- 1 -              Rev 2459/2016-2

 

 

 

 

Broj: Rev 2459/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja I. J., II-tužitelja R. J., III-tužiteljice A. Š., i IV-tužiteljice C. V., svi iz Bosne i Hercegovine, M. O., svi zastupani po punomoćnicima M. G. i H. Š., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. & Š. u V., protiv tuženika E. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik Ć. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika H. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. Z. i H. E. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnica N. M., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-625/16-2 od 1. lipnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1065/2013-57 od 15. siječnja 2016., u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

              Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-625/16-2 od 1. lipnja 2016. u dijelu pod točkom I./1. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1065/2013-57 od 15. siječnja 2016. u dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na I-tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

              Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-625/16-2 od 1. lipnja 2016. u dijelu pod točkom I./1. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1065/2013-57 od 15. siječnja 2016. u dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na II-tužitelja, III-tužiteljicu i IV-tužiteljicu te u dijelu pod točkom I/2., I/3. i II. izreke (u odluci o troškovima postupka) odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I./I izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti I-tužitelju iznos od 240.000,00 kuna na ime pravične novčane naknade zbog smrti bliske osobe, supruge i sina, zajedno sa zateznom kamatom po stopi pobliže navedenoj u izreci presude tekućom od 12. siječnja 2011. do isplate, kojim se nalaže tuženiku platiti I-tužitelju iznos od 2.755,87 kuna (na ime pretrpljene imovinske štete) zajedno sa zateznom kamatom po stopi pobliže navedenoj u izreci presude tekućom od 12. listopada 2011. do isplate, kojim se nalaže tuženiku platiti I-tužitelju zatezne kamate na iznos od 200.000,00 kuna po stopi pobliže navedenoj u izreci presude, koja na navedeni iznos teče od 12. siječnja 2011. do 11. lipnja 2011. te kojim se nalaže tuženiku platiti I-tužitelju zatezne kamate na iznos od 23.222,00 kuna po stopi pobliže navedenoj u izreci presude, koja na navedeni iznos teče od 15. listopada 2010. do 11. lipnja 2011.

 

Pod točkom I./II izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti II-tužitelju iznos od 20.000,00 kuna (na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe) zajedno sa zateznom kamatom po stopi pobliže navedenoj u izreci presude tekućom na navedeni iznos od 12. siječnja 2011. do isplate, kojim se nalaže tuženiku platiti II-tužitelju iznos od 3.209,83 kuna (na ime pretrpljene imovinske štete) zajedno sa zateznom kamatom po stopi pobliže navedenoj u izreci presude koja na navedeni iznos teče od 12. listopada 2010. do isplate, kojim se nalaže tuženiku platiti II-tužitelju zatezne kamate na iznos od 130.000,00 kuna po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude koja na navedeni iznos teče od 12. siječnja 2011.  do 11. lipnja 2011. te kojim se nalaže tuženiku platiti II-tužitelju zatezne kamate na iznos od 13.321,00 kuna po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude suda prvog stupnja koja na navedeni iznos teče od 15. listopada 2010. do 11. lipnja 2011.

 

Pod točkom I/III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti III-tužiteljici iznos od 20.000,00 kuna (na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe) zajedno sa zateznom kamatom po stopi pobliže navedenoj u izreci presude koja na navedeni iznos teče od 12. siječnja 2011. do isplate, kojim se nalaže tuženiku platiti III-tužiteljici iznos od 3.122,82 kuna (na ime pretrpljene imovinske štete) zajedno sa zateznom kamatom po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, koja na navedeni iznos teče od 12. lipnja 2010. pa do isplate te kojim se nalaže tuženiku platiti III-tužiteljici zatezne kamate na iznos od 130.000,00 kuna po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, koja na navedeni iznos teče od 12. siječnja 2011. do 11. lipnja 2011.

