REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: 7 : Pr-168/2020-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužiteljice L. Š. iz S., OIB:…, koju zastupa Odvjetničko društvo M. i L. iz Z., protiv tuženika bolnica, Č., OIB:…, kojeg zastupa Odvjetničko društvo G. i Š. iz Č., radi utvrđenja ništetnosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, nakon glavne i javne rasprave, održane i  dovršene dana 19. travnja 2021.god., u nazočnosti tužiteljice L. Š. osobno, punomoćnika tužiteljice Č. B., odvjetnika i punomoćnika tuženika G. K., odvjetnika, dana 20. svibnja 2021.god., objavio je i

p r e s u d i o   j e :

I.     U cijelosti s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužiteljice L. Š. koji glasi :

"1. Utvrđuje se da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj … od 14.10.2020. kojom je tuženik izvanredno otkazao Ugovor o radu od 1.7.2018. tužiteljici L. Š., S., OIB:… nezakonita i nedopuštena te da radni odnos između tužiteljice i tuženika nije prestao.

2.     Nalaže se tuženiku bolnici, Č., OIB:… vratiti tužiteljicu L. Š., S., OIB:… na rad na radno mjesto Prvostupnica sestrinstva u procesu njege u hemodijalizi u Službi internističkih djelatnosti od dana prestanka radnog odnosa pa nadalje, sve u roku od 8 dana.

3.      Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana donošenja presude do isplate, u roku od 8 dana."

II.    Nalaže se tužiteljici L. Š. naknaditi tuženiku bolnica, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna ( dvijetisućeipetsto kuna ), u roku od osam dana.

Obrazloženje :

1.   Tužiteljica je dana 28. studenog 2020.god. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti i nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu. Navodi da se tužiteljica nalazila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 01.07.2018.god. na radnom mjestu Prvostupnica sestrinstva u procesu njege u hemodijalizi u Službi internističkih djelatnosti na neodređeno vrijeme. Tuženik je navedeni ugovor o radu otkazao Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 01-4148/2020 od 14.10.2020.god., a koja odluka je tužiteljici uručena 16.10.2020.god., te je ona unutar zakonom predviđenog roka podnijela Zahtjev za ostvarenje prava iz radnog odnosa sukladno čl. 133. Zakona o radu, koji je tuženik primio 30.10.2020.god. i na njega je odgovorio 16.11.2020.god. na način da u cijelosti ostaje kod odluke o otkazu. Taj odgovor tuženika je tužiteljica primila dana 19.11.2020.god. i u predviđenom roku podnosi tužbu sudu. Tužiteljica smatra da pobijana Odluka o izvanrednom otkazu nije u skladu sa Zakonom o radu, Statutom i Pravilnikom o radu tuženika kao poslodavca i smatra da je ista nezakonita i nepravilna, te da nisu ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu. Tužiteljica navodi da nije točno da bi tijekom postupka hemodijalize pacijenta zatražila od kolegice pripremu materijala za toaletu okoline izlazišta centralnog venskog katetera, te da bi joj vlastoručno napisala uputu s potrebnim materijalom i takvi zaključci tuženika kao poslodavca su jednostrani, neosnovani i preuranjeni, a tuženik u odluci ne obrazlaže temeljem čega je došao do takvog zaključka, a sporni događaji će biti predmet rada drugih nadležnih institucija, a tuženik mora dokazati postojanje razloga za izvanredni otkaz. Tužiteljica osporava da bi tuženik pravilno i potpuno proveo postupak prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Ističe da je sukladno čl. 102. Pravilnika o radu tuženika u postupku otkazivanja ugovora o radu od strane poslodavca za valjanost otkaza potrebno dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz, a tuženik nije postupio po citiranoj odredbi, odnosno nije dokazao da je namjeru otkazivanja tužiteljici priopćio radničkom vijeću, odnosno sindikatu, te tužiteljici nije poznata odluka Upravnog vijeća tuženika. Tužiteljica osporava da bi ugovor o radu bio otkazan u roku od 15 dana od saznanja činjenice na kojoj se otkaz temelji. Stoga tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je odluka o izvanrednom otkazu tužiteljici koju je donio tuženik nezakonita i nedopuštena, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i da naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto Prvostupnica sestrinstva u procesu njege u hemodijalizi u Službi internističkih djelatnosti, te da obveže tuženika da joj naknadi troškove parničnog postupka.

2.   Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev su neosnovani. Tužiteljica je bila kao radnica s tuženikom kao poslodavcem u radnom odnosu temeljem ugovora o radu od 1. srpnja 2018., na radnom mjestu Prvostupnica sestrinstva u procesu njege u hemodijalizi u Službi internističkih djelatnosti na neodređeno vrijeme. Ugovor o radu je tuženik otkazao odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14.listopada 2020., koju Odluku je donio i poslao tužiteljici preporučenom poštom dana 14. listopada 2020., a pošta je tužiteljici uručena 16. listopada 2020. Dana 29. rujna 2020., tužiteljica je, na svom radnom mjestu, obavljajući poslove prvostupnice sestrinstva u procesu njege u hemodijalizi u službi

internističkih djelatnosti, vezano za postupak hemodijalize pacijenta A. T., zatražila od medicinske sestre S. Ž. pripremu materijala za toaletu okoline izlazišta centralnog venskog katetera, vlastoručno joj je napisala uputu s potrebnim materijalom koji je uključivao i benzin u šprici, nakon čega je pacijentu A. T. intravenozno u centralni venski kateter za provođenje hemodijalize aplicirala benzin, uslijed čega su, unatoč intenzivnom liječenju, nastupili multiorgansko zatajivanje funkcije organa i smrt pacijenta A. T.. Tužiteljica je u decursus 29. rujna 2020. u 15:37 sati upisala da je krak katetera zabunom umjesto sa fiziološkom otopinom ispran s 10 ml benzina. Opisano postupanje ima karakter osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa te je opravdano otkazati ugovor o radu bez ostavljanja otkaznog roka, jer u ovakvim okolnostima nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, više nije moguć. Dana 7. listopada 2020. tuženik je omogućio tužiteljici da iznese svoju obranu, na sastanku je zatražila rok radi pisanog očitovanja, a tužiteljica je 12. listopada 2020. tuženiku uputila email navodeći da je svoje očitovanje i viđenje cjelokupne situacije vezano uz neželjeni događaj koji se zbio 29. rujna 2020. poslala preporučenom poštom. Dana 14. listopada 2020. tuženik je primio dopis tužiteljice u kojem tužiteljica navodi da ne prihvaća izvanredni otkaz ni bilo kakav oblik otkazivanja ugovora o radu zato što su istražne radnje nadležnih institucija još u tijeku i nije donesen zaključak inspekcijskog nadzora ministarstva. Tuženik navodi da se prije donošenja odluke o otkazu savjetovao sa sindikalnim povjerenicima o namjeravanoj odluci te im dostavio podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika (razloge i uvjete otkazivanja), te je sindikalnim povjerenicima 7. listopada 2020. predao dopis kojim u skladu sa Zakonom o radu, traži savjetovanje o namjeravanoj odluci izvanrednog otkaza tužiteljici, te su se dva sindikalna povjerenika i pisano očitovala. Po primitku odgovora, tuženik je pozvao sindikalne povjerenike na sastanak radi savjetovanja o namjeravanoj odluci izvanrednog otkazivanja tužiteljici koji je održan 12. listopada 2020. Tuženik navodi da je nakon provedenog savjetovanja i obrane tužiteljice, tuženik je utvrdio da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa te je opravdano otkazati ugovor o radu bez ostavljanja otkaznog roka, jer povreda obveze iz radnog odnosa radnika zaposlenog na radnom mjestu prvostupnika sestrinstva koja za posljedicu ima ugrožavanje zdravlja pacijenata o čijem zdravlju je dužan brinuti se, ima karakter osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Tuženik se poziva na čl. 16.a Zakona o sestrinstvu, a time što je tužiteljica pacijentu intravenozno u centralni venski kateter za provođenje hemodijalize aplicirala benzin umjesto fiziološke otopine, a što je za posljedicu imalo multiorgansko zatajivanje funkcije organa i smrt pacijenta, počinila je osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Tužiteljica je postupanjem ne samo ugrozila zdravlje pacijenta, već je došlo do smrtnog ishoda, a koji je isključivo posljedica toga što je pacijentu aplicirala benzin intravenozno u centralni venski kateter za provođenje hemodijalize. Činjenicu da je tužiteljica vlastoručno napisala uputu s nazivom "trebam" s potrebnim materijalom kao i sadržaj te upute tuženik dokazuje uputom koju prilaže, te predlaže saslušanje svjedoka. Konačno, činjenica da je tužiteljica pacijentu intravenozno u centralni venski kateter za provođenje hemodijalize aplicirala benzin umjesto fiziološke otopine, a što je za posljedicu imalo multiorgansko zatajivanje funkcije organa i smrt pacijenta, proizlazi i iz obdukcijskog nalaza. U odluci o otkazu su navedeni jasni i nedvosmisleni razlozi zbog kojih je

donesena odluka o otkazu, odnosno odluka je obrazložena u skladu sa Zakonom o radu, te čl. 120. stavak 2. Zakona o radu. Činjenica da su sporni događaji predmet rada drugih institucija ne utječe na donošenje odluke budući odluka o otkazu ne ovisi o radu drugih institucija i neovisna je od odluka drugih institucija. Osim toga, poslodavac je Zakonom o radu vezan prekluzivnim rokom od 15 dana za donošenje odluke o izvanrednom otkazu, a koji rok počinje teći od saznanja za činjenicu na kojoj se temelji, a tuženik bi protekom roka od 15 dana bio prekludiran u pravu na donošenje odluke o izvanrednom otkazu, bez obzira na bilo kakve druge postupke. Tuženik smatra da je dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, a razlog nije doveden u pitanje ni zahtjevom za zaštitu prava ni ovom tužbom. O zahtjevu za zaštitu prava raspravljalo je Upravno vijeće tuženika koje je obaviješteno o odluci o otkazu i zahtjevu za zaštitu prava na sjednici održanoj 13. studenog 2020., odlučujući o zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice, od sedam članova vijeća, troje je glasalo da odluka o otkazu ostane na snazi, troje je ostalo suzdržano, nitko nije glasao da se zahtjev prihvati i odluka o otkazu ukine, a jedan član nije bio prisutan, tako da je odluka o otkazu ostala na snazi. Stoga tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i obveže je na naknadu troškova ovog postupka.

