1                            Poslovni broj: Gž R-747/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-747/2020-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Đ., OIB: ..., zastupan po punomoćniku J. J., odvjetniku u Đ., protiv tuženika U. d.o.o., Đ., OIB: ..., zastupan po Odvjetničkom društvu B. i J. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i isplate plaće, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-1/2018-32 od 13. ožujka 2020. , u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-1/2018-32 od 13. ožujka 2020. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. /Utvrđuje se da su Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme broj 1250/2-2017 dana 2. listopada 2017. donesena od strane tuženika U. d.o.o., Đ., OIB: ... dana 16. studenog 2017., kao i Odluka donesena od strane tuženika dana 13. prosinca 2017., nezakonite  i nedopuštene.

III. Nalaže se tuženiku U. d.o.o., Đ., OIB: ..., da tužitelju M. K. iz Đ., OIB: ..., isplati razliku naknade plaće.

-u bruto iznosu od 22.033,35 kuna s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15. prosinca 2017. po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, pa nadalje,

-u bruto iznosu od 21.709,16 kn  s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15. 1. 2018. po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, pa nadalje,

- u bruto iznosu od 21.886,51 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15. 2. 2018. po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, pa nadalje,

-u bruto iznosu od 21.915,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15. 3. 2018. , po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa nadalje,

- a od 1. ožujka 2018. pa do 2. srpnja 2018.g. da mu isplaćuje svakomjesečni bruto iznos naknade plaće od 22.134,16 kuna sa zateznim kamatama po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,

i to od dospijeća svakomjesečne plaće, a koja se isplaćuje iz 15. danom u mjesecu za protekli mjesec, sve do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove ovog postupka5.100,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana na financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana."

 

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.312,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 13. ožujka 2020. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovački društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena u roku od 8 dana, dok se preostali dio zahtjev za naknadu parničnog troška tuženika odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je :

 

"I. Utvrđuje se da su Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme broj 1250/2-2017 dana 2. listopada 2017. donesena od strane tuženika U. d.o.o., Đ., OIB: ... dana 16. studenog 2017.,  kao i Odluka donesena od strane tuženika dana 13. prosinca 2017., nezakonite  i nedopuštene.

III. Nalaže se tuženiku U. d.o.o., Đ., OIB: ..., da tužitelju M. K. iz Đ., OIB: ..., isplati razliku naknade plaće.

-u bruto iznosu od 22.033,35 kuna s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15. prosinca 2017. po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, pa nadalje,

-u bruto iznosu od 21.709,16 kn  s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15. 1. 2018. po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, pa nadalje,

- u bruto iznosu od 21.886,51 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15. 2. 2018. po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, pa nadalje,

-u bruto iznosu od 21.915,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15. 3. 2018. , po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa nadalje,

- a od 1. ožujka 2018. pa do 2. srpnja 2018.g. da mu isplaćuje svakomjesečni bruto iznos naknade plaće od 22.134,16 kuna sa zateznim kamatama po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,

i to od dospijeća svakomjesečne plaće, a koja se isplaćuje iz 15. danom u mjesecu za protekli mjesec, sve do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove ovog postupka 5.100,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana na financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je u cijelosti osporio žalbene navode tuženika predlažući da se žalba odbije kao neosnovana, te je zatražio trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da  se utvrdi da nisu dopuštene i zakonite odluke tuženika i to odluka izvanrednom otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme doneseno od stane tuženika 16. studenog 2017. kao i odluka tuženika od 13. prosinca 2017., te isplata razlike naknade plaće pobliže opisane kao u izreci pobijane presude.

 

6. Iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je temeljem odluke Skupštine tuženika od 20 studenog 2014. do srpnja 2017. tužitelj obavljao poslove uprave – direktora tuženika, odnosno u kontinuitetu do srpnja 2017. godine,

-da je Ugovorom  o radu direktora društva od 20. studenog 2014. koji je tužitelj sklopio s tuženikom utvrđeno u   članku 11. da Skupština društva može na temelju posebne Odluke sukladno zakonu, direktora opozvati bez navođenja posebnih razloga, a u tom slučaju sam opoziv dovodi do prestanka ugovora. U stavku 2. je utvrđeno da u slučaju iz stavka 1. direktoru pripada pravo na otkazni rok u trajanju 6 mjeseci, u kojem nije obvezan dolaziti na posao ,uz zadržavanje svih isprava iz tog ugovora,