 

Pod točkom I./IV izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti IV-tužiteljici iznos od 20.000,00 kuna (na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe), kojim se nalaže tuženiku platiti IV-tužiteljici iznos od 2.907,19 kuna (na ime pretrpljene imovinske štete) zajedno sa zateznom kamatom po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude koja na navedeni iznos teče od 12. listopada 2010. do isplate te kojim se nalaže tuženiku platiti IV-tužiteljici zatezne kamate na iznos od 130.000,00 kuna po stopi pobliže navedenoj u izreci presude koja na navedeni iznos teče od 12. siječnja 2011. pa od 11. lipnja 2011. te kojim se nalaže tuženiku da tužiteljima naknadi parnične troškove sa zateznom kamatom po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljima da tuženiku naknade parnične troškove u iznosu od 25.960,36 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2016. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude, sve u roku od 15 dana.

 

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I/1. izreke preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev I-IV-tužitelja u cijelosti, točkom I/2. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi parnične troškove u iznosu od 60.345,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2016. do isplate, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, točkom I/3. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 35.960,36 kuna sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude (15. siječnja 2016.) do isplate, kao neosnovan. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 17.096,25 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 1. lipnja 2016. do isplate, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju (u odnosu na I-tužitelja) pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP (u odnosu na II-tužitelja, III-tužiteljicu i IV-tužiteljicu) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u kojoj je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se odbije zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova sastava revizije, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

U odnosu na reviziju tuženika protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je preinačena presuda suda prvog stupnja u odnosu na I-tužitelja.

 

5.1. Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela odluke prelazi 200.000,00 kn,

 

2) ako je odluka donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3) ako je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.

 

5.2. S obzirom na to da se u ovom slučaju ne radi o pobijanim odlukama iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, to je za dopuštenost revizije mjerodavan vrijednosni kriterij.

 

5.3. Predmet spora je zahtjev I-tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti supruge i sina u ukupnom iznosu od 240.000,00 kuna, zahtjev za isplatom naknade imovinske štete u iznosu od 2.755,87 kuna, zahtjev za isplatom zatezne kamate na plaćeni iznos neimovinske štete od 200.000,00 kuna za razdoblje od 12. siječnja 2011. do 11. lipnja 2011. te zahtjev za isplatom zatezne kamate na plaćeni iznos imovinske štete u iznosu od 23.222,00 kuna za razdoblje od 15. listopada 2010. do 11. lipnja 2011., zbog čega je obzirom na to da vrijednost glavnog zahtjeva prelazi iznos od 200.000,00 kuna dozvoljena revizija smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

5.4. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

5.5. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev I-tužitelja prema tuženiku za naknadu neimovinske i imovinske štete za koju tvrdi da je pretrpio zbog smrti bliske osobe (supruge i sina) u štetnom događaju, prometnoj nesreći od 10. listopada 2010. u kojoj su se prednici tužitelja kao putnici u osobnom automobilu koji je završio u jezeru, utopili.

 

5.6. Prema shvaćanju revizijskog suda pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži jasne, nedvosmislene i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom kako u pogledu osnove odgovornosti tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti zbog čega nije osnovana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik. Također nije osnovana ni povreda odredaba postupka iz čl. 385. st. 2. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju ukazuje tuženik jer je drugostupanjski sud u obrazloženju presude ocijenio žalbene navode od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

6. Sud prvog stupnja polazeći od utvrđenja da je ... došlo do prometne nesreće na nerazvrstanoj cesti u O. D. kada je osobni automobil registarskih oznaka ..., kojim je upravljala D. J., a koji je bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj ..., upao u jezero, kojom prilikom su smrtno stradali S. J., supruga I-tužitelja i majka II-IV-tužitelja te R. J. sin I-tužitelja i brat II-IV-tužitelja, kao i da je do prometne nezgode došlo na način da je vozilo pratilo trasu ceste i ušlo u jezero kojim je cesta u cijeloj širini bila potopljena, da je riječ o nerazvrstanoj cesti kojom upravlja O. B., a na kojoj nije bilo oznaka da cesta prestaje te da je jezero, odnosno potopljeni dio cesta bila prepreka koju vozačica osobnog automobila nije mogla predvidjeti te nikakvom radnjom nije mogla izbjeći nesreću već bi nesreća bila izbjegnuta da je cesta bila opremljena odgovarajućom prometnom signalizacijom te da je tuženik tužiteljima u izvansudskom postupku isplatio iznos od 645.826,00 kuna 11. lipnja 2011., odbio je tužbeni zahtjev ocjenjujući da je štetni događaj nastao isključivom krivnjom treće osobe (O. B.) jer unatoč saznanju da je cesta potopljena nije postavila nikakvu fizičku zapreku koja bi onemogućila ulazak osobnih vozila koja se kreću cestom u akumulacijsko jezero, a niti je postavila bilo kakav prometni znak koji bi pravovremeno upozorio vozača da se radi o slijepoj cesti odnosno da je ista potopljena.

