1                  Poslovni broj: 19 UsIgr-307/20-14 

 

                                                                      

 

 

 

      Republika Hrvatska

      Upravni sud u Splitu

      Split, Put Supavla 1

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te Pameli Jerković, u upravnom sporu tužitelja 1. J. S., S. .., B., R. A. i 2. P. S., S. .., B., R. A., pod 3) M. A., S., T. .., svi zastupani po opunomoćeniku B. B., odvjetniku u J., J. .., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. K. iz S., B. ., zastupane po opunomoćeniku J. T., odvjetniku u S., D. r. .. (kao zamjeniku M. J. M. odvjetnice u S. prema rješenju HOK-a od 24. veljače 2021.) radi građevinske dozvole, nakon  održane glavne rasprave zaključene dana 11. svibnja 2021. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika zainteresirane osobe, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 19. svibnja 2021. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

               Poništava se rješenje tuženika Klasa: UP/II-361-03/20-02/143 urbroj: 531-09-2-1-20-3 od 1. lipnja 2020. godine te se predmet vraća tom tijelu na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi iznos od 6.250,00 kuna na ime troška ovog spora u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke o trošku.

 

Obrazloženje

 

                Osporenim rješenjem tuženika UP/II-361-03/20-02/143 urbroj: 531-09-2-1-20-3 od 1. lipnja 2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena  protiv prvostupanjskog rješenja – građevinske dozvole Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Hvar Klasa: UP/I-361-03/16-01/000098 urbroj: 2181/1-11-01/05-20-0029 od 4. veljače 2020. godine.                      

Navedenom građevinskom dozvolom zainteresiranoj osobi dozvoljena je izgradnja  polugrađene stambene građevine 2. skupine i formiranje građevinske čestice od dijela  čes. zgr. 579 k.o. S. G. buduće oznake  čest. zem. 10997/2 k.o. S. G., prema  glavnom projektu zajedničke oznake Z.O.P. MK 1/16 iz rujna 2016. godine, glavnog projektanta E. Č. dipl. ing. arh.

                Tužitelji u pravodobnoj tužbi osporavaju rješenje tuženika zbog povrede pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede materijalnog prava. Navode kako su tijekom trajanja postupka koji je prethodio donošenju građevinske dozvole tražili održavanje očevida, sve kako bi se na licu mjesta utvrdile sve relevantne okolnosti i činjenice bitne za primjenu odredbi čl. 44. i 77. PPU G. S. G., a prvostupanjsko tijelo, iako je bilo dužno provesti ovaj dokaz, isti nije izvelo, niti je u građevinskoj dozvoli iznijet ijedan razlog na okolnost zašto je tako postupilo. Nadalje, tužitelji navode kako se tuženik potpuno neosnovano i samovoljno poziva na primjenu odredbe čl. 120. st.3. podst.2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09) pogrešno tvrdeći da se o primjedbama tužitelja, iznesenim kako u žalbi tako i tijekom trajanja postupka, izjasnilo prvostupanjsko tijelo u građevinskoj dozvoli.

O utvrđenoj povredi odredaba čl. 44. i 77. PPU G. S. G. koja je očigledna, prvostupanjsko tijelo se pogrešno pozvalo na to da bi potvrda Konzervatorskog odjela u Splitu od 24. listopada 2016. godine otklonila te povrede, a o žalbenim navodima iznesenim upravo po tom pitanju, drugostupanjsko tijelo nije dalo bilo kakvo očitovanje, niti ocjenu čime je prekršilo pravila upravnog postupka.

Tužitelji, nadalje citiraju odredbu čl. 27. Odluke o donošenju Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja G. S.G. (Službeni glasnik G. S. G. broj 8/12) kojom je izmijenjen čl. 77. i odredbu čl. 44. PPU- G. S. G., te navode kako potvrda konzervatorskog odjela nije upravni akt koji je donesen u upravnom postupku u kojem bi učestvovali ovdje tužitelji kao stranke i njezin pravni učinak i sadržaj ne otklanja obvezu tijela koje ispituje posebne pretpostavke-lokacijske uvjete propisane PPU-om G. S. G. da utvrdi da li predloženi zahvat u prostoru krši odredbe tog istog propisa koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 110. st.1.toč.4. (ranije toč.3.) Zakona o gradnji (NN 153/13,…,125/19).

Konzervatorski odjel u Splitu niti je ovlašten niti je provodio bilo kakve radnje prilikom izdavanja potvrde od 24. listopada 2016. godine niti je utvrđivao postojanje ili nepostojanje ma i jedne od pretpostavki iz odredbi čl. 44. i čl. 77. PPU G.S. G., niti je tom istom potvrdom derogirana obvezatna primjena PPU G. S. G. niti se ta potvrda uopće referira na lokacijske uvjete iz ćl. 44. i čl. 77. PPU-a G. S. G..

