1

                            Broj: Ppž-5777/2021

                                       

                                                                                                                              Broj: Ppž-5777/2021

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. G.D., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 3. svibnja 2021., broj: 65. Pp J-789/2020, u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I.               Odbija se žalba okr. G.D. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II.               Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. G.D. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 3. svibnja 2021., broj: 65. Pp J-789/2020, okr. G.D. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu 770,00 kuna, što je protuvrijednost 200 DEM, koju je dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

 

2.              Protiv navedene presude, okr. G.D. pravodobno je putem branitelja odvjetnika D.M. podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik u žalbi ističe da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju zapisnika o iskazima, da su iskazi okrivljenika ali i iskazi svjedoka u dijelovima vađeni iz konteksta, da su interpretirani različito što oni uopće nisu rekli kao i da je izreka presude nerazumljiva jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a čime, iako to nije izrijekom u žalbi navedeno, presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

 

5.1.              Međutim, ovakvi žalbeni navodi o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka izneseni su potpuno paušalno bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala, radi čega se ova žalbena tvrdnja niti nije mogla ispitati i ovaj sud ju smatra paušalno iznesenom a time i neosnovanom.

 

5.2.              Slijedom navedenog, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

 

6.              U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik u bitnom prigovara zaključku prvostupanjskog suda u kojem nije prihvatio obranu okrivljenika te je istu smatrao nelogičnom i neuvjerljivom te suprotnom navodima optužnog prijedloga i provedenom dokaznom postupku, odnosno iskazima ispitanih svjedoka A.S. i B.M., a koje iskaze je paušalno u cijelosti prihvatio pri čemu je propustio saslušati i suočiti okrivljenika sa svjedokom A.S.. Osim toga, okrivljenik ističe da nije dokazano da bi počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret jer su njegova obrana i iskaz svjedokinje B.M. bili kontradiktorni te da B.M. nije bila očevidac udarca od okrivljenika prema A.S.. Isto tako, okrivljenik ističe da sud nije utvrdio nedvojbenim da je navodni šamar mogao prouzročiti povrede navedene u medicinskoj dokumentaciji.

 

6.1.              Međutim, suprotno tim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

6.2.              Prvostupanjski sud je izvršio potpunu i pravilnu ocjenu i analizu izvedenih dokaza, kako samih za sebe tako i u međusobnoj svezi, što je detaljno i valjano obrazložio, a razloge prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

6.3.              Naime, osnovano je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka oštećenika A.S. koji je svjedočio jasno i decidirano te detaljno opisao dinamiku događaja inkriminirane prilike na način da je iskazao „…sa okr. se poznajem od ranije te sam ja sjeo na autobusnu stanicu i on je prolazio te je došao do mene kada sam mu ja dobacio nešto grdo ali se sada ne sjećam i udario me desnom rukom u predjelu lijeve strane lica opalivši mi šamar pri čemu su mi naočale pale i dosta je jak udarac bio…Na poseban upit suca iskazujem da me okr. udario u predjelu lijeve strane lica i sljepoočnice…“, a imajući u vidu i medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je A.S. inkriminirane prilike zadobio lake tjelesne ozljede u vidu površinske ozljede te uočenog crvenila uške lijevog uha, u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje.

 

6.4.              Osim toga, iskaz svjedoka A.S. suglasan je u opisu događaja i iskazu svjedokinje B.M. obzirom da je ista iskazala „…vidjela je da mu u jednom trenutku prilazi okrivljenik za kojeg je mislila da mu uma ima nešto za reći jer mu je prišao te je ispružio prst prema njemu, a ona se u tom trenutku od njih odmaknula oko jedan metar…i u jednom trenutku je čula udarac, okrenula se i vidjela da A. nije imao naočale na licu i govorio je da mu potraži naočale….“. , a koji iskaz je i po ocjeni ovog suda, pravilno prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim, neovisno o činjenici da svjedokinja B.M. nije neposredno vidjela udarac.

 

6.5.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći slobodno provedeno dokaze, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

6.6.              U odnosu na žalbene navode okrivljenika u kojima ističe da sud nije utvrdio nedvojbenim da je navodni šamar mogao prouzročiti povrede navedene u medicinskoj dokumentaciji, a što dovodi u sumnju i iskaze ispitanih svjedoka, ističe se da ozljede, a koje su okvalificirane kao lake tjelesne ozljede ne predstavljaju odlučnu činjenicu od koje ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika te od činjenica nastupanja ozljede ili ne, ne ovisi ostvarenje bića prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, već predmetna dokumentacija samo potvrđuje iskaz oštećenika u kojem navodi da je inkriminirane prilike bio napadnut od strane okrivljenika, a radi čega je i zatražio liječničku pomoć.

 

6.7.              Nadalje, u odnosu na žalbeni navod okrivljenika u kojima ističe nužnost provođena suočenja između okrivljenika i svjedoka oštećenog A.S. ističe se da, i po ocjeni ovog suda, a s obzirom na izvedene dokaze provođenje tog dokaza nije potrebno za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja obzirom da izvođenje dokaza suočenjem između okrivljenika i svjedoka oštećenog A.S. ne dovodi do drugačije utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.8.              Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.              U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik ističe da sud nije u dovoljnoj mjeri prilikom odmjeravanja kazne cijenio olakotne okolnosti iako je okrivljenik primjeran građanin, sudionik domovinskog rata, višestruko ranjavan, dok je otegotnom okolnošću smatrao dosadašnju prekršajnu osuđivanost okrivljenika iako to djelo nije srodno sa djelom koje mu se stavlja na teret.

 

7.1.              Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna izrečena u iznosu od 770,00 kuna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja blažu vrstu kazne, obzirom da je za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,  propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 200 DEM, odnosno novčana protuvrijednost izražena u kunama, odnosno kao  teža kazna, kazna zatvora u do 30 dana.

 

7.2.               U odnosu na žalbeni navod okrivljenika da je pogrešno prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne kao otegotnu okolnost cijenio dosadašnju osuđivanost okrivljenika jer se ne radi o srodnom djelu, ističe se da prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a za koji je okrivljenik pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: Pp J-1137/16, je prekršaj iz oblasti sigurnosti javnog reda i mira i kao takav predstavlja istovrsno djelo s djelom koje je okrivljeniku stavljeno na teret, radi čega je pravilno prvostupanjski sud navedenu činjenicu cijenio kao otegotnu okolnost.

 

7.3.              Iz navedenih razloga, žalba okrivljenika zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji nije osnovana.

 

8.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika te po ocjeni ovog suda plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude

 

Zagreb, 20. svibnja 2021.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.