3.   Tijekom postupka, na ročištu održanom dana 02. ožujka 2021.god. tužiteljica je učinila nespornim neke činjenice, pa stoga sud u ovom postupku nije provodio vještačenja (grafološko i medicinsko ), a što će dalje biti obrazloženo.

4.   Na ročištu održanom dana 02. ožujka 2021.god. tuženik bolnica je predložio da sud odredi sudski raskid radnog odnosa s danom 15. listopada 2020.god. s obzirom da tuženiku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos i nastavak istog nije moguć, kako je već obrazložio u odgovoru na tužbu.

5.   Tužiteljica Š. je predložila prekid ovog postupka dok se ne dovrši kazneni postupak koji je u tijeku, te je sud na ročištu održanom dana 02. ožujka 2021.god. donio rješenje da se u ovom postupku neće određivati prekid postupka do okončanja kaznenog postupka iz razloga jer je ovaj postupak sukladno čl. 434. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine RH broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) hitan postupak i sud ne može čekati da se okonča kazneni postupak.

6.   Sukladno navedenom, sud je proveo postupak dokazivanja, saslušao je svjedoke i tužiteljicu, te je izvršio uvid u dokumentaciju, te je na ročištu održanom dana 19. travnja 2021.god. izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te je zaključio glavnu raspravu.

7.   U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u odluku o izvanrednom otkazu o radu (list 5-7 spisa), zahtjev za ostvarenje prava (list 8-9 spisa), preslik povratnice (list 10 spisa), odgovor na zahtjev za ostvarenje prava (list 11 spisa), preslik povratnice (list 22 spisa), predajni list Hrvatske pošte (list 23 spisa), dopis od 06. 10. 2020. (list 24 spisa), preslik povratnice (list 25 spisa), službenu bilješku (list 26 spisa), dopis ministarstva (list 27 spisa), zapisnik zavoda fakulteta od 01.10.2020. (list 28-31 spisa), očitovanje o neželjenom događaju (list 32-33 spisa), rukom pisani tekst i

preslik podataka (list 34 spisa), odluku o izvanrednom otkazu (list 35-37 spisa), dopis sindikatima od 07.10.2020. (list 38 spisa), preslik povratnica (list 39-41 spisa), dopis sindikata Podružnice Č. (list 42 spisa), dopis sindikata Podružnica Č. (list 43 spisa), dopis – povlaka sindikatima (list 44-46 spisa), preslik povratnica (list 47 spisa), službenu bilješku od 12.10.2020. (list 48 spisa), ispis – trajno praćenje stanja pacijenta – decursus (list 49 spisa), podatke – postupak kod upravljanja lijekovima (list 50-57 spisa), izjavu o neželjenom događaju (list 58 spisa), očitovanje o neočekivanom neželjenom događaju (list 59 spisa), očitovanje o neželjenom događaju (list 60 spisa), zapisnik ministarstva o obavljenom zdravstvenom – inspekcijskom nadzoru (list 61-67 spisa), statut bolnice (list 72-90 spisa), pravilnik o radu (list 91-119 spisa), zapisnik 67. izvanredne sjednice Upravnog vijeća od 13.11.2020. (list 120-122 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 126-127 spisa), potvrdu Sveučilišta (list 128 spisa), odobrenje za samostalni rad komore (list 129 spisa), podatke HZMO – Područna služba u Varaždinu (list 130 spisa), saslušao je svjedoke S. Ž., I. M., S. P., V. H.-B., S. T. i T. P.-H., te je saslušao tužiteljicu Š. L. kao stranku u svrhu dokazivanja.

8.   Sukladno čl. 2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine RH broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

9.   Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

10.   Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

11.   U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12.   Nije sporno da je tuženik bolnica upisan kao ustanova u sudski registar Trgovačkog suda u Varaždinu, dakle tuženik je osnovan i registriran kao ustanova sukladno Zakonu o ustanovama ( Narodne novine RH broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, sada i 127/19 ).

13.   Nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Prvostupnica sestrinstva u procesu njege u hemodijalizi u Službi internističkih djelatnosti, a temeljem Ugovora o radu od dana 01. srpnja 2018.god.

14.   Nije sporno da je tuženik kao poslodavac navedeni ugovor o radu tužiteljici kao radnici otkazao Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 01-4148/2020 od 14.10. 2020.god.

15.   Nije sporno da je tijekom ovog parničnog postupka, pokrenuta i istraga pred nadležnim Državnim odvjetništvom u svezi tzv. neželjenog događaja od dana 29. rujna 2020.god. kada je u  bolnici (ovdje tuženiku ) umro pacijent T. A., koji je toga dana bio na redovnom postupku hemodijalize u bolnici, međutim, kazneni postupak je tek u fazi istrage.

16.   Sud je i uvidom u dopis ministarstva, sektora od dana 15. prosinca 2020.god. utvrdio da je nakon pribavljenog nalaza obdukcije preminulog A. T. sukladno čl. 213. Zakona o zdravstvenoj zaštiti predmet ustupljen na daljnje postupanje nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu kao i komori.

17.   Uvidom u podatke zavoda, Područna služba u Varaždinu je utvrđeno da je tužiteljica nakon što je dobila izvanredni otkaz kod tuženika radila od 04. studenog 2020.god. do 02. siječnja 2021.god. u bolnici, a na ročištu održanom 19. travnja 2021.god. je tužiteljica izjavila da se dana 08. ožujka 2021.god. zaposlila na neodređeno vrijeme u poliklinici. Međutim, ostala je u cijelosti kod postavljenog tužbenog zahtjeva.

18.   U čl. 116. st. 1. Zakona o radu ( Narodne novine RH broj 93/2014, 127/17, 98/19) određeno je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka ( izvanredni otkaz ), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, dok je u st. 2. određeno kako se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

19.   Člankom 119. Zakona o radu je u st. 2. određeno da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

20.   U čl. 135. st. 3. Zakona o radu određeno je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

21.   Odredbom čl. 124. st. 1. Zakona o radu propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, da će naložiti vraćanje radnika na posao.

22.   Sporno je da li je navedena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. listopada 2020.god. donesena u zakonskom roku od 15 dana, da li je sporna odluka dopuštena, koji su razlozi za donošenje iste, te je sporno da li je tuženik kao poslodavac mogao donijeti takvu odluku.

23.   Tužiteljica Š. ima Potvrdu da je dana 13. ožujka 2018.god. završila preddiplomski stručni studij Sestrinstvo na Sveučilištu Sjever u trajanju od šest semestara i da je stekla stručni naziv stručna prvostupnica (baccalaurea) sestrinstva.

24.   Tužiteljica Š. ima odobrenje komore od dana 04.04.2018.god. za samostalan rad za samostalno obavljanje poslova stručne prvostupnice (baccalaurea) sestrinstva za razdoblje od 04.04.2018. do 03.04.2024.god., dakle i u spornom razdoblju kada se dogodio tzv. neželjeni događaj i smrt pacijenta.

25.   Stoga sud utvrđuje da je ovdje tužiteljica u spornom razdoblju bila ovlaštena za samostalno obavljanje poslova stručne prvostupnice sestrinstva, a na koje radno mjestu ju je tuženik i zaposlio temeljem sklopljenog ugovora o radu.

26.   Čl. 16.a Zakona o sestrinstvu (Narodne novine RH broj 121/03, 117/08, 57/11), u kojem je određeno da medicinska sestra prvostupnica osim što primjenjuje znanja i vještine iz područja zdravstvene skrbi, osnovnih predmeta struke i društvene skupine predmeta u razumijevanju fizioloških funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih pojedinaca kao i odnosa između zdravstvenog stanja pojedinca i njegovog fizičkog i društvenog okruženja, primjenjuje načela sestrinske etike – etičkog kodeksa medicinskih sestara, primjenjuje deklaracije o ljudskim pravima i pravima bolesnika, osigurava povjerljivost i sigurnost pisanih i usmenih informacija dobivenih obavljanjem profesionalnih dužnosti, primjenjuje važeće propise u obavljanju profesionalne dužnosti, sudjeluje u planiranju, pripremanju i provođenju osnovne zdravstvene/sestrinske njege u skladu sa standardiziranim postupcima i samovrednovanjem rada, sudjeluje u planiranju, pripremanju i provođenju i/ili u izvođenju medicinsko-tehničkih zahvata zdravih i bolesnih pojedinaca svih životnih dobi, potiče i/ili pomaže bolesniku u zadovoljavanju osnovnih životnih aktivnosti poštujući njegovo ljudsko dostojanstvo i kulturološke različitosti, sudjeluje u unapređenju i osiguravanju kakvoće postupaka zdravstvene/sestrinske njege, vodi zdravstvenu dokumentaciju i dokumentaciju zdravstvene/sestrinske njege, izvješćuje članove zdravstvenog tima poštujući tajnost podataka, koristi suvremenu informacijsko-komunikacijsku tehnologiju u pisanom, govornom i elektroničkom obliku, prepoznaje životno ugroženog pojedinca i primjenjuje hitne medicinske postupke sukladno kompetencijama, sudjeluje u zdravstvenom odgoju pojedinca, obitelji i zajednice svih životnih dobi s ciljem promicanja zdravlja i zdravog načina života, primjenjuje postupke očuvanja zdravlja i zdravog okoliša te skrb za osobnu sigurnost, sigurnost pojedinca i zajednice, primjenjuje pravila zaštite na radu i rada na siguran način, primjenjuje vještine komuniciranja s članovima tima za zdravstvenu/sestrinsku njegu i ostalim osobljem te s pacijentom, njegovom obitelji i zajednicom, razvija samostalnost i samoinicijativnost u radu u okviru profesionalne odgovornosti, sudjeluje u radu zdravstvenoga i/ili multidisciplinarnoga tima u okviru profesionalne odgovornosti, razvija odgovornosti za cjeloživotno učenje, profesionalni

razvoj i unapređenje kompetencija u skladu s potrebama tržišta rada, sudjeluje u izobrazbi učenika i stručnom usavršavanju zdravstvenog osoblja, a što su kompetencije medicinske sestre s temeljnom naobrazbom, utvrđuje potrebe pacijenta za zdravstvenom njegom, planira, organizira, provodi i procjenjuje kvalitetu zdravstvene/ sestrinske njege, sudjeluje u procesu očuvanja zdravlja i sprečavanju nastanka bolesti stanovnika, nadzire rad svih radnika koji na bilo koji način utječu na proces provođenja zdravstvene/sestrinske njege, odgovorna je za evidentiranje svih provedenih postupaka i aktivnosti provođenja zdravstvene/sestrinske njege tijekom 24 sata, sudjeluje u istraživačkom radu.