Tužitelji navode kako nisu sudjelovali u postupku izdavanja Potvrde konzervatorskog odjela,niti su tom potvrdom utvrđivani lokacijski uvjeti iz čl. 110.st.1.toč.4. Zakona o gradnji odnosno nije utvrđivan bilo kakav odnos planirane gradnje na okolne građevine niti su se ocjenjivala potanja kao što je, primjerice, gradnja na tuđem ogradnom zidu, uništavanje susjednog krovišta, narušavanje odnosa prema susjedima, gradnja trokatnice na mjestu prizemne štale, nepostojanje dilatacijskog prostora između kuće obitelji S. i planirane kuće i drugo.

Utvrđivanje lokacijskih uvjeta po prostornom planu ne spada u nadležnost konzervatorskog odjela (kojemu je jedino bitno ima li u zemljištu na kojem se gradi kakav arheološki nalaz i da li je planirana izgradnja tipološki usklađena sa konkretnom urbanom cjelinom) već u nadležnost tijela koje izdaje građevinsku dozvolu i koje je dužno utvrditi i obrazložiti da li je predloženi glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom (arg. iz čl. 110.st.1.toč.4. Zakona o gradnji).

U konkretnom slučaju spornom potvrdom se od strane konzervatorskog odjela nikada i ničim nije utvrdilo i/ili obrazložilo je li planirana gradnja u skladu sa lokacijskim uvjetima iz čl. 44.i čl.77. PPU-a G. S. G..

Nadalje, drugostupanjsko tijelo se u pogledu dokazivanja pravnog interesa investitora zadržalo na formalnoj razini upisa vlasništva č.zgr.579 k.o. S. G.ne utvrdivši odnosno zaobišavši činjenicu istaknutu i u žalbi da su tužitelji ad 1 i 2 predbilježeni suvlasnici č.zgr.579 k.o. S. G. za 2/5 dijela i da je jedini razlog predbilježbe, a ne uknjižbe prava vlasništva, izostanak OIB-a sada pok. prednice investitora gđe. M. T. na ugovoru nazvanom „Susjedski sporazum“ od 14. listopada 2009. godine, a kojim ugovorom je prednica investitora ovim tužiteljima priznala pravo suvlasništva za 2/5 dijela č.zgr. 579 k.o. S. G. pa se ovi tužitelji, u smislu odredbe  čl.166. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96,…,152/14, dalje ZV) smatraju predmnijevanim suvlasnicima.

Također, iz teksta samog Sporazuma jasno je vidljivo da je prednica investitora priznala i vlasništvo spornog pregradnog zida na istočnom dijelu na kojem investitor sada želi graditi trokatnicu.

Kod takvih utvrđenja, jasno je da je pobijano rješenje nezakonito u pogledu pitanja dokaza pravnog interesa odnosno dokaza vlasništva na č.zgr.579 k.o.S. G. i da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti presuda VUS-a Usž-308/28 jer se ne temelji na istom činjeničnom supstratu.

Tužitelji S. su zatvorili prozor na južnoj strani svoje kuće te u cijelosti ispunili svoje obveze iz navedenog Sporazuma da bi sada slijednica M. T. tražila odobrenje gradnje na dvorišnom zidu koji pripada obitelji S. što im je i priznato samim sporazumom. O navedenoj problematici šuti i prvostupanjsko tijelo i tuženik i o tome nema bilo kakve ocjene ili obrazloženja čime se ozbiljno krši obveza tuženika čl. 120.sr.3.podst.1. ZUP-a.

Primjedba tužitelja ad 1 i 2 da će se predviđenom gradnjom rezati dio krovne konstrukcije kuće obitelji S. nije riješen projektom niti se projektom odredio način izgradnje tog spoja krovišta kuće obitelji S. i planirane kuće investitora već je prvostupanjsko tijelo, suprotno logici stvari i propisima o gradnji te sadržaju akta o gradnji, u obrazloženju rješenja, koje nikoga ne može vezati, napisalo da će ovlašteni glavni projektant „svojom stručnošću i ovlaštenjem odgovarati o sigurnosti i izvedbi predloženog objekta te sanirati potrebna oštećenja na konstrukciji postojeće građevine prilikom izvođenja građevinskih radova u svrhu izgradnje predložene građevine“. S druge strane, prvostupanjsko tijelo navodi u obrazloženju da nema dilatacijskog prostora između kuće obitelji S. i planirane kuće investitora što znači da će se planirana kuća „nalijepiti“ na kuću obitelji S., na što isti nikada nisu pristali.

