Poslovni broj: 10 UsI-1437/21-6

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja R. Š., D. k. Š., Š…., zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. i P. j.t.d., Z., M. P…, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, Šibenik, Velimira Škorpika 5, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, 20. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, broj: 511-13-06-UP/I-65/2021 od 1. ožujka 2021.

 

i

 

r i j e š i o  j e

 

              Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika broj: 511-13-06-UP/I-65/2021 od 1. ožujka 2021. po službenoj dužnosti ukida se i oduzima vozačka dozvola serijski broj: ……. izdana na ime tužitelja, koju je isti dužan predati Službi upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca Policijske uprave šibensko-kninske, referadi za vozače, u roku od 8 dana od dana primitka navedenog rješenja.

U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika zbog toga što su činjenice nepotpuno utvrđene, što se u postupanju nije vodilo računa o pravilima postupka koja su od utjecaja na rješavanje uprave stvari, te je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava predmetne upravna stvar. Poziva se i citira odredbu članka 286. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i navodi kako u obrazloženju osporenog rješenja je navedeno na temelju kojih pravomoćnih presuda Općinskog suda u Z. su određeni negativni bodovi, međutim da u istom nije navedeno kada su te presude postale pravomoćne, a što predstavlja temelj za poništenje osporenog rješenja tuženika. Slijedom navedenog predlaže da se poništi osporeno rješenje i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

              U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da je tuženik utvrdio da je tužitelj evidentiran u Operativnoj evidenciji prekršaja koja se vodi na Informacijskom sustavu MUP-a, kao osoba koja u razdoblju od dvije godine ima prikupljenih 12 negativnih prekršajnih bodova od nadležne ustrojstvene jedinice, u ovom slučaju Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Z. je 25.1.2021. zatražena provjera pravilnosti upisanih negativnih prekršajnih bodova i dostava dokumentacije na temelju koje su evidentirani bodovi. Postaja prometne policije Z. da je dostavila dopis od 19. 2.2021. kojim je potvrdila pravilnost upisanih bodova, te je dostavila i traženu dokumentaciju i to pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Z., donijete povodom prigovora uloženih na obavezne prekršajne naloge Postaje prometne policije Z.. Iz navedene dokumentacije da je utvrđeno da je tužitelj u četiri pravomoćno okončana prekršajna postupka sankcioniran četiri puta zbog počinjenog prekršaja iz članka 53. stavka 1. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po članku 53. stavku 4. istog Zakona, za koje mu je po svakom pravomoćno okončanom postupku u evidenciji upisano  po 3 negativna prekršajna boda, odnosno ukupno 12 bodova. Nadalje, uvidom u dostavljene presude Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela, donijete pod poslovnim brojevima Pp 5 P-…./2020 od 17. studenog 2020. 23. Pp P-…./2020 od 13. listopada 2020., 23. Pp P-…./2020 od 7. listopada 2020. i 11. Pp P-…./2020 od 11. siječnja 2021. utvrđeno je da je tužitelj u navedenim postupcima sudjelovao te je nesporno da su navedene odluke pravomoćne i izvršne. Ističe da tuženik u postupcima prije donošenja rješenja po članku 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne utvrđuje nove činjenice već samo provjerava pravilnost upisanih bodova te isto konstatira u svom rješenju, koje se donosi kao pravna posljedica osude za ranije počinjene prekršaje. S obzirom da je utvrđeno da je tužitelj prekršaje počinio u razdoblju od 30. kolovoza 2019. do 08. prosinca 2019., da su odluke o prekršajima postale pravomoćne u razdoblju od dvije godine (od 07.10.2020. do 11.1.2021.) to je na temelju odredbe članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, donijeto osporeno rješenje kojim se tužitelju ukida i oduzima vozačka dozvola. U osporenom rješenju da su navedene odluke, koje su u konkretnom postale pravomoćne danom njihova donošenja. Iste su u pobijanom rješenju citirane zajedno uz navođenje zakonskog osnova. Stoga su neosnovani navodi opunomoćenika tužitelja iznijeti u tužbi te isti ne bi trebali biti od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari. Naposljetku ističe da je nakon zaprimanja predmetnog rješenja, tužitelj po opunomoćeniku A. M., odvjetniku u Š., tuženiku podnio zamolbu za odgodom izvršenja pobijanog rješenja dok isto ne postane pravomoćno, odnosno do odluke Upravnog suda u S., a podredno je predložio zadržavanje vozačke dozvole B kategorije. U podnesku, kao i izjavi danoj na zapisnik 10. ožujka 2021. tužitelj navodi da je profesionalni vozač i da mu je obavljanje poslova vozača jedini izvor prihoda. Nadalje, da mu prema odredbama Kolektivnog ugovora, svako oduzimanje vozačke dozvole na period duži od 30 dana posljedično dovodi do otkazivanja ugovora o radu čime mu je ugrožena egzistencija te dovedena u pitanje zakonska obveza uzdržavanja dvoje djece kao i obveza otplate dva kredita. Rješavajući o navedenom zahtjevu tužitelja, tuženik da je dana 12. ožujka 2021. donio rješenje, broj 511-13-06-UP/1-75/2021 kojim je odbijen zahtjev za odgodom izvršenja rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, smatrajući da bi odgoda bila protivna sigurnosti cestovnog prometa kao javnom interesu jer je tužitelj profesionalni vozač koji obavlja javni prijevoz putnika. Također, da je odbijen prijedlog o zadržavanju vozačke dozvole B kategorije kao neosnovan, jer se od važenja rješenja i pravnih učinaka koje ono proizvodi ne mogu izdvajati pojedine kategorije. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

