REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 20 Pr-2792/2019-34

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj
stvari tužitelja I.H. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M.P., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo, Z., OIB: …, koju zastupa ODO u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. travnja 2021., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tužene, 19. svibnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo, da tužitelju I.H. iz K., OIB: …, isplati ukupan bruto iznos od 14.671,59 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatnom tekućom na sljedeće iznose:

- 324,76 kuna od dana 15.07.2014.,
- 345,94 kuna od dana 15.08.2014.,
- 378,89 kuna od dana 15.09.2014.,
- 86,11 kuna od dana 15.10.2014.,
- 251,03 kuna od dana 15.11.2014.,
- 284,17 kuna od dana 15.12.2014.,
- 231,72 kuna od dana 15.01.2015.,
- 294,17 kuna od dana 15.02.2015.,
- 304,55 kuna od dana 15.03.2015.,
- 138,43 kuna od dana 15.04.2015.,
- 242,26 kuna od dana 15.05.2015.,
- 271,92 kuna od dana 15.06.2015.,
- 294,17 kuna od dana 15.07.2015.,
- 215,17 kuna od dana 15.08.2015.,
- 290,05 kuna od dana 15.09.2015.,
- 328,78 kuna od dana 15.10.2015.,
- 294,17 kuna od dana 15.11.2015.,
- 163,15 kuna od dana 15.12.2015.,
- 282,70 kuna od dana 15.01.2016.,
- 309,63 kuna od dana 15.02.2016.,

2 Poslovni broj: 20 Pr-2792/2019-34

- 309,63 kuna od dana 15.03.2016.,
- 282,70 kuna od dana 15.04.2016.,
- 163,92 kuna od dana 15.05.2016.,
- 330,33 kuna od dana 15.06.2016.,
- 278,17 kuna od dana 15.07.2016.,
- 346,06 kuna od dana 15.08.2016.,
- 133,04 kuna od dana 15.09.2016.,
- 104,31 kuna od dana 15.10.2016.,
- 309,63 kuna od dana 15.11.2016.,
- 312,94 kuna od dana 15.12.2016.,
- 331,88 kuna od dana 15.01.2017.,
- 320,70 kuna od dana 15.02.2017.,
- 156,79 kuna od dana 15.03.2017.,
- 187,46 kuna od dana 15.04.2017.,
- 333,17 kuna od dana 15.05.2017.,
- 255,63 kuna od dana 15.06.2017.,
- 195,98 kuna od dana 15.07.2017.,
- 354,63 kuna od dana 15.08.2017.,
- 312,89 kuna od dana 15.09.2017.,
- 342,69 kuna od dana 15.10.2017.,
- 308,94 kuna od dana 15.11.2017.,
- 333,65 kuna od dana 15.12.2017.,
- 175,59 kuna od dana 15.01.2018.,
- 302,83 kuna od dana 15.02.2018.,
- 286,79 kuna od dana 15.03.2018.,
- 279,34 kuna od dana 15.04.2018.,
- 175,59 kuna od dana 15.05.2018.,
- 320,64 kuna od dana 15.06.2018.,
- 312,16 kuna od dana 15.07.2018.,
- 167,61 kuna od dana 15.08.2018.,
- 356,27 kuna od dana 15.09.2018.,
- 409,70 kuna od dana 15.10.2018.,
- 231,57 kuna od dana 15.11.2018.,
- 316,59 kuna od dana 15.12.2018. do isplate

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak, te da tužitelju naknadi trošak
parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od 19. svibnja 2021. do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška te zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u dijelu preko dosuđenog.