27.   Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu od 14. listopada 2020.god., te priloženu potpisanu dostavnicu u spisu, sud je utvrdio da je ovdje tužiteljica istu zaprimila putem pošte preporučeno dana 16. listopada 2020.god., a da je ista Odluka predana na poštu Čakovec i to kao preporučena pošiljka dana 14. listopada 2020.god. što je utvrđeno i iz Predajnog lista za e-PK koji je izdala Hrvatska pošta i naveden je broj preporučene pošiljke.

28.   Sud je utvrdio da je tužiteljica Š. pravodobno temeljem čl. 133. st. 1. Zakona o radu, podnijela zahtjev za zaštitu prava dana 29. listopada 2020.god., što nije sporno, u kojem je navela da smatra da ne postoje razlozi za izvanredan otkaz ugovora o radu jer smatra da odluka nije u skladu sa Zakonom o radu, Statutom i Pravilnikom o radu tuženika i da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za otkaz ugovora o radu. Navodi da nije točno da bi tijekom postupka hemodijalize pacijenta zatražila od kolegice pripremu materijala za toaletu okoline izlazišta centralnog venskog katetera, te da bi joj vlastoručno napisala uputu s potrebnim materijalom i takvi zaključci tuženika kao poslodavca su jednostrani, neosnovani i preuranjeni, a tuženik u odluci ne obrazlaže temeljem čega je došao do takvog zaključka. Osporava da bi poslodavac proveo postupak prije otkazivanja tj. da bi se savjetovao sa radničkim vijećem ili sindikatom. Navodi da smatra da odluka o otkazu nije donesena u zakonskom roku budući da je ona istu zaprimila 16.10.2020.god.

29.   Navedeni Zahtjev za zaštitu prava je poslodavac ( tuženik ) uredno zaprimio dana 30. listopada 2020.god. što je vidljivo iz potpisane dostavnice u spisu.

30.   Nije sporno da su članovi Upravnog vijeća tuženika ( kao ustanove ) u vrijeme kada je donesena odluka o izvanrednom otkazu tužiteljici bili S. T.-G., J. C. D., D. Ž. N., M. K., D. K., I. B. i S. M., dakle sukladno Zakonu Upravno vijeće tuženika je imalo sedam članova.

31.   Uvidom u Zapisnik 67. Izvanredne sjednice Upravnog vijeća bolnice održane dana 13. studenog 2020.god., dakle nakon što je već tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu tužiteljici, sud je utvrdio da je bilo prisutno ukupno šest članova upravnog vijeća, jedan je nedostajao, te su isti upoznati sa neočekivanim neželjenim događajem u kojem je umro pacijent T. A. na odjelu hemodijalize, utvrđeno je da je obitelj prijavila navedeni događaj Policijskoj upravi međimurskoj i Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, da je proveden unutarnji izvanredni nadzor i zdravstveno-inspekcijski nadzor od strane Ministarstva zdravstva, kao i da je

utvrđena odgovornost radnice Š. L. koja je bila zadužena za postupak hemodijalize toga pacijenta koja je zbog toga dobila izvanredni otkaz, da je toj radnici dana mogućnost iznošenja obrane, te je o namjeravanoj odluci obavljeno savjetovanje sa sindikatima, s obzirom da u bolnici nije organizirano radničko vijeće. Postavljeno je pitanje od strane člana Upravnog vijeća da li je sestri L. Š. ponuđen premještaj na drugo radno mjesto, na što je odgovoreno da ne, nego joj je ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu, što ona nije prihvatila, pa joj je onda zbog činjenice da se radilo o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa dan izvanredni otkaz, a ona je podnijela i Zahtjev za zaštitu prava s čijim sadržajem su na toj sjednici upoznati prisutni članovi upravnog vijeća tuženika. Nakon toga su prisutni članovi Upravnog vijeća tuženika vezano za Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radnici ( ovdje tužiteljici ) glasali na način da je tri (3) člana Upravnog vijeća glasalo za to da odluka o otkazu ostane na snazi, a tri člana su bila suzdržana prilikom glasovanja, 0 glasova je bilo da se odluka ukine, pa je tako odluka ostala na snazi. Dakle i Upravno vijeće tuženika je donijelo odluku da Odluka o izvanrednom otkazu ovdje tužiteljici ostaje na snazi.

32.   Nakon toga je poslodavac, ovdje tuženik bolnica u roku od 15 dana 16. studenog 2020.god. sukladno čl. 133. Zakona o radu očitovao na Zahtjev za zaštitu prava radnice Š. L., te je isti odbio kao neosnovan.

33.   Stoga sud utvrđuje da je tužiteljica Š. kao radnica pravodobno zatražila sudsku zaštitu, te je podnijela tužbu ovome sudu dana 28. studenog 2020.god. putem e-komunikacije sa sudom, sukladno Zakonu o parničnom postupku ( čl. 106.a.), a sve temeljem čl. 133.st.2. Zakona o radu.

34.   Sada je potrebno utvrditi da li je Odluka o izvanrednom otkazu donesena u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji.

35.   Sud je uvidom u dokumentaciju utvrdio da se tzv. neželjeni događaj u kojem je smrtno stradao pacijent A. T. dogodio dana 29. rujna 2020.god. u ustanovi tuženika bolnice, što nije sporno.

36.   Tuženik je odluku o izvanrednom otkazu donio dana 14. listopada 2020.god. što je utvrđeno uvidom u istu gdje je naveden datum donošenja i broj odluke, kao i potvrdu o predaji iste na poštu preporučeno radi dostave ovdje tužiteljici, što je utvrđeno i iz Predajnog lista za e-PK koji je izdala Hrvatska pošta i naveden je broj preporučene pošiljke te datum predaje na poštu preporučeno dana 14. listopada 2020.god.

37.   Navedenu Odluku tuženika tužiteljica je zaprimila na adresi prebivališta dana 16. listopada 2020.god. (petak ), što je vidljivo iz potpisane dostavnice u spisu, a životno je i logično da je potrebno dan do dva da se preporučena poštanska pošiljka od predaje na pošti (predana u srijedu u 14:06:21 sati, što je utvrđeno uvidom u podatke Hrvatske pošte) uruči primatelju te pošiljke.

38.   S obzirom na navedeno sud utvrđuje da je tuženik kao poslodavac odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici donio u zakonskom roku od 15

(petnaest ) dana od saznanja za činjenicu na kojoj temelji svoj otkaz tj. od postupanja prema pacijentu A. T. koji je stradao prilikom provođenja hemodijalize u bolnici dana 29. rujna 2020.god. i nakon toga i umro toga istoga dana, a odluka je donesena 14. listopada 2020.god. tj. točno 15-sti dan od događaja.

39.        Sada je potrebno utvrditi da li je tuženik kao poslodavac poštivao postupak prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu tužiteljici, a sukladno čl. 150. Zakona o radu (obveza savjetovanja prije donošenja odluke) u kojem je određeno u st. 1. da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

40.        Kako kod tuženika kao poslodavca ne djeluje radničko vijeće, a što je sud utvrdio na temelju iskaza saslušanih svjedoka P., H.-B. i T. (sindikalni povjerenici) tako je tuženik bio u obvezi prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ovdje tužiteljici provoditi postupak savjetovanja temeljem čl. 150. Zakona o radu sa sindikalnim povjerenicima koji djeluju kod tuženika.

41.        Sud je uvidom u tri dopisa, nazvanih Poziv od dana 07. listopada 2020.god. utvrdio da je tuženik zatražio od triju sindikata koji djeluju kod tuženika i to od sindikata Podružnica Č., od sindikata Podružnica Č. i od sindikata Podružnica Č. pismenim putem zatražio savjetovanje o namjeravanoj odluci izvanrednog otkaza radnici Š., te je u dopisima opisao na kojoj povredi radne obveze tj. na događaju od dana 29. rujna 2020.god. u kojem je umro pacijent T. A., temelji svoj namjeravani izvanredni otkaz radnici Š. (ovdje tužiteljici), medicinskoj sestri koja je toga dana bila sa tim pacijentom kada je isti provodio hemodijalizu u ustanovi ovdje tuženika.

42.        Sva tri Sindikata su navedeni dopis ovdje tuženika uredno zaprimila dana 07. listopada 2020.god, što je vidljivo iz potpisanih dostavnica u spisu.

43.        Sindikat Podružnica Č. je putem sindikalne povjerenice S. P. odgovorio dana 09. listopada 2020.god. gdje je ista navela da je upoznata sa situacijom, i da su obaviještene nadležne institucije i da je u bolnici bila Inspekcija ministarstva, te smatra da je neophodno da se sačekaju službeni izvještaji o provedenom nadzoru, a iz kojih bi eventualno proizlazila odgovornost radnice Š. L., te navodi da nisu priloženi nikakvi dokazi iz kojih bi proizlazila njezina odgovornost.