 

6.1. Kako je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe, a takvo postupanje treće osobe vozačica D. J. i vlasnik vozila A. J. nisu mogli predvidjeti i navedene posljedice nisu mogli izbjeći, niti otkloniti, to da u smislu odredbe čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) osiguravajuće društvo odnosno tuženik kao osiguratelj ne odgovara za štetu putnicima u vozilu obzirom da ne odgovara vlasnik vozila.

 

7. Sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP i prihvatio tužbeni zahtjev ocjenjujući da je prvostupanjski sud na valjano utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, pogrešno smatrajući u smislu odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO-a da je za štetni događaj isključivo odgovorna treća osoba O. B. Drugostupanjski sud smatra pogrešnim shvaćanje prvostupanjskog suda da je potapanje ceste radi izgradnje hidrocentrale viša sila koja dovodi do isključenja odgovornosti tuženika za štetu. To iz razloga jer poplavljivanje prometnice kraj hidrocentrale nije okolnost koja je nepredvidiva i izvanredna zbog čega se ne bi mogla spriječiti niti izbjeći, pri čemu su prednici tužitelja bili putnici u osobnom automobilu, dakle, treće osobe, te stoga tuženik kao osiguratelj vozila u kojem su se nalazile, odgovara za štetu na temelju odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 - dalje: ZOOP) u vezi s čl. 1068. ZOO-a obzirom da je riječ o šteti izazvanoj motornim vozilom u pogonu. Stoga drugostupanjski sud ocjenjuje da okolnost da O. B. nije poduzela sve potrebne mjere da prometnom signalizacijom označi prestanak ceste, ne dovodi do oslobađanja od odgovornosti tuženika za naknadu štete tužiteljima, već eventualno može predstavljati osnovu za regresni zahtjev tuženika, zbog čega je tuženik dužan tužiteljima naknaditi neimovinsku i imovinsku štetu zbog smrti bliske osobe.

 

7.1. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva drugostupanjski sud ocjenjuje da I-tužitelju s naslova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti supruge pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 220.000,00 kuna te za smrt sina pravična novčana naknada u iznosu od 220.000,00 kuna. Obzirom na to da je tuženik isplatio s navedene osnove I-tužitelju iznos od 200.000,00 kuna, to je naloženo tuženiku da I-tužitelju naknadi iznos od 240.000,00 kuna. U odnosu na zahtjev I-tužitelja za naknadom imovinske štete drugostupanjski sud ocjenjuje da I-tužitelju pripada naknada imovinske štete zbog nabavke žalobne odjeće čiju je visinu od 4.255,87 kuna, I-tužitelj dokazao računom te kako mu je tuženik u mirnom postupku s navedene osnove već isplatio iznos od 1.500,00 kuna, to ocjenjuje da I-tužitelju pripada daljnji iznos od 3.209,83 kuna.

 

7.2. U odnosu na zahtjev za isplatom zatezne kamate na neimovinsku štetu drugostupanjski sud, imajući na umu odredbu čl. 1103. ZOO-a prema kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, ocjenjuje da kako su tužitelji podnijeli tuženiku zahtjev za naknadu štete 10. siječnja 2011., to da I-tužitelju pravilnom primjenom materijalnog prava pripada pravo na isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose naknade neimovinske štete, koja teče od 12. siječnja 2011. do isplate, a na iznos koji je tuženik isplatio I-tužitelju u mirnom postupku od dana podnošenja zahtjeva 12. siječnja 2011. do 11. lipnja 2011.

