1

 

                 

        Republika Hrvatska

    Općinski sud u Virovitici

     Stalna služba u Slatini

   Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. (ranije prezimena D.), OIB:…, iz S., protiv tuženika I. D., OIB:…, iz S., zastupan po punomoćnici Ivani Stojić, odvjetnici iz Slatine, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 7. travnja 2021., održane u prisutnosti tužiteljice te punomoćnice tuženika, 19. svibnja 2021. objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Obvezuje se tuženik I. D. iz S., Marka Marulića 5, OIB:…, isplatiti tužiteljici M. R. iz S., OIB:.., novčani iznos od 210.039,50 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, tj. od 28. listopada 2019., po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećana za 3 % poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 103.563,30 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, tj. od 28. listopada 2019., po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećana za 3 % poena.

 

III              Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 285,10 kn.

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica u tužbi tvrdi da je s tuženikom bila u braku od 21. listopada 1989. do 11. prosinca 2018., kada je brak razveden presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. broj 17 P Ob-150/2018. Tuženik je tijekom trajanja braka 27. kolovoza 2013. kupio poslovne udjele u trgovačkom društvu B. nekretnine d.o.o. za poslovanje nekretninama, sa sjedištem u P., upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu u registarski uložak s matičnim brojem subjekta …, OIB:… . Tuženik je kupio tri od šest poslovnih udjela nominalnog iznosa svaki od 3.400,00 kn, dok je preostala tri

 

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

udjela kupila K. K. iz S. . Navedene poslovne udjele platili su 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja. Tuženik je za svoje udjele platio 27.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, a K. K. je za svoje udjele platila 27.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Kupovinom poslovnih udjela preuzeli su od prijašnjih vlasnika udjela pravo potraživanja za dane pozajmice od strane vlasnika trgovačkog društva u iznosu od 939.417,00 kn, koje je evidentirano u poslovnim knjigama društva B. nekretnine d.o.o. u bilanci društva pod dugoročne obveze za zajmove, depozite i slično. Tuženik je poslovne udjele u društvu B. nekretnine d.o.o. kupio za vrijeme trajanja braka s tužiteljicom te se poslovni udjeli prema čl. 36. Obiteljskog zakona imaju smatrati bračnom stečevinom koja je u jednakim dijelovima suvlasništvo tuženika i tužiteljice. Tuženik je iste bez znanja tužiteljice, i bez njezine suglasnosti, bez naknade prenio na K. K., S. . Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela i istupu iz društva 31. listopada 2016. Prijenos poslovnih udjela smatra se izvanrednim poslom upravljanja bračnom stečevinom i reguliran je čl. 37. toč. 2. Obiteljskog zakona te je za isti potrebna suglasnost bračnog druga. Tuženik je prijenosom poslovnih udjela, bez znanja i suglasnosti tužiteljice, tada bračnog druga, trgovačkog društva B. nekretnine d.o.o. bez naknade na stjecatelja K. K. iz S. tužiteljici prouzročio štetu. U skladu sa čl. 37. st. 3. Obiteljskog zakona te čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica traži da joj tuženik nadoknadi štetu koja je nastala prijenosom poslovnih udjela u trgovačkom društvu B. nekretnine d.o.o. bez naknade na stjecatelja K. K. . Slijedom izloženog, tužiteljica je predložila da sud nakon provedenog postupka, sukladno odredbama Obiteljskog zakona i Zakona o obveznim odnosima, donese presudu kojom će obvezati tuženika da tužiteljici isplati štetu u iznosu od 300.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, tj. od 28. listopada 2019., te da joj nadoknadi troškove postupka, sve u roku od 15 dana, po prijetnjom ovrhe.

 