44.        Sindikat Podružnica Č. je odgovorio dopisom od dana 08. listopada 2020.god. po sindikalnoj povjerenici V. H. B. u kojem ista navodi da nema informacija o rezultatima nadzora kojeg je provela zdravstvena inspekcija ministarstva u bolnici po pitanju predmetnog slučaja, pa tako niti o utvrđenim relevantnim činjenicama i odgovornosti radnice Š., stoga se ne slaže s donošenjem odluke o izvanrednom otkazu radnici Š..

45.        Sindikat Podružnica Čakovec po sindikalnom povjereniku S. T. nije dao pisano mišljenje.

46.        Nakon toga je tuženik dopisom od dana 12. listopada 2020.god. pozvao sva navedena tri sindikata na sastanak radi savjetovanja o namjeravanoj odluci izvanrednog otkaza ovdje tužiteljici Š., a koji poziv su sva tri sindikalna povjerenika uredno zaprimila što je vidljivo iz potpisanih dostavnica u spisu.

47.        Sastanak sa sindikalnim povjerenicima sva tri Sindikata je održan dana 12. listopada 2020.god., sva tri sindikalna povjerenika su bila prisutna i zapisnik su vlastoručno sva tri sindikalna povjerenika potpisala, a S. P. i V. H. B. su izjavile na sastanku da ostaju kod svojih danih pisanih očitovanja, dok je S. T. izjavio da još nije donio odluku.

48.        Navedeni sindikalni povjerenici S. P., V. H. B. i S. T. su saslušani kod ovoga suda kao svjedoci, te su izjavili da su zaprimili i potpisali sve ove dopise tuženika, da su sudjelovali na sastanku i da su zapisnik vlastoručno potpisali. Izjavili su da kod tuženika ne djeluje radničko vijeće, već samo oni kao sindikalni povjerenici Podružnica u Č., za navedena tri sindikata (sindikat Podružnica Č., sindikat Podružnica Č. i sindikat Podružnica Č.) i tuženik uvijek o savjetovanju traži mišljenje od sve tri podružnice sindikata i to njih kao sindikalnih povjerenika.

49.        Saslušani kao svjedoci i to S. P. i V. H. B. su ostale kod datih pisanih mišljenja tj. da je bilo potrebno sačekati službeni nalaz inspekcije ministarstva prije nego se ovdje tužiteljici da otkaz. Svjedok T. S. je izjavio da se on nije očitovao niti je dao mišljenje jer tužiteljica nije bila članica njegovog sindikata, niti joj je što bilo dokazano.

50.        Iz navedene dokumentacije i iskaza svjedoka sud zaključuje da je tuženik prije davanja izvanrednog otkaza tužiteljici proveo savjetovanje sukladno čl. 150. Zakona o radu i sukladno čl. 103. Pravilnika o radu tuženika, dakle postupak prije otkazivanja je proveden sukladno navedenim odredbama.

51.        Prema Zakonu o radu ( čl. 119. st. 2. ) je propisano da je prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem ili radom radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

52.        U konkretnom slučaju sud je utvrdio da je tuženik, prije nego je tužiteljici dao izvanredni otkaz, tužiteljicu dopisom od dana 06. listopada 2020.god. pozvao da sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu iznese svoju obranu, a taj dopis je ovdje tužiteljica uredno zaprimila dana 07. listopada 2020.god. putem pošte preporučeno, što je vidljivo iz potpisane dostavnice u spisu. U tom dopisu je tuženik opisao tzv. neželjeni događaj od dana 29. rujna 2020.god. kada je na odjelu hemodijalize došlo

do zabune i pacijentu T. A. je krak katetera zabunom umjesto fiziološkom otopinom ispran s 10 ml benzina, zbog čega je pacijent unatoč intenzivnom liječenju preminuo i da navedeno postupanje ima karakter osobito teške povrede iz radnog odnosa za što je predviđena mjera izvanrednog otkaza.

53.        Nakon toga je dana 07. listopada 2020.god. sačinjena Službena zabilješka po tuženiku u kojoj je navedeno da je pristupila ovdje tužiteljica Š., koja je izjavila da ne želi usmeno iznositi očitovanje (obranu ) već će navedeno dostaviti pismeno u roku od tri dana.

54.        Nakon toga se tužiteljica dopisom koji je kod tuženika zaprimljen 14. listopada 2020.god. pismeno očitovala i gdje je opisala tijek događaja 29. rujna 2020.god. i postupanje sa pacijentom A. T.. Navedeni pacijent je bio u samoizolaciji zbog kontakta sa COVID-19 pozitivnom osobom, pa je stoga bio smješten u posebnu izoliranu prostoriju, te ovdje tužiteljica u istome navoda da je ona morala obući zaštitno odijelo, naočale, masku radi postupanja s takvim pacijentom. Navodi da joj je materijal za proces otpajanja pacijenta pripremila kolegica S. Ž. i da je prilikom ispiranja arterijskog kraka katetera sa fiziološkom otopinom, pacijent naveo da mu nije dobro i da ima osjećaj benzina, prekinula je proces otpajanja i obavijestila je kolegicu Ž. da pozove doktoricu M. I., koja je odmah pristupila i započela je reanimaciju pacijenta, koja je uspjela, te je pacijent prebačen na drugi odjel. Ona je kompletni proces hemodijalize odradila prema uobičajenoj praksi, savjesno i stručno. Ne prihvaća izvanredni otkaz jer su istražne radnje nadležnih institucija još u tijeku i nije donesen zaključak zdravstvene inspekcije ministarstva.

55.        Dakle, tuženik je poštovao odredbe Zakona o radu i omogućio je ovdje tužiteljici da iznese svoju obranu, te je tek nakon toga tuženik odlučio o davanju izvanrednog otkaza tužiteljici.

56.        Konačno je potrebno utvrditi da li je osnovan razlog izvanrednog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, tj. da li je tužiteljica kao radnica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa.

57.        Člankom 18. Zakona o sestrinstvu ( teže povrede radnih dužnosti ) je određeno da medicinska sestra čini težu povredu radne dužnosti: kada zbog nemara ili neznanja nepravilnim postupanjem nanese štetu zdravlju bolesnika, kada promjeni način i sadržaj od liječnika ordinirane terapije i kada namjerno učini materijalnu štetu.

58.        Sud je uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 14. listopada 2020.god. utvrdio da je istu tuženik kao poslodavac donio jer je radnica Š. L. (tužiteljica) počinila osobito tešku povrede obveze iz radnog odnosa, te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

59.        Kao razlog izvanrednog otkaza tuženik kao poslodavac u toj Odluci navodi da je tužiteljica Š. počinila osobito tešku povredu radne obveze jer je dana 29. rujna 2020.god. kada je kao radnica na svom radnom mjestu, obavljajući poslove

prvostupnice sestrinstva u procesu njege u hemodijalizi u služni internističkih djelatnosti, vezano za postupak hemodijalize pacijenta A. T., zatražila od medicinske sestre S. Ž. pripremu materijala za toaletu okoline izlazišta centralnog venskog katetera, vlastoručno joj napisala uputu a potrebnim materijalom koji je uključivao i benzin u šprici, nakon čega je pacijentu A. T. intravenozno u centralni venski kateter za provođenje hemodijalize aplicirala (što bi značilo primijenila, upotrijebila ) benzin, uslijed čega su, unatoč intenzivnom liječenju, nastupili multiorgansko zatajivanje funkcije organa i smrt pacijenta A. T.. Dalje se navodi da je radnica u decursus 29. rujna 2020.god. u 15,37 sati upisala da je krak katetera zabunom umjesto fiziološkom otopinom isprala s 10 ml benzina. Opisano postupanje ima karakter osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, te je opravdano otkazati ugovor o radu bez ostavljanja otkaznog roka jer u ovakvim okolnostima nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana više nije moguć. Još se u Odluci navodi da je radnica postupanjem ne samo ugrozila zdravlje pacijenta, već je došlo do smrtnog ishoda, a koji je isključivo posljedica toga što je pacijentu aplicirala benzin intravenozno u centralni venski kateter za provođenje hemodijalize.

60.        Sud je u ovom parničnom postupku radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu proveo uvid u dokumentaciju, saslušao je svjedoke, te tužiteljicu stranku u svrhu dokazivanja.

61.        Iz Zapisnika o obavljenom zdravstveno inspekcijskom nadzoru ministarstva,  Samostalnog sektora za inspekcije u zdravstvu, Službe zdravstvene inspekcije od dana 01. listopada i 02. listopada 2020.god. utvrđeno je da su inspektorice D. M. i A. F. provele nadzor kod tuženika u svezi događaja od 29. rujna 2020.god. kada je smrtno stradao pacijent A. T., prikupile su svu dokumentaciju, imale su na uvidu rukom pisani tekst-potvrdu (bilješku) pod nazivom „trebam“, uzele su izjave sestre S. Ž., zatim izjavu ovdje tužiteljice L. Š., te izjavu doktorice I. M. koje su opisale događaj, predana im je na uvid ambalaža dvije šprice od 20 ml na kojima je velikim slovima napisano slovo „B“ i slovo „O“, te je u Zapisniku navedeno  sva dokumentaciju koju su te zdravstvene inspektorice pribavile. Sud utvrđuje da je navedeni nadzor uslijedio odmah nakon štetnog događaja i to drugi, odnosno treći dan od istog, dakle neposredno nakon istog događaja, kada su se sudionici istog dobro sjećali tijeka događaja.

62.        Iz Zapisnika o obdukciji mrtvog tijela pacijenta T. A., koji je sačinio zavod fakulteta od dana 01. listopada 2020.god., utvrđeno je da je pacijent T. A. zbog nenamjerne aplikacije 10 ml benzina kod odpajanja na kraju dijalize umro dana

29. rujna 2020.god. unatoč svim poduzetim mjerama, a temeljem vanjskog i unutarnjeg pregleda, provedenih patohistoloških i toksikoloških analiza, kao i s obzirom na okolnosti koje proizlaze iz medicinske dokumentacije, utvrđuje se da je pacijent Toplek umro nasilnom smrću, uslijed akutnog otrovanja benzinom. Detaljno je navedeno u kojim organima pacijenta T. je nađen izljev tekućine, kao i da je ispitivanjem GC-MS metodom bioloških uzoraka pokojnog utvrđena prisutnost anestetika  ketamina  i  metabolita,  anestetika  propofola,  hipnotika  midozalama, te

anksiolitika dijazepama i metabolita, te je u uzorcima krvi, žući te tkivu pluća i mozga dokazana prisutnost benzina. Navedeno je da je u trenutku smrti pokojni T. bio u trijeznom stanju.