3 Poslovni broj: 20 Pr-2792/2019-34

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tužene u Ministarstvu u Upravi za posebne poslove sigurnosti, Službi za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda. Na temelju Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike tužitelj ima pravo na uvećanje osnovne plaće za svaki sat rada noću (40%), prekovremeni rad (50%), subotom (25%), nedjeljom (35%), blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs (150%) u drugoj smjeni (10%), dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta (10%) i rad u
turnusu (5%). Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika
organiziran u smjenama ili turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne
smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati
(čl. 44. KU ("Narodne novine" br. 104/13)), odnosno čl. 38. st. 1. i st. 10. KU
("Narodne novine" br. 112/17). Tužitelj prema rasporedu rada obavlja poslove
osiguranja u turnusima od 07,00 do 19,00 sati i od 19,00 do 07,00 sati. Međutim,
tužena od tužitelja traži da dolazi na posao pola sata ranije na otpremu službe u
06,30 i 18,30 sati, a takav raniji dolazak tužena nigdje ne evidentira, pa time niti
isplaćuje tužitelju. Unatoč tome, tužena redovito disciplinski tereti i kažnjava
policijske službenike za povrede službene dužnosti u tom razdoblju, činjenično ih
opisujući kao povrede u vrijeme službe. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od
tužene pojedina neisplaćena, odnosno manje isplaćena uvećanja plaće za
prekovremeni rad za period od 1. lipnja 2014. do 1. prosinca 2018. Tužitelj se prije
podnošenja tužbe sudu obratio nadležnom ODO sa zahtjevom za mirno rješenje
spora, sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, no isti na takav zahtjev
nije odgovorio. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom iz podneska od 28.
prosinca 2020. (list 244) tužitelj potražuje od tužene isplatu ukupnog iznosa od

14.671,59 kuna sa zateznim kamatama od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, uz
naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva
navodeći da se ovakav način rada tužitelja ne može priznati kao prekovremeni
rad. Dolazak na posao pola sata prije i odlazak pola sata kasnije predstavlja
dogovoreni način organizacije rada sa policijskim službenicima i predstavnicima
sindikata, a isključivo u interesu policijskih službenika tj. tužitelja. Takva praksa da
policijski službenici dolaze u sjedište Službe pola sata prije početka radnog
vremena provodi se prvenstveno iz razloga kako bi se policijskim službenicima
omogućilo korištenje organiziranog i za njih besplatnog prijevoza sa službenim
vozilima od sjedišta službe do njihovog mjesta rada i obrnuto, kao i drugih razloga
koji su isključivo u njihovom interesu (presvlačenje iz civilne odjeće u policijsku
odoru i obrnuto, odlaganje i čuvanje zadržanog osobnog naoružanja u metalnim
ormarićima u sjedištu službe, korištenje besplatnog parkirnog prostora i okupljanja
u sjedištu Službe po nekoliko policijskih službenika iz istog mjesta stanovanja radi
prijevoza kući ili na posao u Z. jednim privatnim vozilom, a ne npr. sa četiri
vozila, ako su primjerice njih četvorica iz istog mjesta i rade u istoj smjeni). Nakon
završetka rada, policijski službenici imaju mogućnost da ih se službenim vozilom
preveze do prostorija Službe ili mogu napustiti štićeni objekt, bez obveze da se
organizirano službenim vozilom vrate u sjedište službe. Dakle, policijski službenici
mogu izravno doći u štićeni objekt uz najavu službujućem šefu smjene. Također,
policijski službenici koji službu obavljaju u policijskoj odori, sami odlučuju da li će
na posao dolaziti u policijskoj odori ili civilnoj odjeći i da li će se presvlačiti u