2.              Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačena tužiteljica je podneskom od 26. siječnja 2021. (list 275-276) preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, na način da sada potražuje isplatu iznosa od ukupno 313.602,80 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 28. listopada 2019., do isplate, istaknuvši da je sudskim vještačenjem utvrđeno da je vrijednost poslovnih udjela tuženika u društvu B. nekretnine d.o.o. u vrijeme njegovog izlaska iz društva 2016. godine iznosila 220.278,99 kn, od kojeg iznosa joj s naslova bračne stečevine pripada ½ dijela, tj. iznos od 110.139,50 kn. Nadalje, u bilanci društva na dan 31. prosinca 2016. na poziciji 2144 Pozajmice građani RR vodi se iznos od 517.816,47 kn, za koji iznos tvrdi da se radi o fiktivnom zaduženju te da društvo po tom kontu nema obvezu, a kako navedeni iznos nakon oporezivanja porezom na dobit iznosi 414.253,17 kn, vrijednost poslovnih udjela tuženika ima se uvećati za ½ dijela navedenog iznosa, tj. za iznos od 207.126,59 kn, od kojeg iznos njoj s naslova bračne stečevine pripada ½ dijela, tj. iznos od 103.563,30 kn. Nadalje, iz nalaza vještaka proizlazi da je tuženik društvu B. nekretnine d.o.o. dao dugoročne pozajmice u visini od 199.800,00 kn, bez njezinog znanja i suglasnosti, a kako se radi o izvanrednom poslu upravljanja bračnom stečevinom, za koji je potrebna suglasnost bračnog druga. S obzirom da do zaprimanja vještačkog nalaza nije znala za navedene dugoročne pozajmice, traži da joj tuženik naknadi štetu isplatom ½ dijela navedenog iznosa, tj. iznos od 99.900,00 kn. Slijedom navedenog, tužiteljica u preinačenoj tužbi

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

po osnovi naknade štete sada potražuje isplatu iznosa od ukupno 313.602,80 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 28. listopada 2019., do isplate.

 

3.              U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe kako je nesporno da je u vremenskom razdoblju od 21. listopada 1989. do 11. prosinca 2018. bio u braku s tužiteljicom, kada je brak stranaka razveden presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini posl. broj: P Ob-154/2018. Nesporno je da je tuženik 27. kolovoza 2013. stekao poslovne udjele u trgovačkom društvu B. nekretnine d.o.o. sa sjedištem u P. . Nesporno je da je 31. listopada 2016. Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela i istupu iz društva bez naknade prenio svoje poslovne udjele u tvrtki B. nekretnine d.o.o. na K. K. . Međutim, ne odgovara istini navod tužiteljice kako o ovim činjenicama nije imala nikakvih saznanja budući da je tužiteljica sve vrijeme trajanja braka stranaka, pa tako i u periodu 2013. i 2016. godine kada su vršena raspolaganja poslovnim udjelima tvrtke B. nekretnine d.o.o., vodila poslovne knjige tuženika i financije ovdje stranaka. Da je tome tako proizlazi iz činjenice da je tužiteljica imala i ovlaštenje za raspolaganjem sredstvima na poslovnom računu tuženika zubotehničkog laboratorija. Navedeno uostalom tvrdi i ona sama i upravo na ovoj činjenici djelomično temelji svoj tužbeni zahtjev u predmetu koji se pred Općinskim sudom u Virovitici, Stalnom službom u Slatini, po njezinoj tužbi, vodi pod posl. brojem: P Ob-154/2018, radi bračne stečevine. Kako su dakle tužiteljici sve navedene činjenice bile poznate, obzirom da joj i po stajalištu sudske prakse Županijskog suda u Varaždinu u predmetu Gž-1664/2018 nisu mogle ostati nepoznate, to tuženik predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. To između ostalog i stoga što u radnji tuženika (prijenosu poslovnog udjela trgovačkog društva na K. K.) nema nikakve štetne radnje. Upravo suprotno tuženik je iz ovog trgovačkog društva i istupio da bi od stranaka otklonio nastanak štetnih posljedica. Pored navedenog tuženik ističe kako je poslovni udio u tvrtki B. nekretnine d.o.o. predmet raspravljanja u postupku koji se po tužbi tužiteljice radi utvrđenja bračne stečevine vodi pred Općinskim sudom u Virovitici, Stalnom službom u Slatini posl. broj: P Ob-154/18, u kojemu je tužiteljica tražila pribavljanje podataka o činjenicama o kojima i u ovom postupku predlaže dokaze, s razloga navedenog tuženik predlaže da sud, prije svega izvrši uvid u spis Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini posl. br. P Ob-154/18 i utvrdi radi li se u konkretnom slučaju o dvostrukoj litispendenciji, u kojem slučaju tuženik predlaže tužbu odbaciti, a u svakom slučaju, obzirom da je predmet postupka u predmetu P Ob-154/18 prethodno pitanje za ovaj postupak, predlaže donijeti rješenje kojim se postupak u ovoj pravnoj stvari prekida do okončanja pravomoćnog postupka koji se pred Općinskim sudom u Virovitici, Stalnom službom u Slatini vodi pod posl. br. P Ob-154/18.