63.        Uzrok smrti pacijenta T. A. nije sporan u ovom postupku budući da je isto nespornim učinio punomoćnik tužiteljice na ročištu održanom dana 02. ožujka 2021.god., tako da u ovom postupku nije bilo potrebno provoditi medicinsko vještačenje radi utvrđenja uzroka smrti toga pacijenta.

64.        Uvidom u dopis ministarstva, Samostalnog sektora za inspekciju u zdravstvu od dana 15. prosinca 2020.god. sud je utvrdio da je nakon pribavljenog nalaza obdukcije preminulog A. T. sukladno čl. 213. Zakona o zdravstvenoj zaštiti predmet ustupljen na daljnje postupanje nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu kao i komori.

65.        Tužiteljica je u pisanoj Izjavi o neželjenom događaju od dana 30. rujna 2020.god., dakle dan nakon istog, navela da je pacijent T. A. zaprimljen na hemodijalizu 29. rujna 2020.god., a kako mu je izrečena mjera samoizolacije zbog bolesti COVID-19, ona je od strane glavne sestre određena da odradi njegovu dijalizu, sprovedena je uobičajena priprema i procedura za početak hemodijalize, pripremu materijala za pripajanje je odradila sama, dok joj je za završetak dijalize, odnosno za proces otpajanja materijal pripremila kolegica S. Ž.. Hemodijaliza je ordinirana u trajanju 4,30 sata s početkom u 08,20 sati i sa završetkom u 12,50 sati i protekla je uredno. Po završetku hemodijalize uzela je materijal za otpajanje koji je pripremila kolegica S. Ž. i stavila ga u bubrežastu zdjelicu s dvije navučene šprice od 20 ml fiziološke otopine, potrebne tupfere, tagaderm flaster i dvije šprice od 2 ml sa čistim heparinom kojim se zatvara krak katetera, koji je kolegica ostavila ispred vrata, te je započela proces otpajanja pacijenta. Prilikom polaganog ispiranja arterijskog kraka katetera (CVK) sa fiziološkom otopinom, navučenom u šricu od 20 ml, pacijent navodi da mu nije dobro i da ima osjećaj benzina. Nakon pacijentove izjave, ugasila je pumpu aparata i obavijestila kolegicu S. Ž. da hitno pozove doktoricu i doktorica M. I. je došla odmah po pozivu do pacijenta i pokušala je ispostaviti verbalni kontakt, ali pacijent ubrzo ulazi u arest, te je započeta reanimacija. Nakon uspješne reanimacije pacijent je transportiran na odjel ORL-a. Navela je da je kompletni proces hemodijalize odradila prema uobičajenoj praksi koja se provodi na hemodijalizi ŽB Čakovec. Tu izjavu je tužiteljica vlastoručno potpisala.

66.        Tužiteljica je u iskazu pred sudom izjavila da smatra da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu nezakonita i traži vraćanje na rad. Potvrdila je da je to očitovanje ona napisala nakon događaja i da ga je vlastoručno potpisala, da se pismenim putem očitovala poslodavcu i 12. listopada 2020.god. koje je vlastoručno potpisala. Za bilješku naziva "trebam" je izjavila da je to njezin rukopis, a kada joj je predočen tzv. decursus je izjavila da je to ona pod svojom šifrom upisala dana 29. rujna 2020.god. za pacijenta. Prije izvanrednog otkaza je radila kod tuženika 5,5 godina, a prije još godinu dana na pripravničkom i prošla je obuku za rad s pacijentima na hemodijalizi u trajanju od šest mjeseci. Za postupanje sa pacijentima sa sumnjom na COVID-19 nije prošla posebnu obuku, na odjelu su bili isprintani letci za postupanje. Za dolazak

takvog pacijenta je doznala to jutro od glavne sestre odjela koja joj je rekla da ona s njim ide u sobu za izolaciju. Stoga je obula zaštitni mantil, kaljače na cipele, dvoje zaštitne rukavice N95masku za nos i usta, zaštitne naočale, vizir i zaštitnu kapu, a naočale nisu dobro prianjale i stalno su se maglile. U sobi za izolaciju na odjelu hemodijalize za COVID-19 pacijente je bio krevet, aparat za hemodijalizu, vaga za vaganje, pisaći stol. dok su kolica s priborom bila maknuta iz te sobe, a što je odredila glavna sestra s voditeljicom odjela. Ono što je njoj kao sestri određenoj za pacijenta u sobi za izolaciju bilo potrebno, po nalogu glavne sestre odjela je trebala pripremiti sestra u pripremi, te si je ona uzela samo ono što je trebalo za pripajanje pacijenta na aparat, drugo nije smjela unijeti, iako se ona s tim nije slagala. Tom pacijentu je bila određena dijaliza u trajanju 4 sata i 30 minuta, a ona se već prije morala obući u svu zaštitnu odjeću jer je prvo morala ići po tog pacijenta izvan bolnice i kroz poseban ulaz ga uvesti na odjel i u sobu za izolaciju, te joj je još pola sata trebalo za pripajanje i za otpajanje pacijenta s aparata za dijalizu. Sestra u pripremi S. Ž. joj je pripremila dvije šprice od 20 ml u kojima je morala biti fiziološka otopina, zatim dvije šprice od 2 ml s lijekom heparin, te tupferi ili sterilne komprese veličine 5x5 cm koje se onda naknadno steriliziraju. Na niti jednoj šprici koju joj je Ž. dala nije pisalo što se unutra nalazi. Na odjelu hemodijalize je karakteristično da se u šprice od 20 ml stavlja fiziološka otopina koja je potrebna kod otpajanja pacijenta, ten joj niti na kraj pameti nije bilo da bi u toj šprici koja ide u krvotok pacijenta bilo što može naštetiti pacijentu jer se to po protokolu ne smije raditi. Benzin joj je kolegica morala dati u staklenoj zatamnjenoj flaši od pola litre i nikako drugačije, te su se takve flaše mogle bez problema dezinficirati nakon tog pacijenta jer su iste zatvorene. To što joj je sestra Ž. pripremila je ona uzela, a kada je uzela tu špricu od 20 ml na njoj nije ništa pisalo, a ona preko maske nije osjetila nikakve mirise, radilo se o maloj količini, a zaštitne naočale su joj se stalno maglile. Čim je prvu iglu stavila u kateter, pacijent se požalio da se ne osjeća dobro i da u ustima osjeća benzin, temu se stanje brzo pogoršavalo i zvala je doktoricu. Brzo je došla liječnica M. I. su pokušale izvaditi tekućinu iz katetera, započela je reanimacija pacijenta, što je opisala kao u pisanom očitovanju. Sestra Ž. je govorila da joj je u špricu stavila benzin i Octenisept. Nakon reanimacije je pacijent prebačen na drugi odjel. Ostali su liječnici i glavna sestra te su u zajedničkoj sobi razgovarali o događaju. Čistačice su odmah počele čistiti prostoriju gdje je bio pacijent T.. Sestra Ž. S. se vratila i prvo se presvukla, te je onda donijela omote na kojima je pisalo veliko slovo "B" i "O" i rekla je daje s "B" označila špricu gdje je bio benzin. Tužiteljica je navela da ona te oznake nije vidjela. Za upis u decursus toga dana za tog pacijenta je tužiteljica rekla da je upisala što je rekao pacijent i što je rekla sestra S. Ž., ali da druge sestre međusobno znaju tuđe šifre za upis u sustav. Tužiteljica smatra da nije ništa krivo napravila, jedina greška je što je pristala na takve uvjete rada, te smatra da bi i druge osobe morale snositi sankcije. Prije ovog događaja od poslodavca nije dobila nikakve opomene niti sankcije. Istakla je da ona u svojem radu nikada nije uvlačila benzin u špricu, u šprice ide samo ono što ide u krvotok pacijenta i ništa drugo kako ne bi došlo do zabune. Niti jedna ta šprica koju je pripremila sestra Ž. nije imala navučenu sterilnu iglu ili čep. Sestra Ž. je preko stakla u sobi za izolaciju mogla čuti što joj ona govori. Rekla je da se toga dana morala brinuti samo za pacijenta T. i u ni jednom trenutku ga nije smjela ostaviti samog. Tijekom školovanja je učila o pravilu 5 koje se odnosi na primjenu lijekova na pacijentu, a u konkretnom slučaju ga nije mogla

primijeniti budući da je radila po nalogu glavne sestre, šprice je pripremila druga

sestra, te ona nije niti vidjela što se navlači u te šprice.

67.        Tužiteljica je u iskazu ostala kod navoda iznijetih tijekom postupka.

68.        Pisanu izjavu o tzv. neželjenom događaju je dala i S. Ž. dana 30. rujna 2020.god. u kojem je navela da je 29. rujna 2020.god. radila kao sestra u pripremi, da je na dijalizu dolazi pacijent kojemu je bila određena samoizolacija zbog bolesti COVID-19, a da je s pacijentom T. A. cijelo vrijeme u posebnoj sobi bila L. Š. koja si je pripremila sav materijal za hemodijalizu i uzela si unutra dvije boce od 500 ml sterilne fiziološke otopine ( 0,0 % NaCl), bočice heparina, roza igle, čiste šprice, nekoliko komada od 20 ml. Po pisanom naputku sestre Š. koji joj je pokazala preko staklene stijene, pripremila je materijal za toaletu izlazišta centralnog venskog katetera, a time da ju je nakon što joj je Š. pokazala popis materijala pitala da li treba fiziološku otopinu za ispiranje katetera i heparin, na što je oma odgovorila da ne. Pacijent je imao još 21 minutu do završetka tretmana što je vidjela na monitoru uređaja. Benzin je navukla u špricu od 20 ml, stavila u omot šprice i velikom slovom označila „B“, navukla je Octenisept u špricu od 20 ml i stavila u omot šprice i označila velikim slovom „O“ i pripremila je ostatak materijala s popisa i to roza igle, sterilne tupfere i flastere, krpicu za čistiti i Recormont i nakon toga je materijal odnijela u međuhodnik i otišla dalje. Nakon određenog vremena sestra L. Š. je otvorila vrata prostorije izolacije i zazvala je i rekla joj da zove doktore jer pacijentu nije dobro, da je dala benzin venozno i s tim riječima je potrčala do doktora, nakon čega su dotrčali doktorica I. M., sestra S. P. i odmah su pristupili reanimaciji pacijenta, kroz nekoliko minuta je došla i doktorica anesteziolog Č., doktor I. i sestra M.. Pacijent je nakon masaže srca i ventilacije balonom priključen na respirator, te je premješten i hospitaliziran u JiL. Izjavu je ista vlastoručno potpisala.

