- 1 -              Rev 2175/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2175/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz Z., protiv tuženika 1. S. N. iz Z., 2. M. N. iz Z. i 3. I. N. iz Z., koje zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-89/2019-2 od 8. veljače 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5373/2018-19 od 30. studenog 2018., u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se rješenje Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-89/2019-2 od 8. veljače 2019. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5373/2018-19 od 30. studenog 2018., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. O troškovima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u končanoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5373/2018-19 od 30. studenog 2018. utvrđeno je da je tužba u ovom predmetu povučena.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-89/2019-2 od 8. veljače 2019., odbijena je žalba tuženika te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

3. Protiv ovog drugostupanjskog rješenja tuženici su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud prihvati reviziju, ukine nižestupanjska rješenja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija tuženika je dopuštena i osnovana.

 

6.1. Kad stranke ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, dopušteno im je podnijeti (izvanrednu)  reviziju prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP. Takva se revizija može podnijeti ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

6.2. U reviziji koju podnosi temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

6.3. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.4. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

 

7. U reviziji tuženici postavljaju pitanja koja glase:

 

"1. Jesu li se tuženici u ovoj parnici upustili u raspravljanje o meritumu spora kad su podnijeli pisani odgovor na tužbu, u kojem odgovoru su se detaljno očitovali na sve činjenične navode tužitelja, u kojem su istakli procesnopravne i materijalnopravne prigovore u odnosu na tužbu i tužbene zahtjeve, u kojem su tuženici iznijeli pravno odlučne činjenice i predložili dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, odnosno kad su nakon očitovanja na tužbene navode i iznijetih prigovora, osporili tužbene zahtjeve u cijelosti?

 

2. Je li tužitelj, podnošenjem pisanog očitovanja na navode iz odgovora na tužbu u predmetnoj parnici, stupio u raspravljanje i prihvatio raspravu o meritumu stvari?"

 

8. Kao razlog važnosti tuženici su naveli da je pobijana odluka u suprotnosti s pravnim shvaćanjima zauzetim u rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr1-232/2016 od 11. prosinca 2017., Gr1-173/2015 od 20. travnja 2015., Gr1-101/2017 od 31. siječnja 2018., Gr1-209/17 od 13. lipnja 2017., Gr1-306/17 od 15. rujna 2017., Gr1-426/2017 od 29. siječnja 2018.

 

9. S obzirom na to da je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se tuženici pozivaju u opravdanju postavljenih pitanja izraženo pravno shvaćanje koje je u suprotnosti sa shvaćanjem Županijskog suda u Bjelovaru u ovdje pobijanom rješenju, ovaj sud ocjenjuje postavljena  pitanja važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

10. Stoga je revizija tuženika dopuštena, pa je temeljem odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP, revizijski sud ispitao pobijanu odluku samo u dijelu u kojima se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

11. Tijekom postupka utvrđeno je:

 

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 27. travnja 2009.

 

- da su tuženici, rješenjem suda od 30. studenog 2009. pozvani u roku od 30 dana dati pisani odgovor na tužbu (čl. 284. st. 1. ZPP)

 

- da su tuženici dali pisani odgovor na tužbu u kojem su se detaljno očitovali na tužbu i tužbene navode te su predložili dokaze

 

- da se tužitelj očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu

 

- da su stranke raspravnim rješenjem od 25. svibnja 2012. upućene na postupak mirenja koji je završio bezuspješno

 

- da je rješenjem suda od 6. prosinca 2017. određen zastoj postupka na period od 90 dana zbog pokušaja mirnog rješenja spora

 

- da je rješenjem od 27. rujna 2018. postupak nastavljen

 

- da je tužitelj podneskom od 28. studenog 2018. povukao tužbu

 

- da tuženici nisu obaviješteni o povlačenju tužbe.

 

12. Nižestupanjski sudovi, u ovakvoj procesnoj situaciji, utvrđuju da se tužba smatra povučenom (bez da su tuženici obaviješteni o podnesku od 28. studenog 2018.) uz zaključak da je neodlučno što tuženici nisu dali pristanak za povlačenje tužbe (iako su dostavili pisani odgovor na tužbu) u situaciji kada za povlačenje tužbe nije niti bio potreban pristanak tuženika jer "(…) se tuženici nisu upustili u raspravljanje o glavnoj stvari iznošenjem odgovora na tužbu na pripremnom ročištu ili ako ono nije održano na prvom ročištu za glavnu raspravu (…)".

 

13.1. Institut povlačenja tužbe u ovoj konkretnoj situaciji reguliraju odredbe čl. 193. st. 1. i 2. ZPP-a. Prema tim odredbama tužba se može povući bez pristanka tuženika ako se još nije upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (čl. 193. st. 1. ZPP-a), a ako se u raspravljanje upustio, tada se može povući uz pristanak tuženika (čl. 193. st. 2. ZPP-a). Upuštanje tuženika u raspravljanje, prema općeprihvaćenim stajalištima, nastupa podnošenjem odgovora na tužbu. Dakle, tim je trenutkom tuženik izrazio svoje pravno viđenje spora postupajući prema pozivu suda za davanjem odgovora na tužbu i sukladno odredbama čl. 284. i 285. ZPP-a.

 

13.2. Tu je potrebno naglasiti da svaka parnična radnja tuženika kojom izražava stav prema meritumu spora predstavlja radnju kojom se tuženik upušta u raspravljanje o glavnoj stvari te se ne može smatrati da se tuženik upustio u raspravljanje tek "( ..) iznošenjem odgovora na tužbu na pripremnom ročištu ili ako ono nije održano na prvom ročištu za glavnu raspravu (…)" posebno u situaciji kada je tuženik, po pozivu suda i roku u kojem mu je sud odredio, dostavio pisani odgovor na tužbu te predložio provođenje određenih dokaza.

 

13.3. Povlačenje tužbe, kao procesna radnja tužitelja, nije apsolutna i ograničena je, između ostalog zaštitom tuženika od šikaniranja tuženika (neograničeni broj istih tužbi protiv tuženika). Kada se tuženik upustio u raspravljanje, ima pravni interes da se postupak okonča donošenjem meritorne odluke, te je tužitelju za povlačenje tužbi potrebna suglasnost tuženika.

 

13.4. U konkretnoj situaciji, tuženik je osporio sve u tužbi istaknute zahtjeve, pa se time upustio u raspravljanje o svim zahtjevima. Stoga nije jasno stajalište suda drugoga stupnja o tome da je pravilno sud prvoga stupnja ocijenio da nije potreban pristanak tuženika na povlačenje tužbe jer se u raspravljanje o glavnoj stvari tuženik upušta iznošenjem odgovora na tužbu na pripremnom ročištu ili ako ono nije održano na prvom ročištu za glavnu raspravu.

 

14. Stoga je prvostupanjski sud propustivši dostaviti tuženiku na očitovanje povlačenje tužbe, učinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 193. st. 2. ZPP-a, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom postupku. Drugostupanjski je sud pak ocijenivši neosnovanim žalbene tvrdnje tuženika o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 193. st. 2. ZPP-a i sam učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

15. Već zbog toga je valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 400. st. 3. ZPP ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti sukladno uputi iz ovog rješenja, te ocijeniti protivljenje tuženika povlačenju tužbe, kao i o cjelokupnim troškovima nastalim u povodu pravnih lijekova (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.