 

7.3. U odnosu na zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose naknade imovinske štete, drugostupanjski sud ocjenjuje da I-tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od 12. listopada 2010. kada je kupio žalobnu odjeću do isplate, u smislu odredbe čl. 1086. ZOO-a kojom je propisano da obveza naknada štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Obzirom na to da je tuženik dio štete s navedene osnove isplatio I-tužitelju u mirnom postupku, to I-tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate na isplaćeni iznos imovinske štete od 12. listopada 2010. do 11. lipnja 2011.

 

8. Tuženik u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljima pretrpljenu štetu obzirom da je riječ o šteti izazvanoj motornim vozilom u pogonu, a prednici tužitelja su bili putnici (treće osobe) u vozilu, već da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe (O. B.) odnosno njezinim propuštanjem označavanja opasnosti na cesti prometnim znakom i postavljanja odgovarajuće fizičke zapreke na cesti, zbog čega ne postoji obveza tuženika kao osiguratelja motornog vozila za naknadom štete.

 

9. Neosnovano tuženik ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

10. Naime, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu I-tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog smrti bliskih osoba s naslova odgovornosti za štetu izazvanu motornim vozilom u pogonu. Za štetu nastalu od opasne stvari (automobila) odgovara imatelj odnosno vlasnik stvari prema načelima objektivne odgovornosti, a uz njega u granicama njegove odgovornosti i osiguratelj kod kojeg se vlasnik vozila osigurao od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama uporabom tog vozila (čl. 1063. ZOO-a u vezi s čl. 1069. ZOO-a). Stoga u navedenoj situaciji imajući na umu da je riječ o objektivnoj odgovornosti ili odgovornosti po načelu uzročnost zbog čega se smatra, dakle, presumira da šteta potječe od opasne stvari (u ovom slučaju automobila), osim ako se ne dokaže da ona nije bila uzrok štete pri čemu se štetnik može osloboditi odgovornosti ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 1067. ZOO-a. Kako u konkretnom slučaju štetnik odnosno tuženik kao osiguratelj štetnika, obzirom da je u slučaju odgovornosti po objektivnom kriteriju bio dužan dokazati razloge za oslobođenje odgovornosti, a to nije učinio, to je, i prema ocjeni ovog suda, dužan naknaditi prouzročenu neimovinsku i imovinsku štetu I-tužitelju.

 

10.1. S time u vezi neosnovano tuženik ukazuje da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete navodeći da je tuženik isplatio iznos od 200.000,00 kuna 11. svibnja 2011., a što da je razvidno iz potvrde o prijenosu i izvršenom plaćanju, a da je sud dosudio zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 11. svibnja 2011. do 11. lipnja 2011. kao i da je pogrešno dosudio kamatu na imovinsku štetu jer da iz računa kojeg je priložio I-tužitelj nije razvidno da je isti plaćen i kada je plaćen, a kako je tuženik platio navedeni račun na iznos od 23.222,00 kuna smatra da zatezne kamate mogu teći od 15. listopada 2010. do 11. svibnja 2011., a ne 11. lipnja 2011.

 

10.2. Naime, iz stanja spisa odnosno naloga za prijenos razvidno je da je tuženik platio iznos od 330.303,00 kuna 11. svibnja 2011. (list 26 spisa) i iznos od 300.000,00 kuna (list 25 spisa) 10. lipnja 2011. Kako iz navedenog naloga za plaćanje nije razvidno s kojih osnova su plaćeni navedeni iznosi, to neosnovano tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu odluke o tijeku zateznih kamata kako na neimovinsku, tako i na imovinsku štetu.

 

10.3. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZOOP odgovorni osiguratelj dužan je u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu istog. Kako je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP-a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog čl., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja zahtjeva (tako i ovaj sud u Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015. i Rev-934/14-2 od 5. travnja 2017.), a što je drugostupanjski sud učinio, to tuženik neosnovano prigovara tijeku zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske i imovinske štete I-tužitelju.

 

11. Slijedom navedenog, kako nisu osnovani razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika u dijelu odluke o glavnoj stvari u odnosu na I-tužitelja i odlučiti kao u izreci presude.

 

U odnosu na reviziju tuženika protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je preinačena presuda suda prvog stupnja u odnosu na II-, III- i IV- tužiteljice te u dijelu odluke o troškovima postupka.