69.        Navedena S. Ž. je saslušana kao svjedok u ovom postupku, te je ponovila tijek događaja na način kako ga je opisala u tom pisanom očitovanju, te je potvrdila da ga je ona napisala i vlastoručno potpisala. Zbog bolesti COVID-19 je za suspektne pacijente određena na odjelu hemodijalize posebna soba izolacije i dana

29. rujna 2020.god. je u takvoj sobi na hemodijalizi bio pacijent T. A., a za njegovo praćenje je bila određena sestra Š. L., ovdje tužiteljica koja je zbog toga na sebi morala imati zaštitni mantil, zaštitnu masku, vizir, zaštitne naočale ispod, doje rukavice, zaštitnu kapu, na nogama nazuvke. Tužiteljica je na odjelu hemodijalize radila oko 5 godina. Sa pacijentom T. je toga dana morala biti cijelo vrijeme, ona ju je pitala da li želi na pauzu, ali joj je rekla da nije potrebno. Vrijeme hemodijalize od strane liječnika za tog pacijenta je bilo određeno u trajanju od 4,30 sati, zatim je priključen na aparat za hemodijalizu, u sobu nije ulazio nitko drugi, tamo je s njim bila samo tužiteljica. Svjedokinja je navela da je ona toga dana bila određena za sestru u pripremi, što znači da je pomagala drugim sestrama na odjelu. Prije nego je pacijent T. završio s hemodijalizom tj. 21 minutu prije, tužiteljica joj je preko stakla pokazala što joj mora pripremiti. Konkretni pacijent je na vratu imao uveden privremeni centralni venski kateter koji se nije skidao svaki put nego je ostajao, pa je zbog čišćenja izlazišta tog katetera bilo potrebno pripremiti i benzin. Potrebne šprice si je tužiteljica mogla pripremiti prije ulaska u izoliranu sobu,

a što nije učinila već je to kasnije tražila od nje. To što je tužiteljica trebala joj je napisala rukom na papir i pokazala, a što je u spisu nalazi pod bilješkom naziva "trebam". Ona je to pripremila tužiteljici, na špricu s benzinom je napisala veliko slovo "B", a na špricu s Octeniseptom je napisala veliko slovo "O", te joj je to odnijela pred sobu izolacije i tužiteljica je došla po to, a svjedokinja je otišla drugom pacijentu. Nakon kraćeg vremena ju je tužiteljica dozivala i rekla da pozove liječnika jer pacijentu nije dobro i tužiteljica je rekla "da je dala benzin venozno". Svjedokinja je pozvala liječnike, došla je doktorica M. I. i počeli su s reanimacijom pacijenta, opisala je isto kao u pisanom očitovanju. Nakon toga su u posebnoj sobi bili liječnici i tužiteljica, a svjedokinja je otišla po bilježnicu u koju joj je tužiteljica napisala što sve treba za pacijenta i to je odmah predočila doktorima, a omotnice sa špica gdje je bilo napisano "B" za benzin i "O" za Octenisept je našla kraj nogu pacijenta T. i to je svima pokazala, pa i tužiteljici, a tužiteljica je izjavila "nisi ti ništa kriva, ja sam". U pogledu tog događaja je istragu provodila policija, a bila je i zdravstvena inspekcija iz ministarstva i ona je svima dala izjave i predočila im je rukom pisanu potvrdu naziva "trebam", kao i omotnice sa slovima "B" i "O". Za pacijente na hemodijalizi se svaki dan u decursus tj. u trajno praćenje stanja pacijenta upisuje što je taj dan napravljeno na hemodijalizi, a to upisuje sestra koja vodi pojedinog pacijenta pod svojom posebnom šifrom. Potreban materijal za svakog pacijenta na hemodijalizi si priprema medicinska sestra zadužena za pojedinog pacijenta. Ona je vidjela toga dana da si je tužiteljica pripremila ujutro dvije boce fiziološke otopine, bočice hepaina, rozne igle i šprice od 20 ml, a što je potrebno za kraj postupka hemodijalize. Kolica s potrošnim materijalom su maknuta iz te sobe za izolaciju prije nego je došao pacijent T.. Svjedokinja je rekla da je ona navukla u špricu od 20 ml benzin, što se inače ne radi, jer je benzin hlapljiva tekućina, ali ovo je bila specifična situacija, tužiteljica je tražila benzinu šprici, a takva šprica se još koristi i za fiziološku otopinu. Inače su i benzin i fiziološka otopina bezbojne tekućine. Nakon reanimacije pacijenta T. u sobi za izolaciju je bilo više ljudi, a soba se nije zaključala. Svaka medicinska sestra prije nego daje lijek pacijentu mora primijeniti pravilo broj 5. Svaki lijek se u špricu stavlja neposredno prije primjene, ne može se prije pripremiti jer šprica mora biti sterilna.

70.        Očitovanje o neželjenom događaju je dala i M. I., liječnica na odjelu i to dana 30. rujna 2020.god. koje je vlastoručno potpisala i u kojem navodi da je na poziv sestre S. Ž. da pacijent T. A. nije dobro, da je nenamjerno dobio intravenski 10 ml benzina, da je na hemodijalizi kod bolesnika sestra L. Š. koja primjenjuje terapiju, te ona iz prostora za liječnike odmah odlazi u prostor hemodijalize i to u sobi izolacije jer mu je izrečena mjera samoizolacije zbog kontakta s osobom pozitivnom na COVID-19, te je učinio bris koji je bio negativan. Sam postupak hemodijalize je protekao bez komplikacija i toga dana je pacijent bio na redovnoj hemodijalizi. Kada je došla u prostoriju pacijent je bio cijanotičan, hvatao je zrak, na usta mu je izlazio pjenušavi sadržaj, gubio je svijest, a već je bio otpojen s aparata za hemodijalizu, bio je oznojen, hladnih okrajina i periferno nije napipala puls. Pristupila je mjeri kardiopulmonalne reanimacije i hitno je pozvan anesteziolog. Iz oba kraka katetera je izvučeno po 20 ml krvi kako bi se eventualno odstranio zaostali benzin, započeta je masaža srca, ventilacija balonom i bolesnik je priključen na monitor, primio je adrenalin i nastavljeno je s reanimacijom, dolazi anesteziolog koji inubira bolesnika, priključen je na respirator, te se prima u JiL.

71.        M. I. je pred ovim sudom saslušana kao svjedok gdje je opisala događaj od 29. rujna 2021.god. na način kao i u ovom pisanom očitovanju. Rekla je da na odjelu nefrologije, gdje spada i hemodijaliza, kod tuženika radi 10 godina. Toga dana kada je preminuo pacijent T. A. ona je bila u toj jutarnjoj smjeni, ona je napisala nalaz za tog pacijenta u sustav, a kada se takav događaj dogodi dužni su napisati i pisano očitovanje, te je potvrdila da ga je ona napisala i vlastoručno potpisala. U svezi tog događaja ispitivala ju je i policija i zdravstvena inspekcija Ministarstva, predstavnici komore, te etičko povjerenstvo bolnice. Toga dana je bila prisutna kada se pacijent T. priključivao na aparat za dijalizu, nije se na ništa žalio, a glavna sestra odjela je odredila ovdje tužiteljicu kao medicinsku sestru koja će biti s njim, ona je cijelo vrijeme postupka hemodijalize bila s njim u sobi. Znali su da se radi o pacijentu koji je u samoizolaciji zbog kontakta s COVID-19 pozitivnom osobom, primijenili su protokol za postupanje s takvim pacijentima. Za tzv. sestru u pripremi je određena sestra S. Ž. i ona je ovdje tužiteljici morala dati sve što joj je trebalo, a čega nije bilo u sobi za izolaciju. Negdje kasnije nju je pozvala sestra S. Ž. s riječima "dođite brzo pacijentu T. nije dobro, L. veli da mu je dala benzin". Svjedokinja je otišla u tu sobu i počela s reanimacijom, opisala je isto kao u pisanom očitovanju. Svjedokinja je u iskazu rekla da je pitala ovdje tužiteljicu što se dogodilo i tužiteljica joj je rekla da je dala benzin kada je trebalo zatvarati kateter. Pokušali su izvući dio benzina iz organizma pacijenta. Uspješno su ga reanimirali, bio je živ, ali bez svijesti i prebačen je na drugi odjel nakon toga, kasnije toga dana je umro. Nakon što je pacijent odvezen na drugi odjel, svi liječnici i sestre su otišli u zajedničku sobu na odjelu gdje su razgovarali. Liječnica anesteziolog je pitala ovdje tužiteljicu što se dogodilo na što je ona izjavila "da je uštrcala benzin prilikom odvajanja s hemodijalize kada je trebalo otpojiti kateter". Svaka medicinska sestra za svog pacijenta u tzv. decursus mora upisati što je toga dana rađeno na hemodijalizi. U literaturi su potražili da li pacijent kojemu je dan medicinski benzin direktno u krvožilni sustav može preživjeti, navedeno je da nema šanse da preživi. Sestra Ž. S. je njima pokazala rukom pisani tekst naziva "trebam" i rekla da je to napisala tužiteljica, a pokazala je i omote na kojima su pisala slova "B" i "O", a ne sjeća se da li je na to što rekla tužiteljica. Tužiteljica se toga dana brinula samo o pacijentu T.. Svjedokinja ne zna da li se soba nakon reanimacije pacijenta T. zaključala. Sve sestre na odjelu prolaze edukaciju za provođenje hemodijalize koja traje godinu dana.