4 Poslovni broj: 20 Pr-2792/2019-34

sjedištu službe, pa radi toga dolaze u sjedište službe od kuće, ili se organizirano
prevoze na mjesto rada. Među službenicima u Službi za osiguranje i zaštitu
diplomatskih misija i konzularnih ureda, u veljači 2019. godine provedena je
interna anketa u kojoj su se policijski službenici mogli izjasniti da li žele dolaziti u
sjedište službe ili izravno na štićeni objekt. Od ukupno anketiranih 113 policijskih
službenika, samo njih 8 je iskazalo interes za dolazak izravno na štićeni objekt, a
105 policijskih službenika (oko 93%) izjasnilo se da i dalje žele dolaziti u sjedište
Službe prije početka rada. S obzirom na izneseno, nesporno je da je raniji dolazak
dogovoren sa policijskim službenicima i sindikatima, radi organiziranog prijevoza
službenim vozilima na mjesto rada, jer je to prvenstveno u njihovom interesu zbog
naprijed iznesenih razloga. Policijski službenik vrši službu osiguranja i zaštite
štićenog objekta do primopredaje smjene policijskom službeniku iz iduće smjene,
odnosno dok mu ne dođe zamjena na štićeni objekt, a samo vrijeme zamjene
zavisi od udaljenosti štićenog objekta od sjedišta Službe, gustoća prometa na
prometnicama, radi li se o jutarnjim ili poslijepodnevnim satima, radi li se o danima
vikenda, radnom tjednu i slično. Tako se u pojedinim danima vršenja službe
događa da policijski službenik dobije zamjenu ranije od predviđenog rada, a da mu
u pojedinim danima vršenju službe smjena dođe kasnije od predviđenog radnog
vremena. Po dobivenoj zamjeni i izvršenoj primopredaji službe na štićenom
objektu, policijski službenici su slobodni i ne moraju se vraćati u sjedište Službe. U
dane radnog tjedna (od ponedjeljka do petka) vrijeme primopredaje dnevne
smjene varira od 8,55 do 19,15 sati, a vrijeme primopredaje noćne smjene od
06,50 do 07,15 sati (izuzetno rijetko na najudaljenijem štićenom objektu do 07,30
sati) s time da većina policijskih službenika dobije zamjenu na štićenom objektu i
prije 19,00 sati. Vrijeme ostajanja duže od predviđenog u dane vikenda (subota i
nedjelja), odnosno vrijeme ostajanja do izvršene primopredaje se znatno skraćuje i
u pravilu se pri završetku dnevnog turnusa od 18,50 do 19,05 sati, te uglavnom
većina policijskih službenika dobije zamjenu na štićenom objektu i prije 07,00 sati,
odnosno prije 19,00 sati. Vrlo je bitno napomenuti da policijski službenici, kada
dobiju zamjenu slobodni i nakon završene primopredaje se ne moraju vraćati u
objekt sjedišta Službe, pa stoga ako npr. imaju smjenu u 08,50 ili 06,50 sati,
završavaju ranije sa svojim službenim obvezama. Stoga tužena predlaže odbiti
tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u: zahtjev za mirno rješenje
spora, rješenje II° disciplinskog suda, Odjela disciplinskog sudovanja Uprave za
pravne poslove i ljudske potencijale MUP RH od 11. srpnja 2011., popis policijskih
službenika službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata Uprave za posebne
poslove sigurnosti Ravnateljstva policije MUP RH, anketu članova sindikata
policije Hrvatske MUP sjedište i djelatnika MUP RH – odjela za unutarnju zaštitu,
Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka od 21. prosinca 2015., potvrdu MUP-
a od 7. veljače 2020., evidencije prisutnosti na radu i isplatne liste za tužitelja,
izvadak iz Knjige zapovijedi i obavijesti koje se odnose na otpremu službe, izračun
potraživanja tužitelja, tabelarni prikaz broja turnusa, saslušao je tužitelja i pročitao
iskaze svjedoka M.K.₁, V.D., J.Z. i M.K.₂.

4. Od ostalih predloženih, a neizvedenih, dokaznih prijedloga stranke su
odustale.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je
tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5 Poslovni broj: 20 Pr-2792/2019-34

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tužene za isplatom razlike
plaće za period od lipnja 2014. do studenog 2018. s osnove rada duljeg od
formalno propisanog radnog vremena i to za redovan rad u turnusu, koje temelji
na činjenici ranijeg dolaska na posao u bazu u R. radi organiziranog
prijevoza do štićenog objekta od 30 minuta prije početka rada.

7. Tužena je dostavila dva pretpostavljena izračuna razlike plaće za tužitelja,
za redovan rad u turnusu i za prekovremeni rad u turnusu te je istakla kako je
tužitelj tužbom i zahtjevom za mirno rješenje spora tražio prekovremeni rad, a ne
redovan rad u turnusu, čime se protivila eventualnoj preinaci tužbe i na
potraživanje za redovan rad u turnusu. Takav prigovor tužene je neosnovan
budući da se promjena pravnog osnova tužbenog zahtjeva ne može smatrati
preinakom tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a.

8. Nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlenik MUP RH,
odnosno državni službenik u Upravi za posebne poslove sigurnosti, Službi za
osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda i da se prije podnošenja
ove tužbe sudu obratio tuženoj na temelju odredbe čl. 186. a ZPP-a sa zahtjevom
za mirno rješenje spora.

9. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće za 30
minuta rada po svakom turnusu. Sama visina tužbenog zahtjeva nije sporna jer se
temelji na izračunu potraživanja od strane same tužene.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj radio u turnusima od 7,00 do 19,00
sati i od 19,00 do 7,00 sati te da su bili dužni doći na posao pola sata prije početka
radnog vremena u bazu R. odakle su službenim vozilom putovali na
mjesto rada.

11. Iz iskaza svjedoka M.K.₁, pomoćnika šefa smjene u Službi za
osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda od 2013. godine,
utvrđeno je da je praksa kod tužene bila da su svi djelatnici morali doći na posao
pola sata prije početka radnog vremena u bazu na otpremu smjene i to njih 99%, a
iznimno se dopuštalo nekome da radnik sam dođe direktno na štićeni objekt te se
isti morao javiti da je došao u isto vrijeme kada se dolazi na otpremu smjene.

12. Iz iskaza svjedoka V.D., pomoćnika načelnika Uprave za
posebne poslove sigurnosti u čijem sastavu je Služba za osiguranje i zaštitu
diplomatskih misija i konzularnih ureda, utvrđeno je da je još od 90-ih uobičajeni
način rada u turnusu da se prije početka rada dolazi u sjedište službe gdje se svi
skupe i organizirano prevoze do štićenog objekta. Iznimno ako netko ne može, uz
dopuštenje može doći sam direktno na štićeni objekat.

13. Iz iskaza svjedoka J.Z., pomoćnika voditelja Službe za osiguranje i
zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda, proizlazi da službenici isključivo po
želji mogu doći ranije u središnjicu gdje im je organiziran prijevoz, a ukoliko to ne
žele, da mogu sami direktno doći na štićeni objekat.

14. Iz iskaza svjedoka M.K.₂, voditelja Službe za osiguranje i zaštitu
diplomatskih misija i konzularnih ureda, proizlazi da je raniji dolazak u središnjicu
organiziran u korist radnika radi organiziranog prijevoza jer velik broj službenika ne
živi u Z.

15. Sud je u bitnom prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka kao istinite jer su
iskazivali uvjerljivo i međusobno suglasno. Iskaz svjedoka J.Z. nije
prihvaćen jer je isti iskazivao neuvjerljivo i suprotno od ostalih svjedoka i tužitelja,
a čak niti svjedok M.K.₂ koji je nadređen J.Z. nije porekao da je
obveza službenika da moraju ranije doći u središnjicu. Naime, isti je kazao da je

6 Poslovni broj: 20 Pr-2792/2019-34

takav način rada ustrojen radi interesa službenika, no time nije porekao da je to ujedno bila i njihova obveza.

16. Iz iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno da je tužitelj u utuženom periodu radio
u turnusima (12-24-12-48 sati) i da je tužitelj po nalogu nadređenog proveo na
radu duže od formalno propisanih 12 sati po turnusu i to po svakom turnusu 30
minuta prije formalnog početka svakog turnusa.

