: 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08., dalje: OZ)

 

6. U odnosu na žalbene navode ovršenice kojima osporava da bi ovršni prijedlog bio podnesen od strane ovlaštene osobe jer da punomoć koju je ovrhovoditelj izdao za potrebe parničnog postupka u kojem je donijeta ovršna isprava ima pravni učinak samo u odnosu na taj postupak valja istaknuti da se ovim žalbenim razlozima sadržajno ovršenica poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a jer tvrdi da ovrhovoditelja prilikom podnošenja ovršnog prijedloga nije zastupao punomoćnik koji je za to imao potrebno ovlaštenje.

 

7. Međutim, čl. 354. st. 3. ZPP-a koji se primjenjuje temeljem čl. 19. st. 1. OZ-a na ove žalbene razloge se može pozvati samo stranka koje se ti nedostaci tiču, dakle stranka koja je na ovakav način zastupana, a ne i ovršnica.

 

8. Podredno se dodaje da punomoć koja je izdana za potrebe vođenja parničnog postupka temeljem čl. 95. st. 1. toč. 2. ZPP-a obuhvaća ovlaštenje punomoćnika odvjetnika i za pokretanje ovršnog postupka.

 

9. Pazeći po služenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPPa, a u svezi s čl. 19. st. 1. OZ-a ovaj sud je utvrdio da prilikom donošenja pobijanog rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 46. st. 5. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 46. st. 1. toč. 1., 3., i 5. istog članka, a također je utvrđeno da ovrha nije određena na predmetima iz članka 4. st. 4. i 5. istog Zakona.

 

11. Suprotno žalbenim navodima ovršenice sud prvog stupnja je pravilnom primjenom čl. 37. st. 3. OZ-a donio rješenje o ovrsi otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu a odredbama OZ-a nije propisana obveza suda prvoga stupnja da dostavlja podnesak kojim se pokreće ovrha dužniku prije donošenja odluke o ovršnom prijedlogu, tako da postupanje suda na način da je uz rješenje o ovrsi dostavljen i ovršni prijedlog nije u suprotnosti sa odredbama OZ-a koji se u konkretnom postupku primjenjuje.

 

12. Neosnovani su žalbeni navodi ovršenice da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja.

 

13. Pregledom spisa utvrđeno je da je prema potvrdi ovršnosti ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha postala ovršna 20. prosinca 2010.

 

14. Čl. 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 112/12) je propisano da se odredbe toga Zakona primjenjuju na ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane obveze koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012.

 

15. Dakle u konkretnom slučaju, kako je presuda temeljem koje je određena ovrha postala ovršna prije 15. listopada 2012. nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 209. OZ-a za provedbu izravne naplate jer je posebnim propisom  (čl. 10. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, koji u vrijeme donošenja pobijanog rješenja nije niti bio u primjeni) propisano da se na taj način ovrha može provesti samo temeljem ovršnih isprava koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012.

 

16. Okolnost što rješenje o ovrsi nije bio dostavljeno ovršenici u razdoblju od donošenja (19. travnja 2011.) pa do 7. listopada 2019. nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.

 

17. Slijedom navedenog temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 19. st. 1. OZ-a žalba ovršenice je odbijena i odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Rijeci, 21. svibnja 2021.

Sutkinja:

Dubravka Srečec Fletko