72.        Sud je iskazima saslušanih svjedokinja povjerovao, isti su istovjetni pisanim očitovanjima koja su vlastoručno potpisana nakon tog događaja dana 29. rujna 2020.god., a u skladu su i s dokumentacijom koja je predana u spis.

73.        Iz iskaza tih svjedokinja i dokumentacije koja je priložena sud je utvrdio da je ovdje tužiteljica kao prvostupnica sestrinstva (medicinska sestra ) zadužena toga dana 29. rujna 2020.god. za pacijenta u sobi za izolaciju T., ubrzo nakon primjene šprice sa sadržajem u vanjski venski kateter na pacijentu je bila svjesna da je pacijentu ubrizgala benzin.

74.        Nije sporno tijekom postupka da je pacijent T. A. koji je umro u bolnici (kod tuženika ) nakon provođenja hemodijalize dana 29. rujna 2020.god. bio u tzv.

samoizolaciji jer je bio u kontaktu sa osobom koja je pozitivna na bolest COVID-19, te nije sporno da je na odjelu hemodijalize te 2020.god. to bio prvi takvi pacijent.

75.        Svjedokinja T. P.-H. je saslušana na okolnost protokola postupanja u  bolnici (kod tuženika) u svezi postupanja sa pacijentima koji su u izolaciji (potvrđeno bolesni), odnosno koji su u samoizolaciji (zbog kontakta sa bolesnom osobom ) zbog bolesti COVID-19 za bolest koju je proglašena pandemija tijekom 2020.god., dakle u spornom razdoblju ). Ista je u bitnome iskazala da je ona kao liječnik infektolog u bolnici imenovana od strane ministarstva koordinatorom i sastavila je protokol za postupanje sa takvim pacijentima tijekom travnja ili svibnja 2020.god. i s istim su upoznati svi djelatnici bolnice i provodila se edukacija. Kada se dogodio konkretni neželjeni događaj s pacijentom T. ona više nije bila koordinator za takve pacijente, nije bila pozvana u svezi tog pacijenta T. i nema saznanja u konkretnom događaju. Nakon nje je koordinator za takve pacijente određen i za odjel hemodijalize bio M. H., pulmolog. Navodi da u slučaju kada je pacijentu bila određena samo samoizolacija, dakle nije bio potvrđen kao bolestan od COVID-19, tada osoblje bolnice prilikom rada s takvim pacijentom nije moralo na sebi imati skafander, već samo zaštitni ogrtač, masku za nos i usta i to dvostruku kiruršku masku, zaštitne naočale, kapu, vizir, rukavice i kaljače na cipelama. Takav pacijent se dovodio u posebnu sobu na odjelu hemodijalize gdje je prisutan samo jedan pacijent, u kojoj sobi je jedan krevet, aparat za dijalizu, a u prostoriji su morala ostati i kolica sa svime što je potrebno za takvog pacijenta jer je taj materijal nije morao bacati nakon pacijenta u samoizolaciji, samo se morao dezinficirati. Po protokolu se osoblje s takvim pacijentom trebalo izmijeniti nakon četiri sata, međutim to iz razloga jer zaštitna odjeća gubi svojstva. Bio je problem za zaštitnim naočalama jer su se maglile. Medicinska sestra koja je boravila prilikom hemodijalize sa  takvim pacijentom si je mogla prije početka hemodijalize u sobu pripremiti sve što joj je bilo potrebno.

76.        Navedena svjedokinja nema saznanja o konkretnom događaju.

77.        Sud je uvidom u rukom pisani tekst – potvrdu (bilješku ) koja je pod nazivom

„trebam“ utvrdio da je u istoj navedeno i to : octenisept i benzin u šprici, 2 rozne igle, krpicu za čistiti, recormon i tupfere, dakle na osnovu istog je sud utvrdio da je na tom popisu navedeno da se benzin ima staviti u špricu.

78.        Na ročištu održanom dana 02. ožujka 2021.god. je punomoćnik tužiteljice učinio nespornim da je tu potvrdu - bilješku napisala tužiteljica, pa stoga sud u ovom postupku nije provodio grafološko vještačenje radi utvrđenja tko je pisao tu bilješku. I sama tužiteljica je u iskazu pred ovim sudom izjavila da je na toj potvrdi njezin rukopis.

79.   Predana je u spis kopija etikete na kojoj su rukom napisana slova „O“ i „B“, za koje svjedokinja Ž. tvrdi da su označavala i to „O“ da je u šprici Octenisept, a slovo „B“ da je u šprici benzin.

80.   Tužiteljica u iskazu navodi da ona te oznake na špricama nije vidjela, čak sumnja da su naknadno napisane. Ukoliko se usporedi tekst na potvrdi "trebam" sa ovim oznakama, onda sud utvrđuje da je na samoj potvrdi što treba, tužiteljica napisala da treba benzin u šprici i Octenisept u šprici, pa ako je to napisala, onda je morala i očekivati da će joj sestra u pripremi Ž. to na taj način i dostaviti, pa je s njom morala točno utvrditi što se nalazi u toj pojedinoj šprici, pogotovo iz razloga jer se šprice inače upotrebljavaju za nešto što se pacijentu daje direktno u njegovo tijelo.

81.   U podatke tuženika koji se zovu „trajno praćenje stanja pacijenta- decursus“ je dana 29. rujna 2020.god. u 15,37 sati pod šifrom ovdje tužiteljice upisano: „ HD u trajanju od 4,30 protekla uredno, po otpajanju pacijenta, krak katetera je zabunom umjesto sa fiziološkom otopinom ispran sa 10 ml benzina. Nakon toga pacijent reanimiran i hospitaliziran na odjelu ORL-a, pacijent u samoizolaciji.„

82.   Sada u iskaz na sudu je tužiteljica navela da je upisala samo ono što je rekao pacijent i što je rekla sestra Ž., odnosno da se znalo događati da šifru jedne medicinske sestre koristi druga, međutim usporedbom s drugom pisanom dokumentacijom sud zaključuje da je navedeni tekst upisan u tzv. decursus nekoliko sati nakon samog događaja sa pacijentom T., a tužiteljica ničim nije dovela u sumnju da bi taj tekst pisao netko drugi, pogotovo iz razloga jer se ona o tzv. neželjenom štetnom događaju očitovala dan nakon istog tj. 30. rujna 2020.god. i onda je nesumnjivo najtočnije opisala taj događaj, te u istome nije osporavala daje upravo ona za tog pacijenta popunjavala tzv. decursus.

83.   Tuženik bolnica ima dokument naziva „upravljanje lijekovima“ u kojem je detaljno opisan način postupanja sa lijekovima u bolnici, za što su odgovorni zdravstveni radnici, te je u istom pod rubrikom „primjena lijekova“ opisano da se lijekovi primjenjuju prema standardiziranim postupcima za primjenu lijekova utvrđenim u dokumentu komore „standardizirani postupci u zdravstvenoj njezi“, a s ciljem sigurne primjene pisano ordiniranih lijekova medicinska sestra/tehničar obavezna je prije primjene lijekova pročitati upute o lijeku, poštivati preporuke proizvođača i rok trajanja lijekova, te primijeniti standardizirani postupak „pet pravila“ za primjenu lijekova : pravi pacijent, pravi lijek, prava doza, pravo vrijeme i pravi način.

84.   Tom pravilu naziva "pet pravila" su u ovome postupku iskazivali i svjedokinje Ž. S. i tužiteljica, te su ga opisale na isti taj način, dakle one kao medicinske sestre su istim pravilima dobro upoznate i moraju ih primjenjivati u svojem svakodnevnom radu.

85.   Tužiteljica koja je medicinska sestra i to još i prvostupnica (znači ima završen i dodiplomski studij) je morala postupati i sukladno Zakonu o sestrinstvu prilikom provođenja postupka hemodijalize kod pacijenta T. u bolnici dana 29. rujna 2020.god.

86.   Naime, povreda obveze iz radnog odnosa radnika zaposlenog na radnom mjestu prvostupnika sestrinstva koja za posljedicu ima ugrožavanje zdravlja pacijenata o

čijem zdravlju je dužan brinuti se, ima karakter osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa.

87.   Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica kao prvostupnica sestrinstva u bolnici, koja ima odobrenje za samostalan rad, svojim postupanjem ne samo ugrozila zdravlje pacijenta T. A., već je došlo do smrtnog ishoda, a koji je isključivo posljedica toga što je tužiteljica pacijentu primijenila (aplicirala) benzin intravenozno u centralni venski kateter za provođenje hemodijalize.

88.   Sud je mišljenja da je kod obavljanja poslova medicinske sestre u bolnici iznimno bitno da ista u svojem poslu uvijek primjenjuje tzv. pet pravila, dakle da uvijek pazi što (pravi pacijent, lijek, način, količina, postupak i dr. ) i kako primjenjuje na određenom pacijentu i da to mora po potrebi i više puta provjeriti jer posljedica u slučaju nepažnje može biti i ugroza zdravlja, ali i smrt pacijenta.

89.   Točno je da je tijekom 2020.god. zbog nove bolesti COVID-19 došlo do proglašenja pandemije u cijelom svijetu i da se sve bolnice i svo medicinsko osoblje mora pridržavati novih pravila, te mora koristiti zaštitnu odjeću i opremu što svakako otežava njihov rad i time iziskuje još i povećanu pažnju prilikom obrade svakog pacijenta, međutim to nikako ne opravdava medicinske radnike ( i sestre, i tehničare i liječnike ) da se ne pridržavaju osnovnih pravila koja se odnose da na pacijentu primijene pravilan postupak i provedu pravilno liječenje.

