Poslovni broj Gž-750/2021-2

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   HRVATSKE

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: I. S. iz R., OIB: ..., zastupan po punomoćniku D. T., odvjetniku u R. 2. mlt. E. S. iz R., OIB: ..., zastupana po majci i zakonskoj zastupnici S. S. iz R., a ova po punomoćnici V. T., odvjetnici u R., protiv tuženika A. t. d.o.o., R., OIB: ..., zastupan po punomoćniku V. V., odvjetniku u R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni  broj Pn-12/2020-45 od 25. ožujka 2021., dana 20. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-12/2020- 45 od 25. ožujka 2021. u dijelu pod točkom 1. i 2. izreke.

 

r i j e š i o j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika pa se preinačuje odluka o troškovima postupka (točka 3. i 4. izreke presude) i u tom dijelu rješava:

 

„Nalaže se tuženiku A. T. d.o.o., R., OIB: ..., da 1. tužitelju I. S. iz R., OIB: ..., i tužiteljici mlt. E. S. iz R., OIB: ... naknadi parnični trošak u iznosu od po 59.375,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom  od 25. ožujka 2021. do isplate, po stopi od 5,75% godišnje, odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se tužitelji odbijaju sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od po 51.562,50 kuna.“

 

II. Tužiteljima se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

 

„1. Nalaže se tuženiku A. T. d.o.o., R., OIB: ..., da 1. tužitelju I. S. iz R., OIB: ..., naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 330.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi određenoj prema članku 29. stavku 2 Zakona o obveznim odnosima, računajući od 29. veljače 2011. do isplate, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Nalaže se tuženiku A. T. d.o.o. R., OIB: ..., da 2. tužiteljici mlt. E. S. iz R., OIB: ..., naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 330.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi određenoj prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, računajući od 29. veljače 2011. do isplate, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Nalaže se tuženiku A. T. d.o.o., R., OIB: ..., da 1. tužitelju I. S. iz R., OIB: ..., naknadi parnični trošak u iznosu od 110.937,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi od 5,75 % godišnje, odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

4. Nalaže se tuženiku A. T. d.o.o., R., OIB: ..., da 2. tužiteljici mlt. E. S. iz R., OIB: ..., naknadi parnični trošak u iznosu od 110.937,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi od 5,75 % godišnje, odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik A. T. d.o.o. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 , 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08- odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,43/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelji su se usprotivili žalbenim navodima uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba je neosnovana glede odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana glede odluke o troškovima postupka.

 

5. U postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5.1. Međutim, s pravom tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud nakon što je po njegovoj reviziji Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem poslovni broj Rev-357/2016 od 9. listopada 2019. ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu broj Gžnš-11/2015 od 16. travnja 2015. i presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1031/2011 od 19. prosinca 2013., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), koji je stupio na snagu 1. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, izmijenjen članak 377. stavka ZPP-a, bio dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

 

5.2. Kako je prvostupanjski sud suprotno naprijed citiranoj odredbi nakon ukinute presude proveo novi prethodni postupak, a zatim i glavnu raspravu, time je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi s člankom 377. stavkom1. ZPP-a, međutim, navedena postupovna povreda po ocijeni ovoga suda nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

6. Tužitelji su tužbom zatražili isplatu neimovinske štete u iznosu od po 200.000,00 kuna sa pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate.

 

7. Tužitelji drže da im utužena naknada pripada za štetu koju trpe zbog povrede prava osobnosti, a sve u svezi štetnog događaja od 21. srpnja 2010. nastalog u Rijeci, u blizini parkirališta Delta, kada je uslijed eksplozije boce napunjene acetilenom smrtno stradao E. S., njihov otac - koji je u vrijeme stradavanja bio na radnom mjestu servisera rashladne tehnike, zaposlen kod tuženika. Smatraju da je do navedene eksplozije došlo zbog neispravnog ventila i zatvarača na boci plina - u svezi čega bi za prijepornu štetu imao odgovarati (po kriteriju uzročnosti ili objektivne odgovornosti) u tužbi označeni prvotuženik M. C. P. d.o.o., ali i da bi po istome kriteriju odgovornosti za štetu imao odgovarati i drugotuženik  A. T. d.o.o. - jer je njihov otac plin prevozio obavljajući opasnu  i rizičnu djelatnost, prijevoz opasne stvari - od koje potječe povećana opasnost, vozilom koje nije odgovaralo pravilima o prijevozu opasnih tvari - zbog čega prvotuženik nije smio u ovakvo vozilo izvršiti utovar plina.

 

8. U ovom je stadiju postupka pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika M. C. P. d.o.o., dok je preostalo odlučiti o  osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženika A. T. d.o.o.

