Pristupanje sadržaju
- 1 - Revr 728/2017-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz O., kojeg zastupa punomoćnik G. J., odvjetnik u O., protiv tuženika centra O., O., kojeg zastupa punomoćnik R. Č. mag. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-518/16 od 30. svibnja 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-590/2015-28 od 14. travnja 2016., u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja kao djelomično osnovana, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-518/2016 od 30. svibnja 2017. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-590/2015-28 od 14. travnja 2016. i odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa razlike plaće od 33.866,01 kuna sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose dospjele u razdoblju od 15. kolovoza 2011. do 15. travnja 2015., izuzev zateznih kamata obračunatih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike plaće te zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 11.375,00 kuna sa zateznim kamatama i sudi:
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-590/2015-28 od 14. travnja 2016. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju bruto iznos razlike plaće od 33.866,01 kuna sa zateznim kamatama na pojedine iznose dospjele u razdoblju od 15. kolovoza 2011. do 15. travnja 2015., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike plaće te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 11.375,00 kn sa zateznim kamatama, sve u roku od osam dana.
II. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-518/16 od 30. svibnja 2017. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-590/2015-28 od 14. travnja 2016. i odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike plaće, odbija se kao neosnovana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava revizije u iznosu 1.875,00 kuna, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 33.866,01 kuna bruto zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose u visini pobliže navedenoj u izreci presude, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 11.375,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi pobliže navedenoj u izreci presude tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana.
2. Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 33.866,01 kuna bruto zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose pobliže navedene u izreci presude, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 11.375,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi pobliže navedenoj u izreci presude tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana, toč. II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, dok je toč. III. izreke određeno da se tužitelju ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz prijedlog da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tuženika, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je djelomično osnovana i djelomično neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog čl., stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.1. U reviziji iz st. 2. toga čl. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se ona njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.2. Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, zaposlenog na radnom mjestu liječnika subscpecijaliste pročelnika u Kliničkom odjelu za abdominalnu kirurgiju, za isplatu dodataka za prekovremeni rad za razdoblje od mjeseca srpnja 2011. do mjeseca rujna 2011. te od mjeseca lipnja 2013. do mjeseca studenoga 2013. za sate odrađene preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati s naslova naknade za slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom te razliku plaće za razdoblje od mjeseca prosinca 2011. do mjeseca ožujka 2015. na ime dodataka za otežane uvjete rada.
7.1. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev zaključivši na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke da tužitelju pripada pravo na isplatu prekovremenog rada prema čl. 60. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 9/05, 20/06, 156/09, 52/10 i 7/11 - dalje: KU/05) i čl. 60. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 88/13) kojima je propisano da nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, radnik ima pravo na jedna plaćeni slobodni dan, kao i da tužitelju pripada pravo na dodatke za otežane uvjete rada za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate ostvarene u prekovremenom radu.
7.2. Sud drugog stupnja odlučujući o žalbi tuženika preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti s obrazloženjem da plaćeni slobodni dan, odnosno slobodni dan ne ulazi u redoviti mjesečni fond radnih sati jer se radi o danu odmora, kao što je dan tjednog odmora, na koji radnik ne radi i ne prima plaću za taj dan zbog čega ne može predstavljati prekovremeni rad zbog čega da tužitelj nema pravo na naknadu slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom u utuženom iznosu, dok u odnosu na potraživanje tužitelja s naslova dodataka na otežane uvjete rada, tužitelj ima pravo na dodatke u slučaju redovnog rada, a ne i slučaju kada je takav dodatak ostvaren prekovremenim radom.
7.3. Podnoseći izvanrednu reviziju tužitelj je postavio sljedeća pitanja:
"Ukoliko radnik prema odredbi kolektivnog ugovora ima pravo na plaćeni slobodan dan, mora li poslodavac taj dan platiti, bez obzira što radnik taj dan neće biti na poslu i što mu taj dan neće evidentirati niti obračunati u satnicu?",
"Imaju li radnici koji rade u otežanim uvjetima rada pravo na povećanu plaću za svaki sat koji su odradili u otežanim uvjetima rada ili pravo na povećanu plaću imaju samo za vrijeme redovnog rada, a ne i prekovremenog?"
