REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

Poslovni broj: P-2581/2019 - 13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Mislavu Poliću u pravnoj stvari tužitelja S.
V., OIB:…, S., zastupane po punomoćniku M. S., odvjetniku u S., protiv tuženika P. B.Z. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćnicima J. M., B. B. i V. V., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M., B. i V. d.o.o. iz S. radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika dana 6. travnja 2021.godine, objavljene dana 20. svibnja 2021.godine

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev kojim se traži isplata iznosa
od 5.194,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika
koji vrijedi na dan plaćanja i iznosa od 1.371,27 CHF u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika koji vrijedi na dan plaćanja, sve
sa zateznim kamatama na te iznose.

II. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
1/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u
iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 27.279,45 kuna, i to sa
kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po:
- 251,56 kn koja teče od dana 30.9.2007.
- 251,21 kn koja teče od dana 31.10.2007.
- 254,61 kn koja teče od dana 30.11.2007.
- 252,74 kn koja teče od dana 31.12.2007.
- 257,06 kn koja teče od dana 31.1.2008.
- 260,44 kn koja teče od dana 29.2.2008.
- 462,35 kn koja teče od dana 31.3.2008.
- 449,37 kn koja teče od dana 30.4.2008.
- 446,43 kn koja teče od dana 31.5.2008.
- 450,60 kn koja teče od dana 30.6.2008.
- 442,13 kn koja teče od dana 31.7.2008.

2 Poslovni broj: P-2581/2019 - 13

- 442,52 kn koja teče od dana 31.8.2008.
- 447,42 kn koja teče od dana 30.9.2008.
- 488,73 kn koja teče od dana 31.10.2008.
- 460,72 kn koja teče od dana 30.11.2008.
- 490,42 kn koja teče od dana 31.12.2008.
- 494,87 kn koja teče od dana 31.1.2009.
- 496,77 kn koja teče od dana 28.2.2009.
- 490,44 kn koja teče od dana 31.3.2009.
- 491,29 kn koja teče od dana 30.4.2009.
- 483,03 kn koja teče od dana 31.5.2009.
- 475,91 kn koja teče od dana 30.6.2009.
- 477,38 kn koja teče od dana 31.7.2009.
- 481,29 kn koja teče od dana 31.8.2009.
- 480,70 kn koja teče od dana 30.9.2009.
- 476,78 kn koja teče od dana 31.10.2009.
- 483,79 kn koja teče od dana 30.11.2009.
- 488,87 kn koja teče od dana 31.12.2009.
- 497,12 kn koja teče od dana 31.1.2010.
- 494,78 kn koja teče od dana 28.2.2010.
- 505,46 kn koja teče od dana 31.3.2010.
- 502,99 kn koja teče od dana 30.4.2010.
- 507,78 kn koja teče od dana 31.5.2010.
- 540,35 kn koja teče od dana 30.6.2010.
- 533,19 kn koja teče od dana 31.7.2010.
- 551,85 kn koja teče od dana 31.8.2010.
- 545,61 kn koja teče od dana 30.9.2010.
- 532,55 kn koja teče od dana 31.10.2010.
- 557,22 kn koja teče od dana 30.11.2010.
- 474,49 kn koja teče od dana 31.12.2010.
- 457,13 kn koja teče od dana 31.1.2011.
- 463,14 kn koja teče od dana 28.2.2011.
- 454,59 kn koja teče od dana 31.3.2011.
- 455,62 kn koja teče od dana 30.4.2011.
- 488,65 kn koja teče od dana 31.5.2011.
- 407,41 kn koja teče od dana 30.6.2011.
- 430,97 kn koja teče od dana 31.7.2011.
- 419,24 kn koja teče od dana 31.8.2011.
- 323,50 kn koja teče od dana 30.9.2011.
- 322,06 kn koja teče od dana 31.10.2011.
- 320,91 kn koja teče od dana 30.11.2011.
- 325,11 kn koja teče od dana 31.12.2011.
- 329,59 kn koja teče od dana 31.1.2012.
- 329,69 kn koja teče od dana 29.2.2012.
- 326,32 kn koja teče od dana 31.3.2012.
- 327,67 kn koja teče od dana 30.4.2012.
- 328,88 kn koja teče od dana 31.5.2012.
- 326,38 kn koja teče od dana 30.6.2012.
- 326,91 kn koja teče od dana 31.7.2012.
- 325,36 kn koja teče od dana 31.8.2012.
- 321,80 kn koja teče od dana 30.9.2012.