O ovoj primjedbi iznesenoj u žalbi tuženik šuti i ne daje obrazloženje o ovom žalbenom navodu čime jasno krši odredbu čl. 120.st.3.podst.1. ZUP-a.

Predlažu poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

               Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

                Sud je u smislu odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 64/16 i 29/17, dalje ZUS), na sudjelovanje u sporu pozvao M. K. te joj dostavio tužbu na odgovor.

              Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako je postupak koji je prethodio donošenju građevinske dozvole proveden zakonito, a prvostupanjsko tijelo je dozvolu donijelo nakon što je utvrdilo da je uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole priložen glavni projekt zajedničke oznake Z.O.P.: M.K 1/16 od rujna 2016. godine glavni projektant E. Ć., dipl. ing.arh. broj ovlaštenja A 366) izrađen od Ureda ovlaštene arhitektice E. Č. d.i.a. iz S. G., koji je propisno označen i predstavlja sastavni dio prvostupanjske građevinske dozvole, te je izrađen tako da nije moguća primjena njegovog sadržaja, kao i da su priložene izjave glavnog projektanta da je taj glavni projekt izrađen u skladu s PPU- G. S. G. i odredbama i drugih propisa te da su usklađeni svi projekti koji čine glavni projekt a koji su pobrojani u izreci i obrazloženju građevinske dozvole, te sve izdane potvrde glavnog projekta koje se sve navode u obrazloženju prvostupanjske građevinske dozvole, a u ocjenu zakonitosti kojih potvrda nije ovlašteno ulaziti upravno tijelo graditeljstva u upravnom postupku radi izdavanja građevinske dozvole.

U odnosu na navode tužitelja da zainteresirana osoba nije dokazala postojanje pravnog interesa za podnošenje zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, ističe se kako je uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole priložen zemljišnoknjižni izvadak od 11. svibnja 2016. iz kojeg je razvidno da e k.čest.zgr.br.579 upisan u zk.ul.306 k.o. S. G., a dostavljeno je i pravomoćno rješenje o nasljeđivanju br: O-4409/17 UPP/OS-155/17-6 od 19. listopada 2017. iz kojeg je nesporno da je zainteresirana osoba nasljednica vlasnice predmetne nekretnine, a što je dokaz pravnog interesa za izdavanje zahtijevane građevinske dozvole (članak 108. stavak 2. točka 7. ZOG u vezi članka 109. stavak 1. točka 1. ZOG).

Dakle, investitor je svoj pravni interes dokazao izvatkom iz zemljišnih knjiga koje knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javne isprave a iz istih je razvidno da je M. K. uknjižena kao vlasnik predmetne nekretnine. Neosnovani su, ističe dalje zainteresirana osoba, navodi tužitelja koji se tiču samog projekta u smislu nedostatka nosivog zida, dilatacijskog prostora, oslanjanja planirane zgrade na međašni zid, uklanjanja krovne konstrukcije i pitanja odvodnje oborinskih voda, jer iz glavnog projekta proizlazi suprotno od onoga što tvrde tužitelji. Nije istinit navod da se predložena građevina naslanja na tužiteljevu nekretninu oznake k.č.zgr. 577 K.O. S. G., budući se na sjeverozapadnoj strani nosiva konstrukcija ostvaruje vertikalnim i horizontalnim serklažama koje nisu u konstruktivnom kontaktu s k.č.zgr. 577 k.o. S. G., a dio nosivog sjeverozapadnog zida leži na dijelu k.č.zgr. 579 K.O. S. G. u vlasništvu M. K., koja čestica se u postupku izdavanja građevinske dozvole cijepa i formira građevinska čestica oznake k.č.zem. 10997/2 K.O.S. G., a što je vidljivo iz glavnog projekta: Statički proračun i planovi pozicija oznake T.T.1/2016 i Z.O.P.:MK1/16 od rujna 2016. godine. Glavnim projektom nije predviđena dilatacija niti je ona bila potrebna dok je odvodnja oborinskih voda s krova i krovne terase riješena olucima i vertikalnim odvodom, što je sve prikazano i u projektu Vodovoda i kanalizacije koji projekt je sastavni dio građevinske dozvole.

Sve navedene prigovore, uključujući i prigovor koji se odnosi na oblikovanje građevinske čestice, pravilno je otklonilo prvostupanjsko tijelo jer su u suprotnosti sa sadržajem isprava koje čine sastavni dio Građevinske dozvole.

