Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 3042/2016-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R e p u b l i k a H r v a t s k a
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H., Z., koju zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O. i H. d.o.o. u Z., protiv tuženika N. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. U., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4163/12-2 od 11. lipnja 2013. kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-17996/10-8 od 30. ožujka 2012. i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4163/12-2 od 11. lipnja 2013. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-17996/10-8 od 30. ožujka 2012., u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4163/12-2 od 11. lipnja 2013. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.240,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. prosinca 2010. do isplate (toč. I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na dosuđeni iznos teku od 28. kolovoza 2009. do isplate. Ujedno je prvostupanjskim rješenjem odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke na način da je kao neosnovan odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 3.240,00 kuna sa zateznim kamatama od 28. kolovoza 2009. do isplate (toč. I. izreke), a djelomično je potvrđena presuda prvostupanjskog suda u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata od 28. kolovoza 2009. do isplate (toč. II. izreke). Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud reviziju prihvati i postupi sukladno odredbama čl. 394. st. 1. i 4. ZPP-a te čl. 395. ZPP-a.
3.1. Tužiteljica je ujedno izjavila i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ističući da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice je osnovana.
6. Drugostupanjska presuda donesena je prema odredbama čl. 373.a ZPP-a čime reviziju tužiteljice (čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a) valja ispitati u okvirima odredbi čl. 392.a ZPP-a.
7. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 13.240,15 kuna sa zateznim kamatama od 28. kolovoza 2009. do isplate. Tužiteljica predmetni iznos potražuje s osnova stjecanja bez osnove.
9. Prvostupanjski sud djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice primjenom odredbi čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), a na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:
- da je da je na žiro račun tuženika kod Z. d.d. dana 27. kolovoza 2009. uplaćen iznos od 10.085,81 kuna s plaćenim porezom u iznosu od 2.734,10 kuna i s plaćenim prirezom u iznosu od 420,24 kuna odnosno ukupno iznos od 13.240,15 kuna,
- da ukupno uplaćeni iznos nema nikakve osnove u nekom zaključenom pravnom poslu,
- da je tuženik izjavio da će ukupno plaćeni iznos novca isplaćen na njegov žiro račun od stane tužiteljice vratiti tužiteljici budući da ne postoji pravna osnova po kojoj bi mogao zadržati novac,
- da je novac tužiteljice prešao u imovinu tuženika bez osnove u pravnom poslu i da ga je tuženik stoga dužan i hoće vratiti,
- da je tuženik poduzeo sve u skladu sa svojim mogućnostima da uplaćeni novac odmah vrati tužiteljici, slijedom čega je kao pošteni stjecatelj u obvezi plaćanja zateznih kamata uz povrat novca koji je stečen bez osnove od dana podnošenja zahtjeva odnosno tužbe.
10. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.240,15 kuna (preko iznosa od 10.085,81 kuna do iznosa od 13.240,15 kuna), uz obrazloženje da je tužiteljica uplatila novčanu svotu znajući da to nije obvezna učiniti (čl. 1112. ZOO-a) pa ne može zahtijevati vraćanje isplaćene svote koju je uplatila, a nije dokazala da je zadržala pravo na povrat (sve pod uvjetom da je platila da bi izbjegla prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja duga). Međutim, kako tuženik presudu ne pobija u cijelosti, već samo za iznos 3.240,15 kuna, to je drugostupanjski sud za navedeni iznos odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Zbog navedenih razloga drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata od 28. kolovoza 2010. do isplate.
11. Osnovano revidentica ističe da su u drugostupanjskoj presudi izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali izloženu ocjenu drugostupanjskog suda da je tužiteljica uplatila novčanu svotu znajući da to nije obvezna učiniti.
12. Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku ili kad su u obrazloženju navedeni samo izvedeni dokazi i drugi procesni materijal, a izostali su zaključak i ocjena tih dokaza, kao i onda kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije, te iz kojih razloga je tako postupio.
13. Stoga, a budući se propuštanjem iznošenja navedenih razloga drugostupanjska presuda ne može ispitati – čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a – valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu kako je to navedeno u izreci ovog rješenja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
14. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će, imajući na umu naprijed navedeno, ocijeniti sve relevantne žalbene prigovore i nakon toga donijeti novu odluku o žalbama stranaka. Pri tome će imati na umu da tuženik žalbom pobija iznos od 3.154,34 kuna (2.734,10 kuna + 420,24 kuna), a ne iznos od 3.240,15 kuna, kako to pogrešno navodi drugostupanjski sud.
15. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i rješenje drugostupanjskog suda kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka te predmet i u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).