 

9. Tužitelji su podneskom od 23. lipnja 2020. u odnosu na ovoga tuženika povećali tužbeni zahtjev za daljnji iznos od po 110.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 29. veljače 2011., tako da svaki tužitelj potražuje isplatu neimovinske štete u iznosu od 330.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. veljače 2011., temeljeći to povećanje na pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji za utvrđenje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenoga 2002.

 

10. Neosnovano tuženik prigovara da ovakva preinaka tužbe nije dopuštena, te ističe prigovor zastare.

 

11. Naime, prije svega treba istaknuti da visina naknade neimovinske štete nije propisana zakonom. Nju je (orijentacijski) odredio Vrhovni sud Republike Hrvatske, pri čemu te orijentacijske kriterije niži sudovi primjenjuju iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud u Republici Hrvatskoj, u okviru svoje ustavne obveze osiguravanja jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, tako odredio.

 

11.1 Dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) zauzeto je pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete.

 

11.2 U novom pravnom shvaćanju pogledu naknade neimovinske štete Vrhovni sud RH je naveo sljedeće:

 

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), tako da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

 

Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

 

11.3 Kada bi se zastara u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev procjenjivala prema danu predaje tužbe u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva zastara bi vrlo vjerojatno nastupila u odnosu na mnoge zahtjeve tužitelja. Takvo pravno shvaćanje bi predstavljalo ograničavanje pristupa sudu, pa je potrebno procijeniti bi li to ograničenje bilo dopušteno. Za tu ocjenu potrebno je utvrditi slijedi li ograničenje legitimni cilj i postoji li razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojem se teži.

 

11.4 Legitiman cilj je u ovom slučaju pravna sigurnost i može se reći da ograničenje koje nameće zastara slijedi taj legitiman cilj. Nakon što je utvrđeno postojanje legitimnog cilja, potrebno je ocijeniti postojanje razumnog odnosa proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojem se teži.

 

11.5 Razmotri li se ova situacija i iz pozicije predvidljivosti može se zaključiti da tužitelji za ovakvu promjenu u vrijeme podnošenja tužbe nisu mogli znati. Ona tada nije postojala, a ne može se reći niti da je promjena pravnog shvaćanja za njih bila predvidljiva. Dakle, kada bi se zastara procjenjivala prema danu povišenja tužbenog zahtjeva tužitelji bi se našli u situaciji da njihov (povišeni) zahtjev neće uopće biti razmatran u meritumu, iako su okolnosti zbog kojih tužitelji nisu mogli "pravodobno", tj. unutar zastarnog roka, podnijeti tužbu za naknadu štete objektivne prirode (jer ih je naknadno odredio Vrhovni sud RH) pa on za njih nikako nisu mogli saznati unutar tog roka.

 

11.6 Zauzimanjem takvog pravnog shvaćanja ne bi se uspostavila pravedna ravnoteža između nametnutog ograničenja i cilja koji se želi ograničenjem postići - ograničenje pristupa sudu ne bi bila kompatibilna s člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s protokolima 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13, 14, 15 („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) jer ne bi postojao razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojem se teži.

 

11.7 Isto tako, primjenjivanje pravila o zastari predstavljala bi pretjerani formalizam koji bi naštetio pravičnosti postupka. Pravila bi prestala služiti ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja i predstavljala bi prepreku koja bi sprječavala tužitelja da o meritumu njegovog predmeta odluči nadležni sud. Naime, ne može se smatrati razumnim zahtijevati da su tužitelji morali tražiti naknadu štete u vrijeme podnošenja tužbe u visini koju je Vrhovni sud RH naknadno odredio jer tužitelji u vrijeme kada je zastara istjecala nisu znali niti mogli znati za nešto što će naknadno biti u primjeni. Visina naknade štete u ovim situacijama se mogla stvarno utvrditi tek nakon što je Vrhovni sud RH zauzeo „novo“ pravno shvaćanje.

 

11.8 Važna je pri tome i okolnost da je sam Vrhovni sud RH u „novom“ pravnom shvaćanju izričito naveo da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku, i one pokrenute po „starom“ ZOO-u, kao i one pokrenute po „novom“ ZOO-u. Svima je već na prvu jasno da su u sporovima koji su pokrenuti po „starom“ ZOO-u koji je bio u primjeni do 1. siječnja 2006., u vrijeme početka primjene izmijenjenih Orijentacijskih kriterija (prva polovica 2020.-) povišeni dijelovi tužbenih zahtjeva uglavnom već u zastari, pa se, pored postojanja povrede prava na pristup sudu, opravdano može postaviti i pitanje bi li tumačenjem da se zastara povišenih iznosa za naknadu neimovinske (i nematerijalne) štete procjenjuje prema danu kada se povišeni iznos zatražio bila ostvarena ustavna uloga Vrhovnog suda RH da pazi na jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