3 Poslovni broj: P-2581/2019 - 13

- 325,10 kn koja teče od dana 31.10.2012. - 326,71 kn koja teče od dana 30.11.2012. - 325,79 kn koja teče od dana 31.12.2012.

- 318,09 kn koja teče od dana 31.1.2013. do 31.7.2015. prema
eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 1.8.2015.g.
do isplate, sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena;

2/ Dužna je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike
smanjenja otplate glavnog duga uslijed povećanja kamatnih stopa, odnosno
za povećanje anuiteta isplatiti tužitelju ukupan iznos od 7.140,26 kuna i to
sa kamatama na pojedine mjesečne iznose od po:

- 72,05 kn koja teče od dana 31.8.2007.
- 70,75 kn koja teče od dana 30.9.2007.
- 70,58 kn koja teče od dana 31.10.2007.
- 71,51 kn koja teče od dana 30.11.2007.
- 70,96 kn koja teče od dana 31.12.2007.
- 72,09 kn koja teče od dana 31.1.2008.
- 121,96 kn koja teče od dana 29.2.2008.
- 124,02 kn koja teče od dana 31.3.2008.
- 120,46 kn koja teče od dana 30.4.2008.
- 119,65 kn koja teče od dana 31.5.2008.
- 120,69 kn koja teče od dana 30.6.2008.
- 118,35 kn koja teče od dana 31.7.2008.
- 118,44 kn koja teče od dana 31.8.2008.
- 119,67 kn koja teče od dana 30.9.2008.
- 130,65 kn koja teče od dana 31.10.2008.
- 123,09 kn koja teče od dana 30.11.2008.
- 130,95 kn koja teče od dana 31.12.2008.
- 132,07 kn koja teče od dana 31.1.2009.
- 132,55 kn koja teče od dana 28.2.2009.
- 130,73 kn koja teče od dana 31.3.2009.
- 130,90 kn koja teče od dana 30.4.2009.
- 128,58 kn koja teče od dana 31.5.2009.
- 126,63kn koja teče od dana 30.6.2009.
- 126,95 kn koja teče od dana 31.7.2009.
- 127,87 kn koja teče od dana 31.8.2009.
- 127,65 kn koja teče od dana 30.9.2009.
- 126,49 kn koja teče od dana 31.10.2009.
- 128,25 kn koja teče od dana 30.11.2009.
- 129,48 kn koja teče od dana 31.12.2009.
- 131,56 kn koja teče od dana 31.1.2010.
- 130,83 kn koja teče od dana 28.2.2010.
- 133,59 kn koja teče od dana 31.3.2010.
- 132,81 kn koja teče od dana 30.4.2010.
- 133,92 kn koja teče od dana 31.5.2010.
- 142,40 kn koja teče od dana 30.6.2010.
- 140,34 kn koja teče od dana 31.7.2010.

4 Poslovni broj: P-2581/2019 - 13

- 145,14 kn koja teče od dana 31.8.2010.
- 143,32 kn koja teče od dana 30.9.2010.
- 139,79 kn koja teče od dana 31.10.2010.
- 117,51 kn koja teče od dana 30.11.2010.
- 123,85 kn koja teče od dana 31.12.2010.
- 119,13 kn koja teče od dana 31.1.2011.
- 120,58 kn koja teče od dana 28.2.2011.
- 118,18 kn koja teče od dana 31.3.2011.
- 118,27 kn koja teče od dana 30.4.2011.
- 103,50 kn koja teče od dana 31.5.2011.
- 103,73 kn koja teče od dana 30.6.2011.
- 109,60 kn koja teče od dana 31.7.2011.
- 81,68 kn koja teče od dana 31.8.2011.
- 79,02 kn koja teče od dana 30.9.2011.
- 78,46 kn koja teče od dana 31.10.2011.
- 78,00 kn koja teče od dana 30.11.2011.
- 78,89 kn koja teče od dana 31.12.2011.
- 79,78 kn koja teče od dana 31.1.2012.
- 79,61 kn koja teče od dana 29.2.2012.
- 78,67 kn koja teče od dana 31.3.2012.
- 78,79 kn koja teče od dana 30.4.2012.
- 78,95 kn koja teče od dana 31.5.2012.
- 78,15 kn koja teče od dana 30.6.2012.
- 78,08 kn koja teče od dana 31.7.2012.
- 77,52 kn koja teče od dana 31.8.2012.
- 76,55 kn koja teče od dana 30.9.2012.
- 77,07 kn koja teče od dana 31.10.2012.
- 77,27 kn koja teče od dana 30.11.2012.
- 76,86 kn koja teče od dana 31.12.2012.
- 74,86 kn koja teče od dana 31.1.2013. do 31.7.2015. prema
eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 1.8.2015. do
isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena;