U odnosu na navode koji se tiču neusklađenosti tražene gradnje sa dokumentom prostornog uređenja i Potvrde konzervatorskog odjela zainteresirana osoba navodi da je predviđena građevina svojim gabaritima i brojem etaža (Pr+K+Pk) te ukupnom visinom mjerenom od najniže točke zaravnatog terena do vijenca koja iznosi 6,93 m u potpunosti u skladu s dokumentima prostornog uređenja dok je svojim izgledom glavni projekt u potpunosti prilagođen posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra i zahtjevima Konzervatorskog odjela u Splitu. S time u vezi ističe se da je u ovoj pravnoj stvari Upravni sud u Splitu presudom pod poslovnim brojem UsIgr-341/17 od 22.ožujka 2018. godine prihvatio tužbu tužiteljice M. K. te je poništio rješenje ovdje tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Republike Hrvatske,Klasa:UP/II-361-03/17-02/172, Urbroj: 531-05-2-2-17-2 od 25. rujna 2017. kojim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice te je bilo potvrđeno prvostupanjsko rješenje SD županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Hvar, Klasa: UP/I-361-03/16-01/0098, Urbroj: 2181/1-11-01/5-17-9-MG od 10. travnja 2017. a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanjem građevinske dozvole za izgradnju stambene građevine na k.č.zgr.br. 579 K.O. S. G. buduće oznake čest.zem.br. 10997/2 K.O. S.G. u bitnom iz razloga što projektna dokumentacija koju je tužiteljica dostavila uz zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole nije sadržavala „zasebnu odluku“ nadležnog konzervatorskog odjela kako to propisuju odredbe čl. 77. u svezi s čl. 71. Prostornog plana uređenja grada S. G.(Sl. glasnik br.4/07, 8/12 i 2/13).

Citiranom presudom Upravnog suda u Splitu zauzeto je pravno stajalište kako potvrda Ministarstva kulture, uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu od 24.listopada 2016. predstavlja dokaz kakav u uvidu ima odredba čl.110.st.1.toč.3.Zakona o gradnji te da tužiteljica nije bila u obvezi dostavljati nikakvu drugu „zasebnu odluku“ tog tijela kakvu u vidu ima podzakonski akt, konkretno Prostorni plan uređenja grada S. G., ovo tim prije što se građevinske dozvola izdaje na temelju Zakona o gradnji, a ne na temelju Prostornog plana, s tim da je posebice za istaknuti kako bi svako drugačije tumačenje odredbi ovog Zakona vodila k pretjeranom formalizmu i to na štetu stranke u postupku, što je nedopustivo, a na to je već u svojim brojnim odlukama ukazao kako Ustavni sud RH tako i Europski sud za ljudska prava. Za nadodati je kako je upravo Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Splitu, dakle tijelo koje bi trebalo izdati zasebnu odluku o svom očitovanju na traženje tužiteljice da se očituje glede izdavanja „zasebne odluke“ u svom aktu Klasa: 612-08/16-01/0589, Urbroj: 532-04-02-15/2-17-6 od 23. listopada 2017. izričito navelo da to tijelo prilikom rješavanja o različitim zahtjevima stranaka ne poznaje, niti ne donosi tzv. „zasebnu odluku“ kao poseban akt, te da za kulturno-povijesnu cjelinu grada S.G. nije izrađena konzervatorska podloga te da je u konkretnom slučaju primijenjena odredba čl.61.st.3. važećeg Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, koja odredba propisuje kako će se iznimno od st.1. ovog članka ako je glavni projekt izrađen u skladu s ovim Zakonom glede pitanja u svezi s kojima su utvrđeni posebni uvjeti zaštite kulturnog dobra u postupku izdavanja građevinske dozvole, nadležno tijelo umjesto posebnih uvjeta iz st.1. ovog članka izdati potvrdu da je glavni projekt u skladu s posebnim uvjetima zaštite, zbog čega je to tijelo nakon što je utvrdilo da je glavni projekt u skladu s izdanim posebnim uvjetima zaštite, izdalo potvrdu Klasa: 612-08/16-01/0589, Urbroj: 532-04-02-15/2-16-2 od 24. listopada 2016. godine, te ista predstavlja jedini važeći dokument kojim se potvrđuje da glavni projekt za obnovu i rekonstrukciju predmetne građevine ispunjava uvjete za izdavanje potvrde glavnog projekta prema čl. 82. st.2. Zakona o gradnji.

Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu. 

U sporu je održana rasprava dana 15. travnja 2021. godine i 11. svibnja 2021. godine, čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na ročišta glavne rasprave nije pristupio tuženik, te su ista održana u njegovoj odsutnosti.