 

4.              U postupku je sud izveo dokaze čitanjem preslike presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. br. P Ob 150/2018-6 od 11. prosinca 2018., preslike Ugovora o prijenosu poslovnih udjela društva B. nekretnine d.o.o. P. od 27. kolovoza 2013., povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo B. nekretnine d.o.o., financijskog izvještaja za društvo B. nekretnine d.o.o. za 2013. godinu – bilanca za poduzetnike, financijskog izvještaja za društvo B. nekretnine d.o.o. za 2013. – račun dobiti i gubitka za poduzetnike, bilješke uz financijske izvještaje

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

B. nekretnine d.o.o. od 18. ožujka 2014., preslike Ugovora o prijenosu poslovnih udjela i istupu iz društva od 31. listopada 2016., financijskog izvještaja za društvo B. nekretnine d.o.o. za 2016. – bilanca za poduzetnike, financijski izvještaj za društvo B. nekretnine d.o.o. za 2016. – račun gubitka i dobiti za poduzetnike, bilješki uz financijske izvještaje društva B. d.o.o. od 31. ožujka 2017., preslike zk. ul. br. 4898 k.o. P. S., uvidom u presliku prometne dozvole za osobno vozilo reg. oznake…, čitanjem preslike izvatka br. 6 Z. banke d.d. od 20. lipnja 2018., izvatka Z. banke d.d. o promjenama u stanju na transakcijskom računu tuženika od 5. veljače 2018., bilješke uz financijske izvještaje društva B. d.o.o. od 26. ožujka 2019., preslike zk. ul. br. 2176 k.o. K., uvidom u priložene fotografije građevinskog objekta sagrađenog na kč.br. 3297 iz zk. ul. br. 2176 k.o. K., čitanjem preslike Ugovora o kreditu bez depozita od 21. listopada 2008., preslike Ugovora o financijskom lizingu motornog vozila br. HR/030902509 od 20. listopada 2009., podneska tužiteljice od 14. svibnja 2019. dostavljen u ovosudni spis posl. broj P Ob-154/2018, preslike zapisnika Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini od 5. svibnja 2019. u predmetu br. P Ob-154/2018, izvatka iz sudskog registra za društvo B. d.o.o. (list 111-113 spisa), bilješke iz financijske izvještaje društva B. d.o.o. od 31. ožujka 2017., bilješke uz financijske izvještaje B. d.o.o. od 18. ožujka 2016., bilješke uz financijske izvješće društvo B. nekretnine d.o.o. od 18. ožujka 2015., bilješke uz financijske izvještače društvo B. nekretnine d.o.o. od 18. ožujka 2014., knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po vještaku I. B., stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo, saslušanjem vještaka, saslušanjem svjedoka D. K. i K. K. te saslušanjem tužiteljice i tuženika u svojstvu stranaka.

 

5.              Nije sporno da su stranke bile u braku od 21. listopada 1989. do 11. prosinca 2018., kada je brak razveden presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. broj 17 P Ob-150/2018 od 11. prosinca 2018. (presuda je postala pravomoćna 11. prosinca 2018.)

 

6.              Nije sporno, kako je to razvidno iz preslike Ugovora o prijenosu poslovnih udjela društva B. nekretnine d.o.o. P. od 27. kolovoza 2013. i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu, da je tuženik za vrijeme trajanja braka stranaka kupio ½ dijela poslovnih udjela u trgovačkom društvu B. nekretnine d.o.o. za poslovanje nekretninama, sa sjedištem u P., (naknado promijenjen naziv društva u B. d.o.o. sa sjedištem u Slatini), koje društvo je upisano u registarski uložak s matičnim brojem subjekta …, OIB:… . Iz navedenog Ugovora o prijenosu poslovnih udjela utvrđeno je da je tuženik kupio tri od šest poslovnih udjela navedenog društva, svaki nominalne vrijednosti 3.400,00 kn, dok je preostala tri udjela, istih nominalnih vrijednosti, kupila K. K. iz S. . Navedene poslovne udjele isti su platili ukupno 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja.

 

7.              Između stranka nije sporno da je navedene poslovne udjele tuženik stekao sredstvima koja je ostvario radom tijekom braka, što je tuženik u svom iskazu i potvrdio navodeći da sredstva koja je uložio u navedenu tvrtku prilikom kupnje, kao i ona koja je uložio prilikom poslovanja te tvrtke do 2016. godine, su sredstva koja je ostvario

 

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

svojim radom. Slijedom toga, nije sporno da navedeni poslovni udjeli, budući da su stečeni za vrijeme trajanja braka stranka sredstvima koje je tuženik ostvario radom, sukladno odredbi čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona (NN-103/15 i 98/19, dalje OZ) predstavljaju bračnu stečevinu stranaka.