11.9. Točni su navodi tuženika da se tužba sukladno odredbi članka 190. stavka 1. ZPP-a može preinačiti samo do zaključenja prethodnog postupka. No, tužitelj može prema odredbi stavka 2. istoga članka preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

11.10. Zauzimanje „novog“ pravnog shvaćanja od strane revizijskog suda, a kako je to učinjeno na sjednici Vrhovnog suda RH pod brojem Su-IV-47/2020-5, trebalo bi, prema ocijeni ovoga suda tumačiti kao okolnost koja tužiteljima daje pravo da preinače tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka jer je bez svoje krivnje nisu mogli preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

11.11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio naprijed navedene zakonske odredbe kada je u konkretnom slučaju dopustio preinaku tužbe, odnosno povećanje tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu neimovinske štete i temelji se na istoj činjeničnoj osnovi.

 

12. Glede žalbenih navoda koji se odnose na tvrdnje tužitelja kako nisu u obvezi vratiti novčani iznos koji ime je isplaćen na ime neimovinske štete, a s obzirom na činjenicu da su po reviziji tuženika ukinute odluke nižestupanjskih sudova za navesti je da se prema odredbi članka 1117. stavka 1. ZOO/05 ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju. Sukladno odredbi stavka 2. ovoga članka stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

 

13. Prvostupanjski je sud po valjano provedenom postupku utvrdio

sljedeće:

-       da je 21. srpnja 2010 otac tužitelja po nalogu tuženika kao poslodavca, koji se bavio "i instaliranjem, popravcima i održavanjem rashladnih uređaja, osim za kućanstvo", kombi vozilom vlasništvo tuženika, odvezao jednu praznu bocu plina iz sjedišta poslodavca u skladište M. C. P. d.o.o., sve kako bi vratio tu (praznu) bocu i preuzeo jednu punu - pa su djelatnici M. C. P. d.o.o., napunjenu acetilenom (uz jednu bocu napunjenu dušikom) utovarili u to kombi vozilo, a E. S. je potpisom na otpremnici broj 1046297434 od 21. srpnja 2010. potvrdio njezin primitak,

-       da je tijekom vožnje došlo do ispuštanja acetilena iz boce i potom do eksplozije plina - uslijed koje je otac tužitelja zadobio ozljede zbog kojih je i  preminuo,

-       da iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V., koje je vršeno za potrebe ODO u Rijeci (list 52 do 56  spisa), proizlazi da se nije moglo utvrditi zašto se čelična kapa na boci acetilena pronađenoj na mjestu eksplozije nije se nalazila na boci, da su na tijelu boce, navoj i kapa bili tehnički ispravni, da je boca acetilena prevožena položeno, da se ostavlja mogućnost da je tijekom transporta došlo do demontaže zaštitne čelične kape i otvaranja ventila, da pravila struke nalažu, da tehnički plinovi u bocama transportiraju se na vozilima koja imaju otvoreni teretni prostor, da boce u teretnom prostoru moraju biti postavljene u uspravnom položaju i fiksirane sve kako tijekom transporta ne može doći do pomicanja istih, da rukohvati ventila na obje boce nisu bili stisnuti do kraja, da je vozilo kojim se prevozio plin bilo marke Peugeot, model Partner, sa teretnim prostorom visine 1,246 m, duljine 1,600 m i širine između kotača 1,190 m, da je teretni prostor vozila zatvoren, da visina predmetne čelične boce acetilena sa čeličnom kapom iznosi 1.230 mm, da je s obzirom na ove dimenzije plinske boce u predmetnom teretnom vozilu bilo je moguće prevoziti jedino u ležećem položaju, da se u takvom položaju boca može pomicati i udarati u stjenke vozila ili  druge predmete u vozilu, da tijekom transporta može doći do skidanja čelične zaštitne kape i otvaranja ventila na boci, da nije moguće utvrditi vještačenjem na temelju raspoloživih podataka je li čelična kapa sa boce skinuta prije stavljanja boce sa acetilenom u vozilo ili je do skidanja kape došlo tijekom transporta, da pravila struke nalažu da se tehnički plinovi u bocama transportiraju na vozilima koja imaju otvoreni teretni prostor, da boce u teretnom prostoru moraju biti postavljene u uspravnom položaju i fiksirane tako da tijekom transporta ne može doći do pomicanja,