17. Postavlja se pitanje je li tužitelj na opisani način radio prekovremeno,
odnosno je li tih 30 minuta rada po turnusu prekovremeni rad i treba li poslodavac
isplatiti naknadu tužitelju za izvršeni rad od 30 minuta po svakom turnusu, te da li
kao prekovremeni rad ili rad u turnusu. U Odlukama Vrhovnog suda RH poslovni
br. Revr-466/07-2 od 5. rujna 2007. i Revr- 1668/12-2 od 26. travnja 2016., najviši
sud u RH je zauzeo pravno shvaćanje da se vrijeme provedeno na radu dulje od
formalno propisanog radnog vremena radi zaduženja i razduženja po obavljenom
poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da se vrijeme
provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može
vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima.
Naime, Vrhovni sud RH navodi u navedenim odlukama da je čl. 33. st. 1. Zakona o
radu ("Narodne novine" br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/02, 114/03 i 30/04)
propisano da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega posla i u drugim
slučajevima prijeke potrebe radnik mora na zahtjev poslodavca raditi duže od
punog radnog vremena (prekovremeni rad), najviše 10 sati tjedno. Međutim, u
konkretnom slučaju riječ je o stalnom (kontinuiranom radu), odnosno situaciji u
kojoj je tužitelj radio u utuženom razdoblju dulje od punog radnog vremena.

18. Slijedom tog pravnog stajališta proizlazi da se konkretan rad tužitelja ne
može podvesti pod prekovremeni rad, ali da mu taj rad treba biti plaćen kao rad u
turnusu/turnusima. Naime, provedenim dokazima je utvrđeno da je tužitelj radeći u
turnusima (12-24-12-48) od 07,00 sati do 19,00 sati i od 19,00 -17,00 sati zbog
redovnih radnih zadaća i potreba službe, a temeljem zapovijedi tužene morao doći
na radno mjesto 30 min prije početka službenog radnog vremena (sastanak u bazi
sa šefom i organizirani prijevoz do štićenog objekta) i da se radilo o načinu rada
koji je bio stalan (kontinuiran) u utuženom razdoblju.

19. Prema čl. 43. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11,
82/12 i 73/13, dalje ZR/09) i čl. 61. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br.
93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR/14) puno radno vrijeme ne može biti duže od 40
sati tjedno, dok čl. 86. ZR/09 odnosno čl. 94. ZR/14 propisuje pravo na povećanu
plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom,
blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

20. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ("Narodne
novine" br. 104/13, 112/17, dalje: KU) propisano je da radnik ima pravo na
uvećanje plaće za svaki sat rada noću (40%), prekovremeni rad (50%), subotom
(25%), nedjeljom (35%), blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i Uskrs
(150%), u drugoj smjeni (10%), dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta
(10%) i rad u turnusu (5%). Prekovremenim radom kada je rad službenika i
namještenika organiziran u smjenama ili turnusu, smatra se svaki sat rada duži od
redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda
radnih sati (čl. 44. KU ("Narodne novine" br. 104/13), odnosno čl. 38. st. 1. i 10.
("Narodne novine" br. 112/17).

21. Iako se vrijeme provedeno na radu 30 min prije službenog početka turnusa
ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, takvo vrijeme provedeno na
radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može se, slijedom naprijed

7 Poslovni broj: 20 Pr-2792/2019-34

navedenog, honorirati tužitelju za temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnog
ugovora za državne službenike i namještenike. Bez obzira što je tužitelj u tužbi
potraživao isplatu za prekovremeni rad, budući da ih činjeničnog supstrata tužbe
proizlazi da tužitelj traži naknadu zbog vremena provedenog na radu dulje od
formalno propisanog radnog vremena, tužitelj ima pravo na naknadu plaće po
osnovi rada u turnusu. Provedenim dokazima je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj
dolazio na posao uvijek 30 minuta prije početka svakog rada u turnusu, da mu taj
rad poslodavac nije platio, a da tužitelj ima pravo na naknadu za taj rad i to po
osnovi rada u turnusu. Stoga je pravno osnovan zahtjev tužitelja da mu
poslodavac - tužena plati naknadu za tako obavljeni rad, odnosno da mu isplati
naknadu plaće za obavljeni rad.

