1                            Poslovni broj:I Kž-77/2021-6

 

Poslovni broj: I Kž-77/2021-6

 

 

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B.zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj  125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 5. ožujka 2021. broj K-40/2020., u sjednici održanoj 19. svibnja 2021. u prisutnosti, u javnom dijelu sjednice, optuženog D. B.,

 

 

 

presudio je:

 

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženom D. B. za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11. za koje je u izreci prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju navedene zakonske odredbe utvrđuje kazna zatvora u trajanju 3 (tri) godina te za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11. za koje je u izreci prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju navedene zakonske odredbe utvrđuje kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci pa se optuženi D. B. za ta djela i uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 3 (tri) mjeseca, u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. svibnja 2020. do 23. lipnja 2020.

 

II Žalba optuženog D. B.odbija se kao neosnovana te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi  D. B. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela, i to jednog kaznenog djela protiv imovine - razbojništva - opisanog u članku 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a kažnjivog po članku 230. stavak 2. KZ/11. i jednog kaznenog djela protiv života i tijela - teške tjelesne ozljede u pokušaju - opisanog i kažnjivog po članku 118. stavak 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11., sve u vezi sa člankom 51. KZ/11, kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude.

 

1.1. Optuženom D. B. utvrđena je za kazneno djelo razbojništva, na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju, na temelju članka 118. stavak 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11., a uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 5. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

 

1.2. Na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi D. B. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci.

 

1.3. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. B. u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato je vrijeme koje je proveo u pritvoru i istražnom zatvoru, i to od 23. svibnja 2020. do 23. lipnja 2020.

 

1.4. Na temelju članka 57. stavak 1. KZ/11. optuženom D. B. izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da dio kazne na koju je optuženi D. B. osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci će se izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

 

1.5. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog D. B. oduzeti su jedna potkapa sa prorezima za oči, jedan plastični pištolj i jedan čekić sa drvenom drškom, koji predmeti su oduzeti od strane II Policijske Split, a koji predmeti će se na temelju članka 181. stavak 7. Zakona o kaznenom postupku ( ''Narodne novine'' broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) uništiti.

 

1.6. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. optuženi D. B. je obvezan na ime troškova kaznenog postupka platiti ukupan iznos od 4.100,00 kuna (četiritisućestokuna), od čega iznos od 3.800,00 (tritisućeosamstokuna) predstavlja troškove vještačenja, a iznos od 300,00 kuna (tristokuna) predstavlja paušalnu svotu.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i D. B. po branitelju B. M., odvjetniku u S..

 

3. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, a predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači prvostupanjsku presudu na način da izrekne bezuvjetnu i strožu kaznu zatvoru.

 

4. Optuženi D. B.žali se po branitelju zbog odluke o kazni, a predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da optuženom izrekne blažu kaznu te da ga se izvijesti o sjednici vijeća.

 

5. Optuženik je podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika predlažući njeno odbijanje kao neosnovane.

 

6. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti optuženika, te odsutnosti uredno pozvanih branitelja optuženika, odvjetnika B. M. i državnog odvjetnika sukladno odredbi članka 475. stavak 4. ZKP/08.

 

8. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženog D. B.nije osnovana.

 

9. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, u povodu podnesenih žalbi stranaka, pobijanu presudu ispitao u skladu s odredbama članka 476. stavka 1. ZKP/08. te je našao da nije počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud, prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti te da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.).

 

10. Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne okolnosti, međutim, pogrešno je zaključio da na strani optuženika postoje otegotne okolnosti iako one postoje. Isto obrazlaže na način da sud nije cijenio jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenih dobara, upornost, brutalnost i odlučnost u počinjenju djela kako bi se ''domogao novca i pokrio kockarske dugove''. Optuženik, pak, smatra da su podcijenjene brojne okolnosti, koje u žalbi ponavlja i nabraja, sugerirajući da su iste trebale biti i više vrednovane.

