Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679
- 1 - Revr 2094/2015-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz P., L. kojeg zastupa punomoćnik Đ. L., odvjetnik u P., protiv tuženika T. d.d. iz R., P. P., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž R-19/2015-2 od 1. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-1512/2014-199 od 13. travnja 2015., u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e:
1. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-19/2015-2 od 1. lipnja 2015. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1512/2014-199 od 13. travnja 2015., u toč. I. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2. O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1512/2014-199 od 13. travnja 2015. suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku T. d.d. Z. da tužitelju V. P. na ime izmakle plaće isplati bruto iznos od 311.153,63 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. studenoga 2006. do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 148.299,37 kuna, u roku od 8 dana.
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
„Nalaže se tuženiku T. d.d. Z. da tužitelju V. P. na ime izmakle plaće isplati bruto iznos od 2.206,96 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. studenoga 2006. do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te da mu naknadi preostali iznos parničnog troška, u roku od 8 dana.“
III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan."
2. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-19/2015-2 od 1. lipnja 2015. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. i III. izreke.
3. Reviziju protiv dijela drugostupanjske presude podnio je tuženik zbog razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 – dalje: ZPP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tuženika je osnovana.
6. Ovaj je sud ispitao drugostupanjsku presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga točno određenih u reviziji sukladno odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje ZPP).
7.1. Prije svega valja reći da je presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2692/00-65 od 12. lipnja 2001., koja je djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-2397/01-4 od 23. prosinca 2002., kao i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 183/06-2 od 11. travnja 2006., pravomoćno odlučeno o dijelu zahtjeva tužitelja (poništeno je rješenje v.d. direktora I. d.d. P. - pravnog prednika tuženika od 13. srpnja 1993. o prestanku radnog odnosa tužitelja 14. srpnja 1993. te je tuženiku naloženo vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto stručnog suradnika za plan i analizu odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto).
7.2. U daljnjem tijeku postupka (a nakon rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2397/01-4 od 23. prosinca 2002.) odlučivalo se o zahtjevu za isplatu "izmakle zarade" za razdoblje od 15. srpnja 1993. do 30. travnja 1994. te od 1. studenoga 1995. do vraćanja tužitelja na rad.
7.3. Presudom Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-522/03-166 od 26. siječnja 2007. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1724/07-2 od 10. ožujka 2008. u toč. I. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju:
- na ime izmakle plaće neto iznos od ukupno 480.540,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačno specificirane mjesečne iznose koji dospijevaju od 20. kolovoza 1993. do zaključno 20. lipnja 2003. godine (1.1.),
- na ime izmaklih regresa za godišnji odmor, božićnica i jubilarne nagrade iznos od 17.125,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (1.2.),
(II.) u toč. II. odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja kojim traži naknadu štete:
- na ime izmakle plaće u bruto iznosu od 429.365,66 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na specificirane mjesečne iznose od dospijeća do isplate (2.1.),
- na ime naknade za topli obrok u iznosu od 5.646,74 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća do isplate (b).
7.4. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 653/08-2 od 9. travnja 2014. djelomično je odbijena kao neosnovana revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1724/07-2 od 10. ožujka 2008. u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda za iznos od 5.646,74 kune na ime naknade za topli obrok; djelomično je prihvaćena revizija tužitelja te su ukinute presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1724/07-2 od 10. ožujka 2008. i prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće u bruto iznosu od 429.365,66 kuna sa zateznim kamatama kao i u odluci o parničnim troškovima te je predmet vraćen u tom dijelu ovom sudu na ponovno suđenje.
8. Dakle, predmet ovog spora (u revizijskoj fazi postupka) je zahtjevu za isplatu bruto naknade plaće za razdoblje od srpnja 1993. do svibnja 2003. godine a koji iznos se trebao izračunati na pravomoćno dosuđenom neto iznosu od 480.540,60 kuna.