90.   U konkretnom slučaju tužiteljica je prije nego je primijenila špricu u centralni venski kateter pacijenta T. trebala na sve raspoložive načine, pa i višestrukom provjerom, točno utvrditi što se u toj šprici nalazi.

91.   Po mišljenju suda u ovom slučaju uopće nije bitno po čijem nalogu i na koji način se toga dana 29. rujna 2020.god. provodio postupak s pacijentom T. i nije bitno što je i po čijem nalogu ili traženju stavio u špricu od 20 ml benzin, te nije bitno što stavljanje benzina u špricu nikako nije uobičajen i pravilan način primjene i korištenja istog, već je isključivo bitno da osoba, konkretno tužiteljica, kada primjenjuje špricu na pacijentu i tom špricom mu u organizam daje (aplicira) neko sredstvo ili lijek, ista mora biti u potpunosti sigurna što se nalazi u toj šprici, a ne bez provjere sadržaj iste šprice ubrizgati u tijelo pacijenta.

92.   Taj postupak provjere što se nalazi u konkretnoj šprici prije davanja sadržaja pacijentu je jedino što je bitno u konkretnom slučaju i što je u osnovi i najbitnije u radu svake medicinske sestre, pa tako i ovdje tužiteljice u konkretnoj situaciji sa konkretnim pacijentom.

93.   Bez obzira na uvjete rada u konkretnom slučaju koji su svakako bili otežani (zbog bolesti COVID-19) i drugačiji nego inače u svakodnevnom radu s pacijentima na odjelu hemodijalize, medicinska sestra treba poštivati način postupanja s pacijentom i mora svaki puta paziti što se pacijentu daje, pogotovo kada se to pacijentu daje direktno u njegov krvožilni sustav. Zbog zaštitne odjeće, zaštitne maske i naočala koje je morala nositi tužiteljica je bilo otežano provjeriti što je u konkretnoj šprici, međutim tužiteljica je morala to provjeriti bilo na način da još jednom pita sestru

Ž. koja joj je to donijela što je unutra, bilo da je pokušala sadržaj šprice provjeriti vizualno, odnosno pomirisati jer medicinski benzin ima specifičan miris, ali je svakako morala biti sigurna što daje pacijentu.

94.   To što tužiteljica u konkretnom slučaju nije provjerila što se nalazi u šprici koji sadržaj šprice je 29. rujna 2020.god. dala pacijentu T. u njegovo tijelo putem centralnog venskog katetera je takva povreda tužiteljice kao medicinske sestre koja opravdava davanje izvanrednog otkaza.

95.   Tužiteljica je pacijentu T. dana 29. rujna 2020.god. intravenozno u centralni venski kateter za provođenje hemodijalize dala (primijenila, aplicirala) benzin umjesto fiziološke otopine, što nije sporno jer je to i sama rekla u svojim očitovanjima i u iskazu pred ovim sudom, a što je za posljedicu imalo multiorgansko zatajivanje funkcije organa i smrt pacijenta, počinila je osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Tužiteljica je takvim postupanjem ne samo ugrozila zdravlje pacijenta, već je zbog takvog njezinog postupanja došlo do smrtnog ishoda za pacijenta, a koji je isključivo posljedica toga što je tužiteljica pacijentu aplicirala benzin intravenozno u centralni venski kateter za provođenje hemodijalize, dakle direktno u tijelo pacijenta.

96.   Takvo postupanje tužiteljice bez provjere i bez njezine sigurnosti što se u toj šprici nalazi znači gubitak povjerenja u nju kao medicinsku sestru i svakako tuženik kao bolnica ne može zadržati na radu tužiteljicu nakon takvog njezinog postupanja.

97.   Da li je tužiteljica odgovorna za taj svoj postupak i sukladno Kaznenom zakonu i sukladno Zakonu o sestrinstvu, te da li je osim tužiteljice za smrt pacijenta T. odgovorna još koja osoba (medicinska sestra, glavna sestra, liječnik i dr.) utvrdit će se naknadno u postupcima pred nadležnim institucijama (Državnim odvjetništvom i komorom) koji postupci su pokrenuti, a koji će biti ishod istih postupaka nije bitno za odlučivanje u ovom postupku, niti ovaj parnični sud u postupku odlučivanja o nedopuštenosti otkaza, koji postupak je sukladno čl. 434. Zakona o parničnom postupku hitne naravi, treba čekati ishod tih postupaka.

98.   Naime, Odluka tuženika o otkazu tužiteljici nikako ne prejudicira zaključke tih drugih nadležnih tijela koja su dužna provesti svoje postupke. Isto tako, te nadležne institucije ne odlučuju o tome je li tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, već utvrđuju postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela, odnosno provode zdravstveno-inspekcijski nadzor nad primjenom i izvršavanjem zakona, drugih propisa i općih akata u djelatnosti zdravstva, kao i nadzor nad stručnim radom zdravstvenih ustanova i zdravstvenih radnika.

99.   S druge strane, tuženik kao poslodavac je Zakonom o radu vezan prekluzivnim rokom od 15 (petnaest ) dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj temelji otkaz, u konkretnom slučaju od tzv. neželjenog događaja koji se dogodio dana 29. rujna 2020.god. u kojem je nastupila smrt pacijenta T., za donošenje odluke o izvanrednom otkazu radnici (konkretno ovdje tužiteljici ), pa u tom kratkom roku poslodavac svakako ne može, što je životno i logično, provesti cjelokupni postupak

da bi utvrdio čija je sve krivnja što je došlo do takvog događaja, a zakonski je vezan za taj rok od 15 dana.

100.   Sama Odluka o otkazu poslodavca ( tuženika ) sukladno Zakonu o radu niti ne mora sadržavati dokaze, već valjane i potpune razloge za donošenje takve odluke, a razlog mora biti činjenica koja mora biti individualizirana, konkretizirana, koja se može provjeriti i raspoznati.

101.   Odredbe Zakona o radu ne propisuju mogućnost individualno neodređenog i nedokazanog skrivljenog ponašanja radnika kao razlog za otkaz ugovora o radu.

102.   Izvanredni otkaz ugovora o radu je za radnika najteži oblik prestanka ugovora o radu i takva se odluka smije donijeti samo kad je riječ o tako teškoj povredi radne obveze koja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, a ne samo poslodavca, upućuje na to da nastavak radnog odnosa više nije moguć, a tuženik je u ovom postupku dokazao postojanje takve teške povrede radne obveze na strani tužiteljice.

103.   Razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu nije samo teška povreda radne obveze već i postojanje neke druge osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, a tuženik kao poslodavac je i u svojoj Odluci o izvanrednom otkazu, te u svom odgovoru na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, kao i kasnije u ovom postupku obrazložio i dokazao zbog čega radni odnos tužiteljice kod tuženika više nije moguć.

104.   Kako je sud tijekom postupka utvrdio da je postupanje tužiteljice dana 29. rujna 2020.god. prema pacijentu T. A. bilo takvo da opravdava davanje izvanrednog otkaza tužiteljici, kako je naprijed obrazloženo, te je tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici, dakle nedvojbeno je utvrđeno da je riječ o ponašanju radnika koji je tako teška povreda radne obveze da je opravdano davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu, to je sud odlučio da je izvanredni otkaz koji je tuženik dao tužiteljici zakonit i dopušten.

105.   Stoga je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na utvrđenje da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu nije zakonita i dopuštena i da radni odnos nije prestao, te je odbio zahtjev tužiteljice da je tuženik vrati na rad na radno mjesto Prvostupnice sestrinstva u procesu njege u hemodijalizi u Služni internističkih djelatnosti, te je odlučio kao pod toč.1. izreke ove presude.

106.   Kako je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer je odluka o izvanrednom otkazu tužiteljici po ovome sudu zakonita i dopuštena, to sud ovom presudom ne donosi odluku temeljem čl. 125. Zakona o radu o sudskom raskidu ugovora o radu koji zahtjev je postavio ovdje tuženik.

107.   Sud je odluku o trošku ovog parničnog postupka donio temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku budući da je tuženik bolnica u

cijelosti uspio u ovome sporu jer je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice Š..

108.   Sud tuženiku priznaje trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) i to tbr. 7. toč. 2. iste u kojoj je određeno da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u određenom postupku i to između ostalog i za postupak iz radnih odnosa ( poništenje otkaza i sl. ), dakle nije vezano uz Zakon o radu, nego je bitno da se spor vodi u svezi radnog odnosa, što je ovdje slučaj jer je predmet ovog postupka utvrđenje nezakonitom i nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu, kao i vraćanje na rad.

109.   Tako sud tuženiku priznaje troškove s osnova zastupanja po punomoćnicima- odvjetnicima u okviru jednokratne nagrade u visini 200 bodova tj. 2.000,00 kuna, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 500,00 kuna, odnosno ukupno 2.500,00 kuna, a na platež tih troškova tuženiku je obvezana tužiteljica Š. koja je u cijelosti izgubila ovaj spor.

110.   Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Čakovcu, 20. svibnja 2021.god.

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest ) dana ( ZPP objavljen u NN RH broj 70/19 ) od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Čakovcu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. st. 1. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 67/18), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

O tom obavijest:

1.punomoćnici tužiteljice 2.punomoćnik tuženika

Dokument je elektroni ki potpisan: | DN:

| C=HR

VALENTINA VARGA GOMBAR

Vrijeme potpisivanja: 20-05-2021

|

| O=OP INSKI SUD U AKOVCU

|

| 2.5.4.97=#130D48523535323737323732333935

|

| L= AKOVEC

|

| S=VARGA GOMBAR

|

| G=VALENTINA

              |             

09:28:34

| CN=VALENTINA VARGA GOMBAR

|

|

|

|

|

|

|

|

|

|

Broj zapisa: eb2fb-24106

Kontrolni broj: 0ac92-eaa92-8aa12

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=VALENTINA VARGA GOMBAR, L=ČAKOVEC, O=OPĆINSKI SUD U ČAKOVCU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Općinski sud u Čakovcu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.