Pristupanje sadržaju
Broj: Revr 1232/13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja D. P.1 iz N., ..., II. tužiteljice K. P. iz N., ... i III. tužiteljice D. P.2 iz N., ..., svi zastupani po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Đ. D.-G. i B. G. iz K., protiv tuženika E. P. d.o.o. I. G., ..., kojeg zastupa punomoćnik D. N., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-809/12 od 4. srpnja 2013. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini broj P-727/10-20 od 2. travnja 2012., u sjednici održanoj 25. travnja 2017.,
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Nalaže se tuženiku E. P. d.o.o. iz I. G., ... da I. tužitelju D. P.1 iz N., ... na ime naknade neimovinske štete plati iznos od 847.600,00 kn (osamsto četrdeset sedam tisuća i šesto kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, računajući ovu kamatu od dana 13.7.2010.g. do isplate, na ime mjesečne rente za tuđu pomoć počev od 1.6.2009.g. iznos od 3.500,00 kn (tri tisuće petsto kuna) mjesečno do svakog 15.-og u mjesecu za mjesec unaprijed, s time da dospjele obroke plati odjednom, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, računajući ovu kamatu od dana dospijeća do isplate, a buduće o dospijeću i na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 1.700,00 kn (jednu tisuću i sedamsto kuna) mjesečno i to od 1.4.2010.g. pa ubuduće sa zakonskom zateznom kamatom od 15.-og u mjesecu za mjesec u tijeku po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, II. tužiteljici K. P. iz N., ... na ime naknade štete platiti iznos od 226.400,00 kn (dvjesto dvadeset i šest tisuća i četiristo kuna) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, računajući ovu kamatu od dana 13.7.2010.g. do konačne isplate i III. tužiteljici D. P.2 iz N., ... na ime naknade štete platiti iznos od 78.420,00 kn (sedamdeset i osam tisuća i četiristo dvadeset kuna) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, računajući ovu kamatu od dana 13.7.2010.g. do konačne isplate, kao i da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 507.700,00 kn, sve u roku 8 dana.
Za iznos od 198.500,00 kn tužbeni zahtjev se odbija."
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Uvažava se djelomično žalba I. tužitelja D. P.1, preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini broj: P-727/10-20 od 2. travnja 2012. u odbijajućem dijelu, stavak II. izreke presude, te se sudi:
Nalaže se tuženiku E. P. d.o.o. da I. tužitelju D. P.1 na ime naknade neimovinske štete isplati daljnji iznos od 169.400,00 kn (slovima: sto šezdeset devet tisuća i četiristo kuna), sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, počevši od 9. srpnja 2010. do isplate, u roku od 8 dana, dok se s viškom zahtjeva za naknadu neimovinske štete I. tužitelj odbija kao neosnovanim.
Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti I. tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 847.600,00 kn, sa zateznom kamatom od 13. srpnja 2010. do isplate, te II. tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 220.000,00 kn, stavak I. izreke presude."
Rješenjem suda drugog stupnja riješeno je:
"Uvažava se djelomično žalba tuženika, ukida se navedena presuda u ostalom dosuđujućem dijelu, u odnosu na I. tužitelja, II. tužiteljicu i III. tužiteljicu, kao i odluka o troškovima postupka i u tom dijelu predmet se vraća na ponovno suđenje.
O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom."
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. i čl. 354. st. 1. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, a podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
I. tužitelj D. P.1 u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.
Revizija je neosnovana.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno tvrdnji revidenta, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
Drugostupanjski sud je ocijenio sve relevantne žalbene navode te nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident ukazuje navodeći da se sud drugog stupnja nije očitovao na žalbeni navod da se u obrazloženju prvostupanjske presude navodi i da je I. tužitelj dobio ozljedu glave metalnom šipkom i da je do ozljeđivanja I. tužitelja došlo prilikom istovara betonskih markera te da nisu utvrđene sve okolnosti pod kojima je došlo do ozljeđivanja I. tužitelja. Naime, ti žalbeni navodi nisu od odlučnog značaja jer je sam tuženik u žalbi naveo da je točno da je I. tužitelj ozlijeđen prilikom istovara betonskih markera, a to je u postupku i utvrđeno uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru.
Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na koju ukazuje revident navodeći da je onemogućen u raspravljanju i predlaganju daljnjih dokaza time što nije prihvaćen njegov prijedlog za odgodu ročišta od 19. ožujka 2012. na kojem je zaključena glavna rasprava.
Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da u konkretnom slučaju nisu postojali opravdani razlozi da odgodu navedenog ročišta te da je tuženik imao dovoljno vremena za dostavu odgovarajućih dokaza tim više što mu je to bilo naloženo i rješenjem suda (raspravno rješenje od 25. listopada 2010.). Osim toga, na ročištu održanom 19. ožujka 2012. nisu se izvodili dokazi, pa tuženik nije doveden u neravnopravan ili nepovoljniji položaj u odnosu na tužitelje, niti mu je time onemogućeno raspravljanje.
Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev I. tužitelja D. P.1 za naknadu neimovinske štete zbog ozljede na radu u štetnom događaju od 4. travnja 2008. te zahtjev II. tužiteljice K. P., majke I. tužitelja D. P.1, za naknadu neimovinske štete na ime duševnih bolova zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je I. tužitelj D. P.1 kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu vozača prilikom istovara betonskih markera zadobio udarac u glavu u području sljepoočnice,
-da je uslijed ozljede u predmetnom štetnom događaju I. tužitelju D. P.1 dijagnosticiran epiduralni hematom lijevo sljepoočno, prijelom kostiju glave sljepoočno lijevo, oduzetost donjih ekstremiteta i posttraumatski psihoorganski sindrom, te da je učinjeno pet operativnih zahvata,
-da je I. tužitelj D. P.1 nepokretan s oduzetim gornjim i donjim ekstremitetima, da mu je psihički život izrazito reduciran, kontakt otežan, a verbalna ekspresija nemoguća, te da se zbog velikih malacičkih promjena mozga ne očekuju promjene niti poboljšavanja primjenom bilo kakvih tretmana i metoda liječenja,
-da je zbog navedenih ozljeda I. tužitelj D. P.1 trpio bolove jakog intenziteta kroz 30 dana, srednjeg intenziteta kroz 2 mjeseca i slabijeg intenziteta kroz tri mjeseca,
-da je primarni strah jakog intenziteta trajao od trenutka nesreće do gubitka svijesti, sekundarni strah jakog intenziteta 6 mjeseci, a kasni strah srednjeg intenziteta da je prisutan i danas uz tendenciju kronificiranja,
-da su zadobivene ozljede rezultirale naruženjem izrazito jakog stupnja,
-da sva navedena oštećenja i deficiti smanjuju opću životnu i radnu sposobnost I. tužitelja D. P.1 u omjeru od 100 %.
Pravilno su sudovi zaključili da je tuženik kao poslodavac slijedom odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03, 30/04, 137/04 i 68/05 dalje: ZR) i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96, 94/96 i 113/03) dužan naknaditi štetu I. tužitelju D. P.1.
Tuženik i u reviziji ustraje u tvrdnji da je I. tužitelj D. P.1 na dan štetnog događaja obavljao poslove za drugog poslodavca (drugo trgovačko društvo). Kraj utvrđenja da je I. tužitelj D. P.1 imao zaključen ugovor o radu s tuženikom, navodi tuženika kojima osporava svoju odgovornost tvrdeći da je I. tužitelj D. P.1 obavljao poslove za drugog poslodavca odnosno da je bio, kako je to isticano u prvostupanjskom postupku, "uslužna radna snaga iznajmljen trgovačkom društvu S. – I. t. s. ..." nisu odlučni za odgovornost tuženika kao poslodavca.
Primjenom odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO/05) prvostupanjski sud je, cijeneći trajanje i intenzitet fizičkih bolova, način liječenja,vrstu, intenzitet i trajanje straha, stupanj trajnog oštećenja te stupanj naruženosti, dosudio I. tužitelju D. P.1 pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 847.600,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, a drugostupanjski sud mu je dosudio i daljnji iznos od 169.400,00 kn sa zateznom kamatom od 9. srpnja 2010. do isplate. Pri tome je drugostupanjski sud uzeo u obzir da je liječenje I. tužitelja D. P.1 bilo iznimno dugo i neugodno, da je dvije godine hranjen isključivo putem sonde kroz nos, da je imao brojne operacije, da je na rehabilitaciji bio godinu dana i skoro 3 mjeseca. Posebno je cijenio i dugotrajnost i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, osobito nelagodne okolnosti liječenja kao i izuzetno teške posljedice povrede po zdravlje i kvalitetu života, dob I. tužitelja te procjenu da se može očekivati samo pogoršanje stanja.
Revident neosnovano ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava pri odmjeravanju pravične novčane naknade pozivajući se pri tome na orijentacijske kriterije donesene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 29. studenoga 2002.
Naime, kod popravljanja neimovinske štete isplatom pravične novčane naknade sud je sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO/05) pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Dakle, visina pravične novčane naknade se sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO/05 određuje ovisno o okolnostima pojedinog slučaja. Pri tome valja napomenuti da pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH doneseno na sjednici Građanskog odjela održanoj 29. studenog 2002. kada su prihvaćeni "orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete" predstavlja, kako je i navedeno, orijentacijski kriterij koji je trebao ujednačiti primjenu odredaba ranijeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91). Orijentacijski kriteriji koji su doneseni u primjeni čl. 200. ZOO/91, a koji su aktualni i u primjeni ZOO/05, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su u nekim slučajevima nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, a što i proizlazi zakonskih odredbi prema kojima se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja.
Prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, pravilno je I. tužitelju D. P.1 odmjerena pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti.
Pravilno je primijenjena i odredba čl. 1101. ZOO/05 kada je II. tužiteljici Katici Pešut, majci I. tužitelja D. P.1, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete za duševne boli zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe dosuđeno 220.000,00 kn.
Budući da, slijedom iznesenog, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 25. travnja 2017.