 

8.              Nadalje, između stranaka nije sporno, što proizlazi iz priložene preslike Ugovora o prijenosu poslovnih udjela i istupu iz društva od 31. listopada 2016., da je navedenim ugovorom tuženik svoje poslovne udjele u trgovačkom društvu B. nekretnine d.o.o. bez naknade prenio na K. K., S., nakon čega je, kako je to razvidno iz izvatka iz sudskog registra za društvo B. d.o.o. (list 111-113) K. K. u sudskom registru upisana kao vlasnik i jedini član uprave društva.

 

9.              Sporno je da li je tužiteljica imala saznanja da je navedenim Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela i istupu iz društva od 31. listopada 2016. tuženik svoje poslovne udjele u tvrtki B. nekretnine d.o.o. bez naknade prenio na K. K. i da li je za vrijeme trajanja braka stranaka tuženik dao kakve pozajmice navedenoj tvrtki, i da li joj te činjenice nisu mogle ostati nepoznate, da li je navedeni prijenos poslovnih udjela tuženika pravno valjan ili da li ima značaj štetne radnje te koliko je iznosila tržišna vrijednost poslovnih udjela trgovačkog društva B. nekretnine d.o.o. u vrijeme zaključenja navedenog Ugovora o prijenosu poslovnih udjela i istupu iz društva od 31. listopada 2016. i s tim u vezi koliko je iznosila tržišna vrijednost poslovnih udjela tuženika u vrijeme zaključenja navedenog ugovora, te da li je osnovan tuženikov prigovor litispendicije, jer tuženik tvrdi da se između stranaka kod Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini vodi parnica posl. br. P Ob-154/18 u pogledu istog tužbenog zahtjeva.

 

10.              Tuženikov prigovor litispendicije nije osnovan. Naime, iz podneska tužiteljice od 14. svibnja 2019., dostavljen u ovosudni spis posl. broj P Ob-154/2018, i preslike zapisnika Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini od 5. svibnja 2019. u predmetu br. P Ob-154/2018, utvrđeno je da je u navedenom postupku, po tužbi ovdje tužiteljice protiv ovdje tuženika, predmet raspravljanja utvrđenje bračne stečevine stranka. Iz aplikacije e spisa za navedeni predmet posl. br. P Ob-154/18 razvidno je da je u tom predmetu donesena nepravomoćna presuda posl. br. P Ob-154/18 od 26. ožujka 2021., iz koje proizlazi da je predmet raspravljanja utvrđenje da u bračnu stečevinu stranaka, svakog u ½ dijela, čine kč.br. 4526/30 iz zk. ul. br. 4898 k.o. P. S., koja je prema priloženom zk. izvatku (list 46) uknjižena kao samovlasništvo tuženika, osobni automobili VW, godina proizvodnje 2002., koji je prema podacima koji proizlaze iz uvidom iz presliku prometne dozvole (list 47) upisan kao vlasništvo tuženika, te osobni automobili Ford Mondeo prve registarske oznake … , godina proizvodnje 2008., kao i sredstva na računu tuženika koji se vodi kod Z. banke d.d. u iznos od 135.057,77 kn te sredstva na poslovnom računu tuženika koji se vodi kod iste banke u iznosu od 79.935,18 kn. S obzirom da je tuženiku, kao stranci u tom predmetu, bilo dobro poznato što je predmet raspravljanja u navedenom postupku te da se u tom predmetu ne raspravlja o njegovim poslovnim udjelima u trgovačkom društvu B. nekretnine d.o.o., nejasno je iz kojeg razloga je tuženik uopće istaknuo prigovor litispendencije, osim ako nije imao namjeru nepotrebno odugovlačiti ovaj postupak zlorabeći procesna ovlaštenja, na što upućuje

 

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

činjenica da je tuženik, iako je znao da sporni poslovni udjeli tuženika u društvu B. nekretnine d.o.o. nisu uopće predmetom raspravljanja u navedenom postupku posl. br. P Ob-154/18, predložio je da se u ovom predmetu odredi prekid postupka do pravomoćnog okončanja navedenog postupka, što sud nije prihvatio jer donošenje odluke o tužbenom zahtjevu u navedenom parničnom predmetu ne predstavlja nikakvo prethodno pitanje za ovaj postupak.

