- 1 -              Rev 3018/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3018/2016-2

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice (u daljnjem tekstu: tužiteljica) Z. B. rođene N. pokojnog M., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici V. L. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženika – protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženik) H. d.o.o. Z., U. podružnica S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. K., dipl. iur. kod tuženika, radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 2714/15 od 18. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst - 701/14 od 13. ožujka 2015., u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prihvaća se revizija tuženika, ukida se drugostupanjska i prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i tako nalaže tuženiku uklanjanje montažnog objekta – motrionice s nekretnine tužiteljice označene kao čest. zem. 318/2 (katastarske oznake čest. zem. 2445/3) k.o. S. (sve kako je to precizno naznačeno izrekom pod t. I. prvostupanjske presude), dok je odbijen protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik isključivi vlasnik dijela navedene nekretnine (označenog pravcem točaka prema skici vještaka mjernika), a kao osnov upisa stečenog prava u zemljišne knjige (sve kako je to precizno naznačeno izrekom pod t. II. prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici 37.532,50 kuna (izreka pod t. III. prvostupanjske odluke).

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tuženik, s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

5. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6. Prema odredbi čl. 392 a. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

7. Tuženik, pozivom na različitu praksu drugostupanjskih sudova (Županijskog suda u Zagrebu odluci br. Gž – 487/13-2 od 21. 10. 2014.) postavlja pitanje pretpostavki za prijelaz nekretnine u društveno vlasništvo primjenom odredbi čl. 226. st. 1. Zakona o udruženom radu ("Sl. l. "broj 53/76, 8/78, 85/87 i 11/88, dalje: ZUR), u okolnostima kada je riječ o pravima stečenim do stupanja na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) u smislu odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a?

 

8. Naime, nižestupanjske odluke donijete su na temelju pravnog shvaćanja da je jedna od pretpostavki prijelaza nekretnine u društveno vlasništvo u primjeni odredbe čl. 226. st. 1. ZUR-a i savjesnost posjeda.

 

9. Navedeno pravno shvaćanje ne može se prihvatiti kao pravilno. Naime, prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV-a, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U konkretnom slučaju riječ je o primjeni odredbe čl. 226. st. 1. ZUR-a prema kojoj je nekretnina prelazila u društveno vlasništvo: - ako je postala društveno sredstvo društvenopravne osobe bez pravne osnove, te – ako vlasnik nije zahtijevao njeno vraćanje u roku od pet godina od saznanja da je nekretnina prešla u sredstva društvenopravne osobe, odnosno najkasnije u roku od deset godina od njenog prelaska u sredstva društvenopravne osobe (uz isključenje ovog pravila ako je posjed pribavljen kaznenim djelom ili u to vrijeme privrednim prijestupom – st. 3. navedene odredbe). U tom smislu, primjenom navedene odredbe bila je riječ o orginarnom osnovu stjecanja društvenog vlasništva protekom vremena samo zato što je nekretnina bila u posjedu („društvenim sredstvima“) društvenopravne osobe u određenom vremenskom razdoblju, pa i u okolnostima kada je ta osoba bila nesavjestan posjednik, a vlasnik nije zahtijevao vraćanje posjeda nekretnine u prethodno navedenim rokovima. Tako je primjenom navedene posebne zakonske normative bila isključena građanskopravna zaštita vlasništva bez vremenskog ograničenja propisana odredbama čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91). Međutim, za predmet ovog spora važno je napomenuti da se ovaj specifični institut prelaska nekretnine iz privatnog u društveno vlasništvo protekom vremena ne može primjenjivati nakon 22. prosinca 1990., tj. nakon proglašenja Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98 – proč. tekst, 113/00, 124/00 – proč. tekst, 28/01, 41/01 – proč. tekst, 55/01, 76/10 i 85/10 – proč. tekst i 5/14 – u daljnjem tekstu: Ustav RH) koji ne poznaje društveno vlasništvo, a jamči ustanovu prava vlasništva. Utoliko je za predmet ovog spora potrebno i utvrditi jesu li pretpostavke iz odredbe čl. 226. ZUR-a bile ispunjene do 22. prosinca 1990., ili su rokovi koje propisuje navedena odredba bili još otvoreni.

10. Zbog pogrešnog pravnog stajališta u primjeni prethodno navedenih zakonskih odredaba, ostale su nepotpuno utvrđene činjenice u smislu izloženog stajališta ovog suda, pa nema uvjeta za preinaku odluke.

 

11. Slijedom iznijetog temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

12. U ponovnom postupku potrebno je utvrditi činjenice odlučne za primjenu materijalnog prava u smislu izloženog pravnog shvaćanja ovog suda, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

 

 

 

 

 

 

13. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.