-       da je iz nalaza i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. u Z., koje vještačenje je provedeno za potrebe ovog postupka utvrđeno da tijekom transporta plinske boce za acetilen u ležećem  položaju može doći do odvrtanja zaštitne kape s boce u situaciji kada boca nije fiksirana, a nakon što kapa ispadne može doći do odvrtanja ventila na boci, da stavljanje samoljepljive trake između zaštitne kape i boce za acetilen ne može spriječiti da tijekom transporta plinske boce u ležećem položaju ne dođe do odvrtanja ispadanja zaštitne kape s boce, da tijekom transporta plinske boce za acetilen u ležećem položaju neće doći do odvrtanja i ispadanja zaštitne kape s boce u situaciji kada je boca fiksirana, da nakon što se zaštitna kapa skine ventil ostane nezaštićen pa djelovanjem sila inercije tijekom vožnje može doći do odvrtanja ventila na način  da se rukohvat ventila nađe u kontaktu s djelom karoserije vozila, da je uloga samoljepljive trake da distributer plina garantira kupcu da nakon punjenja boca nije korištena, da primarna uloga nije osiguranje zaštitne kape od odvrtanja tijekom manipulacije, da u svakom slučaju traka pomaže čvrstoći spoja zaštitne kape i boce, ali čvrstoća nije takvog opsega da bi mogla garantirati da tijekom transporta neučvršćene plinske boce u vodoravnom položaju neće doći do odvrtanja zaštitne kape s boce,

-       da iz dopunskog očitovanja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. iz Z. od 21. siječnja 2021. proizlazi da izričaj "pravila struke" kod prijevoza tehničkih plinova i drugih opasnih tvari su znanstveno i stručnim ispitivanjima utvrđeni uvjeti koji pružaju potpunu sigurnost pri njihovu prijevozu, što u konkretnom slučaju znači da se predmetna boca acetilena nije smjela prevoziti u zatvorenom prostoru i morala je biti učvršćena na način da prilikom transporta ne bi došlo do prevrtanja boce, pomicanja boce i sl., da se plin acetilen ne smije prevoziti u zatvorenom prostoru, niti smije biti skladišten u zatvorenom prostoru, jer je to plin koji mora imati provjetravanje, da je kod tog plina dovoljno samo 2%, da ispuni prostor i da eksplodira, ako se pojavi bilo mehanička, bilo električna iskra,ali da i uz statički elektricitet dolazi do eksplozije, da se boca pri prijevozu ne smije kotrljati, niti prevrtati, jer u takvoj situaciji zasigurno dolazi do iskrenja s obzirom da je boca metalna – čelična i čim udari metal o metal dolazi do iskre, pa i ako su boce učvršćene može doći do statičkog elektriciteta, odnosno do iskrenja bez obzira što nema kontakta između boca,da stoga boce plina moraju biti položene okomito,

-       da je prednik tužitelja bio osposobljen za rad na siguran način na poslovima koje je obavljao, da je bio vrlo temeljita i moralna osoba, da je radne zadatke obavljao uspješno, da je bio zaposlen kod tuženika na poslovima servisera rashladne tehnike, da je osim poslova servisera odlazio je preuzeti plin koji mu je bio potreban u obavljanju posla,

-       da prednik tužitelja E. S. prijevoz plinske boce nije vršio samoinicijativno, da je prijevoz vršio sa vozilom koje je osim drugog tereta prevozilo i plinske boce, da su u navedeno vozilo ugrađeni zatezači i trake da bi fiksirali plinske boce  prilikom prijevoza, da              E. S. nije mogao birati na koji način će vršiti prijevoz, sve prema organizaciji posla kod tuženika,

-       da tuženik nije poduzeo mjere i radnje da do štetnog događaja ne dođe, jer predmetno vozilo nije bilo adekvatno opremljeno za prijevoz tehničkog plina, kakav je acetilen, da se u konkretnom slučaju predmetna boca plina acetilena nije              smjela prevoziti u zatvorenom prostoru već se morala prevoziti u vozilu s otvorenim prostorom i biti učvršćena na način da prilikom transporta ne bi došlo do prevrtanja ili pomicanja boce,

-       da tuženik nije dokazao da bi prednik tužitelja bio (su)odgovoran za nastanak štetnog događaja, odnosno da bi se radilo o nepravilnom rukovanju i postupanju prednika tužitelja,

-       da boca plina acetilena, po svojoj tehničkoj prirodi i osobinama, može predstavljati povećanu opasnost za ljude i imovinu ako se s njome postupa na neadekvatan način, te u postupanju sa plinom acetilenom zahtjeva se povećana pažnja osobe koja obavlja djelatnost za koju se koristi, stoga u konkretnom slučaju tuženik odgovara po principu objektivne odgovornosti, jer je odredbom članka 1063. ZOO/05 propisano da šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete,

 

14. Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja koja tuženik nije doveo u sumnju iznesenim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud s pravom smatrao dana strani tuženika postoji odgovornost za štetu koju su tužitelji pretrpjeli zbog predmetnog štetnog događaja.

