-   -              Poslovni broj: 14 UsI-1651/21-4

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

    Split, Put Supavla 1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Radojki Ćupurdiji, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: Z. M. iz V., O. …, OIB: …, zastupan po opunomoćenicima B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnicima u P.,V. …, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi prava na invalidsku mirovinu, bez održavanja rasprave, dana 19. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/21-03/03140899709, URBROJ: 341-99-06/2-21-488 od dana 2. veljače 2021.

 

 

Obrazloženje

 

 

U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/21-03/03140899709, URBROJ: 341-99-06/2-21-488 od dana ...., tužitelj je, u bitnom, naveo da je nesporno kako je pokrenuo postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu podnošenjem zahtjeva dana ..., ali da je izostala ocjena dokaza koji su se priložili u spis predmeta. Kronološki, da je prvostupanjsko tijelo ranije donijelo rješenje identično onom koje je potvrđeno pobijanim rješenjem tuženika, a da je riječ o rješenju od dana ... koje da je poništeno rješenjem tuženika od dana ... Tuženik da u svom prethodnom rješenju jasno navodi kako i na koji način treba postupiti u nastavku postupka, odnosno pri donošenju novog rješenja te da daje jasne i određene upute prvostupanjskom tijelu, koje, a sudeći po tom drugom donesenom rješenju, očito nije slijedilo.

Dakle, prvostupanjsko tijelo, nakon što je tužitelj udovoljio traženju istog i u spis priložio sve tražene isprave da te isprave jednostavno ignorira i izvodi zaključak po kojem mu ne pripada pravo na invalidsku mirovinu iz razloga koje ponavlja tuženik u pobijanom rješenju. Citirajući odredbu čl. 142. Zakona o hrvatskim branitelja iz domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17) naveo je da je spisu priloženo rješenje nadležnog tijela BiH o priznanju statusa ratnog vojnog invalida V grupe sa …% vojnog invaliditeta, stalno, po osnovu ozljeđivanja i oboljenja kao pripadnik HVO-a, dakle da je ispunjen uvjet iz naprijed citirane odredbe, a spisu da prileže i nalaz i mišljenje Liječničke komisije za pregled osoba obuhvaćenim Zakonom o pravima branitelja i članova njihovih obitelji od dana ... iz kojeg nalaza i mišljenja da proizlazi da postoje rane i povrede koje se uzimaju kao osnovica za priznavanje vojnog invaliditeta, taksativno navedene u tom nalazu i mišljenju. Stoga da se podnosi ova tužba i predlaže sudu donijeti presudu kojom se tužba usvaja, poništava osporeno rješenje tuženika i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Citirajući odredbu čl. 142. st. 1. i st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 112/17 - skraćeno ZOHBDR) naveo je da je rješenjem Službe za branitelje iz Domovinskog rata, O. L., broj … tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa …% vojnog invaliditeta, stalno, po osnovu ozljeđivanja i oboljenja kao pripadnika HVO-a, počevši od dana ... Prema uvjerenju o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze G., Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze L., broj … od dana  .... proizlazi da je tužitelj bio pripadnik HVO-a od ... do ... i od ... do ... te da je na vojnoj dužnosti dana ... na prvoj crti bojišnice obolio, povrijeđen. Temeljem dokumentacije koja prileži u mirovinskom predmetu tužitelja da je vidljivo da mu nije pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u B. i H. utvrđena invalidnost po osnovi ranjavanja ili zatočeništva (članak 142. st. 1. ZOHBDR) niti mu je priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede (čl. 142. st. 2. ZOHBDR-a) te da nije bilo zakonske osnove da mu se prizna pravo na invalidsku mirovinu. Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/21-03/03140899709, URBROJ: 341-99-06/2-21-488 od dana ... odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. KLASA: UP/I 141-02/19-03/03140899709 URBROJ: 341-18-06/2-19-45749 od dana ... kojim je pripadniku borbenog sektora H. v. o. Z. M., ovdje tužitelju, odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

Odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, dalje: ZOMO), mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema tom Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje …% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, dok je stavkom 4. istog članka propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

Člankom 142. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, dalje: ZHBDR) propisano je da su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela B. i H. priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela B. i H., ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između R. H. i B. i  H. o suradnji na području prava stradalnika rata u B. i H. koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, dok je stavkom 2. istog članka propisano da su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani R. H., kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela B. i H. priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela B. i H.

