- 1 -              Rev 2090/2015-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2090/2015-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. Š. iz Z., koju zastupa punomoćnik J. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženika J. Š. iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik iz Z., radi činidbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1849/2014-2 od 4. ožujka 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-1117/2009-67 od 23. svibnja 2014., u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

1. Ukida se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1849/2014-2 od 4. ožujka 2015. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2. Ostavlja se drugostupanjskom sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima revizijskog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-1117/2009-67 od 23. svibnja 2014. suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku Š. J. iz S., ..., predati tužiteljici Š. B. iz Z., ..., u vlasništvo i miran posjed stan korisne površine 36,39 m2, na prvom katu stambene zgrade u Z., u naselju M., s pripadajućim spremištem površine 3,11 m2, slobodan od osoba i stvari, kao i nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 44.900,00 KN, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Tuženik se ove obveze može osloboditi tako da tužiteljici umjesto predaje u vlasništvo i posjed stana opisanog pod točkom I izreke ove presude, isplati novčani iznos tržišne vrijednosti takvog stana u visini od 530.000,40 KN."

 

III. Odbija se tuženik s prigovorom radi prebijanja potraživanja prema tužiteljici u iznosu od 133.000,00 KN i uračunavanju darovanja tužiteljici 1/3 dijela stana sagrađenog na čkbr. ... k.o. T., ugovorom o darovanju od  13.09.2000. godine."

 

2. Drugostupanjskom presudom presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1849/2014-2 od 4. ožujka 2015. suđeno je:

 

"I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj broj P-1117/2009-67 od 23. svibnja 2014. godine, pod stavkom I. izreke i za navedeno sudi:

 

1.) Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku Š. J. iz S., ..., predati tužiteljici Š. B. iz Z., ..., u vlasništvo i miran posjed stan korisne površine 36,39 m2, na prvom katu stambene zgrade u Z., u naselju M., s pripadajućim spremištem površine 3,11 m2, slobodan od osoba i stvari, kao i nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 44.900,00 KN, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

2) Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 67.937,50 kn u roku od 15 dana."

 

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1849/2014-2 od 4. ožujka 2015. ukinuta je prvostupanjska presuda u ostalom dijelu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda odnosno ukinuti drugostupanjsku presudu i vratiti predmet drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Tužiteljica u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP počinjenu u postupku pred drugostupanjskim sudom ističući da su razlozi drugostupanjske presude nejasni i kontradiktorni.

 

8. Predmet spora je ispunjenje obveze iz ugovora o poslovnoj suradnji predajom u vlasništvo i miran posjed stana te umjesto predaje isplata iznosa od 530.000,40 kuna.

 

9. Prvostupanjski sud, nakon provedenog postupka, usvaja zahtjev tužiteljice na predaju u vlasništvo i posjed stan od 36,39 m2, na prvom katu stambene zgrade u Z., M., s pripadajućim spremištem od 3,11 m2, slobodan od osoba i stvari uz zaključak da "(…) kako tuženik nedvojbeno nije ispunio svoju ugovornu obvezu i kupio, te predao u posjed tužiteljici stan iste vrste i kvalitete kakvog je i prodao, to je isti dužan ispuniti svoju obvezu (…)" sve temeljem odredbe čl. 557. Zakona o obveznim odnosima.

 

10. Pobijanom drugostupanjskom presudom, temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP sud preinačava i odbija zahtjev tužiteljice (za predaju u vlasništvo i posjed nekretnine), uz zaključak, da je u postupku suda prvog stupnja, u odnosu na st. 1. izreke počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući "(…) da je izreka pobijane presude nerazumljiva i nije pogodna za ovrhu, jer je u izreci presude naloženo tuženiku da ispuni nemoguću činidbu (…)" te da "(…) nalaganje tuženiku da tužiteljici preda u vlasništvo i miran posjed neki neodređeni stan, koji bi se trebao nalaziti u naselju M., ne predstavlja činidbu koju bi tuženik mogao izvršiti dobrovoljno, takva odluka ne predstavlja valjanu ovršnu ispravu, pa onaj koga se tiče neće moći u ovršnom postupku ostvariti svoje pravo (…)", a sve temeljem odredbe čl. 373.a st. 5 ZPP.

 

11. Ovakva odluka suda drugog stupnja ne može se prihvatiti kao pravilna i zakonita.

 

12. Naime, odredbom čl. 46. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) određeno je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju te da ona mora biti moguća, dopuštena i određena.

 

12.1. Prema odredbi čl. 47. ZOO, kada je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav.

 

12.2. Činidba je svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan ispuniti vjerovniku te je temelj obveznog odnosa i mora značiti manifestaciju čovjekove djelatnosti ili propuštanja, a ne djelovanje neke elementarne sile ili sl.

 

12.3. Da bi činidba bila moguća, znači da mora biti pravno ili faktički (materijalno) moguća. Mogućnost ispunjenja obveze mora biti apsolutna (objektivna) tj. da je svatko može ispuniti, odnosno relativna (subjektivna), koju mogu ispuniti samo određene osobe ili osoba.

 

12.4. Činidba je dopuštena ako se ne protivi Ustavu Republike Hrvatske, te određena ako se u vrijeme sklapanja ugovora točno zna na što je dužnik obvezan vjerovniku. Ujedno je činidba odrediva ako u trenutku nastanka ugovora nije uopće bila određena ili određena samo djelomice, ali se s pomoću postojećih podataka i /ili određenih kriterija može odrediti u trenutku ispunjenja obveze. Odredivost činidbe mora se utvrditi iz sadržaja ugovora.

 

13. Pravilno tužiteljica ukazuje da iz obrazloženja pobijane odluke nije moguće utvrditi na temelju čega sud zaključuje da je tuženiku naloženo ispunjenje nemoguće činidbe pa da bi zbog toga izreka prvostupanjske odluke bila nerazumljiva i nepogodna za ovrhu.

 

14. U okolnostima konkretnog slučaja gdje su stranke (nesporno) usmeno dogovorile da će tužiteljica ustupiti tuženiku svoj stan te ga je opunomoćila putem specijalne punomoći da ga proda i cjelokupnu svotu novca dobivenu od prodaje stana uloži u poslovnu djelatnost, odnosno izgradnju apartmanske zgrade dok se tuženik obvezao da će tužiteljici, nakon izgradnje apartmanske zgrade predati u vlasništvo i u posjed stan koji lokacijski i kvadraturom (površine 36,39 m2, s pripadajućim spremištem površine 3,11 m2) odgovara stanu koji mu je tužiteljica ustupila onda je činidba tuženika određena i moguća posebice što tuženik tijekom postupka nije osporavao predmet spora.

 

15. Slijedom navedenog, u obrazloženju pobijane presude izostali su jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, stoga je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati pa je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi (čl. 394. st. 1. ZPP).

 

16. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, vodeći računa i o navodima predmetne revizije.

 

17. Odluku o trošku ovoga revizijskog postupka donijet će sud u nastavku postupka zajedno sa odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.