 

11.              Na okolnost da li je tužiteljica imala saznanja da je navedenim Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela i istupu iz društva od 31. listopada 2016. tuženik svoje poslovne udjele u tvrtki B. nekretnine d.o.o. bez naknade prenio na K. K., da li je za vrijeme trajanja braka stranaka tužiteljica imala saznanja da je tuženik, kako je to utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, dao novčane pozajmice tvrtki B. nekretnine d.o.o., kako je to provedenim vještačenjem utvrđeno, u visini od 199.800,00 kn, i da li navedene činjenice tužiteljici nisu mogle ostati nepoznate, izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka D. K. i K. K. te tužiteljice i tuženika u svojstvu stranaka.

 

11.1.              Svjedok D. K. iskazao je da ima saznanja o određenim okolnostima vezano za stjecanje poslovnih udjela u tvrtki B. nekretnine d.o.o. Naime, u to vrijeme pokazala se prilika za kupovnom zemljišta u I. i imao je namjeru sa svojim tadašnjim poslovnim partnerom ući u projekt kupovine zemljišta, no isti je odustao, a kako je on prijatelj tuženika zajednički su ušli u taj projekt, cilj kojeg je bio nakon kupovine zemljište pribaviti projektnu dokumentaciju i na istom zemljištu sagraditi kuće te iste iznajmljivati u turističke svrhe. U vrijeme kada su kupovali zemljište na kojem je sada sagrađen objekt, zemljište je bilo vlasništvo tvrtke B. nekretnine d.o.o., čiji su vlasnici bili strani državljani. Tvrtka B. nekretnine d.o.o., u vrijeme kada je kupljena od strane njegove supruge K. K. i tuženika, nije ostvarivala prihode, imala je samo trošak. Na zemljištu na kojem je tvrtka imala vlasništvo imali su namjeru sagraditi kuće i radi ostvarenja tog projekta namjeravali su podići kredit on i njegova supruga te tuženik, no kasnije su doznali da tuženik nije mogao dobiti kredit jer je bio na tzv. "crvenoj listi", navodno zbog toga što njegova tadašnja supruga, ovdje tužiteljica, i njezin brat nisu redovno otplaćivali kredit koji je sjeo na teret tuženiku. Iz tih razloga, odnosno činjenice da tuženik nije mogao dobiti kredit, došlo je i do prijenosa tuženikovih udjela tvrtke B. d.o.o. na njegovu suprugu K. K. bez naknade. Po njegovom saznanju tužiteljica je znala za ovaj prijenos poslovnih udjela navedene tvrtke sa tuženika na njegovu suprugu jer je ona, koliko zna, znala za opisani navedeni projekt. Tužiteljica je u tome svemu imala saznanja jer zna da je vodila poslovne knjige i računovodstvo za bivšeg supruga, ovdje tuženika. Osim toga u to vrijeme su on i njegova supruga bili u prijateljskim odnosima sa tužiteljicom i tuženikom. Na zemljištu koje je bilo vlasništvo tvrtke B. nekretnine d.o.o., u vrijeme kada su kupili tu tvrtku, nije bilo izgrađenog nikakvog objekta, bila je šikara, a sada se na toj nekretnini nalazi izgrađeni objekt, čija gradnja je započela i koji je izgrađen nakon što je tuženik prenio svoje poslovne udjele iz tvrtke B. nekretnine d.o.o. na njegovu suprugu. U vrijeme kada je 2016. godine tuženik istupio iz tvrtke B. nekretnine d.o.o. i svoje poslovne udjele prenio na njegovu suprugu K. K. na navedenom zemljištu u vlasništvu tvrtke, dakle te 2016. godine, koliko se sjeća, bili su izgrađeni temelji objekta, odnosno ne može se sjetiti da li je bila samo iskopana zemlja za temelje, ili su ti temelji već bili izgrađeni, samo se sjeća da su oni