 

12. Predmet spora u tom dijelu je zahtjev II-tužitelja za naknadom neimovinske štete u iznosu od 130.000,00 kuna zbog smrti bliske osobe (majke), naknade imovinske štete u iznosu od 3.209,83 kuna te isplatom zateznih kamata na isplaćenu neimovinsku  štetu u visini od 130.000,00 kuna te isplaćenu imovinsku štetu u visini od 13.321,00 kuna, zahtjev III-tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog smrti bliske osobe (majke) u iznosu od 20.000,00 kuna, naknadom imovinske štete od 3.122,82 kuna te zateznih kamata na isplaćeni iznos neimovinske štete u iznosu od 130.000,00 kuna te zahtjev IV-tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog smrti bliske osobe (majke) u iznosu od 20.000,00 kuna, naknadom imovinske štete od 2.907,19 kuna te zateznih kamata na isplaćeni iznos neimovinske štete u iznosu od 130.000,00 kuna.

 

12.1. Obzirom na to da vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog pojedinog tužitelja ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna mjerodavan za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, to je u odnosu na II-tužitelja, III-tužiteljicu i IV-tužitelja dozvoljena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

12.2. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl., ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pri čemu stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to propisano odredbom čl. 382. st. 3. ZPP.

 

12.3. Tuženik je podnoseći izvanrednu reviziju postavio sljedeća materijalno pravna pitanja:

 

"1.Treba li se vlasnik motornog vozila osloboditi odgovornosti za štetu koju pretrpe treće osobe (putnici u vozilu) osnovom odredbi iz čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kada pravno relevantni uzrok nastanka štete nije pogon motornog vozila već isključivo (propuštanje dužnosti) radnja treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, ni otkloniti, te da li je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije primjenom odredbi iz čl. 1067. st. 2. ZOO-a tuženika oslobodio odgovornosti za štetu, te da li je pogrešan pravni stav suda drugog stupnja u konkretnom slučaju kako radnja treće osobe O. B. nije isključivi pravno relevantni uzrok nastanka štete i da li je takav stav drugostupanjskog suda protivan stavu revizijskog suda iz odluka Rev-240/08 od 05.05.2009. i Rev-1178/08 od 27. 01. 2010?"

 

"2.Treba li sud prilikom određivanja visine pravične novčane naknade imati u vidu relevantne materijalno pravne propise iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima koji visinu naknade uvjetuje nastankom povrede, težinom povrede i okolnostima slučaja, te imati u vidu činjenicu da se težina povrede prava osobnosti kreće u rasponu najblažih oblika povrede prava na duševno zdravlje, pa do osobito teških, te da li je kod kvantifikacije pravične novčane naknade posrednim oštećenicima potrebno uzimati u obzir intenzitet i trajanje duševnih boli (čl. 200. ZOO/78) - koje po ZOO/05 “zamjenjuje“ težina povrede prava osobnosti.

 

Da li je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kako je dovoljno za pravilnu primjenu materijalnog prava izraziti samo visinu pravične novčane naknade te da li je ono protivno pravnom shvaćanju revizijskog suda u presudi Rev-112/06 od 03.05.2016. god. te u presudama Županijskog suda u Puli, br. Gž-760/06-2 od 26.05.2008. god., Županijskog suda u Karlovcu, br. Gž-114/2012-7 od 31.07.2013. god., Županijskog suda u Varaždinu Gž-1219/2006-3 od 15.05.2006.god., Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-223/10-2 od 06.07.2011. god.?"

 

"3.Da li je zakonito pravno shvaćanje iskazano u pobijanoj drugostupanjskoj presudi da dužnik obveze koja nema za činidbu iznos novca može zapasti u zakašnjenje sa ispunjenjem takve obveze prije nego što se činidba definira u novcu i u slučaju pravične novčane naknade neimovinske štete prije nego što su poznati zakonom utvrđeni kriteriji njene visine čl. 1100. st. 2. ZOO (jačina i trajanje duševnih boli i straha u slučaju smrti) ili druge povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO, u bilo kojem slučaju pa i u slučaju kada je vjerovnik skrivio ili otežao određivanje činidbe postupajući protivno načelu iz čl. 4. ZOO pri tome imajući u vidu da dužnik duguje zatezne kamate pod uvjetima iz čl. 21. i 29. istog Zakona i da li je takvo shvaćanje protivno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženo u presudi Vrhovni sud RH, br. Revr-665/12-2 od 23.10.2013., god., Županijski sud u Vukovaru, br. Gž-252/16 od 17.05.2016., Županijski sud u Zagrebu, br. Gž-513/11-2 od 02.10.2012. god., Županijski sud u Splitu, br. Gžnš-105/15 od 01.12.2015. god.?"

