Broj: Revt 172/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja F.-M. d.o.o., N. G., koga zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. d.o.o., V., koga zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-5562/12-3 od 18. kolovoza 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru, broj P-5/12-4 od 27. travnja 2012., u sjednici održanoj 25. travnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 196.410,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2008. pa do isplate (toč. I izreke). Ujedno je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak od  13.855,00 kn (toč. II izreke).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I te je preinačena u dijelu odluke o parničnom trošku tako da je odbijen zahtjeva za naknadom parničnih troškova od 3.050,00 kn. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odgovora na žalbu od 3.125,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude u dosuđujućem dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže ističe da izvanredna revizija nije dopuštena te je predlaže odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Tuženik je podnio reviziju na temelju čl. 382.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), i na temelju čl. 382. st. 2. ZPP-a. Budući da je drugostupanjski sud svoju odluku u pogledu kamata donio na temelju čl. 373.a ZPP-a, to je u ovom postupku dopuštena revizija na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a pa je neosnovan prigovor tužitelja da je reviziju potrebno odbaciti jer ne ispunjava uvijete iz čl. 382. st. 3. ZPP-a.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno prigovoru tuženice, drugostupanjska presuda sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Tuženik neosnovano prigovara da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer je prvostupanjski sud odbio saslušati stranke. Po odredbama ZPP-a ne postoji obveza suda za saslušanjem stranaka već sud prema čl. 265. st. 2. ZPP-a može odlučiti da izvede dokaz saslušanjem stranaka kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica. To tim više što je u ovom postupku prvostupanjski sud zaključio da pokraj priloženih isprava (ugovora) nema potrebe za saslušanjem stranaka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom potraživanja koja proizlaze iz Ugovora o cesiji broj … od 30. travnja 2008. i Ugovora o cesiji broj … od 9. svibnja 2008. oba potpisana i ovjerena po cedentu, cesusu i cesionaru.

Budući da tijekom postupka tuženik nije dokazao da je svoj dug prema tužitelju ispunio i da tuženik ako je smatrao da tražbina ne postoji nije istakao takav prigovor prije potpisivanja ugovora o cesiji, sudovi su na temelju čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - u daljnjem tekstu: ZOO) usvojili tužbeni zahtjev. Pri tom su istaknuli da iz spisa nije vidljivo da bi cedent stornirao ugovor o cesiji kao i da je za prestanak obveze iz ugovora potrebno ispuniti zakonske pretpostavke.

U odnosu na žalbeni prigovor tuženika da ugovori o cesiji nisu vjerodostojni jer da su priloženi u kopiji, drugostupanjski je sud istaknuo da je tuženik ako je sumnjao u vjerodostojnost isprava iz kojih proizlazi potraživanje tužitelja mogao predložiti sudu da tužitelju naloži da predoči isprave u izvorniku. S obzirom da takav prigovor nije stavio, to nije više ovlašten iznositi takve novote u žalbenom postupku u smislu čl. 352. st. 1. ZPP-a.

Tuženik u reviziji ističe da je tijekom postupka osporio vjerodostojnost isprava iz kojih proizlazi potraživanje tužitelja i to u žalbi koja je podnesena protiv presude zbog ogluhe broj P-660/08 od 26. rujna 2008.

Navedeni prigovor nije osnovan jer tuženik u žalbi, a i tijekom postupka, nije osporavao vjerodostojnost isprava već je isticao da su ugovori o cesiji stornirani. Naprotiv, samom činjenicom da je istakao da su ugovori o cesiji stornirani, tuženik je priznao njihovo postojanje.

Iz navedenog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju čl. 393. ZPP-a reviziju tuženika valjalo odbiti.

Zagreb, 25. travnja 2017.