- 1 -              Revt 335/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Revt 335/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. d.o.o. (OIB: ... ) Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva J. i Č. Z., odvjetnici u Z. protiv I. tuženice F. A. (OIB: ... ) iz Z., i II. tuženice P. b. d.d. (OIB: ... ) Z., koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6563/2015-2 od 10. siječnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1315/14 od 15. srpnja 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se revizija tužitelja u odnosu na I. tuženicu kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Utvrđuje se da je tužitelj odustao od revizije u odnosu na II. tuženicu podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6563/2015-2 od 10. siječnja 2018.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže I. i II. tuženicima da tužitelju solidarno naknade štetu u iznosu od 993.080,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2013. do isplate. U točki II. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka. U točki III. naloženo je tužitelju da II. tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 40.040,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1315/14 od 15. srpnja 2015.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu odnosno podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovni postupak. Traži trošak sastava revizije.

 

4. Tužitelj je podneskom koji je zaprimljen kod ovog suda od 24. listopada 2018. odustao od revizije u odnosu na II. tuženicu.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija u odnosu na I. tuženicu je neosnovana.

 

7. Prema odredbi članka 392. a. stavka 1. ZPP-a propisano je da u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Slijedom izloženog, drugostupanjske presude ispitano je u skladu s odlukom čl. 392.a st. 1288. samo u odnosu na I. tuženicu.

 

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je naknada štete u iznosu od 993.080,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koja šteta je tužitelju nastala provođenjem naloga za plaćanje temeljem zahtjeva za naplatu bjanko zadužnica broj OV-6530/13 i broj OV-6531/13 i prebacivanjem tih sredstava na račun ovrhovoditelja G. N. j.d.o.o.

 

9. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer drugostupanjska presuda u dijelu koji se pobija revizijom nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi navedeni u drugostupanjskoj presudi su potpuni, jasni i neproturječni.

 

10. Navodi revidenta kojima se prigovarajući pravilnosti nižestupanjskih presuda u dijelu koji se odnosi na I. tuženicu dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje ne mogu se uzeti u razmatranje, jer to (riječ je o prigovorima činjenične naravi) u smislu odredbe članka 385. stavka 1. ZPP-a nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

 

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da su I. i II. tuženici proveli nalog za plaćanje temeljem  zadužnica broj OV-6530/13 i broj OV-6531/13 te da su novčana sredstava tužitelja u iznosu od ukupno 993.080,00 kn prenijeta na račun ovrhovoditelja G. N. j.d.o.o.

- da bjanko zadužnice br. OV-6530/13 i OV-6531/13 zadovoljavaju uvjete koje propisuje Pravilnik o obliku i sadržaju bjanko zadužnice, imaju potpis i pečat dužnika te su solemnizirane po javnom bilježniku

- da kada je I. tuženik obaviješten o nepravilnostima vezanim uz zadužnice više nije bilo moguće njihovo zaustavljanje jer su nalozi već bili provedeni

 

12. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da su I. i II. tuženici izvršili nalog na temeljem osnove za plaćanje (zadužnice) s pažnjom dobrog stručnjaka, jer su prilikom postupanja bili dužni postupati prema pravilima koji su predviđeni Ovršnim zakonom („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, dalje: OZ-a), Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 91/10 i 112/12, dalje: ZPONS), Pravilnikom o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 6/13), te Pravilnikom o tehničkim uvjetima i postupku prilagodbe Zakona o ovrsi na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 6/13), kojima nije propisana obveza tuženika da bi nakon što javni bilježnik solemnizira ispravu (između ostalog provjeri istinitost potpisa i pečata) bili dužni provjeriti ponovno istinitost potpisa i pečata tužitelja. Dakle, I. tuženica je bila dužna provjeriti je li zadužnica dostavljena sukladno odredbi članka 5. ZPONS-a, je li solemnizirana sukladno članku 215. stavku 1. OZ-a, sadrži li upisani iznos tražbine i podatke o vjerovniku u skladu s člankom 215. stavkom 2. OZ-a, je li upisana u Registar zadužnica i bjanko zadužnica sukladno čl. 216. OZ-a te sadrži li sve elemente koje treba sadržavati prema Pravilniku o obliku i sadržaju bjanko zadužnice. Nadalje, nižestupanjski sudovi nalaze da ne postoji odgovornost za štetu u smislu odredbi članka 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO), jer ne postoji niti subjektivni element protupravnosti, niti protupravna štetna radnja.

 

13. Revident ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, koji razlog postoji ako drugostupanjski sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP-a).

 

13.1. Suprotno revizijskim navodima tužitelja drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka 5. ZPONS-a, te članaka 215. stavak 1. i 2. OZ-a te čl. 216. OZ-a.

 

13.2. Tužitelj u reviziji ističe da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 10. stavak 2. ZOO odnosno da tuženici prilikom provođenja naloga nisu postupili s dužnom pažnjom, jer nisu provjerili sadrže li predmetne zadužnice sve što je potrebno kako bi se po njima moglo postupiti, a posebno potpis ovlaštene osobe i pečat tužitelja na predmetnim zadužnicama. Navedeni prigovor tužitelja nije osnovan, jer su Zakonom o javnom bilježništvu („Narodne novine“ 78/93, 29/94, 62/98, 16/07 i 75/09, dalje: ZIB) propisane ovlasti i dužnosti javnog bilježnika prilikom zaprimanja zadužnice, kao i ovjere potpisa iste. U konkretnom slučaju I. tuženica je temeljem formalno ispravne i od javnog bilježnika potvrđene (solemnizirane) zadužnice, upisala osnovu za plaćanje u očevidnik te nakon toga dala nalog II. tuženici za izvršenje osnove za plaćanje. I. tuženica ne može utvrđivati nepravilnosti koje nisu u njenoj nadležnosti, kao niti raditi naknadnu provjeru radi utvrđivanja da zadužnice nije potpisala ovlaštena osoba. Nadalje, u slučaju utvrđenja ikakvih nepravilnosti koji nisu nadležnosti I. tuženice samo sud može razmotriti zahtjev dužnika o prekidu naplate i I. tuženici dostaviti nalog o odgodi ili obustavi provedbe naplate temeljem zadužnice. Slijedom toga, nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili kako u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost za štetu, jer odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice. Stoga su sudovi pravilno odbili zahtjev tužitelja za naknadu štete u odnosu na I. tuženicu.

 

14. Stoga je valjalo odbiti reviziju tužitelja (u odnosu na I. tuženicu), kao neosnovanu temeljem odredbe članka 393. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci presude.

 

15. Podneskom od 24. listopada 2018. tužitelj je obavijestio Vrhovni sud Republike Hrvatske da „isključivo u odnosu na drugotuženu P. b. Z. d.d. povlači izjavljenu reviziju na broj gornji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH U Zagrebu od dana 10.01.2018. na broj Pž-6563/2015.

 

15.1. Budući je tužitelj odustao od podnesene revizije u odnosu na II. tuženicu valjalo je, na temelju odredbe članka 392. stavak 5. ZPP-a, odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.