U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženog tijela, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

             Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku, nakon što je rješenjem tuženika, od 11. studenog 2019. godine, poništena građevinska dozvola Klasa: UP/I-361-03/16-01/000098 urbroj: 2181/1-11-01/05-19-0027 od 6. lipnja 2019. godine, dana 4. veljače 2020. godine izdalo građevinsku dozvolu kojom se zainteresiranoj osobi dozvoljava građenje polugrađene stambene građevine 2. skupine i formiranje građevinske čestice od dijela  čes. zgr. 579 k.o. S.G. buduće oznake č. zem. 10997/2 k.o. S. G., u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake Z.O.P. MK 1/16 iz rujna 2016. godine, glavnog projektanta E. Č. dipl. ing. arh., koji je sastavni dio te dozvole.

            Predmetna građevinska dozvola donijeta je na zahtjev zainteresirane osobe od 23. studenog 2016. godine, a nakon što je strankama u postupku omogućeno da izvrše uvid u spis predmeta radi izjašnjenja, kojem pozivu su se odazvali i tužitelji, iznoseći u bitnome prigovore identičnog sadržaja kao i u tužbi, koje pak prvostupanjsko javnopravno tijelo nije prihvatilo te je pozivom na odredbu članka 110. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13,) izdalo zahtijevanu građevinsku dozvolu, a žalbu podnesenu od tužitelja, sadržajno jednakih navoda kao u ovoj tužbi, tuženik je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovanu.

           Odredbom članka 108. stavak 2. Zakona o gradnji propisano je kako zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola investitor prilaže: 1. tri primjerka glavnog projekta, 2. izjavu projektanta da je glavni projekt izrađen u skladu s prostornim planom i drugim propisima u skladu s kojima mora biti izrađen, 3. pisano izviješće o kontroli glavnog projekta, ako je kontrola propisana, 4. potvrdu o nostrifikaciji glavnog projekta, ako je projekt izrađen prema starim propisima, 5. potvrde javnopravnih tijela da je glavni projekt izrađen u skladu s posebnim propisima, odnosno posebnim uvjetima i/ili dokaz da je podnio zahtjev za izdavanje tih potvrda, odnosno utvrđivanje tih uvjeta ako iste nisu izdane u roku propisanom ovim Zakonom, 6. potvrdu javnopravnog tijela da je glavni projekt izrađen u skladu s rješenjem o prihvatljivosti zahvata za okoliš ako se radi o zahvatu u prostoru za koji se prema posebnim propisima provodi postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš i/ili ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, 7. dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole i 8. dokaz da može biti investitor (koncesija, suglasnost ili drugi akt propisan posebnim propisom), ako se radi o građevini za koju je posebnim zakonom propisano tko može biti investitor.

Odredbom članka 109. stavak 1. točka 1. Zakona o gradnji smatra se izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi.

Odredbom članka 110. stavak 1. Zakona o gradnji propisano je kako je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, 2. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, 3. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, 4. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, 5. je glavni projekt propisno označen, 6. je glavni projekt izrađen tako da je onemogućena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova, 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

               Među strankama ovog spora, prije svega je sporno da li je zahvat u prostoru čija je gradnja dozvoljena pobijanom građevinskom dozvolom u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanima odredbama Prostornog plana uređenja G. S.G., te da li je zainteresirana dokazala svoj pravni interes za izdavanje građevinske dozvole.

U odnosu na sporno pitanje pravnog interesa, valja reći kako je nesporno da je zainteresirana osoba u spis predmeta dostavila zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg proizlazi kako je upravo ona (odnosno, prethodno njena prednica M. T. koja je dala suglasnost za gradnju) u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica nekretnine na kojoj je predviđena gradnja. Nadalje, također je nesporno, da je u z.u. 306 k.o. S.g. upisana predbilježba prava vlasništva na ime tužitelja.  Iz navedenog zemljišnoknjižnog uloška vidljivo je da je taj upis predbilježbe izvršen 2012. godine, da u međuvremenu nije opravdan, štoviše da je  odbijen zahtjev radi opravdanja predbilježbe prava vlasništva, te da je u tijeku spor glede te nekretnine po tužbi ovdje tužitelja protiv zainteresirane osobe. U takvoj situaciji, posebno imajući na umu kako je zainteresirana osoba upisana kao vlasnica č. zgr. 579 k.o. S. G. po ocjeni ovog suda pravilno se prvostupanjsko tijelo pravilno pozvalo na pravni stav izražen u odluci Visokog upravnog suda Usž-308/18. Stoga se tužbeni prigovor tužitelja o nedostatku pravnog interesa zainteresirane osobe,  otklanja kao neosnovan.