 

15. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o šteti koja potječe od opasne stvari, odnosno opasne djelatnosti, jer boca plina acetilena, po svojoj tehničkoj prirodi i osobinama može predstavljati povećanu opasnost za ljude i imovinu ako se s njome postupa na neadekvatan  način, te se u postupanju sa plinom acetilenom zahtjeva povećana pažnja osobe  koja obavlja djelatnost za koju se koristi.

 

16. Stoga je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja po načelu objektivne odgovornosti ( uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava. Navedeno proizlazi iz odredbe članka 15. tada važećeg Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96, 54/96, 114/03,100/04, 86/08, 116/08, 75/09,143/12; dalje: ZZR), dok je odredbom članka 103. stavka 1. tada važećeg Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13; dalje:ZR) također predviđeno  da je poslodavac dužan naknaditi radniku štetu koju ovaj pretrpi na radu i u svezi s radom po općim propisima obveznog prava.

 

17. Opći propisi obveznog prava su odredbe članka 1045. stavka 3., članak 1063., 1064. i 1067. ZOO/05.

 

18. Prema odredbi članka 1045. stavka 3. ZOO/05 za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, dok prema  propisu članka 1064. ZOO/05 za štetu od opasne  stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

 

19. Kako odredba članka 15. ZZR-a olakšava  položaj oštećenika (zaposlenika), jer se teret dokaza prebacuje na poslodavca, to poslodavac  odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta uzrokovana, a svoje se odgovornosti može osloboditi samo ako su ispunjene pretpostavke iz članka 1067. ZOO-a.

 

20. Osim navedenih zakonskih odredbi za razrješenje predmetnog spora mjerodavni su i sljedeći propisi:

 

-       Zakon o prijevozu opasnih tvari ("Narodne novine", broj 79/07; dalje: ZOPOT-a), u dijelu u kojemu uređuje odgovornost prijevoznika opasnih tvari (dakle: i plina, o čemu je ovdje riječ) - ali i pošiljatelja (onog koji predaje opasnu tvar na prijevoz) te vozača, onog koji "smije prevoziti opasne tvari", a za kojeg su također postavljeni strogi uvjeti ponašanja u obavljanju vožnje, i to:

 

a/ odredbu članka 3., prema kojoj: "Za prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu primjenjuje se: Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (European Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Goods by Road-ADR) s njegovim sastavnim dijelovima, prilozima A i B i aktom o notifikaciji ("Narodne novine", br. 12/91.)...",

 

b/ odredbu članka 12., prema kojoj: "Pošiljatelj smije predati opasne tvari na prijevoz ako: - je to prema odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona dopušteno, - je izdano odobrenje za prijevoz opasnih tvari za koje je takvo odobrenje potrebno sukladno člancima 22. i 25. ovoga Zakona, - je upakirana ili punjena u ambalažu koja udovoljava uvjetima iz članka 5. ovoga Zakona, - je udovoljeno odredbama o načinu prijevoza, zajedničkom utovaru, rukovanju, čuvanju, čišćenju i dekontaminaciji te drugim odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona, - vozilo odnosno prijevozna jedinica udovoljava uvjetima iz članka 10. ovoga Zakona, - su vozaču odnosno, osobi koja obavlja prijevoz uručene propisane prateće isprave prema odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona te prema potrebi, odobrenja za prijevoz sukladno člancima 22. i 25. ovoga Zakona, - su primijenjene druge mjere sigurnosti sukladno odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona.",

 

c/ odredbu članka 18., prema kojoj: "Prijevoznik smije prevoziti opasne tvari ako: - je to dopušteno odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona, - posjeduje odobrenje za prijevoz opasnih tvari za koje je potrebno odobrenje za prijevoz iz članka 22. ili 25. ovoga Zakona, - su opasne tvari pakirane u ambalaži koja udovoljava uvjetima iz članka 5. ovoga Zakona, - su ispunjene odredbe o načinu prijevoza, zajedničkom utovaru, rukovanju i osiguranju opasnih tvari te čišćenju, otplinjavanju i dekontaminaciji teretnih prostora, te druge odredbe ugovora iz članka 3. ovoga Zakona, - vozilo udovoljava uvjetima iz članka 10. ovoga Zakona i tehnički je ispravno, - je vozilo pravilno natovareno i opterećeno u skladu s najvećim dopuštenim količinama opasnih tvari u skladu s odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona, - posjeduje dokaz o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzročenu trećim osobama, - su poštivane i druge mjere sigurnosti u skladu s odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona i drugim propisima kojima se uređuje sigurnost prijevoza.",

 

d/ odredbu članka 32., prema kojima: (stavak 1.) "Prijevoznik je dužan osigurati uvjete za prijevoz opasnih tvari sukladno članku 10. ovoga Zakona.", (stavak 2.) "Prijevoznik smije prijevoz opasnih tvari povjeriti samo vozaču koji je osposobljen za prijevoz opasnih tvari u skladu s člankom 37. ovoga Zakona.",

