Poslovni broj: II Kž-170/2021-5

Poslovni broj: II Kž-170/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Đ. T., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Đ. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-58/21 (K-16/2021.) od 23. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog Đ. T. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-58/21 (K-16/2021.) od 23. travnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-7/2021. od 27. siječnja 2021. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-7/2021. od 25. ožujka 2021., protiv optuženog Đ. T., zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju odredbe članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog Đ. T. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 30. listopada 2020. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi Đ. T. po branitelju odvjetniku J. P. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "istražni zatvor prema okrivljenom zamijeniti nekom blažom mjerom iz čl. 98. ZKP/08."

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da se svrha radi koje je primijenjena mjera istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela može ostvariti i nekom blažom mjerom, odnosnom nekom mjerom opreza.

 

5.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Opravdanost daljnje primjene te mjere ogleda se prvenstveno u činjenici prijašnje osuđivanosti optuženika (što detaljno opisano u odlomku 5.1. pobijanog rješenja) te okolnostima koje proizlaze iz naravi i načina počinjenja kaznenih djela za koja se u ovom kaznenom postupku tereti, što ukazuje ne samo da ni njegov prijašnji život nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem živi nego i da prethodne osude, očito nisu ostvarile očekivani preventivni učinak na optuženika u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela pa je za zaključiti da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo.

 

5.2. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, a koje opravdano ukazuju na upornost optuženika, a stoga i na visok stupanj njegove kriminalne volje.

 

6. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom mjerom opreza, pa tako ni mjerom obveznog redovitog javljanja djelatnicima policije, kako to predlaže žalitelj.

 

7. Ujedno, pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje ni stavom optuženog da se prijašnja osuđivanost odnosi "na presude prije sedam, osam godina." Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja iteracijske opasnosti sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u pogledu egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

 

8. Za žalbene navode koji očito upiru na povredu načela razmjernosti drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni (od najmanje 3 godine do najviše 12 godina zatvora), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

9. Ni žalbeni navodi optuženika da se obratio ovlaštenom tužitelju s prijedlogom za sporazumijevanje oko priznanja krivnje i dogovaranja kazne pa da je spreman ubuduće se suzdržati od sličnog ponašanja i pridržavati se mjera opreza ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

10. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 19. svibnja 2021.