            Glede ostalih tužbenih navoda tužitelja, valja reći da je među strankama ovog spora nesporno da se čestica na kojoj je predviđena gradnja nalazi na području koje je Prostornim planom uređenja G. S. G. (Službeni glasnik G. S. G. 4/07, 8/12 i 2/13) definirano kao izgrađeno građevinsko područje mješovite namjene, unutar obuhvata kulturno-povijesne cjeline g. s.G. u zoni obuhvata B koja je registrirana kao kulturno dobro te je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-5098.

                 Člankom 43. PPU st. 5. G. S. G. propisano je (izmjena od 9. svibnja 2012. godine) kako se u izgrađenim dijelovima građevinskog područja kod rekonstrukcije postojećih građevina, može formirati građevinska čestica čija je površina manje od propisane u stavku 3. ovog  članka, na način da je usklađena s površinom i oblikom građevinskih čestica okolne postojeće izgradnje, ali ne manja od 200m za slobodnostojeće, te 150 m2 za dvojne građevine.

                 Odredbom čl. 44 PPU-a G. S. G. propisano je da se na izgrađenim česticama (čestice koje imaju izgrađene bočne susjede), mogu izgrađivati nove, ili sanirati i adaptirati postojeće obiteljske građevine i ako nisu ispunjeni uvjeti u pogledu širine i površine građevne čestice, izgrađenosti građevne čestice, i udaljenosti građevine od susjedne međe, (sve propisano čl. 37. PPU-a) ali se tada ne smije pogoršati zatečeno stanje, stanje u pogledu insolacije, odnosa prema susjedu i sl. osobito u slučajevima kad se radi o rekonstrukciji postojećih građevina, koje se nalaze na malim česticama, a građevne preinake su potrebne radi poboljšanja životnih uvjeta u postojećim građevinama prema odredbama Plana.

                      Odredbom čl. 77. PPU-a G. S. G. propisano kako se  u okviru zaštićenih dijelova naselja, sukladno rješenjima o zaštiti za urbanu cjelinu grada S. G. i za zaštićene ruralne cjeline, rekonstrukcija (dogradnja i nadogradnja), preoblikovanje postojećih građevina, zamjenska gradnja i interpolacije omogućavaju temeljem konzervatorske podloge i/ili posebnih uvjeta  i suglasnosti nadležnog tijela- Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, a u skladu sa slijedećim mjerama zaštite: Intervencije na postojećem građevinskom fondu: pri čemu su u zoni B prihvatljive su sve intervencije koje ne narušavaju vizure i cjelovitost uličnih poteza (sanacija, konzervacija, konzervatorska rekonstrukcija, prezentacija, rekompozicija, rekonstrukcija uz povećanje katnosti ili povećanje tlocrtnih gabarita) u skladu s valorizacijom same građevine i njezine neposredne okolice. Za svaki pojedini objekt unutar ove zone donosit će se zasebna odluka nadležnog konzervatorskog odjela, a ujedno je potrebno ishoditi sve potrebne akte za odobrenje bilo kakve intervencije (posebne uvjete i prethodnu suglasnost nadležnog konzervatorskog odjela).

Čl. 77. st. 2. PPU G. S. G. propisano je da u zoni B nije dozvoljeno rušenje povijesnih struktura (uključivo građevina ili dijelova građevina evidentiranih kao ruševine), niti zamjenska gradnja. Zamjenska gradnja izuzetno je moguća na mjestu ruševnih tradicijskih građevina i ruševina koje su sačuvane u arheološkom sloju i to u njihovom izvornom tlocrtnom gabaritu, a mora biti tipološki usklađeno s okolinom i poštovati osnovne karakteristike prostora.

Ne dozvoljava se uvođenje netipičnih oblikovnih elemenata (terase u krovištu, krovne terase – ravni krovovi), a moguće je izvođenje balkona i luminara sukladno tipološkom obrascu cjeline. Povijesne građevine potrebno je obnavljati cjelovito, bez obzira na vlasničku strukturu te nije dopušteno povećanje katnosti i preoblikovanje geometrije krovišta samo na dijelu građevine. Nije dopušteno objedinjavanje manjih građevnih jedinica u veće. Moguće je prilagođavanje novih funkcija i sadržaja suvremenim potrebama. Ne dopušta se postavljanje novih instalacijskih elemenata – vjetrenjača, solarnih kolektora, vanjskih jedinica klima uređaja na ulična pročelja i kose krovne plohe postojećih građevina.

