-   -              Poslovni broj: 14 UsI-1598/21-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

   Split, Put Supavla 1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Radojki Ćupurdiji, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice: M. M., …, S., OIB: …, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, radi isplate mirovine, bez održavanja rasprave, dana 20. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/20-01/03134298960, URBROJ: 341-99-05/3-20-8612 od dana 26. veljače 2021. te da se poništi prvostupanjsko upravno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 140-02/20-01/03134298960, URBROJ: 341-18-05/3-20-40067 od dana 20. listopada 2020.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/20-01/03134298960, URBROJ: 341-99-05/3-20-8612 od dana ..., tužiteljica je osporavajući zakonitost tog rješenja kao i prvostupanjskog upravnog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. KLASA: UP/I 140-02/20-01/03134298960, URBROJ: 341-18-05/3-20-40067 od dana ..., u bitnom, navela da je izjavila žalbu protiv prvostupanjskog upravnog rješenja te da je podnijela i dopunu žalbe dana ... na koju da se niti prvostupanjsko niti drugostupanjsko tijelo nije očitovalo niti po njoj postupilo. Rješenje da je samo po sebi kontradiktorno jer da se u ... obustavlja isplata najniže mirovine za … i dalje sve do ..., a ujedno da se određuje isplata starosne mirovine za identično razdoblje. Obustavljati isplatu za vrijeme koje je prošlo da nije moguće. Stoga da je rješenje, odnosno njegov dispozitiv nerazumljiv i nelogičan pa da je kao takav nezakonit i u suprotnosti s danim obrazloženjem. Tuženik, da u obrazloženju osporenog rješenja pogrešno navodi da je isto doneseno u izvršenju rješenja HZMO, Središnja služba od dana ... U materijalno pravnom smislu da tužiteljica ne spori da, u smislu čl. 90. st. 7. ZOMO, ona nema pravo na najnižu mirovinu. Međutim, da je prijavila nastup činjenice od koje zavisi njeno pravo. Naime, da je ona prilikom zasnivanja radnog odnosa uredno prijavila činjenicu zasnivanja radnog odnosa, odnosno da je izvršila prijavu na Zavod (HZMIO) u S., stoga da upravno tijelo raspolaže podatkom kad je izvršena prijava tužiteljice na Zavod. Unatoč tome da Zavod nastavlja sa isplatom najniže mirovine. Zakon o mirovinskom osiguranju u čl. 170. da upućuje (da sve što nije uređeno njime) na Zakon o obveznim odnosima. Dakle, da se supsidijarno primjenjuje ZOO, pri čemu je citirala odredbu čl. 1112. ZOO. Zbog iznijetog da predlaže da se donese presuda kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a što da je u skladu s odredbom čl. 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09). Osporavano rješenje da je obrazloženo i da sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane čl. 98. citiranog Zakona te da izreka rješenja nije u proturječnosti s obrazloženjem i utvrđenim činjeničnim stanjem. Vezano za navode tužiteljice da nije u postupku donošenja osporavanog rješenja razmatrana dopuna žalbe od ... da se ističe da je prilikom donošenja rješenja razmatrana cjelokupna dokumentacija priložena spisu, a navodi tužiteljice izloženi u dopuni žalbe koji se odnose na nepripadnu isplatu da ne mogu biti predmet ovog postupka već predmet postupka u povodu žalbe izjavljene protiv rješenja Područne službe u S., broj: … od dana ... kojim je tužiteljici utvrđena nepripadna isplata mirovine, u kojem će se postupku donijeti posebno rješenje. Također, da tužiteljica navodi da je prijavila činjenicu od koje ovisi njeno pravo jer da je prilikom zasnivanja radnog odnosa prijavila činjenicu zasnivanja radnog odnosa. Međutim, zasnivanjem radnog odnosa da se ne može smatrati da je tužiteljica prijavila promjenu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (u nastavku: HZMO) kako je to propisano odredbom čl. 102. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19). Budući da je tužiteljica zasnovala radni odnos dana ... do polovice punog radnog vremena, što da je utvrđeno uvidom u bazu osiguranika HZMO, da se imenovanoj u razdoblju kada je bila u radnom odnosu ne može vršiti isplata najniže mirovine u skladu s odredbom čl. 90. st. 7. ZOMO, već u svoti kako je navedeno u osporavanom rješenju. Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

              Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/20-01/03134298960, URBROJ: 341-99-05/3-20-8612 od dana ... odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. KLASA: UP/I 140-02/20-01/03134298960, URBROJ: 341-18-05/3-20-40067 od dana ..., kojim rješenjem je pod točkom I. M. M., ovdje tužiteljici, korisniku starosne mirovine, obustavljena isplata najniže mirovine s danom ... Pod točkom II. istog rješenja, određena je počevši od dana ... isplata starosne mirovine u svoti od … kn mjesečno.

Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 

              Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).

              Člankom 90. st. 7. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO) propisano je da korisniku starosne, prijevremene starosne, starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika i invalidske mirovine ostvarene zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti iz članka 56. ovoga Zakona, kao i korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad ostvarene do stupanja na snagu ovoga Zakona, najniža mirovina ne pripada za vrijeme zaposlenja ili obavljanja samostalne djelatnosti.

              Shodno odredbi čl. 99. st. 1. ZOMO korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovine se obustavlja, dok je stavkom 3. toč. 2. istog članka propisano da se iznimno od stavka 1. i 2. ovoga članka, mirovina ne obustavlja korisniku starosne mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu prema člancima 33. i 180. ovoga Zakona i korisniku starosne mirovine koji je tu mirovinu ostvario do stupanja na snagu ovoga Zakona koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena.

              Odredbom čl. 102. ZOMO propisano je da korisnik prava, opunomoćenik, centar za socijalnu skrb, odnosno ustanova za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba iz članka 101. ovoga Zakona dužni su u roku od 15 dana prijaviti Zavodu svaku promjenu nastalu u osobnim ili u stvarnim okolnostima koja utječe na pravo ili na opseg korištenja toga prava.

              Uvidom u spis tuženog tijela broj: … utvrđeno je: da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. KLASA: UP/I 140-02/15-01/03134298960, URBROJ: 341-18-05/3-15-038174 od dana ... priznato pravo na starosnu mirovinu i određena isplata najniže mirovine u iznosu od … kn mjesečno; da se tužiteljica dana … zaposlila na pola radnog vremena, odnosno počela obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza osiguranja.

              Obzirom da je između stranaka u cijelosti nesporno da je tužiteljica bila korisnica najniže starosne mirovine u trenutku kada se zaposlila na pola radnog vremena, u cijelosti je pravilno postupio tuženik kada je odbio tužiteljičinu žalbu na prvostupanjsko upravno rješenje kojim joj je obustavljena isplata najniže mirovine od dana zaposlenja ...

              Tužiteljica pogrešno smatra da bi to što je izvršena prijava njezinog zaposlenja automatski značilo da je postupila u smislu gore citirane odredbe čl. 102. ZOMO jer ista ne poriče da nije u roku od 15 dana posebno prijavila Zavodu promjenu nastalu u osobnim ili u stvarnim okolnostima koja utječe na pravo ili na opseg korištenja toga prava, u konkretnom slučaju na visinu njezine starosne mirovine.

Nadalje, tužiteljica ne može u ovom upravnom sporu s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na nepripadnost isplate jer je navedeno predmet drugog upravnog postupka (onog u povodu žalbe izjavljene protiv rješenja Područne službe u S., broj: … od dana ... za kojeg tuženik navodi da je doneseno), radi čega se tuženik nije posebno niti osvrtao na takve prigovore iznesene u dopuni tužiteljičine žalbe pa se takvi navodi za ovaj upravni spor ukazuju u cijelosti bespredmetnima (prigovori zastare potraživanja, primjene odredbi Zakona o obveznim odnosima itd.).              

Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, ni ostali prigovori tužiteljice izneseni u tužbi (da se ne može obustaviti mirovina unatrag, da je pogrešno navedeno oznaka rješenja u izvršenju kojeg je doneseno prvostupanjsko upravno rješenje itd.) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 20. svibnja 2021.

   S U D A C

     Sandra Ćoraš Gega, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                                    Radojka Ćupurdija