Broj: Rev 2363/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz P. V., nasljednice sada pok. A. J., koju zastupaju punomoćnici M. Š. i V. R., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u K., protiv tuženika J. o. d.d., Podružnica K., K., radi naknade štete, kojeg zastupa punomoćnik K. F. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-3984/12-6 od 10. siječnja 2013., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Križevcima poslovni broj P-696/2009-29 od 11. lipnja 2012. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-696/2009-33 od 11. srpnja 2012., u sjednici održanoj 12. travnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se revizija tuženika J. o. d.d.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja ispravljenom rješenjem istog suda pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 207.280,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2008. do isplate, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, sve u roku od 15 dana, točkom II. izreke naloženo je tuženiku platiti tužiteljici zateznu kamatu koja na iznos od 50.000,00 kuna teče od 30. rujna 2008. do 5. travnja 2011., po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, zateznu kamatu koja na iznos od 45.000,00 kuna teče od 30. rujna 2008. do 8. travnja 2001., po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude te zateznu kamatu koja na iznos od 45.000,00 kuna teče od 30. rujna 2008. do 2. svibnja 2012., po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, sve u roku od 15 dana. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime naknade imovinske štete plati iznos od 38.750,00 kuna sa zateznom kamatom od dana donošenja presude 11. lipnja 2012. do isplate, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, sve u roku od 15 dana. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku plaćati tužiteljici po osnovi tuđe pomoći i njege mjesečnu rentu u iznosu od 1.350,00 kuna počevši od mjeseca prosinca 2009. pa sve dok budu postojale potrebe za to najkasnije do 5-og u mjesecu za tekući mjesec i to tako da dospjele obroke plati odjednom zajedno sa zateznom kamatom, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, a buduće kako budu dospijevali, a u slučaju zakašnjenja i zateznu kamatu, sve u roku od 15 dana. Točkom V. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva na ime imovinske štete u iznosu od 11.350,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja presude do isplate. Točkom VI. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 67.350,00 kuna, u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja žalba tuženika je djelomično uvažena, a djelomično odbijena kao neosnovana te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici na ime neimovinske štete plati iznos od 207.280,00 kuna sa zateznom kamatom od 21. rujna 2009. do isplate, preinačena u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici na iznos od 207.280,00 kuna plati zateznu kamatu u razdoblju od 30. rujna 2008. do 21. rujna 2009. na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbijen, potvrđena u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici na iznos od 50.000,00 kuna plati zateznu kamatu u razdoblju od 21. rujna 2009. do 5. travnja 2011., zatim u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici na iznos od 45.000,00 kuna plati zateznu kamatu u razdoblju od 21. rujna 2009. do 8. travnja 2011. i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici na iznos od 45.000,00 kuna plati zateznu kamatu u razdoblju od 21. rujna 2009. do 2. svibnja 2012., preinačena u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici na iznos od 50.000,00 kuna plati zateznu kamatu u razdoblju od 30. rujna 2008. do 21. rujna 2009. na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen i potvrđena u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade imovinske štete i to troška liječenja plati iznos od 10.000,00 kuna sa zateznom kamatom.

Rješenjem suda drugog stupnja ukinuta je presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege plati iznos od 28.750,00 kuna sa zateznom kamatom, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici plaća rentu po osnovi tuđe pomoći i njege te u dijelu u kojem je odlučeno o trošku postupka te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv presude suda drugog stupnja u dosuđujućem dijelu reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske presude u dosuđujućem dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa, podredno da ukine nižestupanjske presude u dosuđujućem dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

Tužiteljica u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete proizašle iz štetnog događaja od 27. ožujka 2007. kada je na tužiteljicu na pješačkom prijelazu naletjelo vozilo osiguranika tuženika.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 28/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u pobijanoj odluci izostali valjani razlozi o žalbenim navodima tuženika te je tuženiku time što prvog stupnja nije proveo dokaz usmenim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi u odnosu na primjedbe tuženika na njihov nalaz i mišljenje onemogućeno raspravljanje pred sudom čime je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

Suprotno navodima tuženika nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u vezi s čl. 354. st. 1. ZPP jer je sud drugog stupnja u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja, dajući potpune, razumljive i jasne razloge za svoju ocjenu izvedenih dokaza i za činjenična utvrđenja, a činjenica da ti stavovi nisu sukladni stavovima i tumačenjima tuženika ne predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka kako to pogrešno smatra tuženik.

Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja nakon što je tuženik dostavio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka na ročištu održanom 11. ožujka 2011. (list 86 spisa) saslušao vještaka dr. A. M. koji je nakon što je odgovorio na primjedbe i postavljena pitanja tuženika u cijelosti ostao kod danog nalaza i mišljenja dok je vještak dr. B. B. u spis dostavio dopunu nalaza i mišljenja (list 103-104 spisa) ostajući kod danog nalaza i mišljenja i nakon uvida u zdravstveni karton tužiteljice koji nije bio priložen prilikom prvog nalaza. Obzirom na to da je tuženik i nadalje ustrajao kod primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka na ročištima održanim 21. ožujka 2012. i 28. svibnja 2012., to su vještaci po pozivu suda dostavili očitovanje o završetku liječenja tužiteljice i visini trajnih posljedica obzirom na podatke iz zdravstvenog kartona i novo pristiglu dokumentaciju tužiteljice.