              U podnesku zaprimljenom pred ovim sudom 16. travnja 2021. tužitelj je naveo da smatra da su pobijanim rješenjem bitno povrijeđene odredbe ZOUP-a i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Pobijano rješenje da se temelji na presudama Općinskog suda u Z., Prekršajni odjel br. Pp P-…./2020. od 3. prosinca 2020., Pp P-…./2020. od 1. listopada 2020., Pp P-…./2020. od 11. studenog 2020. i Pp P-…./2020. od 1. listopada 2020. kojima je tužitelj proglašen krivim za prekoračenje brzine kretanja motornog vozila, te mu je ukinuta zaštitna mjera izrečena odgovarajućim Obveznim prekršajnim nalozima Postaje prometne policije PU Zadarske u dva predmeta. Obveznim prekršajnim nalozima izrečena je u ZOSPC-u nepostojeća zaštitna mjera ,,zabrana upravljanja motornim vozilom B kategorije". Na takve Obvezne prekršajne naloge tužitelj da je izjavio prigovor, pa je proveden redovan postupak pred Općinskim sudom u Z., Prekršajni odjel i donesene su gore navedene presude. Iz navedenih presuda nesporno proizlazi da je tužitelj zaista prekoračio brzinu kretanja motornog vozila propisano u čl. 23. st. 4. ZOSPC-a /viša z 30-50 km od propisane/, ali mu je ukinuta zaštitna mjera izrečena Obveznim prekršajnim nalogom u dva slučaja, dok o druga dva sud nije odlučio. Tuženik, međutim, u pobijanom rješenju smatra da je izricanjem novčane kazne tužitelj počinio prekršaje prekoračenja brzine kretanja iz čl. 53. st. 4. ZOSPC-a kako je gore navedeno, da mu se zbog toga temeljem odredbi čl. 53. st. 11. obvezno upisuju tri negativna boda po svakom prekršaju te da mu se obvezno oduzima vozačka dozvola temeljem odredbe čl. 286. st. 9. ZOSPC-a. Točno je da u istom čl. 286. st. 13. ZOSPC-a stoji da se protiv rješenja o oduzimanju vozačke dozvole ne može izjaviti žalba. Takva odredba koja je primijenjena u pobijanom rješenju da je u koliziji s ostalim zakonskim popisima i odredbama Ustava RH, te da je tužitelju nesporno uskraćeno ustavom zagarantirano pravo na žalbu iz čl.18. Ustava kojim je propisno pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u drugom ovlaštenom tijelu, kao i pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava. Nadalje, da se očito se u konkretnom slučaju radi o prekršaju, te da se za prekršaje vodi prekršajni postupak i zaštitne mjere da su usko vezane za prekršaje. Odlukom o prekršaju odlučuje se i o zaštitnoj ili sigurnosnoj mjeri. Tužitelj smatra pravno nedopustivim iz postupka izricanja zaštitne mjere isključiti prekršajni postupak. Način izvršenja sankcija izrečenih za prekršaje reguliran je Zakonom o izvršenju tih sankcija, a mjera zabrane upravljanja motornim vozilima regulirana je Pravilnikom o načinu izvršavanja sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom /NN 95/15/. U članku 3. Pravilnika nesporno stoji da se sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom izriče presudom odgovarajućeg suda /prekršajnog suda/ te izvršava temeljem pravomoćne i izvršne presude. Izricanje zaštitne mjere nije obvezna, već fakultativna mjera koja se izriče u posebno teškim slučajevima kršenja prometnih propisa/tako i sudska praksa Visoki prekršajni sud Pž-11375/11. Nadalje, načelo razmjernosti je opće načelo pravnog sustava u RH, koje je utvrđeno čl. 16. Ustava RH. Prema odredbama čl.51a Prekršajnog zakona, pri odmjeravanju kazne i sigurnosne mjere sud je dužan primijeniti načelo razmjernosti te izreći kaznu primjerenu prekršaju i ostalim okolnostima. Tužitelj je profesionalni vozač autobusa, oženjen i otac dvoje djece iz drugih brakova, obveznik plaćanja uzdržavanja djece iz drugih brakova, obveznik plaćanja kredita itd. Ranije nije osuđivan za slična ili istovjetna kaznena ili prekršajna djela. Dvije godine bez posla znače nepremostivu prepreku za život njegove obitelji, a ugrožava i život te uzdržavanje uzdržavane djece, te obveze po kreditima dovodi u pitanje svu njegovu imovinu i imovinu jamaca. Tužitelj smatra da mu primjenom načela razmjernosti, treba ukinuti zaštitnu mjeru ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole. Slijedom navedenog predlaže se prihvatiti tužbu u cijelosti, te usvojiti tužbeni zahtjev kojim se poništava osporeno rješenje tuženika i tužitelju se vraća ukinuta i oduzeta vozačka dozvola br. …….. izdana na njegovo ime.