 

12.4. Tuženik je podnoseći izvanrednu reviziju postavio i sljedeća postupovno pravna pitanja:

 

"1. Mora li drugostupanjski sud obrazložiti svoju presudu donesenu osnovom čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a u slučaju kada tuženik nije ulagao žalbu na prvostupanjsku presudu tako da za razloge svoje odluke treba dati konkretna pravna i činjenična obrazloženja o neprihvaćanju pravnih stajališta prvostupanjskog suda čiju je presudu preinačio, te obrazložio konkretnom zašto činjenični zaključci suda prvog stupnja nisu pravno relevantni za primjenu materijalno pravnih propisa na kojim se temelji prvostupanjska presuda čiju je presudu preinačio, te obrazložiti konkretno zašto činjenični zaključci suda prvog stupnja nisu pravno relevantni za primjenu materijalno pravni propisa na kojima se temelji prvostupanjska presuda i to materijalnopravne odredbe o oslobađanju od odgovornosti za štetu tuženika kao vlasnika motornog vozila iz čl. 1067. st. 2. ZOO, te da li je počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. kada to nije učinio i da li je takvo shvaćanje protivno shvaćanju revizijskog suda u presudi br. Kr-38/14 od 06.11.2014. god., Ustavnog suda RH U-III-374/2008 od 27.10.2010. god. i U-III-190/02 od 09.11.2005. god. i Europskog suda za ljudska prava Gorou protiv Grčke (br. 2.) (2009.god.)?"

 

"2. Mora li drugostupanjski sud obrazložiti svoju presudu donesenu osnovom čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a u slučaju kada tuženik nije ulagao žalbu na prvostupanjsku presudu kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen i kada je tuženik u postupku osporio i visinu pravične novčane naknade na način da navede materijalno pravne relevantne zakonske norme, te da visinu pravične novčane naknade iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima odredi sukladno tim odredbama koje visinu naknade uvjetuju nastankom povrede, težinom povrede i okolnostima slučaja, te da li je počinio bitne povrede ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 11. kada je to u razlozima presude propustio učiniti i da li je takvo shvaćanje protivno revizijskog suda u presudi br. Kr-38/14 od 06.11.2014. god., Ustavnog suda RH U-III-374/2008 od 27.10.2010. god. i U-III-190/02 od 09.11.2005. god. i Europskog suda za ljudska prava Gorou protiv Grčke (br. 2.) (2009. god.)?"

 

13. Postupajući sukladno odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da tuženik sadržajem prvo postavljenog materijalnopravnog pitanja ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava (propitujući osnovu odgovornosti tuženika za naknadu štete) što je revizijski razlog za podnošenje redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, a ne i razlog za podnošenje izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP. U odnosu na drugo i treće (materijalno pravno) pitanje valja navesti da je riječ o pitanjima koja se odnose na činjenične okolnosti konkretnog slučaja pa stoga ne predstavljaju materijalnopravna pitanja o kojima bi ovisila jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

13.1. Prema ocjeni ovog suda, sadržajem postupovnopravnih pitanja tuženik zapravo iznosi revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava te ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja da je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom što u slučaju podnošenja revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopušteno. Stoga se takva revizija tuženika ukazuje nedopuštenom.

 

14. U odnosu na reviziju tuženika podnesenu protiv drugostupanjske odluke u dijelu odluke o troškovima postupka valja navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

14.1. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

15. Na osnovu izloženog, a jer nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost izvanredne revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i st. 3. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. ZPP odbaciti reviziju tuženika kao nedopuštenu zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.