- 1 -              Rev 2739/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2739/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. lj. Z., Z., OIB: ..., protiv tuženice M. Z. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik L. A., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6135/16-3 od 17. siječnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-23181/12-18 od 29. veljače 2016., u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6135/16-3 od 17. siječnja 2017. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 21.926,16 kuna s zateznim kamatama, i sudi:

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-23181/12-18 od 29. veljače 2016. pod točkom II. izreke.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6135/16-3 od 17. siječnja 2017. pod točkom I. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

 

II.              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 4.399,87 kuna, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. G. iz Z., broj Ovrv-1807/12 od 5. studenoga 2012., kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 98.588,44 kuna s zateznim kamatama na pojedine iznose, kao i za troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.018,94 kuna s zateznim kamatama (točka I. izreke). Djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. G. iz Z., broj Ovrv-1807/12 od 5. studenoga 2012. za iznos od 21.926,16 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.375,00 kuna (točka III. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja pod točkom I. izreke, te u dijelu u kojem nije u cijelosti prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška (točka I. izreke). Preinačena je presuda suda prvog stupnja pod točkom II. i III. izreke i suđeno je da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. G. iz Z., broj Ovrv-1807/12 od 5. studenoga 2012. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 21.926,16 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Odbijena je tuženica s zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke). Odbijena je tuženica s zahtjevom za naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka (točka III. izreke).

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u kojoj je postavila pitanje:

 

„Ima li obveznik poreza na dodanu vrijednost iz članka 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost pravo prenijeti teret poreza na dodanu vrijednost na krajnjeg korisnika usluga u situaciji kada je između poreznog obveznika i krajnjeg korisnika njegovih usluga ugovoreno kako se plaća jedinstvena naknada bez poreza na dodanu vrijednost, ili je sam porezni obveznik iz ugovorenog iznosa dužan obračunavati i plaćati porez na dodanu vrijednost iz jedinstvenog iznosa koji je ugovorio s krajnjim korisnikom?“

 

3.1. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti presudu suda drugog stupnja, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

 

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija tuženice je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

6. Prema odredbama članka 382. stavak 1. ZPP stranke mogu podnijeti tzv. redovnu reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (članak 382. stavak 1. točka 1. ZPP), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (članak 382. stavak 1. točka 2. ZPP), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a. i 373.b toga zakona (članak 382. stavak 1. točka 3. ZPP).

 

7. U dijelu kojim je sud drugog stupnja preinačio presudu suda prvog stupnja i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. G. iz Z., broj Ovrv-1807/12 od 5. studenoga 2012. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 21.926,16 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), drugostupanjska presuda je donesena na temelju članka 373.a ZPP, što upućuje na zaključak da predmetna revizija protiv točke II. izreke, ispunjava pretpostavke za dopuštenost tzv. redovne revizije iz članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP.

 

8. U takvoj situaciji, a kada postoje pretpostavke za podnošenje revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP nema pretpostavki za podnošenje revizije iz stavka 2. članka 382. ZPP (tzv. izvanredne revizije).

 

9. U smislu odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 120.514,60 kuna s zateznim kamatama, koji iznos tužitelj potražuje od tuženice na ime neplaćenih računa (zakupnine temeljem sklopljenog Ugovora o zakupu od 30. rujna 1998. i isporučene robe temeljem Ugovora o kupoprodaji od 8. ožujka 2006.).

 

11. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

 

- da je tuženici rješenjem Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske od 24. ožujka 2000. odobren rad u privatnoj praksi, koji će obavljati pod nazivom Lj. M. Z., Z.,

 

- da je između tužitelja i tuženice zaključen Ugovor o zakupu jedinice zakupa od 30. rujna 1998. – ljekarne na adresi Z., ...,

 

- da je Ugovorom o zakupu određeno da će tuženica na ime zakupa djelatnosti i opreme plaćati zakupninu u iznosu od 740,00 kuna mjesečno, a na ime zakupa poslovnog prostora iznos od 4.165,19 kuna mjesečno (članak 10.),

 

- da je Ugovor zaključen na neodređeno vrijeme, te da vrijedi do otkaza jedne od ugovornih strana, a važeći je dok zakupnik istodobno ima zaključen Ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje za svaku godinu posebno (članak 11.),

 

- da su tuženica kao kupac i tužitelj kao prodavatelj sklopili Ugovor o kupoprodaji od 8. ožujka 2006., kojim je određeno da će prodavatelj na temelju narudžbe kupca isporučivati proizvode iz prodajnog programa laboratorija prema uvjetima iz cjenika, a da se kupac obvezao isplatiti isporučenu robu u roku od 30 dana od dana primitka računa,

 

- da se kupac (tuženica) obvezao prilikom primitka robe prekontrolirati robu te prijem robe potvrditi potpisom, pečatom i datumom na otpremnici-računu (članak 4. stavak 2.),

 

- da se priloženi računi od strane tužitelja, dijelom odnose na neplaćenu zakupninu u razdoblju od siječnja 2011. do srpnja 2012., a dijelom na isporučenu robu koja je isporučena tijekom 2011. godine,

 

- da je tuženici rješenjem Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske od 13. srpnja 2012. prestalo pravo obavljanja privatne prakse, te da je tuženica predmetni poslovni prostor predala u posjed tužitelju nakon zatvaranja ljekarne odnosno 31. srpnja 2012.

 

12. Sudovi nižeg stupnja, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, su zaključili da je tuženica dužna podmiriti svoje obveze sukladno sklopljenim Ugovorima.

