Poslovni broj Gž Ovr-731/2020

Poslovni broj Gž Ovr-731/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja G.P.Z. – O. d.o.o. Z., OIB ..., protiv ovršenika H.S.S. Z., OIB ..., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-10001/2020-2 od 23. studenog 2020., 20. svibnja 2021.,

r i j e š i o j e

              Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i  potvrđuje  rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-10001/2020-2 od 23. studenog 2020.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa od 25. rujna 2020., kao nedopušten.

Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovršenik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP ), koji propis se primjenjuje sukladno odredbi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17; dalje: OZ).

Žalbenim navodima, u bitnome, ističe da je odredbom članka 284. stavak 4. OZ-a propisano da je Agencija u povodu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužna postupati kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud, pa da je ovršenik u postupku izravne naplate pokrenutom i temeljem javnobilježničkog rješenja o ovrsi ovlašten na podnošenje pravnih sredstava iz članka 210. OZ-a. Nastavno navodi da je sud prvog stupnja ukoliko je već smatrao da predmetni prijedlog nije dopušten, istog trebao tretirati kao žalbu protiv rješenja o ovrsi podnijetu nakon proteka roka (članak 53. OZ-a).

Predlaže preinačiti pobijano rješenje, podredno ukinuti ga i predmet vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja.

Žalba ovršenika je neosnovana.

              Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne procesne povrede na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona.

Iz stanja spisa i utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je ovrhovoditelj zatražio protiv ovršenika izravnu naplatu tražbine pred Agencijom, temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nakon čega je ovršenik sudu prvog stupnja podnio prijedlog za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim.

Sud prvog stupnja je utvrdio da rješenje o ovrsi javnog bilježnika nije isprava iz članka 209. stavak 1. OZ-a, zbog čega da ovršenik ne može podnijeti prijedlog za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim iz članka 210. stavak 1. OZ-a, već žalbu protiv rješenja o ovrsi nakon proteka roka (članak 284. stavak 5. OZ-a), pa je prijedlog ovršenika odbacio kao nedopušten.

Pravne zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

Sukladno odredbi članka 210. stavak 1. OZ-a ovršenik može, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. istog Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, predložiti sudu da donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim.

Odredbom članka 209. stavak 1. OZ-a je propisano da će ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186. a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije sa potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane obveze ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, provedu naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

Odredbom članka 284. stavak 1. OZ-a je propisano da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Sukladno odredbi stavka 5. istog članka, ovršenik tijekom izvansudske ovrhe može nadležnom sudu protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njim poduzimati druge radnje na koje bi bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da ovršenik može podnijeti pravna sredstva iz članka 210. stavak 1. OZ-a samo ukoliko je pred Agencijom zatražena izravna naplata tražbine temeljem jedne od isprava koje su taksativno navedene odredbom članka 209. stavak 1. OZ-a. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije jedna od tih isprava, već je postupak izvansudske ovrhe temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi propisan odredbom članka 284. OZ-a kojom je, između ostalog, odredbom stavka 5. propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik protiv rješenja o ovrsi može podnijeti žalbu nakon proteka roka.

Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da ovršenik u konkretnoj situaciji ne može podnijeti prijedlog za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, već žalbu iz članka 53. OZ-a. Nastavno, budući da je ovršenik izričito podnio prijedlog za donošenje rješenje kojim će sud pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, što proizlazi iz sadržaja samog prijedloga u kojem se činjenično, pa ponovno i žalbenim navodima, ovršenik pozvao na taj prijedlog, prijedlog ovršenika ne može se smatrati žalbom nakon proteka roka koju bi sukladno odredbi članka 284. stavak 5. u vezi s člankom 53. OZ-a eventualno mogao podnijeti.

Iz navedenih je razloga žalba ovršenika odbijena a rješenje suda prvog stupnja je potvrđeno pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

U Rijeci, 20. svibnja 2021.

Sutkinja

Brankica Malnar