U odnosu na interpolacije u stavku 2. čl. 77. PPU-a G. S. G. propisano je da će se za svaku novu građevinu unutar zone B donositi zasebna odluka nadležnog konzervatorskog odjela, a ujedno je potrebno ishoditi sve akte za odobrenje bilo kakve intervencije (posebne uvjete i suglasnost nadležnog konzervatorskog odjela, pri čemu  Interpolacije moraju poštovati zatečenu graditeljsku strukturu i položaj na parceli (ugrađena gradnja na već formiranim uličnim potezima) što je potrebno definirati prostorno-planskom dokumentacijom.

                     Tužitelji su tijekom trajanja upravnog postupka isticali neusklađenost planiranog zahvata sa odredbama čl. 77. PPU- a S.G., a s tim u vezi se građevinskoj dozvoli obrazlaže kako su navodi tužitelja neutemeljeni budući da je investitor u privitku svog zahtjeva priložio potvrdu Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, konzervatorski odjel u Splitu, Klasa: 612-08/16-01/0589 urbroj: 532-04-02-15/2-16-2 od 24. listopada 2016. godine, iz koje proizlazi da je glavni projekt temeljem kojeg se traži izdavanje dozvole, u skladu s mjerama zaštite propisane za zaštićeno kulturno dobro.

Prvostupanjsko tijelo se pritom poziva na pravni stav sadržan u presudi Upravnog suda u Splitu UsIgr-341717, kojom je prethodno, po tužbi ovdje zainteresirane osobe, poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-361-03/17-02/172, URBROJ: 531-05-2-2-17-2 od 25. rujna 2017. godine kojim je odbijena žalba zainteresirane osoba izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela, a kojim je pak odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem građevinske dozvole. Prema pravnom stavu sadržanom u navedenoj presudi, potvrda Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu od 24.listopada 2016. predstavlja dokaz kakav u uvidu ima odredba čl.110.st.1.toč.3.Zakona o gradnji, te da tužiteljica nije bila u obvezi dostavljati nikakvu drugu „zasebnu odluku“ tog tijela kakvu u vidu ima podzakonski akt, konkretno Prostorni plan uređenja grada S. G.. Nadalje, prvostupanjsko tijelo zaključuje kako je Ministarstvo kulture prilikom izdavanja potvrde od 24. listopada 2016. godine  sagledalo: "svu problematiku i odstupanja od odredbe čl. 77. PPU-a S. G. u pogledu etažnosti  predložene građevine, izgradnje krovne terase (ravni krov), blizine susjednih građevina a iz koje proizlazi gubitak topline, svjetlosti i narušena intimnost vlasnicima susjednih građevina, te da je istom utvrdilo kako je glavni projekt izrađen u skladu s mjerama zaštite propisane za zaštićeno kulturno dobro".

Drugostupanjsko tijelo, u odnosu na  žalbene navode tužitelja glede poštivanja odredbi Prostornog plana G. S. G., u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako su identični prigovori žalitelja  detaljno obrazloženi u građevinskoj dozvoli, te da ih u cijelosti prihvaća.

              U odnosu na navedeno, valja reći kako po ocjeni ovog suda nije sporno pozivanje prvostupanjskog tijela na odluku Upravnog suda u Splitu u onom dijelu koji se odnosi na navode tužitelja o potrebi ishođenja zasebne odluke nadležnog konzervatorskog odjela, jer i po mišljenju ovog suda,  potvrda Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, a koja nesporno prileži spisu predstavlja  dokaz iu čl. 110. st.1. toč.3. Zakona o gradnji. Međutim, navedena potvrda, ne može otkloniti obvezu tijela koje izdaje građevinsku dozvolu da ocijeni da li je glavni projekt temeljem kojeg se traži izdavanje građevinske dozvole u skladu s odredbama Prostornog plana G. S. G., a kako to pravilno navodi i tužitelj u tužbi.

Nadalje, prvostupanjsko tijelo u građevinskoj dozvoli utvrđuje kako je projekt u skladu s odredbama čl.  37., 38., 39., 40 i 77. PPU, a ujedno navodi da je Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, konzervatorskog odjela u Splitu donoseći potvrdu sagledalo svu problematiku i odstupanja od odredbe čl. 77. PPU-a S. G. u pogledu etažnosti  predložene građevine, izgradnje krovne terase (ravni krov), blizine susjednih građevina a iz koje proizlazi gubitak topline, svjetlosti i narušena intimnost vlasnicima susjednih građevina, te da je istom utvrdilo kako je glavni projekt izrađen u skladu s mjerama zaštite propisane za zaštićeno kulturno dobro".