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

u par navrata na tom zemljištu u to vrijeme dolazili i iskrčili zemljište za kopanje temelja. U to vrijeme još se nije počelo sa izvođenjem radova na zidanju samog objekta u smislu gradnje zidova istog. Do izgradnje objekta u to vrijeme nije moglo doći jer tada još nisu mogli doći do kredita, odnosno nisu ostvarili kredit i nisu bili u mogućnosti zatvoriti financijsku konstrukciju. Ne može se sjetiti da li je tvrtka B. nekretnine d.o.o. u trenutku kada je tuženik izašao iz ove tvrtke, dakle do kraja 2016. godine, ostvarivala kakve prihode. U vremenskom razdoblju do kraja 2016. godine on i njegova supruga te tuženik su uplaćivali pozajmice na račun tvrtke B. nekretnine d.o.o., jer u to vrijeme tvrtka nije poslovala i nije imala svoje prihode, a novac je bio potreban kako bi se krenulo u projekt izgradnje kuća za iznajmljivanje. S tužiteljicom, isto kao i njegova supruga, znao je razgovarati prije kupnje tvrtke B. nekretnine d.o.o., u par navrata je dolazio u kuću tužiteljice prije svoje ženidbe, a i nakon ženidbe sa svojom suprugom. U razgovoru koji su vodili sa tužiteljicom nikada nije razgovarao o prijenosu poslovnih udjela tvrtke B. d.o.o. sa tuženika na svoju suprugu. Nije nikada čuo da bi tužiteljica izrijekom dala suglasnost za prijenos poslovnih udjela tuženika navedene tvrtke na njegovu suprugu. U tvrtki B. nekretnine d.o.o. ima status zaposlenika no ne zna od koje godine, u svakom slučaju sada je zaposlenik ove tvrtke. Na pitanje što mu predstavlja podatak da je u knjigovodstvu tvrtke B. knjižena pozajmica br. 2144 pod nazivom pozajmice građana RR u iznosu od 517.816,00 kn može reći da mu taj podatak ništa ne znači jer on ne vodi knjigovodstvo. U tvrtki je zaposlen na radnom mjestu komercijaliste, a njegova supruga K. K. je direktor tvrtke i ujedno vlasnica. Nije mu poznato što je izvor novčanih sredstava u iznosu od 192.500,00 i 160.000,00 na ime K. K. koji su u knjigovodstvu knjiženi kao pozajmica za tvrtku B. d.o.o. . Nije mu poznato što konkretno predstavlja u smislu imovine u bilanci tvrtki B. nekretnine naznačeno kao „dugotrajna financijska imovina“ u iznosu od 1.400.000,00 kn knjižena kao imovina tvrtke. U razdoblju od kraja 2016. do kraja 2019. godine njemu se tužiteljica nikada nije obraćala s pitanjem iz kojeg razloga je tuženik izašao iz tvrtke B. nekretnine i prenio svoje poslovne udjele bez naknade njegovoj supruzi. S takvim pitanjem mu se tužiteljica nije obraćala ni nakon što mu se u ovom predmetu prvi puta obratio sudski vještak B. .

 

11.2.              Svjedokinja K. K. iskazala je da su joj poznate okolnosti temeljem kojih je došlo do istupanja tuženika iz tvrtke B. nekretnine d.o.o. Naime, kada su ušli u partnerstvo vezano za gradnju kuće za odmor na moru, u to vrijeme imali su namjeru podići kredit radi ostvarivanja tog projekta, no utvrđeno je da tuženik ne može dobiti kredit jer je na tzv. "crvenoj listi" te je stoga i sam tuženik rekao da je najpoštenije da izađe iz tvrtke kako bi oni mogli nastaviti s projektom. U vrijeme kada je tuženik istupio iz tvrtke na kupljenom zemljištu, koje je bilo vlasništvo tvrtke, bili su izgrađeni samo temelji, dok drugi dijelovi objekta nisu bili izgrađeni, a sam temelj je bio samo očišćen. Nije joj poznato da li je tvrtka B. nekretnine d.o.o. u vrijeme kada je tuženik istupio iz ove tvrtke, dakle do kraja 2016. godine, ostvarivala kakve prihode. Nakon što je tuženik istupio iz tvrtke B. nekretnine d.o.o. tužiteljica joj se nije obraćala s pitanjem zašto je tuženik istupio iz te tvrtke, a niti kasnije 2018. ili 2019. godine. U svezi istupanja tuženika iz navedene tvrtke s tužiteljicom nije osobno razgovarala pa dakle niti o namjeri da istupi iz tvrtke, ali misli da je kao tadašnja supruga tuženika s njim o tome razgovarala, kako o samom istupanju, tako i o namjeri da istupi iz tvrtke. Do trenutka kada je započet ovaj postupak tužiteljica joj se nikada