Prema odredbi čl. 260. ZPP sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave. Sud će odrediti rok za pismeno podnošenje nalaza i mišljenje. (st. 1). Vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje (st. 2.).

Kako su se vještaci nakon dostavljenog nalaza i mišljenja očitovali na sve primjedbe tuženika nakon čega su dostavili i dopunu nalaza i mišljenja pri čemu su u cijelosti ostali kod danog nalaza otklonivši sve primjedbe tuženika, to suprotno navodima tuženika postupanjem nižestupanjskih sudova nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP i iz čl. 260. st. 2. ZPP.

Navode tuženika kojima drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju presude, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U prvostupanjskom postupku je utvrđeno, a koja utvrđenja je prihvatio i drugostupanjski sud:

- da je tužiteljica nastradala na način da je na nju dok je prelazila kolnik na obilježenom pješačkom prijelazu prednjim desnim dijelom svojeg vozila naletio osiguranik tuženika koji je približivši se pješačkom prijelazu propustio svojim vozilom upravljati s osobitim oprezom da ne ugrožava pješake koji su već stupili na pješački prijelaz,

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede u vidu natučenja glave, moždane kome, prijeloma lijeve potkoljenice (goljenične i lisne), prijelom gornje čeljusti, prijelom desne stidne kosti, prijelom desne jagodične kosti, prijelom desne sfenoidne kosti,

- da je uslijed zadobivenih ozljeda trpjela bolove jakog intenziteta kada je došla svijesti iz moždane kome i to u trajanju od tjedan dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna i bolove manjeg intenziteta u trajanju od dva mjeseca, zatim da je trpjela strah jačeg intenziteta u trajanju od tjedan dana, srednjeg intenziteta i trajanja dva tjedna te kasni strah u trajanju od dva mjeseca potencirano nastankom psihoorganskog sindroma post traumatskog tipa težeg stupnja s trajnim smetnjama koncentracije i pamćenja,

- da je kod tužiteljice uslijed ozljeđivanja nastupilo trajno smanjenje životnih aktivnosti u omjeru od 65% u kojem omjeru postoji potreba ulaganja pojačanih napora te je kod tužiteljice zaostalo naruženje srednjeg stupnja zbog zaostalog deformiteta lijeve potkoljenice,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u punom opsegu od osam dnevno kroz mjesec dana, u opsegu od četiri sata dnevno u trajanju od mjesec dana te potom kroz tri sata dnevno trajno zbog nastanka psihoorganskog sindroma post traumatske geneze težeg stupnja

- da je tuženik na ime neimovinske štete isplatio tužiteljici iznos od 140.000,00 kuna.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed narušenog tjelesnog zdravlja za iznos od 207.280,00 kuna, s time da tužiteljici na taj iznos priznaje zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva tuženiku za naknadu neimovinske štete dok je drugostupanjski sud na temelju istih utvrđenja potvrdio dosuđeni iznos naknade na ime neimovinske štete s time da je preinačio u dijelu odluke o zateznoj kamati dosuđujući tužiteljici zateznu kamatu od dana završetka liječenja jer su tek tada bili poznati svi elementi štete te je od tog datuma i dospjela obveza tuženika na isplatu pravične novčane naknade tužiteljici.

Tuženik u reviziji ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) jer nisu pravilno ocijenili sve konkretne okolnosti koje su odlučne za određivanje naknade neimovinske štete, kao što su dob tužiteljice, sve neugodnosti liječenja i rehabilitacije tužiteljice te uzimajući sve posljedice koje će tužiteljica trpjeti u životu zbog zadobivenih povreda uslijed štetnog događaja.

Suprotno navodima tuženika u reviziji ovaj sud prihvaća da je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO u svezi čl. 19. st. 1. i st. 2. ZOO. U konkretnom slučaju radi se o pretpostavkama povrede prava osobnosti iz čl. 19. st. 1. i 2. ZOO, a koja povreda prava osobnosti se odnosi na pravo na tjelesno zdravlje, jer je uslijed štetnog događaja kod tužiteljice došlo do teških povreda i teškog narušenja zdravlja. Kod tužiteljice postoje sve pretpostavke u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, jer se radi o teškom narušenju zdravlja i povredama koje opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade. U smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO sud je dužan pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Cijeneći sve navedene parametre ovaj sud smatra kako je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO, jer obzirom na sve konkretne okolnosti slučaja ukupan iznos od 347.280,00 kuna koji je dosuđen tužiteljici na ime naknade neimovinske štete je primjeren trajanju i intenzitetu bolova, stupnju naruženja, pretrpljenom strahu i posljedicama tog straha te opsegu smanjenja životne aktivnosti.

Obzirom da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, reviziju tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 12. travnja 2017.