- 1 -              Rev 2715/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2715/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Z. T. iz Z., OIB: ... i 2. tužitelja M. J. T. iz B. M., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćnici L. R., odvjetnici u B. M., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko - upravni odjel, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji 1. i 2. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-2347/15-2 od 13. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj P-818/12 od 13. svibnja 2015., u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija 1. i 2. tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-2347/15-2 od 13. lipnja 2017. i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj P-818/12 od 13. svibnja 2015., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja je suđeno:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Utvrđuje se prema tuženima ove tužbe da su tužitelji T. Z. OIB:..., i T. M. J., OIB:..., stekli pravo vlasništva svaki za 1/2 dijela na k.č. 6718 n.i. k.o. B. M., površine 8394 m2, označena na skici lica mjesta ing. geod. D. K. od 04. Veljače 2015.g. slovima A-B-C-D koja u staroj izmjeri odgovara dijelu č. z. 2862/471 s.i. površine 8394 m2, označena na skici lica mjesta ing. geod. D. K. od 04. Veljače 2015.g. slovima A-B-C-D što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelji glasom ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime svaki za 1/2 dijela uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba 1. i 2. tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja 1. i 2. tužitelj su podnijeli reviziju na temelju odredbe članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu prihvatiti reviziju, preinačiti presude suda nižeg stupnja, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija 1. i 2. tužitelja je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja na utvrđenje da su stekli pravo vlasništva svaki za 1/2 dijela na kč.br. 6718 k.o. B. M. (koja u staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. 2862/471), površine 8394 m2, označena na skici lica mjesta ing. geod. D. K. od 4. veljače 2015. slovima A-B-C-D, što je tuženica dužna priznati i trpjeti uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice.

 

7. Sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

 

- da su pok. Lj. T. temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku K. D. broj O-65/05 od 29. studenoga 2005. naslijedili zakonski nasljednici, M. M. T. za 2/4 dijela, M. J. i Z. T. svaki za 1/2 dijela,

 

- da su 1. i 2. tužitelj iza pok. M. M. T., temeljem rješenja o nasljeđivanju, javnog bilježnika K. D. broj O-98/06 od 13. listopada 2006. naslijedili između ostaloga i izvanknjižno vlasništvo nekretnina upisanih u k.o. B., i to dijela čest. zem. 2862/471 zv. G. d. u naravi oranica površine 6150 m2, te dijela čest. zem. 2862 zv G. d. u naravi livada površine 1650 m2, za 1/2 dijela,

 

- da iz zemljišno-knjižnog izvatka proizlazi da je na spornim nekretninama bio upis općenarodne imovine, a u postupku obnove da je upisana Republika Hrvatska,

 

- da iz povijesti posjeda proizlazi da je stolnom revizijom posjeda 1955/56 na dijelu kč. br. 2862/406 k.o. B. upisan kao posjednik Š. T. pok. A., a da je 1968. dio kč.br. 2862/406 prenumeriran u kč.br. 2862/471,

 

- da iz posjedovnog lista broj 715 k.o. B. M. proizlazi da su kao posjednici na kč.br. 2862/471 u površini od 7.800 m2 upisani Lj. T. i M. T. svaka za 1/2 dijela.

 

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica sudovi nižeg stupnja zaključuju da se ne može nedvojbeno i sa sigurnošću utvrditi da je predmetna nekretnina bila u posjedu obitelji tužitelja prije 6. travnja 1941. čime nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno paragrafu 1477. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ). Uzimajući u obzir da je predmetna nekretnina bila upisana u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo, odnosno općenarodna imovina, to nije postojala mogućnost stjecanja prava vlasništva iste dosjelošću do 8. listopada 1991., a od toga datuma, pa do smrti prednika tužitelja (18. ožujka 2006.) nije prošlo potrebno vrijeme da bi prednici tužitelja stekli pravo vlasništva temeljem zakona odnosno dosjelošću. Nadalje, sudovi nižeg stupnja smatraju da tužitelji nemaju uvjeta niti za stjecanje predmetne nekretnine nasljeđivanjem, jer iz spisa ne proizlazi da bi prednici tužitelja bili vlasnici predmetne nekretnine, nego samo da su prednici tužitelja bili upisani za 1/2 dijela predmetne nekretnine kao posjednici.

 

9. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točki 1. do 3. članka 382. stavak 2. ZPP. Pri tome prema odredbi stavka 3. istog članka u reviziji iz članka 382. stavak 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

10. Pitanje koje tužitelji postavljaju u reviziji u bitnom se svodi na sljedeće:

 

„Uračunava li se u vrijeme potrebno za dosjelost nekretnine koja je u društvenom vlasništvu, razdoblje posjedovanja za vrijeme trajanja društvenog vlasništva na spornoj nekretnini?“

 

11. Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužitelji ukazuje na odluke Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske zahtjev broj 35298/2006, presuda od 11. lipnja 2009., Radomilja i drugi protiv Hrvatske, zahtjev broj 37685/10, presuda od 28. lipnja 2016., u kojima je zauzeto pravno shvaćanje o postavljenom pitanju.

 

12. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

13. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama, ovaj sud je ocijenio da pitanje koje proizlazi iz sadržaja revizije, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

14. Navedeno shvaćanje sudova nižeg stupnja nije pravilno.

 

15. Naime, o ovom pravnom pitanju revizijski sud se izjasnio u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje:

 

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

 

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

 

16. Naime, člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

 

17. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. je u članku 388. stavak 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

18. Dana 17. studenog 1999., Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. (odluke broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

 

19. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) na koje se revident i poziva vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je:

 

„U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

 

20. Kako iz podataka u spisu proizlazi da su prednici tužitelja posjedovali spornu nekretnine i prije 8. listopada 1991. sud će u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.

 

21. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi nižeg stupnja nisu raspravili sve relevantne činjenice, u konkretnom slučaju da li su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP prihvatiti reviziju 1. i 2. tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.