- 1 -              Rev 1203/2016-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1203/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. H. iz Z., koju zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. Z., Z., koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda S. i partneri, odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1601/12 od 8. prosinca 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2830/10 od 7. veljače 2012., u sjednici od 19. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačava se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1601/12 od 8. prosinca 2015. u toč. 2. izreke i sudi:

 

              Odbija se žalba tuženika G. Z. te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2830/10 od 7. veljače 2012. u pobijanom dijelu (toč. 1. izreke).

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak revizije u iznosu od 1.875,50 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 20.680,00 kuna uz pripadajuće kamate te mu je naloženo nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.939,46 kuna uz pripadajuće kamate (toč. 1. izreke) dok je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom 2.400,00 kuna uz pripadajuće kamate (toč. 2. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda, odbijen je tužbeni zahtjev te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom na to da je o tim pitanjima revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s zauzetim shvaćanjima revizijskog suda te iz razloga što o postavljenim pravnim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu odluku preinači u skladu sa navodima revizije, podredno, da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz nadoknadu troškova revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP), stranke koje ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju (čl. 382. st. 1. ZPP), mogu podnijeti tzv. izvanrednu  reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

6.2. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Ocjena važnosti postavljenog pitanja uvjetovana je time je li riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu. Dakle, da bi ovaj sud mogao pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni potrebno je da revizija ispunjava tri pretpostavke dopustivosti: određeno pravno pitanje i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadnom štete koja joj je nastala padom na neočišćenom i zaleđenom nogostupu u Z., ...

 

8. Prvostupanjski sud, nakon provedenog postupka, usvaja tužbeni zahtjev, uz zaključak da je tuženik, kao jedinica lokane samouprave pasivno legitimiran u ovom postupku jer nije osigurao predmetno mjesto za siguran i nesmetan hod pješaka (čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) pa je dužan naknaditi tužiteljici štetu zbog povrede prava osobnosti (čl. 1100. ZOO).

 

9. Drugostupanjski sud, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačava prvostupanjsku presudu i odbija zahtjev tužiteljice uz zaključak, da kako je o uklanjanju leda i snijega sa pločnika uz zgrade dužan voditi brigu vlasnik zgrade, odnosne fizička osoba obrtnik ili pravna osoba koja održava zgradu te vlasnici i korisnici uličnih lokala, a sve sukladno Odluci o komunalnom redu ("Službeni glasnik G. Z." broj 48/08).

 

10. Revizija tužiteljice sadrži pitanja koja glase:

 

"1. Da li je G. Z. kao jedinica lokane samouprave odgovoran za štetu koja nastane pješaku koji se posklizne na neočišćenom snijegu i ledu na nogostupu koji se nalazi uz stambeno-poslovnu zgradu?

 

2. Da li je G. Z. kao jedinica lokalne samouprave solidarno odgovoran sa vlasnicima i korisnicima stanova i poslovnih prostorija, za štetu koja nastane pješaku koji se posklizne na neočišćenom snijegu i ledu na nogostupu koji se nalazi uz takvu prethodno navedenu stambeno – poslovnu zgradu?

 

3. Da li se G. Z. prenošenjem obveze uklanjanja snijega i leda s nogostupa oslobađa svoje odgovornosti zbog neizvršavanja te dužnosti uklanjanja snijega sa nogostupa od strne osoba kojima je ista obveza delegirana?"

 

11. Obrazlažući važnost postavljenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana navodi da je o tom pravnom pitanju revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje u odluci Rev-1052/05, a da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

 

12.1. Drugostupanjski sud zaključak o neosnovanosti zahtjeva obrazlaže slijedećim navodima:

 

- da je Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 i 82/04 - dalje: ZKG) tuženik G. Z. kao jedinica lokalne samouprave dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti (čl. 2. st. 2.), a da prema odredbi čl. 3. Z. komunalnu djelatnost, između ostalog, predstavlja održavanje javnih površina;

 

- da je G. Z., postupajući po odredbi čl. 16. ZKG, donio Oluku o komunalnom redu (Službeni glasnik G. Z. 4/08), kojom Odlukom je u čl. 134. propisano da su za uklanjanje snijega i leda na pločnicima uz zgrade odgovorni vlasnici zgrada, odnosno vlasnici i korisnici stanova i poslovnih prostorija;

 

- da je tužiteljica pala na nogostupu u Z., ulica ..., pokraj kućnog broja ..., s kojeg nije bio očišćen snijeg i led, pa kako je za uklanjanje leda i snijega na tom dijelu odgovoran vlasnik zgrade, tuženik nije pasivno legitimiran.

 

12.2. Dakle, drugostupanjski sud izražava shvaćanje da se prenošenjem obveze uklanjanja snijega i leda s pločnika na vlasnike grada, stanova, odnosno poslovnih prostora uz zgrade, G. Z. oslobodio svoje izvorne obveze iz čl. 2. st. 2. ZKG.

 

13. Osnovana je tvrdnja tužiteljice da je izraženo shvaćanje u suprotnosti sa zauzetim shvaćanjem ovog suda o tom pitanju, zbog čega su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

14.1. Zakon o komunalnom gospodarstvu utvrđuje opće uvjete i način obavljanja komunalnih djelatnosti i ostvarivanje posebnog društvenog interesa u obavljanju tih djelatnosti; propisuje da je u cilju uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (čl. 16.), te propisuje i tijela nadležna za nadzor provedbi odredbi komunalnog reda (čl. 17.). Komunalni redar ovlašten je, između ostalog, rješenjem narediti fizičkim i pravnim osobama radnje u svrhu održavanja komunalnog reda (čl. 18.).

 

14.2. Dakle, G. Z. kao jedinica lokalne samouprave je dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštiti imovina građana te spriječi nanošenje štete. Samim prenošenjem obveze za uklanjanje snijega i leda s pločnika uz zgrade na vlasnike zgrada, stanova i poslovnih prostora, Grad se ne oslobađa svoje obveze da preko komunalno redarstvenih službi poduzima mjere kojima se osigurava provedba odredbi komunalnog reda, a ne oslobađa se niti od odgovornosti za štetu koja nastane zbog nepridržavanja navedene obveze. Isto pravno shvaćanje je ovaj revizijski sud je izrazio i u odlukama (primjerice, Rev 340/11 od 2. travnja 2013., Rev x-542/15 od 2. srpnja 2014. i drugima).

 

15. Nakon svega izloženog treba zaključiti da se drugostupanjska odluka temelji na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju izraženom u citiranim odlukama ovoga suda i da je drugostupanjsksi sud pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je valjalo (čl. 395. st. 1. ZPP) reviziju tužiteljice uvažiti i preinačiti drugostupanjsku presudu na način kako je to učinjeno u izreci ove presude pod toč. 1.

 

16.1. Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP).

 

16.2. S obzirom na konačan uspjeh tužiteljici treba priznati i trošak pravnog lijeka i to 150 bodova za sastav revizije (Tbr. 10/4).

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.