Uvidom u spis tuženog tijela broj: … utvrđeno je: da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut tužiteljevim zahtjevom od dana ...; da je tužitelj rođen dana ... i da je hrvatski državljanin; da je bio pripadnik postrojbe H. v. o. (u daljnjem tekstu: HVO) u razdoblju od … do ...; da je pripadnik borbenog sektora HVO-a; da iz Uvjerenja o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata broj: … od dana … proizlazi da je tužitelj obolio i povrijeđen dana …. pri obavljanju vojnih dužnosti na prvoj crti obrane – D. D.-S.; da je rješenjem F. B. i H., Županije Z., O. L., Službe za branitelje iz Domovinskog rata, broj: … od dana .... Z. M., ovdje tužitelju, priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa …% vojnog invaliditeta stalno, po osnovu ozljeđivanja i oboljenja kao pripadnika HVO-a počevši od ... pa dok postoje uvjeti za korištenje tih prava.

Dakle, da bi se tužitelju priznalo traženo pravo potrebno je da isti, sukladno gore citiranim odredbama čl. 142. st. 1. i st. 2. ZHBDR kumulativno ispunjava sljedeće pretpostavke: da se radi o pripadniku borbenog sektora HVO-a, da se radi o državljaninu R. H. te da mu je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela B. i H. priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva ili status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede.

Naime, nesporno je između stranaka da je tužitelj hrvatski državljanin i pripadnik borbenog sektora HVO-a, međutim iz spisu priloženog pravomoćnog rješenja F. B. i H., Županije Z., O. L., Službe za branitelje iz Domovinskog rata, broj: … od dana ... jasno proizlazi da je Z. M., ovdje tužitelju, priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta stalno, po osnovu ozljeđivanja i oboljenja, čime nije ispunjena jedna od kumulativno propisanih pretpostavki da bi se primjenom gore citiranih odredbi čl. 142. ZHBDR i čl. 39. ZOMO uopće pristupilo vještačenju radne sposobnosti tužitelja.

Obzirom da tužitelju nije priznato svojstvo ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva niti status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela B. i H., već status ratnog vojnog invalida V grupe sa …% vojnog invaliditeta stalno, po osnovu ozljeđivanja i oboljenja (koji stupanj nije obuhvaćen gore citiranom odredbom čl. 142. st. 2. ZHBDR), to se nije niti moglo pristupiti vještačenju radne sposobnosti tužitelja u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu.

Dakle, kraj onog što proizlazi iz rješenja F. B. i H., Županije Z., O. L., Službe za branitelje iz Domovinskog rata, broj: … od dana ... nije niti potrebno posebno analizirati daljnje dokaze koji prileže spisu tuženog tijela jer već uvidom u navedeno rješenje jasno proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane gore citiranom odredbom čl. 142. ZHBDR da bi mu se priznalo traženo pravo, radi čega se prigovori tužitelja izneseni u tom smislu u tužbi ukazuju u cijelosti neosnovanima.

Slijedom svega naprijed navedenog, kraj gore utvrđenog činjeničnog stanja koje nesporno proizlazi iz rješenja F. B. i H., Županije Z., O. L., Službe za branitelje iz Domovinskog rata, broj: … od dana ....,  po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori tužitelja nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

 

 

U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.             

                           

 

U Splitu, 19. svibnja 2021.

 

                                                                                                              S U D A C

                                                                                               Sandra Ćoraš Gega, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

             

             

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                                    Radojka Ćupurdija