-da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme  od 8. ožujka 2017. za obavljanje poslova direktora društva s mandatom od 4 godine, odnosno od 8. ožujka 2017. do 8. ožujka 2021. kojim ugovorom je u članku 7. utvrđeno da u slučaju opoziva direktora prije isteka razdoblja na koje je imenovan, direktoru ne prestaje radni odnos s pripadajućim pravima iz tog ugovora, a društvo je dužno s opozvanim direktorom sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, pri čemu će ga rasporediti na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i poslovima prije opoziva. Nepostojanje određenog radnog mjesta u Pravilnika u organizaciji sistematizacije radnih mjesta poslodavca ili bilo kakvim budućim izmjenama Pravilnika o organizaciji sistematizaciji radnih mjesta poslodavca ne predstavlja osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć.

- da je dana 25. srpnja 2017. Skupština tuženika donijela odluku o opozivu uprave tuženika odnosno M. K. ( list 17),

- da je tužitelj s tuženikom dana 2. listopada 2017. sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova rukovoditelja poslovne jedinice stambeno upravljanje, gradski bazeni klizalište ( list 19),

              -da je dana 9. studenoga 2017. tužitelju  uručen poziv za iznošenje obrane ( list 21),

- da je tužitelj svoju pisanu obranu neposredno predao tuženiku dana 16. studenoga 2017.

-da je tuženik  tužitelju  uručio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja za poslove radnog mjesta Rukovoditelj PJ Stambeno upravljanje, gradski bazeni i klizalište   16. studenog 2017., a Zaključak Povjerenstva za internu kontrolu 17. studenoga 2017.,

- da je tužitelj dana 24. studenoga 2017. tuženiku uputio Zahtjev za dostavu dokumentacije prije  podnošenja zahtjeva za zaštitu prava, a koji mu je dostavljen 27. studenoga 2017.,

-da je tužitelj dana 29. studenoga 2017. tuženiku uputio Zahtjev za zaštitu prava, sukladno odredbi članka 133. stavak 1. Zakona o radu, a koji je tuženik odlukom od 13. prosinca 2017. odbio kao neosnovan (list 71) i potvrdio odluku o otkazu,

- da je tužitelj s trgovačkim društvom N. R: d.o.o. zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme od 17. studenoga 2017. s nepunim radnim vremenom , do 30. studenog 2017., i uz ugovorenu bruto plaću od 850,00 kn mjesečno ,

-da je tužitelj trgovačkim društvom N. R. d.o.o. zaključio ugovor o radu od 2. siječnja 2018. na određeno vrijeme do 15. srpnja 2018. s nepunim radnim  vremenom,  i ugovorenom plaćom od 218,73 kn mjesečno,

-da iz iskaza tužitelja M. K. proizlazi, da je kod tuženika bio direktor od 11. mjeseca 2014. godine do 7. mjeseca 2017. godine, a nakon što je razriješen s mjesta direktora ostao je raditi kod tuženika na radnom mjestu šefa RJ bazen i višestambena obnova zgrada temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Konačnu odluku vezano za postupak nabave donosio je on, kao direktor, a tome je prethodio cjelokupni postupak nabave na način da se prvo utvrdilo koje su potrebe tuženika, nakon toga se imenuje komisije za javnu nabavu sa minimalno 3 člana za svaku nabavu posebno, nakon čega je komisija samostalno slala upite za traženu robu i to prema zakonu minimalno tri ponude, ali često je bilo i više ponuda. Nakon što su stigle sve ponude komisija je otvarala ponude, sastavila zapisnik, te sačinila zaključak, a zaključkom je bilo utvrđeno koliko je došlo ponuda, da li su ponude pravovaljane, financijski iznos, te preporuku za odabir ponuđača. Osobno je smatrao da je najjeftinija ponuda ujedno i najpovoljnija ponuda, odnosno ona koja je najniža. Nakon toga,  komisija je zaključak predala njemu kao direktoru, a onaj koji je bio najpovoljniji, odnosno najjeftiniji taj je bio odabran kao dobavljač. Smatra da niti u jednom postupku nabave nije prekršio zaključak komisije i cjelokupni postupak nabave.

