Poslovni broj: 41 Pž-4031/2018-2

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

 

Poslovni broj: 41 Pž-4031/2018-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja A. B. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik L. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika G.P.P. M. d.o.o. O., OIB ..., radi isplate iznosa od 655.548,86 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-24/17-12 od 3. travnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-24/17-12 od 3. travnja 2018.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz R., poslovni broj Ovrv-5966/2013-3 od 1. listopada 2013. te je odbijen tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže da trećoj osobi H-A. d.o.o. Z., OIB ... plati iznos od 655.548,86 kn, troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.387,50 kn te troškove parničnog postupka (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

 

Postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu kod javnog bilježnika kojim je tužitelj od tuženika tražio isplatu iznosa od 655.548,86 kn s troškovima ovršnog postupka. Tijekom postupka tužitelj je Ugovorom o ustupu tražbine od 30. travnja

2014. prenio tražbinu na društvo H-A. d.o.o. S obzirom na to da se tuženik protivio subjektivnoj preinaci tužbe, tužitelj je sukladno odredbi čl. 195. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) zahtijevao da tuženik utuženi iznos plati trećoj osobi, društvu A. d.o.o. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim prigovor zastare potraživanja te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na zastaru potraživanja. Tužitelj smatra da se na konkretan slučaj ne primjenjuje odredba čl. 228. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje trogodišnji, nego odredba čl. 225. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje petogodišnji zastarni rok. U odnosu između stranaka se ne radi o međusobnim tražbinama iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga već se tužiteljeva tražbina temelji na ugovoru o cesiji na koji se primjenjuje petogodišnji zastarni rok.

 

Tužitelj je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev ocijeni osnovanim, podredno, da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužiteljeva žalba nije osnovana.

 

Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. i čl.

467. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8.,

9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

 

Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok prema odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Tužitelj je s društvom V. metali d.o.o. bio u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kreditu iz kojeg je dužnik ostao tužitelju dužan iznos od 655.548,86 kn. Uz ugovore o kreditu dužnik V. metali d.o.o. je s tužiteljem, kao instrument osiguranja potraživanja vjerovnika sklopio Ugovore o ustupu potraživanja koje je dužnik imao prema tuženiku. Naime, tuženik kao kupac i društvo V. metali d.o.o. kao prodavatelj su bili u poslovnom odnosu temeljem više ugovora o kupoprodaji iz kojih je tuženik ostao dužan prodavatelju iznose od 655.548,86 kn. Tu tražbinu je ugovorima o ustupu potraživanja (cesijom) tužiteljev dužnik V. metali d.o.o. prenio na tužitelja te ih tužitelj potražuje u ovom postupku.

 

Tijekom postupka tužitelj je ustupio svoju tražbinu društvu H-A. d.o.o. Z., S. A. 6a, OIB ... te je naveo da želi subjektivno preinačiti tužbu na način da umjesto njega u parnicu stupi novi tužitelj - H-A. d.o.o., čemu se tuženik usprotivio. Nakon toga, tužitelj je, sukladno odredbi čl. 195. st. 1. ZPP-a, tužbenim zahtjevom zatražio da sud obveže tuženika na ispunjenje utužene tražbine umjesto tužitelju – trećoj osobi, odnosno trgovačkom društvu H- A. d.o.o. Z. na kojeg je tužitelj prenio tražbinu.

 

Međutim prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada je prihvatio objektivnu preinaku tužbe primjenom odredbe čl. 195. ZPP-a. Prema toj odredbi ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.

 

Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo (pravno shvaćanje s treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20) održane 14. rujna 2020.). U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao je li zadržao pravo nastaviti ili voditi postupak i ostvariti tražbinu koju je utužio, i to neovisno što je tražbinu ustupio.

 

Neovisno o toj činjenici, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda i u odnosu na prigovor zastare potraživanja. Naime, odnos između tužitelja i tuženika ne proizlazi iz ugovora o kreditu nego iz ugovora o cesiji kojim je društvo Vrpolje metali d.o.o. kao tužiteljev dužnik tužitelju ustupio tražbinu koju ima prema tuženiku.

 

Prema odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom čl. 84. st. 1. ZOO-a propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz navedene odredbe proizlazi da se ustupanjem ne može pogoršati dužnikov položaj. Dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje je imao i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do trenutka do kada je saznao za ustupanje. Navedeno proizlazi i iz samog smisla ugovora o cesiji kojim se cedira (prenosi) tražbina s jedne osobe na drugu te se navedenim prijenosom tražbini ne oduzimaju svojstva koja ona ima iz osnovnog posla. Slijedom navedenog na odnos tuženika kao dužnika iz ugovora o kupoprodaji i tužitelja kao stjecatelja tražbine iz tog ugovora, primjenjuju se odredbe koje se odnose na ugovor o kupoprodaji između pravnih osoba.

 

Prvostupanjski sud je stoga pravilno primijenio odredbu čl. 228. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

 

Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 20. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać, v.r.