Broj: Rev 2232/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice Lj. B. iz V. G., ..., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, ..., Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-4595/11-2 od 9. travnja 2013., kojim je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-3915/10 od 5. siječnja 2011. ukinuto te je prijedlog za ovrhu odbačen, u sjednici održanoj 25. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

I. Prihvaća se revizija i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-4595/11-2 od 9. travnja 2013. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi broj Ovrpl-3915/10 od 5. siječnja 2011. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu 4.305,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17. lipnja 2008. kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja rješenja do isplate, odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava radi naplate.

Drugostupanjski sud je pod točkom I. izreke rješenja uvažio žalbu ovršenika i ukinuo rješenje o ovrsi broj Ovrpl-3915/10 od 5. siječnja 2011. te odbacio prijedlog za ovrhu, pod točkom II. izreke odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje broj Ovrpl-3915/10-10 od 31. siječnja 2011. (kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe), pod točkom III. izreke ovrhovoditeljici je naloženo naknaditi ovršeniku trošak žalbe u iznosu 307,50 kn, a pod točkom IV. izreke je odbijen zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv dijela drugostupanjskog rješenja pod točkama I. i III. izreke ovrhovoditeljica je izjavila reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, dalje: ZPP). Predlaže preinačenje drugostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka te da se potvrdi rješenje o ovrsi uz naknadu troškova revizije ovrhovoditelju.

Ovršenik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija je osnovana.

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08, dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, a odredbom čl. 19. st. 1. OZ-a propisano je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa se tako u točki 1. navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ovrhovoditeljica postavlja sljedeće pitanje:

Da li ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave može potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave kako u pogledu visine duga, tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje manja od one na koju bi po ovršnoj ispravi imao pravo?

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva se na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-3990/11-2 od 22. svibnja 2012. i Gžovr-4470/11-2 od 12. lipnja 2012., iz kojih da proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na koji bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ-a propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ-a propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom (što se odnosi na obvezu isplate troška parničnog postupka dosuđenog ovrhovoditelju u iznosu  od 854,00 kn, dospjelih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 3.355,94 kn kao i dijela glavnog potraživanja u iznosu od 1.036,06 kn), a pritom da je ostao nepodmiren dio glavnog potraživanja u iznosu od 4.305,78 kn.

Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ-a, ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da on ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine, obrazlažući pri tom da tražbina označena u prijedlogu za ovrhu nije istovjetna tražbini iz izreke ovršne isprave kako u pogledu visine glavnog duga tako i glede tijeka zakonske zatezne kamate.

Ocjena je ovog suda da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan.

Naime, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je primjerice za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO), tako da se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu, naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ-a, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka - u konkretnom slučaju dio glavnog potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom.

Proizlazi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ-a kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu s obrazloženjem da je prijedlogom za ovrhu zatražena isplata tražbine koja glede visine i tijeka zatezne kamate nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave, pa da stoga prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine. Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP-a uz prihvaćenje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 25. travnja 2017.