22. U ovom predmetu nije proveden dokaz knjigovodstveno financijskim
vještačenjem budući da je tužena, a u skladu s načelom ekonomičnosti, odnosno
radi smanjenja troškova, dostavila izračun tužiteljeve tražbine, s kojim izračunom
se tužitelj suglasio. Tužena je sačinila izračun tužiteljeve tražbine za utuženo
razdoblje u dvije varijante; u prvoj varijanti sačinjen je izračun razlike plaće za pola
sata ranije dolaska na posao, a koji rad je obračunat kao redovni rad u turnusu, a
u drugoj varijanti, tužena je sačinila izračun razlike plaće kao prekovremeni rad u
turnusu. Tužitelj je konačno uređeni tužbeni zahtjev postavio u skladu sa naprijed
navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH o tome da se radniku rad
ranijeg dolaska na posao po nalogu poslodavca, koji rad se odvijao na takav način
u cijelom utuženom razdoblju kontinuirano, tretira kao redovan rad u turnusu.

23. Budući da je tužitelj postavio konačan tužbeni zahtjev u skladu s naprijed
navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH, ovaj sud je prihvatio takav
konačan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao osnovan jer smatra da tužitelju za
30 minuta rada koje je odradio duže od svakog pojedinog turnusa tužena treba
platiti sa svim dodacima ovisno o tome je li rad odrađen subotom, nedjeljom,
blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom kao i za rad u turnusu.

24. Valja navesti da je ovaj sud u istovrsnoj pravnoj stvari odlučio na jednak
način u presudi Pr-2891/2019 od 13. siječnja 2021. koja je potvrđena od strane
Županijskog suda u Zagrebu presudom broj Gž R-321/2021 od 22. ožujka 2021.

25. Na dosuđenu glavnicu odnosno pojedine mjesečne iznose teku zatezne
kamate od 15. u mjesecu za protekli mjesec, budući da se isplata uvećanja plaće
za prekovremeni rad isplaćuje zajedno s plaćom, a što je u skladu sa čl. 84. st. 3.
ZR/09, odnosno sa čl. 92. st. 3. ZR/14. Visina stope zatezne kamate propisana je
čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08,
125/11, 78/15 i 29/18).

26. Iz dosuđenih iznosa izuzeta je isplata zateznih kamata na iznose poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer
prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br.
115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s
isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne
kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika
plaće.

27. Prema odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a budući da je tužena izgubila
parnicu, odbijena je sa zahtjevom za naknadom parničnog troška te joj je naloženo
naknaditi trošak tužitelju prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova
za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje:
OT) i to za:

- sastav tužbe od 1.000,00 kn (Tbr.7/1),

8 Poslovni broj: 20 Pr-2792/2019-34

- sastav podneska od 27.1.2020. od 1.000,00 kn (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 11.2.2020. od 1.000,00 kn (Tbr.9/1), - zastupanje na ročištu 9.12.2020. od 1.000,00 kn (Tbr.9/1), - sastav podneska od 28.12.2020. od 1.000,00 kn (Tbr.8/1), - zastupanje na ročištu 12.4.2021. od 1.000,00 kn (Tbr.9/1),

- a što ukupno iznosi 6.000,00 kn na koji iznos mu pripada i PDV od 25% pa
sveukupno trošak tužitelja iznosi 7.500,00 kn. Tužitelj nema pravo na trošak
sastava podneska od 9.3.2020. (dostavlja dokaz o plaćenom predujmu), podneska
od 12.2.2021. (skreće pozornost na dostavu isprava koje nisu relevantne),
zastupanje na ročištu za objavu presude (nije dužan doći, budući se presuda
objavljuje neovisno o pristupu stranke dok je ista stranci dostupna putem e-
oglasne ploče ili u sudskoj pisarnici, a posebice imajući na umu trenutnu
epidemiološku situaciju zbog pandemije COVID-19 nije oportuno da stranke
nepotrebno dolaze i zadržavaju se u zgradi suda).

28. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća
od presuđenja do isplate sukladno članku 30. stavak 2. Ovršnog zakona
(„Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14) u visini određenoj člankom 29. stavak

2. ZOO-a.

29. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18).

U Zagrebu 19. svibnja 2021.
Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka
pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda za
nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženoj po ODO-GUO u Zagrebu