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

nije obraćala u smislu da bi osporavala istupanje tuženika iz tvrtke B. nekretnine d.o.o. Do kraja 2016. godine, odnosno do istupanja tuženika iz navedenog trgovačkog društva, njezin suprug D. K. i tuženik su davali pozajmice tvrtki B. nekretnine d.o.o., no sada više ne zna u kojem iznosu ni o kojim konkretnim pozajmicama se radi, ali zna da je to učinjeno kako bi se moglo dalje nastaviti sa radovima na izgradnji kuće i s tim u svezi ostvarivanje kredita na ime društva i ishodovanje građevinske dozvole za objekt. U vrijeme kada je tuženik davao pozajmice navedenom trgovačkom društvu zna da tužiteljica oko tih pozajmica nije učinila ništa spornim. Tek nakon što je započet ovaj postupak tužiteljica ju je u svezi navedenih pozajmica koje je tuženik učinio tvrtki B. d.o.o. jedne prilike verbalno napala na ulici i zatražila da joj vrati novce. Poznato joj je da se tužiteljica tijekom prošle godine, sada se ne sjeća kojeg mjeseca je to bilo, obratila sa zahtjevom prema tvrtki B. nekretnine d.o.o. za povratom pozajmica koje je učinio njezin bivši suprug, ovdje tuženik. Nije joj poznato po kojoj cijeni je platila poslovne udjele u tvrtki B. nekretnine d.o.o. niti po kojoj cijeni je svoje poslovne udjele platio tuženik. Nije joj poznato na koji novčani iznos su glasile pozajmice koje je tuženik učinio prema tvrtki B. nekretnine d.o.o. Svoje poslovne udjele koje je tuženik imao u tvrtki tuženik je njoj prenio bez naknade i po prijenosu istih prema tuženiku nema nikakvih obveza. Na pitanje što je bio izvor novčanih sredstava u visini od 352.500,00 kn koji je kao pozajmica učinjen od strane tvrtke B. nekretnine d.o.o. navela je da se radi o novčanim sredstvima koje je njoj i njenom suprugu darovala majka njezinog supruga prije kraja 2016. godine. Novčani iznos od 517.816,00 kn, koji se u knjigovodstvu vodi kao pozajmica građana RR, je iznos za koji može reći da joj nije poznato na koje točno osobe se ta pozajmica odnosi. Ti podaci se vjerojatno nalaze u knjigovodstvu tvrtke, odnosno servisu koji vodi knjigovodstvo za tvrtku. Nije joj poznato da bi tijekom 2014., 2015. i 2016. godine, u vrijeme kada su traženi krediti za ostvarenje navedenog projekta izgradnje kuće za odmor, na računu tuženika postojao slobodan novčani iznos u visini od 500.000,00 kn. S tužiteljicom nikada nije razgovarala vezano na temu prijenosa poslovnih udjela tuženika u tvrtki B. nekretnine d.o.o. na nju kao na osobu na koju se ti udjeli prenose. Sa tužiteljicom je razgovarala jedne prilike kada su kupili navedenu tvrtku i kada su nakon kupnje popili zajedno kavu, inače se s tužiteljicom nije družila. Što se tiče dokumentacije koja je dostavljena vještaku za potrebe vještačenja smatra da je dostavljena sva dokumentacija koja je rješenjem suda tražena, odnosno ona je dala nalog knjigovodstvenom servisu da svu tu dokumentaciju dostavi sudu. Na pitanje kako objašnjava činjenicu da je prethodno iskazala da tvrtka B. nekretnine d.o.o. nije imala prihoda u razdoblju od kraja 2016. godine, a na postavljeno pitanje kako objašnjava činjenicu da je u knjigovodstvenim knjigama tvrtke prikazana dobit u 2016. godine, navela je da je ona direktorica i vlasnica ove tvrtke, ali da joj iskreno rečeno nije poznato da li je u 2016. godini tvrtka ostvarivala dobit. Nije joj poznato kome je tvrtka B. nekretnine u 2016. godine platila iznos od 264.000,00 kn na osnovi tekućih plaćanja.

 

11.3.              Tužiteljica je iskazala da što se tiče stjecanja tvrtke B. nekretnine d.o.o. i kupnje iste da se sjeća kada je njezin bivši suprug, ovdje tuženik, jednog dana došao kod nje na posao tražeći da mu hitno ispiše virman na iznos od 70.000,00 kn radi kupnje poslovnih udjela navedene tvrtke, govoreći joj da ga ništa ne pita, ali da je to sve jako, jako hitno. Navedeni virman na iznos od 70.000,00 kn je potpisala i predala tuženiku. Kasnije u razgovoru joj je tuženik rekao da je od D. K. došao do