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju
parnični trošak u iznosu od 10.451,00 kuna sa zakonskom kamatom koja
teče od 20.5.2021. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 3.6.2019. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi isplate.

5 Poslovni broj: P-2581/2019 - 13

2. U tužbi se navodi da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj …u
S. dana 3.3.2006., solemniziran pred javnim bilježnikom B. K. iz
S., dana 13.4.2007. pod brojem OU-75/2006. Temeljem tog ugovora tuženik je
odobrio namjenski kredit za kupnju stambenog objekta u iznosu od 70.300,00 CHF u
kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja, te da je
ugovorena kamatna stopa od 4,35 % godišnje, s time da je tuženik jednostrano
pridržao pravo primijeniti promjenjivu kamatnu stopu i način obračuna i naplate u
skladu s jednostranim internim odlukama banke.

3. Temeljem toga da su tužitelju povećani anuiteti uslijed protupravnog
povećanja kamate, pa je tužitelj pretplatio ugovorene iznose i to po osnovi razlike
kamata i razlike uvećanja glavnice. Navedena odredba o kamatnoj stopi da je
nepoštena, a time i ništetna. Tužitelj se pozvao na odluke o zaštiti kolektivnih
interesa Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4.srpnja 2013. i Visokog
trgovačkog sud RH Pž-7129/13-4 od 13.6.2014.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da
se u konkretnom slučaju ne radi o nepoštenim ugovornim odredbama. Istakao je
prigovor zastare, te je osporio i visinu tužbenog zahtjeva.

5. Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 01.4.2021.
sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka D. C., dipl.oec., na način da je
uz glavni tužbeni zahtjev pod toč.I/ koji se odnosi na isplatu razlike za uvećanu
kamatu i pod toč.II/ koji se odnosi na isplatu razlike glavnice, sve u kunskoj
protuvrijednosti CHF, postavio podredni tužbeni zahtjev za isplatu istih razlika, ali u
kunama.

6. Tako uređenom tužbenom zahtjevu usprotivio se tuženik prvenstveno ističući kako ne daje suglasnost na preinaku tužbenog zahtjeva.

7. Prema stavu ovoga suda isticanje podrednog tužbenog zahtjeva uz glavni,
u skladu s odredbama čl.188.st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
89/14), dalje ZPP, u svezi s odredbom čl.117.st.1.ZID ZPP (Narodne novine 70/19),
na način kada se umjesto isplate kunske protuvrijednosti CHF, zahtjeva isplata u
kunama, ne predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl.191.st.1.ZPP-a, jer tužitelj
ovakvim postupanjem ne mijenja istovjetnost zahtjeva, niti povećava postojeći
zahtjev, niti se ističe drugi zahtjev uz postojeći.

8. U provedenom postupku sud je strankama pružio mogućnost izjašnjavanja,
te je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj … od 3.3.2006.,
pregledom Otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stope od 31. 3.2006.,
pregledom Plana otplate od 31.3.2006., pregledom financijskog nalaza i mišljenja
sudskog vještaka D. C., dipl.oec. od 21.12.2020.

9. Podredni tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet ovog postupka je isplata razlike za koju tužitelj tvrdi da je nastala
zbog primjene ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi,
jer je tužitelj plaćao uvećanu kamatu i smanjenu glavnicu.

