- 1 -              Revt 451/2017-3

 

 

 

 

Broj: Revt 451/2017-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o. D., kojeg zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u S., protiv tuženika J. N. K. Š., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Š., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7103/2014-3 od 4. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-160/2013 od 4. lipnja 2014., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-160/2013-9 od 16. srpnja 2014., u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

1. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7103/2014-3 od 4. svibnja 2017., i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

2. Ostavlja se drugostupanjskom sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima revizijskog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj P-160/2013 od 4. lipnja 2014., ispravljenom rješenjem poslovni broj P-160/2013-9 od 16. srpnja 2014., odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.915.750,00 kn na ime naknade štete s osnove izmakle koristi zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, kako je to specificirano u izreci navedene presude (toč. I. izreke) te je odlučeno da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 248.300,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7103/2014-3 od 4. svibnja 2017., odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine pobijanu drugostupanjsku kao i prvostupanjsku presudu, a podredno predlaže ovom sudu "(…) prihvatiti reviziju te da sam odluči u ovoj pravnoj stvari."

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Uz formalno istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, tužitelj zapravo cjelokupnim sadržajem revizije upozorava na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih pred drugostupanjskim sudom time što  pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno, zbog toga što su razlozi suda o odbijanju tužbenog zahtjeva u protivnosti s "(…) dokumentacijom koja prileži spisu i rezultatima cjelokupno provedenog postupka" (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP).

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete s osnove izmakle ili neostvarene dobiti/zarade nastale, prema tvrdnjama tužitelja, zbog nemogućnosti poslovanja hotela R. kojemu je (sada) vlasnik, a kojega je u veljači 2001. (kada je hotel bio u vlasništvu njegova prednika) tužitelj protupravno srušio.

 

9. Nakon provedenog postupka pred prvostupanjskim sudom je presudom toga suda tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti s obrazloženjem "(…) tužitelj je, dakle, pravo vlasništva čest. zgr. ... K.O. B. stekao 2010. uknjižbom prava vlasništva, nakon unosa ove nekretnine u temeljni kapital. Prijenosom prava vlasništva, tužitelj, kao stjecatelj, je stupio u sva prava i obveze dotadašnjeg vlasnika nekretnine (...) Prema odredbi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, dalje ZOO), obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a  oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi (čl. 1089. ZOO-a). Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (čl.230. st. 1. ZOO-a), a u svakom slučaju zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (čl. 230. st. 2). Budući da tužitelj nije stupio u parnicu pod posl. brojem 8 P-19/2012, koja je zbog naknade štete započela još 2003., rok za zastaru tražbine naknade štete koji se računa od dana njezinog nastanka, istekao je još 2006. pa je za tužba podnesena u ožujku 2013. nastupila zastara."

 

10.1. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužitelja, potvrdio prvostupanjsku presudu jer je ocijenio kako osnovano tužitelj u žalbi ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, međutim unatoč toga što je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovan i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

10.2. Pogrešnu primjenu materijalnog prava do koje je prema shvaćanju drugostupanjskog suda došlo u prvostupanjskoj presudi te svoju primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud je obrazložio u dvije rečenice koje glase "(…) u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka povrede tužiteljeva subjektivnog prava ili interesa tuženikovom štetnom radnjom, niti je na tužitelja stjecanjem prava vlasništva sporne nekretnine moglo prijeći pravo na naknadu štete koja je eventualno bila prouzročena nekome od ranijih vlasnika navedene nekretnine, dakle prije stjecanja njezina vlasništva od strane tužitelja. S obzirom na zaključak ovoga suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za tuženikovu odgovornost za štetu prema tužitelju, pogrešno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju osnovan tuženikov prigovor zastare." Doduše, takvom obrazloženju materijalnog prava prethodi općenito utvrđenje prema kojem (…) odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete te ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao njezine posljedice, te citiranje sadržaja odredbe čl. 1046. i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 78/15 - dalje: ZOO).

 

11.1. Takvo obrazloženje drugostupanjske odluke o (ne)osnovanosti pravnog lijeka, odnosno (ne) pravilnosti i/ili (ne) zakonitosti prvostupanjske odluke nije prihvatljivo ovome sudu.

 

11.2. Naime, od drugostupanjskog suda se očekuje da (umjesto takvog površnog i paušalnog obrazloženja) polazeći od svih okolnosti konkretnog slučaja, podrobnim, jasnim i uvjerljivim razlozima obrazloži svoje uvjerenje o činjenicama koje je uzeo u obzir primjenjujući određenu materijalnopravnu odredbu i, naročito, razloge zbog kojih mu nije prihvatljiva ocjena (primjena materijalnog prava) prvostupanjskog suda.

 

11.3. U konkretnom slučaju, obrazloženje pobijane presude kojim se drugačije vrednuje ocjena prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama u primjeni materijalnog prava - zbog čega je drugostupanjski sud (u konačnici) formirao drukčije stajalište o postojanju odlučnih činjenica i odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva - nije dovoljno da bi se smatralo da pobijana presuda u dovoljnoj mjeri sadrži razloge o odlučnim činjenicama i primijenjenom materijalnom pravu, na što osnovano u reviziji upozorava tužitelj.

 

11.4. Stoga je, po ocjeni ovoga suda, u pobijanoj drugostupanjskoj presudi ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana drugostupanjska presuda ne sadrži valjano obrazloženje (čl. 375. st. 1. ZPP) s jasnim razlozima iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude, odnosno o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

11.5. Nedavanjem obrazloženja i izbjegavanjem konkretnog i razumljivog izjašnjenja o odlučnim činjenicama i shvaćanja o primjeni prava onemogućena je provjera ispravnosti razloga presude pa se takva sudska odluka smatra arbitrarnom, što je nespojivo s načelom vladavine prava i dobrim radom pravosuđa (u tom smislu i Ustavni sud Republike Hrvatske, primjerice, u odlukama broj U-III/2097/2007 i U-III/2494/2008).

 

12. Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi (čl. 394. st. 1. ZPP).

 

13. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude, vodeći računa i o navodima predmetne revizije tužitelja, a  poglavito o uputama o sadržaju obrazloženja iz ove odluke.

 

14. Odluku o troškovima ovoga revizijskog postupka donijet će sud u nastavku postupka zajedno sa odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.