 

10.1. Obrazlažući odluku o kazni, prvostupanjski je sud naveo da je optuženom D. B.olakotnim cijenio njegovu raniju kaznenu neosuđivanost, činjenicu da je u cijelosti priznao počinjenje kaznenih djela, izrazio žaljenje i kajanje i pisanim putem se ispričao žrtvi. Nadalje, otuđen novac je vraćen oštećeniku. Prvostupanjski sud je optuženiku uzeo kao olakotnu okolnost činjenicu da boluje od šećerne bolesti, da je otac jednog maloljetnog djeteta, te da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv. Prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti na strani optuženika. Na temelju takvih utvrđenja, prvostupanjski sud je primijenio odredbe ublažavanja kazni na oba kaznena djela.

 

10.2. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske razmotrio je utvrđene kazne zatvora i jedinstvenu kaznu zatvora, te izrečenu djelomičnu osudu u svjetlu ovako suprotstavljenih stanovišta stranaka, te zaključio da su osnovani žalbeni navodi državnog odvjetnika, dok se prigovori optuženika o tome kako su olakotne okolnosti premalo došle do izražaja ne mogu prihvatiti. Naime, do vraćanja novca oštećeniku nije došlo slobodnom odlukom optuženika koja bi bila posljedica njegovog stvarnog kajanje, već je novac vraćen oštećeniku nakon što je optuženik uhićen, i to s novcem prisvojenim počinjenjem predmetnog kaznenog djela. Dakako, činjenica da je mjenjačnica ''V. C. obeštećena, čime su ublažene posljedice kaznenog djela, predstavlja okolnost koja treba utjecati na kaznu, ali joj, s obzirom na opisane okolnosti, ne treba dati veći značaj. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe otegotne okolnosti koje prvostupanjski sud uopće nije cijenio, posebice stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenih dobara, upornost, brutalnost i odlučnost u izvršenju kaznenih djela, a sve kako bi se optuženik domogao novca i pokrio dugove. Način počinjenja kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11. upućuje da je izostanak teških tjelesnih ozljeda oštećenika posljedica sretnog spleta okolnosti, a zasigurno nije rezultat izostanka namjere optuženika da mu takve ozljede nanese, budući da je oštećenika optuženik više puta udario zidarskim čekićem u predjelu čeonog i tjemenog djela glave, a nakon što ga je oborio na pod, nastojao ga udarati čekićem po glavi, čime je nesumnjivo iskazao veliku upornost i brutalnost, što su nesumnjivo otegotne okolnosti.

  

10.3. Te otegotne okolnosti, neovisno o ranije navedenim olakotnim okolnostima, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, opravdavaju izricanje optuženom D. B.kazne zatvora u trajanju od 3 godine za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. KZ/11. i 6 mjeseci za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11., koje kazne Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra primjerenim kako počinjenim djelima, tako i ličnosti ovog počinitelja te stupnju njegove krivnje, pogodnom da ostvari i svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. – izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Brojnost, značaj i karakteristike nabrojenih otegotnih okolnosti relativiziraju značaj i težinu olakotnih okolnosti, što znači da nije bilo osnove za zaključak o postojanju naročito olakotnih okolnosti koje bi opravdavale primjenu blaže kazne od propisane po čl. 48. st. 2. KZ/11., pa su žalbeni prigovori optuženika u tom pravcu neprihvatljivi, dok su istodobno žalbene primjedbe državnog odvjetnika osnovane. Drugostupanjski sud je stoga, vrednujući sve brojne prethodno citirane olakotne okolnosti, a koje optuženik u žalbi ponavlja upravo na temelju tih okolnosti za oba kaznena djela utvrdio donji minimum propisanih kazni, 3 godine za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. KZ/11. i 6 mjeseci za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11., te je optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3  godine i 3  mjeseca. Ocjena je drugostupanjskog suda da će u konkretnom slučaju samo ovakvom bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju 3 godine i 3 mjeseca polučiti svrha kažnjavanja kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije, te u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće  ne čini ovakva ili slična kaznena djela, i zadovoljiti društvena potreba za kažnjavanjem teških kaznenih djela kojima se ugrožava imovina i tjelesni integritet osoba.

 

 

11. Zbog toga je, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.