1

Poslovni broj: UsI-1621/20-11

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Marije Horvat, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. d.o.o., Z., zastupanog po direktoru L. P., kojeg zastupa opunomoćenik H. B., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu H. B. – M. J., Z., protiv tuženika Ministarstva, Z., radi ovrhe, 19. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/16-01/667, URBROJ: 513-04-20-2 od 10. ožujka 2020.

              II.              Poništava se rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke – temeljem ovršne isprave Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ured Z., KLASA: UP/I-415-02/2016-001/04702, URBROJ: 513-007-24-01/2016-01 od 3. svibnja 2016.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-415-01/16-01/667, URBROJ: 513-04-20-2 od 10. ožujka 2020., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke – temeljem ovršne isprave Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ured Z., KLASA: UP/I-415-02/2016-001/04702, URBROJ: 513-007-24-01/2016-01 od 3. svibnja 2016.

2.              Tužitelj u tužbi ističe kako je već u žalbi naveo da je u predmetu KLASA: UP/I-416-02/2015-001/936, URBROJ: 513-007-24-08/15-1 uložio žalbu na rješenje od 21. studenoga 2015., kojim mu se utvrđuje zastara prava na prijenos pretplate poreza na dodanu vrijednost šifra prihoda 1201 za 2006., 2007., 2008., 2009., i 2010. Ističe da je 15. prosinca 2008. podnio zahtjev za povrat PDV-a za trgovačko društvo M. d.o.o., Z., MB:…, pa takvo rješenje nije utemeljeno na zakonu. Iako je navedenim rješenjem utvrđena zastara prava na prijenos potraživanja, pravodobno je podnio žalbu i u prilogu dostavio zahtjev za povrat PDV-a koji je urudžbiran 15. prosinca 2008. Stoga smatra da o njegovom zahtjevu nije odlučeno te tvrdi da je u pretplati poreza, odnosno da ima pravo na povrat najmanje 300.000,00 kuna, pa smatra da ovakvo rješenje nije trebalo ni donijeti dok se ne utvrdi pravo stanje stvari. Naime, smatra da prvo treba utvrditi da li je u pretplati poreza ili nije, da bi se tek nakon takve odluke moglo ići u prisilnu naplatu potraživanja. Ističe da u svakom slučaju ovo ne predstavlja utvrđeni iznos duga, ni glede glavnice, pa niti glede obračunatih kamata, jer rješenje uopće nije obrazloženo glede visine duga. Stoga tvrdi da je došlo do nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz toga je proizašla pogrešna primjena materijalnog prava. Predlaže sudu da poništi osporeno rješenje.

2.              Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže sudu da predmetni spor riješi bez rasprave te odbije tužbeni zahtjev.

3.              Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je raspravu 11. svibnja 2021. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS).

5.              Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke – temeljem ovršne isprave utvrđeno je da tužitelj na dan 3. svibnja 2016. duguje temeljem ovršnih isprava iznos od 137.998,47 kuna (glavnica 131.565,54 kn, kamata 6.432,93 kn) te je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Novčani iznos za koji je ovrha određena i koji se dostavom rješenja Financijskog agenciji plijeni ovršeniku, uplaćuje se u korist računa poreza na dodanu vrijednost.

6.              Prema članku 128. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, dalje OPZ) ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave (stavak 1.). Ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu:

1. rješenje o utvrđivanju poreza,

2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza,

3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina,

4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava,

5. upravni ugovor i porezna nagodba (stavak 2.).

6.1.              Člankom 129. stavkom 2. OPZ-a propisano je da rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 50. stavka 4. ovoga Zakona, mora sadržavati i:

1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje,

2. visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju,

3. predmet ovrhe,

4. način provođenja ovrhe,

5. troškove ovrhe i

6. uputu o pravnom lijeku.

7.              Uvidom u rješenje o ovrsi temeljem ovršne isprave sud je utvrdio da su iz istoga razvidni visina i vrsta porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, troškovi ovrhe i uputa o pravnom lijeku.

7.1.              Rješenje, međutim, ne sadrži naznaku ovršne isprave na temelju koje se ovrha određuje, koji podatak prema citiranoj odredbi članka 129. stavka 2. OPZ-a mora sadržavati.

7.2.              Naime, u obrazloženju rješenja se navodi da ovršenik temeljem ovršnih isprava na dan 3. svibnja 2016. duguje porez na dodanu vrijednost glavnica 131.565,54 kn, kamata 6.432,93 kn, ukupno 137.998,47 kn. Navedena dugovanja utvrđena su na temelju sljedećih ovršnih isprava: „porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.03.2015. do 31.05.2015. (PDV), porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.08.2015. do 31.08.2015. (PDV), porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.02.2016. do 31.03.2016. (PDV)“.

7.3.              Dakle, porezno tijelo umjesto naznake ovršne isprave na temelju koje se ovrha određuje, navodi vrstu poreza i razdoblje na koje se obveza odnosi, ali ne navodi ni jednu vrstu ovršne isprave propisanu člankom 128. stavkom 2. OPZ-a, odnosno ne navodi da li je ovrha određena na temelju: rješenja o utvrđivanju poreza (i kojeg rješenja) ili obračunske prijave poreznog obveznika ili jedinstvene ovršne isprave koja se koristi pri naplati stranih tražbina ili druge isprave koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava ili upravnog ugovora ili porezne nagodbe.

8.              Slijedom navedenoga, kako rješenje o ovrsi ne sadrži naznaku ovršne isprave na temelju koje se ovrha određuje, koji podatak prema članku 129. stavku 2. OPZ-a mora sadržavati, sud je na temelju ovlaštenja iz članka 58. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje kao nezakonito.

 

U Zagrebu 19. svibnja 2021.

 

Sutkinja

 

Lidija Prica, v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.