6 Poslovni broj: P-2581/2019 - 13

11. Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je raspraviti sve
činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Sukladno čl.7. st.1.,
čl.219. st.1., čl.221.a i čl.220.st.2. ZPP-a (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), u svezi s
odredbom čl.117.st.1.ZID ZPP-a (Narodne novine 70/19), prema kojima je u našem
pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične
osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje
dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja. U postupku su
izvedeni predloženi dokazi, te su utvrđene slijedeće činjenice:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu
broj … u S. dana 3.3.2006, kojim ugovorom je tuženik odobrio
tužitelju namjenski kredit za kupnju stambenog objekta u iznosu od 70.300,00
CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja;
- da je u čl.4. tog ugovora ugovorena kamatna stopa u visini od 4,35% godišnje,
promjenjivo u skladu s odlukom banke;

- da je predmetni kredit 15.2.2013. zatvoren;

- da je tijekom trajanja kredita kamatna stopa mijenjana na više od ugovorene i

u utuženom razdoblju se kretala od 4,35% do 6,10%;

- da je zbog opisane jednostrane i netrasparentne promjene ugovorne kamatne
stope posljedično mijenjan svaki iznos anuiteta, te da konačna ukupna razlika
novčane tražbine na ime stjecanja bez osnove iznosi ukupno 34.419,71 kuna
(27.279,45 kuna kamata i 7.140,26 kuna glavnice);

- da je u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od
4. 7.2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-
7129/13 od 13.6.2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Revt-249/14 od 9.4.2015. pravomoćno utvrđeno da je kamatne stope tuženik
mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim
obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno
pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača,
korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost
navedene ugovorne odredbe;

- da je ustavna tužba u odnosu na navedene presude u dijelu koji se odnosi na
odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i tuženika odbijena
odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2521/2015,U-III-2536/2015,
U-III-2547/2015, U-III- 2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-
2605/2015 od 13.12.2016.;

- da je individualnu tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 3.6.2019.;
- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 4.4.2012., a da je
drugostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13.6.2014.;

12. Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju
radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno
pitanje,raspraviti da li je odredba čl.4. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem
je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom kreditora ništetna ili
ne.

13. Međutim, s obzirom na istaknuti prigovor zastare najprije je potrebno odlučiti
o osnovanosti tog prigovora. Naime, prigovor zastare je materijalnopravni prigovor
osnovanost kojeg ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva. U konkretnom

7 Poslovni broj: P-2581/2019 - 13

slučaju radi se o zahtjevu za zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove tj. zahtjevu
za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćene po osnovu ništetnih odredbi.

14. Zahtjev za utvrđenjem ništenosti je zahtjev koji nikada ne zastarijeva. Stoga
se takav tužbeni zahtjev uvijek može postaviti.

15. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćene po osnovu
ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove, a koji zahtjev
zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina prema čl.225. Zakona o obveznim
odnosima (Narodne novine35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje ZOO/06, u svezi
s čl. 1111. ZOO-a. Stoga je u nastavku potrebno raspraviti od kad počinje teći opći
zastarni rok od pet godina.

16. Predmetne kamate preplaćivane su redovito svaki mjesec od kolovoza

2007. do zatvaranja kredita u veljači 2013.

17. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) u odluci Rev-
2245/17-2 od 20.3.2018. (odluka dostupna na službenoj internet stranici Vrhovnog
suda RH www.vsrh.hr) dao je odgovor na postavljeno revizijsko pitanje može li tužba
za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavljati radnju vjerovnika podnesenu protiv
tuženika koja ima učinke prekida zastare glede svake individualne tražbine vezane
uz razliku između prvotno ugovorene kamate i kamate koja se kasnije mijenjala
jednostranom odlukom tuženika.

18. Prema stajalištu VSRH-a, izraženom u navedenoj odluci, pokretanjem
parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida
zastare na temelju čl.388.ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva
počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u
povodu te tužbe.

19. Datum podnošenja kolektivne tužbe u tzv. predmetu ''Franak'' bio je

4.4.2012., a što je razvidno iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od

4.7.2013. koja je dostupna na službenoj Internet stranici Trgovačkog suda u
Zagrebu. Računajući od tog dana pa unatrag pet godina (opći rok zastare – čl. 225.
ZOO) dolazimo do zaključka da rokom zastare nije obuhvaćen zahtjev za isplatu
potraživanja koja su dospjela od 4.4.2007. pa nadalje, s obzirom na to da je danom
podnošenja kolektivne tužbe prekinut rok zastare.