 

e/ odredbu članka 33., prema kojoj: "Pošiljatelj koji predaje opasne tvari na prijevoz u cestovnom prometu, osim obveza iz članka 12. ovoga Zakona, dužan je ispuniti i sljedeće obveze: - upoznati prijevoznika s propisanim označavanjem vozila,

- upoznati prijevoznika o opasnim tvarima, - označiti pakovanja znakovima upozorenja, natpisima, oznakama i listicama za označavanje opasnosti, te - udovoljiti i drugim uvjetima za prijevoz sukladno odredbama ugovora iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona.",

 

f/ odredbu članka 34., prema kojoj: "Vozač smije prevoziti opasne tvari ako: - je navršio 21 godinu života i ima najmanje jednu godinu dana radnog iskustva na poslovima vozača teretnog vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 3500 kg, - posjeduje valjanu ispravu o stručnoj osposobljenosti za prijevoz opasnih tvari u skladu s odredbama ugovora iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona, - je upoznat sa svojim obvezama i posebnostima prijevoza, - vozilo, opasne tvari i teret odgovaraju propisima, - su pakovanja i vozilo označeno odgovarajućim znakovima upozorenja, natpisima, oznakama i listicama za označavanje opasnosti te drugim informacijama o opasnim tvarima i vozilu u skladu s odredbama ugovora iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona, - posjeduje dokaz o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzročenu trećim osobama iz članka 18. podstavka 7. ovoga Zakona, - posjeduje isprave i dodatnu opremu sukladno odredbama ugovora članka 3. stavka 1. ovoga Zakona, te - su ispunjeni drugi uvjeti za prijevoz u skladu s odredbama ugovora iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona.",

 

- Zakon o prijevozu opasnih tvari ("Narodne novine", broj 97/93, 34/95 i 151/03), koji je prethodno navedenim Zakonom stavljen van snage i nije važio u vrijeme ovdje štetnog događaja - ali je relevantan zbog razumijevanja pojedinih okolnosti u svezi prijevoza plina kao opasne tvari, i to: a/ odredbu članka 2., sa sadržajem koji određuje pojam opasnih tvari i njihovu klasifikaciju, a koji je sadržaj (po kojem je plin stavljen u klasu 2.) u bitnome i za ovaj postupak primjenjiv obzirom da se važećim Zakonom i ugovorima iz njegova članka 3. u tome dijelu nije suštinski promijenio, a prema kojoj: "Opasne tvari su one tvari ili predmeti na koje se odnose određene zabrane ili ograničenja pri prijevozu, a dijele se na: Klasa 1. Eksplozivne tvari i predmeti: 1.1. tvari i predmeti kod kojih postoji opasnost od masovne eksplozije,...Klasa 2. Plinovi:...",

 

b/ odredbu članka 3., prema kojoj: "Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:...15. »male količine opasnih tvari« su opasne tvari za koje postoji ublaženi oblik prijevoza, a definirane su odredbama ADR-a, RID-a i ADN-a"...,

 

c/ odredbu članka 16., prema kojima: (stavak 1.) "Boce u kojima se prevoze opasne tvari prilikom prijevoza pakiraju se, odnosno stavljaju u palete okomito, a boce s plinovima okomito ili vodoravno.", (stavak 3.) "Ako su boce pakirane ili smještene vodoravno u palete moraju biti osigurane od kotrljanja ili pomicanja, a ako su pakirane, odnosno smještene u palete okomito kao i boce iz stavka 2. ovoga članka moraju se osigurati od prevrtanja.",

 

- Pravilnik o načinu prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu ("Narodne novine", broj 53/06; dalje: Pravilnik), i to:

 

a/ odredbu članka 1., prema kojoj: "Ovim se Pravilnikom propisuje način prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu, način pripreme opasne tvari za prijevoz, vozila za prijevoz opasnih tvari, isprave za prijevoz opasnih tvari, posebne sigurnosne mjere, postupanje u slučaju nezgode te mjere nadzora pri prijevozu opasnih tvari.",

 

b/ odredbu članka 3. stavka 2., prema kojoj: "Pravne i fizičke osobe koje prevoze ili predaju na prijevoz opasne tvari ili obavljaju radnje u svezi s tim prijevozom (priprema opasne tvari za prijevoz, propisana ambalaža, utovar, pretovar, istovar, pretakanje, istakanje, čuvanje i sl.), kao i osobe koje tijekom prijevoza neposredno rukuju ili na drugi način dolaze u dodir s opasnim tvarima, dužne su, ovisno o opasnoj tvari, poduzimati zaštitne mjere predviđene Zakonom o prijevozu opasnih tvari (u daljnjem tekstu »Zakon«), Europskim sporazumom o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (u daljnjem tekstu: »ADR«) i ovim Pravilnikom, zbog zaštite života i zdravlja ljudi, životnog okoliša, materijalnih dobara te sigurnosti prometa",