-da iz iskaza zz tuženika S. R. proizlazi, je za povrede koje se stavljaju na teret tužitelju, a koje su bile razlogom otkaza ugovora o radu saznao negdje tijekom listopada 2017.g., kada je Povjerenstvo koje je imenovao završilo posao, a vezano za ispitivanje određenih nepravilnosti koje je uočio nakon preuzimanja funkcije direktora. Ove nepravilnosti odnosile su se uglavnom na postupke nabave, budući je osobno uočio da su se u postupcima događale određene nepravilnosti prilikom provođenja nabave, pa u vrijeme kada je tužitelj bio direktor povjerenstvo nije provelo predviđenu proceduru i nije davalo preporuku za određenu nabavu, zbog čega je tuženik protiv tužitelja podnio kaznene prijave nadležnom Državnom odvjetništvu, odnosno protiv tužitelja je pokrenut prekršajni postupak zbog povreda postupka javne nabave za vrijeme dok je tužitelj bio direktor, ali taj postupak nije još pravomoćno okončan.

 

7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju nezakonito otkazan Ugovor o radu od 2. listopada 2017. koji je tužitelj sklopio za radno mjesto rukovoditelja poslovne jedinice stambenog upravljanja, gradski bazeni i klizalište, obzirom da su povrede koje se tužitelju stavljaju na teret u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu počinjene u periodu kada je tužitelj obnašao funkciju direktora odnosno predsjednika uprave, pa samim time nisu od odlučnog značaja za otkazivanje ugovora.

 

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbe članka 365. stavka 2.  ZPP-a. prvostupanjski sud nije povrijedio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, međutim pogrešno je primijenio materijalno pravo kako to osnovano tuženik navodi u žalbi. 

 

9. Prema odredbi članka 116. stavak 1. Zakona o radu Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 126/16, u daljnjem tekstu: ZR), poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorenih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

10. Sud prvog stupnja je zaključio da unatoč činjenici što iz dokumentacije koja prileži spisu kao i nalaza i mišljenja vještaka financijsko knjigovodstvene struke G. R. (list 242 spisa) da je tužitelj kao direktor tuženika u više postupaka javne nabave počinio niz nepravilnosti odnosno da postupci nisu provedeni u skladu sa zakonom, za što je odgovoran direktor trgovačkog društva odnosno pravne osobe obzirom da odgovara za zakonitost rada, zbog čega je u ostalom i tužitelj razriješene s radnog mjesta direktora, da to ne može biti razlog otkaz ugovora za radno mjesto rukovoditelja poslovne jedinice stambeno upravljanje, gradski bazeni i klizalište za koje radno mjesto tužitelj nakon što je razriješen s mjesta direktora jer ima ugovor o radu na određeno vrijeme za ovo radno mjesto.

 

11. Osnovano tuženik u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja donesene zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa od strane tužitelja gdje nastavak radnog odnosa nije moguć, kao je to propisano odredbom članka 116. stavaka 1. ZR-a.

 

12. Pravilno žalitelj u žalbi tvrdi da činjenica što nakon počinjenja povreda obveza iz ugovora o radu tužitelj je promijenio radno mjesto nije od presudne važnosti za meritum ovog spora, obzirom da povreda radnog odnosa ne prestaje postojati sklapanjem novog ugovara o radu jer je tuženik bio kontinuirano u radnom donosu kod tuženika tijekom počinjenja povrede i sve do odluke o otkazu. Naime, neprijeporno je da je tužitelj počinio cijeli niz povrede obveze iz radnog odnosa prilikom provođenja postupaka bagatelne nabave, koji postupci su po svom karakteru nezakoniti postupci kojim je tuženiku ujedno i počinjena velika šteta, obzirom da je tužitelj cijelo vrijeme bio u radnom odnosu kod tuženika. Prema tome osnovano tuženiku žalbi navodi da su navedene teške zlouporabe službenog položaja odnosno u najmanju ruku iznimna nebriga u zastupanju tuženika i nanošenje teške materijalne štete tuženika okolnosti zbog kojih je tuženik opravdano, trajno i nepovratno izgubio povjerenje u tužitelja. Ovo iz razloga što je nepovratan gubitak povjerenja posljedica radnog odnosa za vrijeme trajanja drugog ugovora o radu temeljem kojih je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu rukovoditelja poslovne jedinice stambeno upravljanje, gradski bazeni i klizalište na kojem radnom mjestu je trebao rukovoditi i organizirati tom poslovnom jedinicom a među ostalim ispostavljati račune za poslovnu jedinicu, ovjeravati račune izvedenih radova, dogovarati opseg poslova  potpisivati račune koji terete poslovnu jedinicu. Dakle u opisu radnog mjesta tužitelja je upravljanje dijelom ljudi, imovine i novca tuženika, pa nakon utvrđenja njegovog nezakonitog postupanja, svakako predstavlja osobitu važnu činjenicu iz članka 116. stavak 1. ZR-a zbog kojih nastanak radnog odnosa nije moguć.