 

13. Pritom sud prvog stupnja je zaključio da su računi na ime zakupa predmetnog poslovnog prostora neosnovano uvećani za porez na dodanu vrijednost (dalje: PDV) jer isto ne proizlazi iz Ugovora o zakupu. Naime, člankom 10. Ugovora o zakupu od 30. rujna 1998., određeno je da je zakupnik dužan za jedinicu zakupa na ime zakupa djelatnosti i opreme, plaćati zakupninu u iznosu od 740,00 kuna mjesečno, a na ime zakupa poslovnog prostora zakupninu u iznosu od 4.165,19 kuna mjesečno (sveukupno 4.905,19 kuna). Kako iz sklopljenog Ugovora o zakupu ne proizlazi da bi se navedeni iznos na ime zakupnine trebao uvećati za iznos PDV-a, sud prvog stupnja je zaključio da je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21.926,16 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, neosnovan.

 

14. Sud drugog stupnja je zaključio, da sud prvog stupnja, pogrešno tužitelju nije dosudio na dosuđeni iznos zakupnine i zatraženi PDV, pa je sud drugog stupnja u tom dijelu (za iznos od 21.926,16 kuna s zateznim kamatama) preinačio presudu suda prvog stupnja i dosudio tužitelju zatraženi iznos. Sud drugog stupnja je ocijenio da oporezivi događaj nastaje kada su dobra isporučena ili usluge obavljene, pri čemu obveza obračuna PDV-a nastaje kad je nastao oporezivi događaj, pa je stoga tužitelj kao porezni obveznik dužan u računu iskazati i iznos PDV-a. Iako u Ugovoru o zakupu nije izričito navedeno da je u ugovorenom iznosu obračunat i iznos PDV-a, sud drugog stupnja je zaključio da je pravilno tužitelj sukladno svojoj zakonskoj obvezi uračunao PDV.

 

15. Pravno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.

 

16. Naime, točno je da je prema propisima na koje se poziva sud drugog stupnja određeno da se PDV plaća na isporuku svih vrsta dobara i za sve obavljene usluge (članak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost „Narodne novine“ broj 17/95, 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 94/09, 87/09, 22/12, 136/12, 73/13 – dalje: ZOPDV) i da prema odredbi članka 17. porezni obveznik obračunava porez na dodanu vrijednost prema izdanim računima za isporučena dobra i obavljene usluge.

 

17. Obveznik plaćanja PDV-a je isporučitelj usluga, a to je u ovom slučaju tužitelj kao zakupodavac, kako pravilno zaključuje sud drugog stupnja, a što proizlazi iz odredbe članka 6. ZOPDV.

 

18. Međutim, kraj utvrđenih činjenica da Ugovorom o zakupu od 30. rujna 1998. nije predviđeno da zakupac pored ugovorene mjesečne zakupnine zakupodavcu isplaćuje PDV, a odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase (članak 99. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99).

 

19. Stoga je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja kao osnovan za iznos od 21.926,16 kuna s zateznim kamatama (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-2640/00-2 od 10. siječnja 2001.).

 

20. Na temelju članka 395. stavak 1. ZPP, reviziju tuženice u odnosu na točku II. izreke presude suda drugog stupnja, valjalo je prihvatiti kao osnovanu, preinačiti presudu suda drugog stupnja i presuditi kao u izreci ove presude.

 

21. Nadalje, revizija tuženice u odnosu na točku I. izreke presude suda drugog stupnja, nije dopuštena (redovna) revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 98.588,44 kuna, pa dakle nije ispunjen vrijednosni kriterij za dopuštenost redovne revizije koji iznosi 200.000,00 kuna, a ne radi se o pobijanoj presudi donesenoj prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP (presuda suda drugog stupnja pod točkom I. izreke donesena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP), niti o presudi donesenoj u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

 

22. Prema članku 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju (tzv. izvanrednu reviziju) protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

22.1. Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

23. Podnoseći izvanrednu reviziju tuženica je određeno naznačila pitanje, međutim pitanje se svojim sadržajem odnosi na točku II. izreke presude suda drugog stupnja, a ne na točku I. izreke presude suda drugog stupnja – kojom je tuženica obvezana na isplatu iznosa od 98.588,44 kuna na ime neplaćene zakupnine i isporučene robe.

 

24. Osim toga, tuženica u sadržaju revizije nije ni izložila razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U reviziji se samo ističe da je postavljeno pitanje bitno za odluku u sporu jer je pobijana odluka protivna sudskoj praksi te pozitivnim pravnim propisima.

 

25. Podnesena revizija zbog toga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije iz članka 382. stavak 3. ZPP.

 

26. Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 2. ZPP reviziju tuženice valjalo odbaciti kao nedopuštenu u odnosu na točku I. izreke presude suda drugog stupnja.

 

27. Tuženica je djelomično uspjela s revizijom, pa je ovaj sud sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP odlučio o troškovima cijelog postupka.

 

28. Uz trošak određen pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-23181/12-18 od 29. veljače 2016. u iznosu od 3.375,00 kuna (članak 154. stavak 2. ZPP), tuženici je sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP dosuđen i trošak revizije: zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) u iznosu od 3.750,00 kuna (Tbr. 10. t. 6.), te trošak sudske pristojbe u iznosu od 1.943,75 kuna, umanjen za uspjeh tuženice u revizijskom postupku (18%), iznosi ukupno 1.024,87 kuna. Dakle, tuženici je ukupno priznat trošak cijelog postupka u iznosu od 4.399,87 kuna.

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.