 

-              ADR - Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu, donesen 30. rujna 1957. u Ženevi, sa detaljnijim pravilima - Prilozi "A" i "B" Sporazuma, objavljen 1969., odredbama kojeg Sporazuma su određeni i izuzeci od njegove primjene, pa i oni koji se "odnose na prijevoz plinova" (klase 2. opasnih stvari), uz ostalo i onih koji se prevoze kao „male količine“ (ako količina po prijevoznoj jedinici nije veća od količine iz Tablice 8.: koji se, zavisno i od vrste i opasnosti plina, mogu prevoziti prijevoznim sredstvima, npr. i kombi vozilom ili osobnim vozilom, koja nisu posebno konstruirana za prijevoz opasne tvari, osim što moraju imati mogućnost stalnog provjetravanja u vozilima koja prevoze plinove - a čiji vozači u određenom slučaju ne moraju imati ADR potvrdu niti moraju  biti osposobljeni za rukovanje s opasnim tvarima), sve u svezi "namjene prijevoza ..."i" količina koje se prevoze na prijevoznoj jedinici", "nadzornih i drugih mjera potpore kojima se osiguravaju sigurnosni uvjeti" u prijevozu opasnih stvari, "prijevoznih ograničenja koja su nametnula nadležna tijela" - ali i "uvjeta u svezi izradbe, opreme i rada vozila koja smiju prevoziti opasne tvari čiji prijevoz je dozvoljen: - zahtjevi u pogledu posade vozila, opreme, rada i dokumentacije; - zahtjevi u svezi izradbe i odobrenja vozila...".

 

21. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odnosno naprijed citirane zakonske odredbe kada je po valjano provedenom dokaznom postupku smatrao utvrđenim da vozilo za prijevoz opasne tvari mora ispunjavati uvjete određene člankom 10 ZOPOT-a koja propisuje da se za prijevoz opasnih tvari može upotrijebiti vozilo koje je proizvedeno i opremljeno sukladno odredbama Europskog sporazuma o međunarodnom prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu i s njegovim sastavnim dijelovima, Dodatkom A i B, i Aktom o notifikaciji i ako ima odgovarajuću potvrdu o udovoljavanju vozila za prijevoz opasnih tvari određeno odredbama ugovora iz članka 3 ovoga Zakona, ako je označeno sukladno odredbama ugovora iz članka 3 ovoga Zakona, da teretni prostor kojim se prevozi opasna tvar mora biti usklađen s člankom 16 ZOPOT-a, koja odredba normira da je obveza vlasnika ili korisnika teretnog prostora poštivati odredbe o konstrukciji, opremi, kontroli i označavanju teretnog prostora, održavati teretni prostor i opremu sukladno članku 3 ZOPOT-a, da i u slučaju izuzeća u svezi s namjenom prijevoza prema odredbama ADR-a, kad prijevoz obavljaju poduzeća kao pomoćnu djelatnost u količinama koje nisu iznad 450 l u jednom pakovanju (t. 1.1.3.1. Prilog A ADR-a),kao što je u konkretnom slučaju, vozilo mora zadovoljavati osnovne uvjete zbog zaštite života i zdravlja ljudi, zaštite okoliša, materijalnih dobara i sigurnosti prometa, kako to propisuje odredba članka 3. stavka 2. Pravilnika, da je uz materijalne propise koji reguliraju prijevoz opasnih tvari potrebno cijeniti i "pravila struke" koja predstavljaju određeni standard kod prijevoza opasnih tvari i prema kojima se plin acetilen mora prevoziti u otvorenom prostoru i mora imati provjetravanje, jer je dovoljno samo 2% da se ispuni prostor plinom i da dođe do eksplozije zbog statičkog elektriciteta, jer iako se boce ne dodiruju, pod pretpostavkom da su učvršćene, može doći do iskrenja upravo zbog statičkog elektriciteta, da tuženik nije poduzeo mjere i radnje da do štetnog događaja ne dođe, jer predmetno vozilo nije bilo adekvatno opremljeno za prijevoz tehničkog plina, kakav je acetilen, jer tijekom transporta plinske boce za acetilen u ležećem položaju može doći do odvrtanja zaštitne kape s boce u situaciji, kada boca nije fiksirana i nakon što kapa ispadne, da može doći do odvrtanja ventila na boci, da se stavljanjem trake između kape i boce u kojoj se prevozi acetilen ne može spriječiti da tijekom transporta plinske boce koja je u ležećem položaju ne dolazi do odvrtanja i ispadanja zaštitne kape s boce, pa u situaciji kada se zaštitna kapa skine ventil ostaje nezaštićen, tijekom vožnje djelovanjem sila inercije može doći do odvrtanja ventila na način, da se rukohvat ventila nađe u kontaktu s dijelom karoserije vozila, pa stoga vozila moraju imati otvoren teretni prostor u kojem bi boce imale biti položene okomito.