 

13. Zbog toga je tuženik opravdano i nepovratno izgubio povjerenje u tužitelja, odnosno opravdano je nepovjerenje tuženika da tužitelju nakon saznanja o njegovom nevaljanom postupanju povjeri upravljanje svojim vrijednim ljudskim, imovinskim i financijskim resursima.

 

14. U odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu navedeno je da je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa, obzirom da je protivno tada važećem Pravilniku o provođenju postupka nabave bagatelne vrijednosti, zlouporabio svoj položaj, prekoračio svoja ovlaštenja i pribavio materijalnu korist za sebe ili druge zbog čega je tuženik pretrpio veliku materijalnu štetu pa s obzirom na navedeno postoji osnovana sumnja da je tužitelj počinio i kazneno djelo protiv gospodarstva-zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju.

 

15. Člankom 67. stavak 1. Pravilnika tuženika određeno da se zbog teže povrede radne obveze u smislu članka 116. stavak 1. ZR-a može otkazati ugovor o radu, a takve osobite povrede odredaba iz radnog odnosa su među ostalim i zlouporaba položaja i prekoračenje danog ovlaštenja, pribavljanje materijalne koristi u bilo kojem obliku i na bilo koji način u vezi s radom za sebe ili drugog.

 

16. Imajući u vidu naprijed navedenu utvrđenu činjenično stanje, osnovano žalitelj u žalbi navodi da je opravdan razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu jer je ponašanje tužitelja dovelo do naročito teške povrede njegovih prava i obveza iz radnog odnosa, zbog čega je tuženik opravdani izgubio povjerenja u tužitelja kao svog radnika zbog čega je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja zakonita i opravdana.

 

17. Ovo posebno iz razloga što je ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranke iz tog ugovora predstavlja odnos povjerenja između poslodavca i zaposlenika prema kojem poslodavac očekuje od zaposlenika ne samo ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje poslova iz djelokruga poslova određenog radnog mjesta, već i čuvanje imovine poslodavca. Nezakonit, nemarno ili nestručno postupanje tužitelja sa imovinom i novcem poslodavca zbog kojeg poslodavac trpi štetu, ima za posljedicu gubitak povjerenja druge ugovorne (strane poslodavca) i predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć i opravdan je razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

18. Uostalom i sama činjenica da je tuženik podnio kaznenu prijavu pred nadležnim općinskim državnim odvjetništvom protiv tužitelja radi kaznenog djela protiv gospodarstva-zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, čini opravdan je razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

19. Tužitelj je postupio protivno odredbi članka 67. Pravilnika te zloupotrebom položaja prekoračenja danog ovlaštenja pribavio ne pripadajuću materijalnu korist, pa je poslodavac opravdano donio pobijanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer kod takvog postupka tužitelja poslodavac više ne može  imati povjerenje u radnika koji svjesno krši obveze iz radnog odnosa i postupa protivno propisanim pravilima.

 

20. Obzirom da su ostvareni uvjeti propisani odredbom članka 116. stavak 1. ZR-a, to je valjalo prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje nezakonitim i nedopuštenim odlukama tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja te isplate razlike plaće, čim je odlučeno kao u izreci  pod točkom I ove drugostupanjske odluke.

 

 

21. Sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a kada sud preinači odluku protiv koji je podnesen pravni lijek i ukinutu odluku i odbaci odlučuje o troškovima cijelog postupka jednom odlukom.

 

22. Kako je preinačena prvostupanjska presuda to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška te je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda a dosuđen je parnični trošak tuženiku.

 

23. Trošak tuženiku dosuđen je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14,), a odnosi se na trošak odgovora na tužbu 100 bodova, dva podneska po 25 bodova, pristupa na ročišta od 15. travnja 2019 i 29. siječnja. 2020. od po 100 bodova, te sastav žalbe 125 bodova, ili ukupno 425 bodova što pomnoženo sa 10 (jedan bod=10 kuna) daje iznos od 4.250,00 kuna.  Ovaj iznos valjalo je uvećati za PDV 25% ( 1.062,50 kn), te troškove predujma u iznosu 5.000,00 kuna što daje kupan iznos od 10.312,50 kuna.

 

U Splitu 20. svibnja 2021.