20. Odredbom čl. 392. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida
zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa
se u zakonom određeni rok za zastaru.

21. Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 u
povodu kolektivne tužbe u tzv. predmetu ''Franak'' postala je pravomoćna 13.6.2014.

22. Stoga zastara zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za
preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa
protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž-7129/13-4 od 13.6.2014., dakle

13.6.2019.

8 Poslovni broj: P-2581/2019 - 13

23. U konkretnom slučaju predmetna individualna tužba podnesena je 3.6.2019., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina.

24. Za istaknuti je i to da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu za
naknadom štete za koju je zastara podnošenja zahtjeva tri godine.

25. Naime, zahtjev za povratom plaćenog po osnovu ništetnog ugovora ili
ugovorne odredbe tipičan je slučaj stjecanja bez osnove s obzirom na osnovu koja
se nije ostvarila ili je kasnije otpala (odredba čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da kad
dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj
prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu.
Ako vraćanje imovine nijemoguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.
Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi
s obzirom na osnovu koja senije ostvarila ili koja je kasnije otpala).

26. Za istaknuti je i osnovnu razliku između naknade štete i stjecanja bez
osnove, a to je da činidba temeljem koje je došlo do promjene u imovini ne može biti
štetna radnja. Naime, protupravnost je konstitutivni element građanskog delikta i
pretpostavka odgovornosti za štetu, pa će njezina prisutnost u činjeničnom stanju
redovito značiti da se radi o odnosu odgovornosti za štetu, a ne stjecanju bez
osnove. Jer, dok je kod odgovornosti za štetu bitno utvrditi uništenje ili oštećenje
imovine i tko je za to odgovoran, kod stjecanja bez osnove bitno je da je došlo do
stjecanja neke imovinske koristi koja se ne može opravdati pravno priznatom
osnovom, a krivnja i protupravnost su irelevantni.

27. U odnosu na pozivanje tužitelja na presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-
1401/12 od 4. 7.2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od

13.6.2014., a time i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev
2245/17-2 od 20.3.2018. za navesti je slijedeće.

28. Odredbom čl.502.c.ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u
posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom
će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su
određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi
zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U
tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih
pozvati.

29. U navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a riječ je o specifičnom proširenju
subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu
kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i
samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći
apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo
bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventum
litis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom
redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem
tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba
koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za
utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti

9 Poslovni broj: P-2581/2019 - 13

prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne
činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni
htjeli zaštititi.

30. Nadalje, kad se u Zakonu govori o "naknadi štete", misli se na
kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent
prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne
samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji
povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu
te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem
iz "kolektivne presude" u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga
da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin "naknade štete"
iz odredbe čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i
cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz "kolektivne" parnice, uza sve svoje posebnosti,
djeluje na druge sporove, i "vezuje" druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i
obrazloženosti svojih stajališta.

31. Slijedom navedenog tužitelj se ispravno pozvao na naprijed navedene presude iz tzv. predmeta „Franak“.

32. Za istaknuti je i to da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-
2922/2018 od 20.2.2020. odbijena ustavna tužba podnesena protiv odluke VSRHRev
2245/17-2 od 20.3.2018. time je Ustavni sud RH prihvatio pravna shvaćanjaVSRH o
pitanju zastare u ovoj pravnoj stvari.

33. Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od

4.7.2013. koja je u pogledu kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog sud RH
Pž-7129/13-4 od 13.6.2014., a VSRH svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od

9.4.2015. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane. Ustavna tužba u
odnosu na navedene presude u dijelu koji se odnosi na odredbu o jednostrano
promjenjivoj kamatnoj stopi odbijena je odlukom Ustavnog suda RH br. U-III-
2521/2015,U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-
2604/2015, U-III-2605/2015 od 13.12.2016.

34. Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi
Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a
među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi
čl. 502. c ZPP-a. Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom
postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude
povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u
kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti
potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 89/09,
133/09, 78/12, 56/13), dalje ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja kredita
radi potpune otplate, odluka suda donesena u postupkuza zaštitu kolektivnih interesa
potrošača iz čl.131.st.1.Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite
potrošača iz čl.131.st.1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač
osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

35. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013., u
odnosu na tuženika utvrđeno je, u pogledu jednostrano promjenjive kamatne stope,

10 Poslovni broj: P-2581/2019 - 13

da je u razdoblju od 1.9.2003. do 31. 12.2008. tuženik povrijedio kolektivne interese i
prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima
ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-
ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je
tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s
jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije
zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga,
kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i
metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope
ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana utemeljenoj najednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na
štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama ZZP-a te suprotno
odredbama ZOO-a.

36. Taj dio odluke Visoki trgovački sud potvrdio je svojom odlukom broj Pž-
7129/13-4 od 13.6.2014. U odluci VSRH broj Revt-249/14-2 od 9.4.2015., između
ostaloga, navedeno je da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su
sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao
potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu
bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o
promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke
sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je
visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli
ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja
kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije
bila određena, a niti odrediva.

37. Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a
koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom
Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između
ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama
ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije
pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna
tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana. Navedeno stajalište prihvatio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u
odluci br. U-III-2521/2015,U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-
2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13.12.2016.

38. Sud EU u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr./Banca
Românească SA od 20.9.2017., pozivom na Direktivu Vijeća 93/13 EEZ-a od

5.4.1993., potvrdio je utvrđenja koja su identična utvrđenjima iz kolektivne pravne
zaštite navedenih odluka trgovačkih sudova i Vrhovnog suda RH. (Navedena odluka
je dostupna na hrvatskom jeziku na stranici EUR-lex https://eur-lex.europa.eu/legal-
content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A62016CJ0186).

39. Nadalje je potrebno raspraviti da li se predmetni slučaj može podvesti pod
tzv.„slučaj Franak“ odnosno pravnu zaštitu postignutu kolektivnom tužbom u naprijed
navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH i
Vrhovnog suda RH

11 Poslovni broj: P-2581/2019 - 13

40. U konkretnom slučaju, kako je naprijed činjenično utvrđeno, predmetni
ugovor o kreditu br.9011058196 od 3.3.2006., je potrošački ugovor. Sporne odredbe
čl.4. tog ugovora u dijelu koji se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu
jednostranom odlukom kreditora su nepoštene ugovorne odredbe iz razloga, jer se,
kako je naprijed utvrđeno, radi o tipiziranom ugovoru u pogledu kojeg tužitelj nije
imao mogućnost pregovaranja. Posebno tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja
oko sadržaja spornih odredbi čl.4. tog ugovora, a niti su ugovorom utvrđeni egzaktni
parametri i metode izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu
nerazumljivost tih odredbi te je to u konačnici rezultiralo neravnotežom u pravima i
obvezama ugovornih strana.

41. Takvim ponašanjem tuženik je postupao suprotno odredbama čl. 81., 82.,

85., i 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03), dalje: ZZP/03, važećeg
u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, a od travnja 2007. do veljače

2103. i protivno odredbama čl. 96., 97., 100. i 102. tada važećeg Zakona o zaštiti
potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07,75/09, 79/09, 89/09, 133/09), dalje:
ZZP/07 važećeg u vrijeme isplate predmetnog kredita te suprotno odredbama ZOO-
a.

42. Naime, odredbom čl.81. st.1. i 2. ZZP/03, važećeg u vrijeme sklapanja
predmetnog ugovora o kreditu, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije
pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i
poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na
štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno
pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog
toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi
unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (Citirana odredba sadržajno
odgovara odredbi čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07, koji je bio na snazi za vrijeme zatvaranja
predmetnog kredita).

43. Odredbom čl.82. alineja 11.ZZP/03 propisano je da ugovorne odredbe koje bi
se uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81.ovoga Zakona, mogle smatrati
nepoštenima jesu, primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano
mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog. (Citirana odredba
sadržajno odgovara odredbi čl.97. alineja 11. ZZP/07, koji je bio na snazi za vrijeme
zatvaranja predmetnog kredita).

44. Odredbom čl. 85. ZZP/03 propisano je da ako, na temelju zakona ili
sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti
napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive. (Citirana odredba
sadržajno odgovara odredbi čl.100. ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja
predmetnog kredita).