7.4. U odnosu na razloge važnosti postavljenih pitanja tužitelj ukazuje na odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-761/16 od 18. travnja 2017., Gž R-571/2016 od 9. svibnja 2017., Gž R-2231/16 od 3. svibnja 2017., Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-455/16 od 27. veljače 2017. i Gž R-154/16 od 27. travnja 2017. i Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1819/12 od 20. veljače 2013. u kojima da u odnosu na postavljena pitanja zauzeta suprotna shvaćanja od shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci.
8. Prema shvaćanju ovog suda revizija tužitelja je dopuštena u pogledu postavljenih pravnih pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni iz razloga jer su pravna shvaćanja zauzeta u ovoj konkretnoj pravnoj stvari od strane drugostupanjskog suda u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovog suda zauzetim u odluci ovog suda Revr-1225/2016-5 od 17. prosinca 2019. (u odnosu na prvo pitanje) te u suprotnosti sa shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. (u odnosu na drugo postavljeno pitanje).
8.1. Naime, u odnosu na prvo u reviziji naznačeno pitanje valja reći da je ovaj sud presudom poslovni broj Revr-1225/2016-5 od 17. prosinca 2019., odlučujući o reviziji protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-211/16-2 od 28. travnja 2016. prihvatio kao pravilno sljedeće pravno shvaćanje:
"...U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje, valja reći da se tužiteljevo potraživanje s osnove neplaćene naknade za slobodni dan temelji na odredbi čl. 60. st. 2. KU 9/05, koja je istovjetna odredbi čl. 60. st. 2. KU 88/13, a kojom je propisano da nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, radnik ima pravo na jedan plaćeni slobodan dan.
Shvaćanje ovog suda je da su odredba čl. 60. st. 2. KU 9/05 te istovjetna odredba čl. 60. st. 2. KU 88/13, a koje propisuju pravo radnika na plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, jasne i nedvosmislene i kao takve ne ostavljaju nikakve sumnje u njihovoj primjeni a time ne nalažu potrebu za tumačenjem putem povjerenstva za tumačenje (čl. 18. i 19. KU 9/05 te čl. 18. i čl. 19. KU 88/13).
Pritom valja reći da spomenuti Zaključak Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja broj …, a koji se glede pitanja „Nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom ostvaruje se pravo na jedan plaćeni slobodni dan. Budući da liječnici iza odrađenog dežurstva nedjeljom u pravilu koriste ponedjeljak kao slobodni dan molim da pojasnite: Da li se stoga ponedjeljak evidentira i obračunava 8 plaćenih slobodnih sati?“ sastoji u odgovoru „ne“ bez daljnjih pojašnjenja, ne može shvatiti kao relevantno tumačenje odredbe čl. 60. st. 2. KU 9/05 iz kojeg bi proizlazio zaključak da radnik nema pravo na plaćeni slobodni dan.
Nadalje, Zaključak Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja broj … odnosi se na odredbu KU 9/05, pa je i u tom smislu u konkretnom slučaju pogrešno pozivanje drugostupanjskog suda na navedeni Zaključak u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se potražuje naknada za slobodni dan za razdoblje važenja KU 88/13."
8. 2. Stoga odgovor na prvo u reviziji postavljeno pitanje glasi:
"U primjeni odredbe čl. 60. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 9/05) i odredbe čl. 60. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 88/13) u razdoblju dok su KU 9/05 i KU 88/13 bili na snazi, zdravstveni radnici su imali pravo na dodatak i preko redovnog mjesečnog fonda sati plaćene sate na ime slobodnog dana nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom."
8.3. U odnosu na drugo u reviziji postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske je na osmoj sjednici Građanskog odjela pod brojem: Su-IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019., zauzeo pravno shvaćanje, a ono glasi:
"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."
9. Obzirom na to da su shvaćanja drugostupanjskog suda u odnosu na postavljena pitanja, a na kojima je utemeljena drugostupanjska presuda u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu (kako u pogledu glavne stvari tako i odluke o troškovima postupka) i odlučiti kao pod toč. I. izreke odluke.
10. U skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP, čl. 154. st. 1. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 i 118/14) valjalo je tuženiku naložiti da tužitelju naknadi troškove sastava revizije zbog čega je odlučeno kao pod toč. III. izreke presude.
10.1. Sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) te čl. 61. st. 1. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju isplatom plaće, zbog čega do trenutka isplate plaće nisu dospjeli na naplatu i time se zatezne kamate na njih do tada ne mogu obračunavati.
11. Stoga je valjalo u odnosu na dio drugostupanjske presude kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike plaće, odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP te odlučiti kao pod toč. II. izreke presude.
Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.