9. Nižestupanjski sudovi, nakon provedenog postupka, usvajaju zahtjev za isplatom iznosa od 311.153,63 kuna uz pripadajuće kamate navodeći u izreci presude da se radi o isplati "(…) izmakle plaće u bruto iznosu (…)".
10.1. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, na koju se u reviziji poziva tuženik i u bitnom navodi da je ovdje odlučeno o tužbenom zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno presuđeno (Rev-653/2008).
10.2. Naime, za postojanje presuđene stvari potrebno je da se ispune tri uvjeta: da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, da postoji identitet zahtjeva i da postoji identitet činjeničnog osnova.
10.3 U konkretnom slučaju rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 653/08-2 od 9. travnja 2014. ukinute su nižestupanjske odluke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće u bruto iznosu od 429.365,66 kuna sa zateznim kamatama dok je, u ostalom dijelu (dosuđeni iznos neto plaće od 480.540,60 kuna) postao je pravomoćan. Pobijanim odlukama nižestupanjski sudovi su odlučivali o isplati naknade plaće (brutto iznos) na pravomoćno dosuđeni iznos neto plaće, pa se, dakle, ne radi o presuđenoj stvari.
11.1. Međutim, u postupku je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženik ukazuje u reviziji.
11.2. Naime, nižestupanjskim presudama naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju "(…) izmakle plaće u bruto iznosu (…)".
11.3. Imajući na umu rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 653/08-2 od 9. travnja 2014. u ovom postupku je bilo potrebno na dosuđeni iznos neto plaće od 480.540,60 kuna utvrditi koji iznos bi pripadao tužitelju na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje, doprinosa za zdravstveno osiguranje, doprinosa za zapošljavanje, poreza na dohodak te prireza a koje iznose su sudovi tijekom postupka utvrđivali provedenim vještačenjem.
11.4. Međutim, nižestupanjski sudovi u izreci navode da je tuženik dužan isplatiti tužitelju "(…) izmakle plaće u bruto iznosu (…)" dok je u obrazloženju odluka navedeno drugačije, odnosno točno su specificirane osnove po kojima je dosuđen predmetni iznos i visina iznosa po svakoj osnovi, čime je počinjenja bitna povreda odredbi o parničnom postupku iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer izreka presuda proturječi razlozima presude.
12. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tuženika i zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ukinuti obje nižestupanjske presude (u pobijanom dijelu), sve primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP. Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka pa je i u tom dijelu predmet vraćen na ponovno odlučivanje.
13. U nastavku postupka prvostupanjski će sud utvrditi iznos bruto plaće (doprinosa za mirovinsko osiguranje, doprinosa za zdravstveno osiguranje, doprinosa za zapošljavanje, poreza na dohodak te prireza na već pravomoćno dosuđeni iznos neto plaće od 480.540,60 kuna) koja bi pripadala tužitelju za utuženo razdoblje vodeći računa i ostalim revizijskim razlozima tuženika (pravomoćno dosuđeni iznos od 3.358,21 kuna), a zatim će donijeti novu presudu.
14. Ujedno treba imati u vidu da se donošenjem Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 109/93, 95/94, 106/96) koji se primjenjuju od 1. siječnja 1994. prestao se koristiti pojam neto plaće. Prema odredbi čl. 9. st. 1. tog Zakona dohodak od nesamostalnog rada jest razlika između primitaka priteklih u obračunskom razdoblju u skladu s odredbama čl. 7. toga Zakona i izdataka iz st. 2. toga čl., dok se izdacima koji se oduzimaju prilikom utvrđivanja dohotka od nesamostalnog rada smatraju zakonom propisani obvezni doprinosi: 1. doprinos za mirovinsko i invalidsko osiguranje, 2. doprinos za zdravstveno osiguranje, 3. doprinos za nezaposlene (zapošljavanje), 4. doprinos za dječji doplatak (čl. 8. st. 2. navedenog Zakona). Tako navedeno zakonsko uređenje određuje plaću kao iznos koji preostaje nakon odbitka dužnih doprinosa, a to su oni zakonom propisani.
15. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP).
Mirjana Magud, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.