45. Odredbom čl.87. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba je
ništava. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora
ako on može opstati bez ništave odredbe. (Citirana odredba sadržajno odgovara
odredbi čl.102. ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja predmetnog kredita).

46. Dakle, iz citiranih odredbi ZZP-a, kao lex specialis, nedvojbeno proizlazi da su nepoštene ugovorne odredbe one odredbe o kojima se nije pojedinačno

12 Poslovni broj: P-2581/2019 - 13

pregovaralo zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njihov sadržaj i koje su
nerazumljive, pa je sve to, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tipičan
primjer takve odredbe je odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja
ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga. Stoga je dakle,
odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom kreditora nepoštena, a
time i ništetna.

47. U konkretnom slučaj to se odnosi na odredbe čl.4. predmetnog ugovora o
kreditu u dijelu u kojem je određena promjena kamatne stope jednostranom odlukom
kreditora, jer su u tom dijelu nepoštene i nerazumljive te uzrokovale znatnu
neravnotežu odnosu stranaka na štetu tužitelja kao potrošača.

48. Ovdje je za istaknuti stav VSRH izraženu odluci Rev-3142/18-2 od

19.3.2019. koji glasi: „…Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove
ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje
registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih
kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom
izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za
zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem
određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem,
teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl.

502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a
propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.
Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim
parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti
prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem,
uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni
kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti
vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema
navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za
zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim
postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje
iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1.
ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude
Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog
suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer
bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske
odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno
za potrošača kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-
a.Prema tome prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju, iako nije trebao, suprotno
tvrdnjama revidenta na naprijed nevedene okolnosti proveo po strankama
predložene dokaze …“

49. Navedeni stav VSRH potvrđen je od strane Ustavnog suda RH u odluci U-
III- 2233/2019 od 10.6.2020. u kojoj se navodi: „…da je Vrhovni sud detaljno
obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u
sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom
parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima

13 Poslovni broj: P-2581/2019 - 13

potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava
kolektivne zaštite potrošača…“.

50. Stoga nije bilo potrebe saslušavati tužitelja i javnog bilježnika.

51. Prigovori tuženika da je tužitelj bio upoznat s ugovornim odredbama i s
njima se suglasio su paušalni, neargumentirani i usmjereni na odugovlačenje
postupka. Naime, u pravomoćno okončanom slučaju "Franak“ utvrđeno je da se radi
o tipskim ugovorima u pogledu kojih potrošači nisu imali mogućnost pregovaranja.

52. Ovdje je za istaknuti da tužitelj ima pravni interes za podnošenjem tužbe.
Naime, tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev na isplatu zbog stjecanja bez
osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Stoga tužitelj ima pravni interes i može
tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kao prethodno pitanje kako bi
na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Navedeni
stav da čim se postavi kondemnatorni tužbeni zahtjev da tužitelj ima pravni interes
zauzima VSRH u odluci Rev-2868/18-2 od 12.2.2019. (odluka dostupna na
www.vsrh.hr).

53. Slijedom navedenog odredbe čl.4. potrošačkog ugovora o kreditu, koji je
tipski ugovor, su nerazumljive jer iz njih ne proizlazi određenost i odredivost kamatne
stope, pa se radi o ništetnim odredbama kako je to naprijed detaljno obrazloženo.

54. Odredbom čl.104. st.1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništavosti
ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi
takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi
vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme
donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

55. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo D.C. od 21.prosinca 2020. proizlazi:

- da su promjene kamatnih stopa imale za posljedicu povećanje anuiteta po

osnovi viših kamata kao i smanjenje otplate glavnice kredita;

- da razlika između iznosa stvarno plaćenih kamata tuženiku i iznosa kamate
koje bi tužitelj platio da je kamatna stopa bila na razini iz Ugovora o kreditu, za
utuženo razdoblje (kolovoz 2007.- siječanj 2013.) iznosi ukupno 27.279,45
kuna, a mjesečno pojedinačno kao što je izračunato i prikazano u Tablici br.2.
stupac 7. ovog nalaza i mišljenja;

- da razlika između iznosa stvarno plaćene glavnice tuženiku i iznosa glavnice
koje bi tužitelj platio da je kamatna stopa bila na razini iz Ugovora o kreditu, za
utuženo razdoblje (kolovoz 2007.- siječanj 2013.) iznosi ukupno 7.140,26
kuna, a mjesečno pojedinačno kao što je izračunato i prikazano u Tablici br.2.
stupac 8. ovog nalaza i mišljenja.

