Broj: Rev 2022/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, protiv tuženice J. B. iz V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2230/2012-2 od 5. srpnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-244/2011-10 od 21. listopada 2011., u sjednici održanoj 5. travnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2230/2012-2 od 5. srpnja 2012. i sudi:

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-244/2011-10 od 21. listopada 2011.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja tuženici je naloženo tužiteljici na ime nepripadno primljenih svota obiteljske invalidnine za razdoblje od 1. lipnja 2007. do 31. svibnja 2010. isplatiti iznos od 68.848,20 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda pa je, kao neosnovan, odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženica na ime nepripadno primljenih svota obiteljske invalidnine za razdoblje od 1. lipnja 2007. do 31. svibnja 2010. isplatiti iznos od 68.848,20 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. točka 1. Zakona o parničnom postupku jer smatra da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu ili je ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje ZPP). Slijedom navedenog u ovom su postupku ispunjene pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP pa je ovaj sud  reviziju tužiteljice razmatrao i ispitivao kao redovnu reviziju podnesenu na temelju čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP.

 

Drugostupanjska presuda je, sukladno odredbi čl. 392.a ZPP, ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U provedenom postupku nesporno je utvrđeno:

 

- da je rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti klasa: UP/II-562-02/10-1604/96 urbroj:519-04/01-10-2 od 30. rujna 2010. u obnovljenom postupku poništeno rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata klasa:UP/II-562-02/99-04/379 urbroj: 519-05-4-99-2od 22. studenoga 1999. (kojim je tuženici bilo priznato pravo na obiteljsku invalidninu iza umrlog hrvatskog branitelja A. B.) pa je tuženica odbijena sa zahtjevom za priznanje prava na obiteljsku invalidninu iza umrlog hrvatskog branitelja A. B. jer je utvrđeno da je brak tuženice sa pok. A. B. razveden presudom Općinskog suda u Vukovaru broj P-143/84-6 od 13. ožujka 1984.;

 

- da je tuženica pokrenula izvanparnični postupak radi utvrđenja da je sa sada pokojnim braniteljem Domovinskog rata A. B. nakon razvoda braka živjela u izvanbračnoj zajednici;

 

- da je rješenjem Općinskog suda u Vukovaru broj R/1-211/10-6 od 15. prosinca 2010. utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice tuženice u ovom postupku i A. B. iz V. od neutvrđenog dana 1984. pa do smrti A. B. .... 1995.;

 

- da je u obnovljenom postupku Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti  rješenjem klasa: UP/II-562-02-10-1604/96 urbroj:519-04/1-11-6 od 14. lipnja 2011. tuženici priznalo status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja i pravo na obiteljsku invalidninu od 1. veljače 2011. i dalje u iznosu od 1.912,45 kuna mjesečno i da je tim istim rješenjem ukinuto rješenje rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti klasa: UP/II-562-02/10-1604/96 urbroj:519-04/01-10-2 od 30. rujna 2010.;

 

- da je nesporan iznos koji tužiteljica potražuje od tuženice za razdoblje od 1. lipnja 2007. do 30. svibnja 2010., tj. iznos od 68.848,20 kuna koji je tuženici nesporno isplaćen za navedeno razdoblje po osnovi obiteljske invalidnine.

 

Na temelju utvrđenih odlučnih činjenica sud prvog stupnja je pozivom na odredbe čl. 144. st. 4. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09 i 146/10 – dalje: ZoPHBDR), čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) te čl.  29. st. 2. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev i tužiteljici dosudio utuženi iznos sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od utuženja do isplate.

 

Drugostupanjski sud je odlučujući povodom žalbe tuženice podnesene protiv prvostupanjske presude preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev. Pritom je zauzeo pravno shvaćanje da tužiteljica ničim nije dokazala da su ostvarene pretpostavke iz čl. 144. točka 1. i 2. Zakona na koje se prvostupanjski sud poziva.

 

Odredbom čl. 144. ZoPHBDR propisana je obveza naknade štete za ostvareno nepripadajuće pravo, odnosno osoba koja je ostvarila pravo ili su joj isplaćena primanja po ovom Zakonu na koja nije imala pravo dužna je nadoknaditi štetu za ostvareno nepripadajuće pravo odnosno vratiti primljene iznose:

 

1. ako je na osnovi netočnih podataka za koje je znala ili morala znati da su netočni ili je na drugi protupravni način ostvarila neko pravo ili primanje po ovom Zakonu koje joj ne pripada ili ostvarila u većom opsegu nego što joj pripada,

 

2. ako je ostvarila neko pravo ili primanje zbog toga što nije prijavila nastale promjene koje utječu na gubitak ili opseg nekog prava a znala je ili je morala znati za te promjene,

 

3. ako je primala novčane isplate u iznosu većom od onog koji je određen rješenjem nadležnog tijela uprave.

 

U revizijskom stupnju postupka u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava potrebno je zauzeti pravno shvaćanje o tome da li upravno tijelo rješenjem kojim ukida rješenje istog upravnog tijela povodom obnove postupka na temelju čl. 135. st. 2. ZoPHBDR i čl. 125. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 – dalje: ZUP) poništava učinke ukinutog rješenja retroaktivno ili ukida buduće učinke.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da tužiteljica u reviziji osnovano ističe da se donošenjem rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti klasa:UP/II-562-02-10-1604/96 urbroj:519-04/1-11-6 od 14. lipnja 2011. kojim je tuženici priznat status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja i pravo na obiteljsku invalidninu od 1. veljače 2011. i dalje u iznosu od 1.912,45 kuna mjesečno, a kojim je također ukinuto rješenje istog Ministarstva  klasa: UP/II-562-02/10-1604/96 urbroj:519-04/01-10-2 od 30. rujna 2010. od 30. rujna 2010. ne dira u pravne posljedice koje je proizvelo ukinuto rješenje.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 5. travnja 2017.