              Tužitelj je navedenim podneskom ujedno podnio i prijedlog za odgodu izvršenja osporenog rješenja, navodeći da je profesionalni vozač, koji je bio zaposlen u tvrtki A. Š.-Č., na neodređeno vrijeme. Prosječna mjesečna neto primanja tužitelja iznosila su manje od 5.000,00 kn. Iz obračuna plaće i ovjerene izjave tužitelja plaća mu je opterećena s dvije alimentacije po 1.072,00 kn odnosno 1.132,00 kn te kreditom od 412,00 kn. Tužitelju je otkazan ugovor o radu te mu je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola. Drugih prihoda niti mogućnosti zaposlenja tužitelj nema, te da bi mu izvršenjem izrečene mjere sigurnosti oduzimanja i ukidanju vozačke dozvole, njegova egzistencija bila dovedena u pitanje kao i egzistencija uzdržavane djece, čime bi mu se nanijela nepopravljiva ili teško popravljiva šteta.

U podnesku zaprimljenom pred ovim sudom 14. svibnja 2021. tuženik u odnosu na prijedlog tužitelja kojim traži odgodu izvršenja do pravomoćne odluke u ovom predmetu, navodi da se istom protivi, te ujedno dostavlja preslik rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Komisije za rješavanje u drugostupanjskom upravnom postupku Klasa: UP/II-211-03/21-01/4, Urbroj: 511-01-202-21-2 od 28. travnja 2021. kojim je odbijena žalba tužitelja, kao i rješenje tuženika o ispravku  rješenja broj: 511-13-06-UP/I-65/2021.

U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a).

Pritom je ovaj sud uzeo u obzir dokaze odnosno isprave u spisu ovoga spora i u spisu predmetnoga upravnog postupka dostavljenom uz odgovor na tužbu.

Tužbeni zahtjev nije osnovan

Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola serijski broj …….. izdana na ime tužitelja.

Iz podataka spisa ovog upravnog spora te podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je da je tužitelju osporenim rješenjem tuženika vozačka dozvola ukinuta i oduzeta po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20. – dalje ZOSPC), s obzirom da je tužitelj u razdoblju od 7. listopada 2020. do 11. siječnja 2021. temeljem pravomoćnih odluka o prekršajima prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova.

Prema odredbi članka 286. stavka 1. ZOSPC pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju. Stavkom 2. istog članka propisano je  da se negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju kojeg su upisani.  Stavkom 4. istog članka  propisano je da će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

Odredbom članka 53. stavka 11. ZOSPC propisano je da se vozaču motornog vozila u evidenciju upisuju tri negativna prekršajna boda ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz stavka 4. navedenog članka.

Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

-          da je presudom Općinskog suda u Z. poslovni broj Pp 5 P-…./2020 od 17. studenog 2020., pravomoćnom danom donošenja (17. studenog 2020.) tužitelj proglašen krivim za prekršaj iz članka 53. stavka 1. ZOSPC, a kažnjiv po članku 53. stavku 4. ZOSPC (upis 3 negativna prekršajna boda);

-          da je presudom Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela, poslovni broj 23. Pp P-…./2020 od 13. listopada 2020., pravomoćnom danom donošenja (13. listopada 2020.) tužitelj proglašen krivim za prekršaj iz članka 53. stavka 1. ZOSPC, a kažnjiv po članku 53. stavku 4. ZOSPC (upis 3 negativna prekršajna boda);

-          da je presudom Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela, poslovni broj 23. Pp P-…./2020 od 7. listopada 2020., pravomoćnom danom donošenja (7. listopada 2020.) tužitelj proglašen krivim za prekršaj iz članka 53. stavka 1. ZOSPC, a kažnjiv po članku 53. stavku 4. ZOSPC (upis 3 negativna prekršajna boda);

-          da je presudom Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela, poslovni broj 11. Pp P-…./2020 od 11. siječnja 2021., pravomoćnom danom donošenja (11. siječnja 2021.) tužitelj proglašen krivim za prekršaj iz članka 53. stavka 1. ZOSPC, a kažnjiv po članku 53. stavku 4. ZOSPC (upis 3 negativna prekršajna boda).

S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

Naime, kako je iz prethodno izloženog, razvidno da je tužitelj sa naprijed označenim pravomoćnim odlukama (presudama Općinskog suda u Z.) kažnjen za prekršaje po članku 53. stavku 4. ZOSPC, te da mu je s osnova naprijed navedenih pravomoćnih odluka (ukupno 4 odluke), a temeljem naprijed citirane odredbe članka 53. stavka 11. ZOSPC za svaku upisano po 3 negativna prekršajna boda, što ukupno iznosi 12 negativnih prekršajnih bodova, a sve u razdoblju od 7. listopada 2020. do 11. siječnja 2021., to je pravilno i zakonito tuženik pozivom na odredbu članka 286. stavka 4. ZOSPC, po službenoj dužnosti, donio osporeno rješenje kojim se ukida i oduzima vozačka dozvola serijski broj …….. izdana na ime tužitelja.

U odnosu na navode tužitelja kako je ovakvim postupanjem tuženika tužitelju uskraćeno ustavom zagarantirano pravo na žalbu, za navesti je tužitelju da je odredbom članka 286. stavka 13. ZOSPC propisano da se protiv navedenog rješenja ne može podnijeti žalba, ali da se može pokrenuti upravni spor ( a koju odredbu navodi i sam tužitelj), pa je stoga u osporenom rješenju sadržana pravilna uputa o pravnom lijeku. U svezi navoda tužitelja da je gore navedena zakonska odredba u koliziji s ostalim zakonskim popisima i odredbama Ustava RH, za navesti je da isto nije i ne može biti predmet ovog spora, te stoga navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvar. Pri tome, za navesti je da ukoliko tužitelj smatra da bi citirani zakon ili pojedina njegova odredba bila neustavna, ima na dispoziciji, od za to nadležnog Ustavnog suda Republike Hrvatske, zatražiti ocjenu ustavnosti tog Zakona ili pojedinih njegovih odredbi, što dakle, nije predmet ovog spora u kojem je sud ovlašten isključivo ocijeniti zakonitost pojedinačnih upravnih akata.

Nadalje, glede navoda tužitelja da se ovdje radi o prekršajima i da se zaštitne i sigurnosne mjere izriču u prekršajnom postupku, te da je pravno nedopustivo iz postupka izricanja zaštitne mjere isključiti prekršajni postupak, te navode u pogledu izvršenja sankcija izrečenih  za prekršaje i pozivanje na načelo razmjernosti, za navesti je da isti nisu osnovani iz razloga jer osporenim rješenjem tuženika nije izrečena zaštitna ili sigurnosna mjera za počinjene prekršaje, kako to pogrešno smatra tužitelj, već je osporeno rješenje doneseno kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila, ovdje tužitelja, za određene prekršaje iz ZOSPC, u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 286. stavka 1. ZOSPC.

Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda osporenim rješenjem tuženika kod obrazloženja koje je njime dano nije povrijeđen zakon na  štetu tužitelja.

U izloženom, osporena odluka tuženika je zakonita, dok prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke, pri čemu nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

Naposljetku, u okolnostima kada ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti zakonitim, to je valjalo odbiti prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja osporenog rješenja u smislu odredbe članka 26. ZUS-a, pa je stoga riješeno kao u izreci rješenja.

 

U Splitu 20. svibnja 2021.

 

     S U T K I NJ A

 

        Danijela Čipčić Buzov, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.  (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 67. stavka 1. u svezi članka 26. ZUS-a.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Lucija Justić