 

22. Iz navedenih činjeničnih utvrđenja proizlazi da u predmetnom vozilu nije bilo moguće boce plina prevoziti na siguran način, odnosno u otvorenom prostoru i položene okomito, već samo položene vodoravno pri čemu su iste fiksirane zatezačima i trakama koji nisu dovoljni za siguran prijevoz. Prema pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda prednik tužitelja je bio osposobljen za prijevoz plinskih boca, međutim, tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi prednik tužitelja svojim činjenjem  ili  propuštanjem              prouzročio štetni događaj, odnosno da je taj prijevoz mogao spriječiti.

 

23. Stoga tuženik neosnovano tvrdi da je predmetna radna nezgoda uzrokovana time što je pok. E. S. propustio fiksirati bocu acetilena pri transportu boce u ležećem položaju, jer ove tvrdnje tijekom postupka nije ničim dokazao.

 

24. Tuženik nije dokazao niti tvrdnje da je prednik tužitelja u dostavno vozilo stavio bocu acetilena bez zaštitne kape, odnosno da je u vozilo stavio bocu na kojoj ventil nije bio do kraja bio zatvoren.

 

25. Slijedom naprijed iznesenog tuženik je dužan naknaditi tužiteljima cjelokupnu štetu koju trpe zbog smrti pok. E. S.

 

26. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1101. stavka 1. ZOO/05 kada je utvrdio da tužiteljima uslijed smrti oca pripada pravična naknada neimovinske štete u iznosu od po 330.000,00 kuna.

 

27. S pravom tuženik osporava pravilnost odluke o troškovima postupka.

 

27.1. Kada tužitelji - članovi uže obitelji oštećenog potražuju naknadu imovinske i neimovinske štete povodom štetnog događaja u kojemu je smrtno stradao njihov prednik, dakle, kada se radi o subjektivnoj kumulaciji budući da tužitelji ističu u tužbi više zahtjeva temeljenih na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora određuje se sukladno odredbi članka 37. stavka 1. ZPP-a zbrajanjem vrijednosti zahtjeva pojedinih tužitelja, pa je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari.

 

27.2. Međutim, oboje tužitelja su od podnošenja tužbe do 23. lipnja 2020. bili zastupani po istom punomoćniku, pa tužiteljima na ime troškova postupka do ovoga datuma pripada kako slijedi:

 

27.3. Na ime sastava tužbe, sukladno Tbr.7.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa) 500 bodova, za zastupanje na ročištima od 2.2.2012., 29.03.2012., 5.06.2012., 1.10.2012., 23.4.2013., 11.7.2013., i 25.11. 2013. temeljem Tbr.9.toč.1. Tarife po 500 bodova, te za sastav obrazloženih podnesaka od 7.05.2012. i 12.03. 2013. prema Tbr. 8. toč.1. Tarife po 500 bodova, , odnosno sveukupno 5000 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 10,00 kuna i pripadajući PDV od 25% iznosi 62.500,00 kuna, te uvećano za 10% na ime zastupanja više osoba prema Tbr.36. toč.1. Tarife iznosi 68.750,00 od kojeg iznosa svakome od tužitelja pripada po 34.375,00 kuna.

 

27.4. Nakon 23. lipnja 2020. tužitelji su bili zastupani svaki po svome punomoćniku pa svakome od tužitelja na ime zastupanja na ročištima od 23.6.2020., 20.8.2020., 29.10. 2020. i 22.2. 2021. pripada temeljem Tbr.9.toč.1. po 500 bodova po ročištu, odnosno 2000 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 10,00 kuna i pripadajući PDV od 25% iznosi po 25.000,00 kuna za svakoga od tužitelja.

 

27.5. Kad se ovako obračunati troškovi tužitelja zbroje proizlazi da je tuženik dužan svakome od tužitelja naknaditi parnični trošak u iznosu od po 59.375,00 kuna, a ne u iznosu od po 110.937,50 kuna koliko je obračunao prvostupanjski sud.

 

27.6. Tužiteljima nisu priznati trošak sastava ostalih podnesaka, jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP- a.

 

27.7. Tuženik u žalbi nije uspio glede glavne stvari, već samo glede odluke o troškovima postupka, pa mu nisu priznati troškovi žalbenog postupka.

 

27.8. Tužiteljima nije priznat trošak odgovor na žalbu, jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

 

28. S obzirom na naprijed izneseno, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika trebalo je na osnovu odredbe članka 368. stavka 1.ZPP-a djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 380. toč.3. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima postupka.

 

U Splitu 20. svibnja 2021.