Ovakvo obrazloženje prvostupanjskog tijela, ovaj sud drži proturječnim i nejasnim. Prije svega nije jasno kako je to glavni projekt u skladu s odredbama čl. 37., 38., 39., 40. i 77. PPU- G. S. G.. ( pri čemu prvostupanjsko tijelo uopće ne navodi u skladu s kojim dijelovima odredbe čl. 37. PPU-a S. G. bi projekt bio u skladu), a da istovremeno postoje odstupanja od Prostornog plana koje je prilikom izdavanja potvrde, kako to navodi prvostupanjsko tijelo "sagledalo Ministarstvo kulture". U odnosu na ovo potonje, posebno se navodi kako potvrda Ministarstva kulture ne oslobađa nadležno tijelo od obveze da jasno utvrdi da li je predloženi zahvat u prostoru u skladu sa odredbama prostornog plana, budući da lokacijske uvjete utvrđuje tijelo koje izdaje građevinsku dozvolu, a ne Konzervatorski odjel prilikom odlučivanja u skladu s  odredbom čl. 61. Zakona o zaštiti o tome da li je namjeravani zahvat u prostoru u skladu sa posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra.

Pritom se napominje kako je tuženik, prethodno svojim rješenjem od 11. studenog 2019. godine poništio građevinsku dozvolu izdanu po zahtjevu zainteresirane osobe od strane prvostupanjskog tijela, upravo iz razloga što nisu jasno navedeni razlozi glede primjedbi tužitelja u pogledu usklađenosti planiranog zahvata s prostornim planom (visina, katnost, krovna terasa, insolacija, pogoršavanje stanja prema susjedima), te u pogledu tehničke izvedbe na međi sa kućom tužitelja.

Po ocjeni  ovog suda, prvostupanjsko tijelo donoseći građevinsku dozvolu nije postupilo po uputi tuženika i nije dalo valjane razloge u pogledu usklađenosti zahvata s odredbama prostornog plana, a tuženik svojim rješenjem nije otklonio navedenu nepravilnost, već je samo naveo kako prihvaća obrazloženje prvostupanjskog tijela, koje je, kako je prethodno rečeno, po ocjeni ovog suda manjkavo i neadekvatno. Posebno se navodi kako tijekom postupka nije proveden očevid, tražen od strane tužitelja, a sukladno odredbi čl. 44. PPU-a S. G. je jasno propisano da se mogu izgrađivati nove, ili sanirati i adaptirati postojeće obiteljske građevine i ako nisu ispunjeni uvjeti u pogledu širine i površine građevne čestice, izgrađenosti građevne čestice, i udaljenosti građevine od susjedne međe, ali se tada ne smije pogoršati zatečeno stanje, stanje u pogledu insolacije, odnosa prema susjedu, o čemu u konkretnom slučaju u prvostupanjskom rješenju, osim pozivanja na potvrdu Ministarstva kulture od 24. listopada 2016. godine, nema nikakvih utvrđenja, odnosno obrazloženja.

Štoviše, iz prvostupanjske građevinske dozvole bi proizlazilo da će se navedenom gradnjom zatečeno stanje u odnosu na susjede pogoršati, ali da je ta činjenica irelevantna kraj činjenice da je zainteresirana osoba ishodila potvrdu Ministarstva kulture 24.listopada 2016. u smislu čl. 61. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. S ovakvim stavom ovaj sud nije suglasan budući da potvrda Ministarstva kulture ne može derogirati odredbu Prostornog plana a koja je, suprotno ocjeni prvostupanjskog tijela, u primjeni u konkretnom slučaju. 

Obzirom na sve navedeno, sud je, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva poništio osporeno rješenje tuženika te predmet vratio na ponovni postupak tom tijelu. U ponovnom postupku nakon ove presude, tuženik će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja, pri čemu je vezan prethodno izloženim primjedbama ovoga suda (članak 81. stavak 2. ZUS-a).

Tužitelju koja je popisao trošak spora,  u skladu s odredbom članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a, te Tbr. 23.  i Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 104/2014, 118/14 i 107/15) priznat je trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova, te trošak  pristupa na ročište glavne rasprave održano dana 15. travnja 2021. godine u iznosu od 250 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna uz PDV od 25% iznosi 6.250,00. Sud tužiteljima nije priznao trošak sastava podneska predanog dana 15. travnja 2021. godine, kao niti ročišta održanog 11. svibnja 2021. godine, obzirom je prethodno ročište odgođeno isključivo radi dostave podneska predanog uoči rasprave, protivnim strankama u sporu. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

 

U Splitu,  19. svibnja 2021. godine

 

                                                  

 

                                                                                                                SUTKINJA

                            Ana Jurišić, v.r. 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 primjerka. O žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Pamela Jerković