56. Na tako dani nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi već je uredio
tužbeni zahtjev sukladno rezultatima nalaza i mišljenja, dok tuženik nije imao
primjedbi na izračun.

57. Sud nalaz i mišljenje vještaka prihvaća kao logičan, uvjerljiv, dovoljno obrazložen i izrađen po pravilima struke, jer je iz njega razvidan iznos pretplate po

14 Poslovni broj: P-2581/2019 - 13

ništenim odredbama. Odredbom čl.323.st.1. ZOO-a propisano je da je u slučaju
ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila
na temelju takva ugovora. Stoga je dakle, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a,
tuženik dužan vratiti tužitelju iznose koje je tužitelj pretplatio po osnovi ništetnih
odredbi o kamatnoj stopi.

58. Zbog svega navedenog sud smatra da tužitelju pripada ukupan iznos od

27.279,45 kuna i 7.140,26 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedine
mjesečne aniuteta od dospijeća svakog mjesečnog anuiteta do isplate, a što je
detaljno prikazano i izračunato u Tablici br.2.

59. U konkrentom slućaju se radi o kreditu u kunama s valutnom klauzulom u
CHF, kako je to naprijed utvrđeno i obrazloženo.

60. Odredbom čl. 21.ZOO-a propisano je da kad obveza ima za činidbu iznos
novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim
kad zakon određuje što drugo. U konkretnom slučaju tuženik je tužitelju na dan
korištenja kredita isplatio kune obračunate prema tečaju valutne klauzule u CHF.
Tužitelj je predmetni kredit vraćao u kunama prema tečaju valutne klauzule u CHF na
dan dospijeća. Stoga je glavni tužbeni zahtjev kojim se traži isplata CHF u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja neosnovan, a sukladno
citiranoj odredbi čl. 21. ZOO-a osnovan je podredni tužbeni zahtjev na način kako je
to naprijed obrazloženo.

61. Odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno
bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac
nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

62. Stoga je dakle banka, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, dužna vratiti
zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja svakog pojedinog
mjesečnog iznosa preplaćenog na ime promjenjive redovne kamate, jer je
nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe.

63. Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze,
duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. ZOO u svezi s odredbom čl.112.st.2. ZPP-a
osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza
dospjela, pa do njene podmire. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi
čl.29.ZOO, čl.1. Zakona o kamatama (Narodne novine 94/04), Uredbi o visini stope
zakonske zatezne kamate (Narodne novine 72/02), Uredbi o visini stope zakonske
zatezne kamate (Narodne novine 153/04), Odlukama o diskontnoj (eskontnoj) stopi
HNB-a (Narodne novine 132/07, 74/11, 83/13, 1/14, 80/14, 1/15) i Prosječnoj
kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

64. Odlučujući o parničnom trošku ovaj sud je na temelju odredbe članka

154.st.1.ZPP-a, a sukladno Tbr.48.OT-a, a u smislu Tbr.7.toč.2.OT-a priznao tužitelju
trošak, jer je trošak i popisao, i to za sastav tužbe (3.6.2019.), dva obrazložena
podneska (19.1.2021. i 1.4.2021.), pristupa na dva ročišta na kojima se raspravljalo o
glavnoj stvari (24.11.2020. i 6.4.2021.) od 1.000,00 kn po radnji, te trošak pristupa na
ročište za objavu presude (20.5.2021.) u iznosu od 500,00 kn, sve uvećano za 25%

15 Poslovni broj: P-2581/2019 - 13

PDV-a u iznosu od 1.375,00 kuna. Zatim je tužitelju priznat trošak vještačenja u
iznosu od 2.000,00 kn i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po
788,00 kn, što sveukupno zbrojeno i predstavlja iznos od 10.451,00 kuna.

65. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 20. svibnja 2021.

S U D A C

Mislav Polić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15
(petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika