- 1 -              Revt 159/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 159/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. I., vl. obrta A. A., M. L., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. K., E. B., M. H. M., I. R., B. P., S. P. S. i N. K. u R., protiv tuženika Grad M. L., M. L., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1398/2013-2 od 19. srpnja 2016., kojim je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-2139/2010-26 od 5. ožujka 2012. i odbačena tužba, na sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1398/2013-2 od 19. srpnja 2016., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.150.877,61 kuna s zateznim kamatama tekućim na pojedinačno određene iznose od njihova dospijeća do isplate (točka I. izreke). Odbijen je eventualni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.008.521,18 kuna s zateznim kamatama tekućim na pojedinačno određene iznose od njihova dospijeća do isplate (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 56.395,55 kuna (točka III. izreke).

 

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je povučen tužiteljev zahtjev radi izdavanja platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi, pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-6114/10 od 12. srpnja 2010. javnog bilježnika V. P. iz R., ukinut u cijelosti.

 

2. Rješenjem suda drugog stupnja je ukinuta presuda suda prvog stupnja i odbačena je tužba (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 104.856,10 kuna (točka II. izreke).

 

3. Protiv rješenja suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijano rješenje preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine rješenje suda drugog stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka tužitelju. Potražuje troškove revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju, tuženik predlaže da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 1.150.877,61 kuna s zateznim kamatama, plaćenog na ime komunalnog doprinosa.

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

 

- da je ured Primorsko-goranske županije, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i imovinske pravne poslove, ispostava M. L., izdala tužitelju građevinsku dozvolu od 27. svibnja 2003., kojom mu je odobrena izgradnja poslovnog centra A., na kč.br. 4645/1 k.o. M. L., prema glavnom projektu elaborat broj ..., izrađen od K. i. d.o.o. Z.,

 

- da je tužitelj uplatio tuženiku komunalni doprinos u ukupnom iznosu od 1.150.877,61 kuna temeljem rješenja Klasa:UP/I-350-06/04-01/50, Ur.br.:2213/01-03-05-15 od 1. prosinca 2005.,

 

- da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-7358/06 od 25. ožujka 2010., poništeno tuženikovo rješenje Klasa:UP/I-350-06/04-01/50, Ur.br.:2213/01-03-05-15 od 1. prosinca 2005. i predmet vraćen na ponovni postupak.

 

9. Sud prvog stupnja zaključuje da je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 1.150.877,61 kuna plaćenog na ime komunalnog doprinosa, neosnovan, iz razloga što je komunalni doprinos obveza koja tereti vlasnika građevinske čestice, odnosno investitora prilikom gradnje nove građevine ili prilikom dogradnje, odnosno nadogradnje postojeće građevine. Komunalni doprinos se određuje u postupku izdavanja građevinske dozvole (članak 125. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 103/96), koja je tužitelju izdana i kojom je odobrena izgradnja poslovnog centra A. Dakle, osnova za isplatu komunalnog doprinosa crpi se iz samoga zakona, pa se u konkretnom slučaju, zaključuje sud prvog stupnja, ne radi o stjecanju bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08) temeljem kojeg bi tužitelj mogao tražiti povrat isplaćenog iznosa.

 

10. Suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, sud drugog stupnja zaključuje da iz utvrđenih činjenica tijekom postupka proizlazi da tužitelj svoj zahtjev temelji na stjecanju bez osnove, do kojega je došlo na strani tuženika. To je ostvareno na temelju upravnog akta tijela jedinice lokalne samouprave o tužiteljevoj obvezi plaćanja komunalnog doprinosa, koji doprinos je tužitelj uplatio prema rješenju tuženikovog upravnog tijela od 1. prosinca 2005. Osnova obveze plaćanja komunalnog doprinosa otpala je na temelju drugog upravnog akta, presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-7358/06-5 od 25. ožujka 2010. Dakle, pravna osnova plaćanja je upravni akt.

 

10.1. Prema tome, zaključuje sud drugog stupnja u konkretnom slučaju trebalo bi ispitati i ocijeniti zakonitost odnosno nezakonitost upravnog akta čiji je sadržaj bila pravna osnova plaćanja doprinosa. Kako sud nije nadležan ispitivati i ocjenjivati zakonitost upravnog akta, sud drugog stupnja je ukinuo presudu suda prvog stupnja i odbacio tužbu pozivom na odredbu članka 16. stavak 2. ZPP, smatrajući da je sud prvog stupnja odlučio o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost.

 

11. Suprotno shvaćanju suda drugog stupnja, u konkretnom slučaju postoji sudska nadležnost.

 

12. Naime, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za povrat komunalnog doprinosa u iznosu od 1.150.877,61 kuna s zateznim kamatama, na ime stjecanja bez osnove.

 

13. Stoga kako tužitelj potražuje povrat komunalnog doprinosa prema općim propisima obveznog prava tj. Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) i to prema odredbama kojima je uređen institut stjecanja bez osnove (članak 1111. ZOO), to se radi o imovinskopravnom zahtjevu za isplatu, pa takav spor spada u sudsku nadležnost na temelju odredbe članka 34.b točka 1. ZPP (tako i ovaj sud u odluci broj Revt-131/17-2 od 21. srpnja 2020.).

 

14. Zbog iznesenih je razloga donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 16. stavak 2. ZPP pa je valjalo ukinuti rješenje suda drugog stupnja. Također, kako je zbog ukidanja rješenja o odbacivanju tužbe za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i rješenje u dijelu koji se odnosi na troškove postupka koji o tom uspjehu ovise. Stoga je, na temelju odredbe članka 394. stavak 4. ZPP u vezi članka 400. stavak 3. ZPP, odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

15. Odluka o trošku revizije temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP (točka II izreke).

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.