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

saznanja da postoji mogućnost za kupnju neke tvrtke u vlasništvu nizozemskih državljana, da je tvrtka vlasnik zemljišta sa već izdanom građevinskom dozvolom za izgradnju dvije vile kod P. te joj je tada rekao da je s D. K. radi kupnje te tvrtke ušao u partnerstvo, što joj je već tada bilo sumnjivo s obzirom da je od ranije poznavala D. K., a isto tako i njegovu suprugu K. K. . Naime, iste je često znala viđati da sjede po kafićima te ih je doživljavala kao neozbiljne i nevjerodostojne ljude. Kada je to saopćila tuženiku i izrazila svoju sumnju u partnerstvo sa D. K., tuženik joj je jednostavno odgovorio da to nije njezina briga. Nadalje, bilo joj je sumnjivo da se za kupnju poslovnih udjela navedene tvrtke plaća iznos od 400.000,00 kn i to samo zbog zemljišta na kojem je navodno trebalo biti izgrađeno nekoliko kuća i koje su navodno već dane u iznajmljivanje za turističke svrhe. Unatoč svemu navedenom i izraženoj sumnji u sigurnost ovog partnerstva, tuženika nije mogla odgovoriti od tog partnerstva i tada su počele i nesuglasice između njih, a 2013. godine se i teže razboljela, vjerojatno i zbog stresa kojeg je s tim u svezi imala. Kada je kasnije tuženika pitala što je sa tom tvrtkom on joj je jednostavno odgovorio da nije njezino da to pita. Tuženik joj nije želio dati na uvid knjigovodstveno i financijsko stanje navedene tvrtke, tako da nije bila u mogućnosti utvrditi kakvo je stvarno stanje tvrtke. Tuženik joj nije htio reći gdje se nalaze nekretnine, odnosno kupljeno zemljište ove tvrtke, govoreći samo jedne prilike da je to negdje K. – L., no nikada joj nije dozvolio da to zemljište u naravi vidi, odnosno da ode tamo i da zemljište pogleda, govoreći da nije bila u početku za taj projekt pa joj zbog toga ne dozvoljava da te nekretnine u naravi vidi. Na predmetnom zemljištu gdje se nalazi sada izgrađeni objekt je prvi puta bila 2019. godine prije nego što je podnijela predmetnu tužbu, tako da joj nije poznato da li je na tom zemljištu u vrijeme kada je tvrtka kupljena od strane tuženika i K. K. postojao kakav izgrađeni objekt. Za činjenicu da je tuženik svoje poslovne udjele bez naknade prenio na K. K. saznala je 2017. godine i to na način da je pročitala financijsko izvješće dano od strane FINA-a za 2016. godinu, iz kojeg je proizlazilo da je te 2016. godine došlo do promjene u vlasničkoj strukturi ove tvrtke i kada je pitala tuženika o čemu se radi isti joj je objasnio da se radi samo o fiktivnom prijenosu udjela i da je do tog fiktivnog prijenosa došlo zbog nje, jer da navodno zbog nje on nije mogao dobiti kredit kod banke, a da će se njemu poslovni udjeli u tvrtki B. nekretnine d.o.o. vratiti nakon što D. K. realizira kredit u banci. Tuženika je tada pitala iz kojeg razloga je morao podizati kredit u banci ako je na svom računu već imao znatna novčana sredstva, odnosno radilo se o iznosu od preko 500.00,00 kn. Na ovo pitanje tuženik joj je samo rekao da se ona nema u ovo što petljati. Kako su u to vrijeme počele bračne nesuglasice došla je do zaključka da je sve vezano za prijenos poslovnih udjela tuženika u tvrtki B. nekretnine d.o.o. došlo iz razloga kako bi se prikrila imovina koju su ona i tuženik stekli u braku, odnosno kako bi se prikrila bračna stečevina. Kada je govorila o tome kada je prvi puta 2019. godine došla na predmetne nekretnine koje su u vlasništvu tvrtke B. nekretnine d.o.o. može tome dodati da je do saznanja gdje se to zemljište u stvari nalazi došla tako što je jedne prilike u njihovoj kući 2019. godine pronašla projekciju budućeg izgleda objekta koji je trebao biti građen na tom zemljištu i na temelju te projekcije je došla u navedeno mjesto K. – L., pitala najprije mještane da li netko zna za tvrtku B. nekretnine d.o.o. i gdje se nalazi sjedište te tvrtke, no nitko joj nije znao reći tako da je sama na temelju dokumentacije do koje je došla 2019. godine uspjela na terenu pronaći gdje se nalazi to zemljište. Tuženik prije nego što je došlo do prijenosa njegovih poslovnih udjela u tvrtki B.

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

nekretnine d.o.o. nije iskazao namjeru da će izvršiti prijenos svojih poslovnih udjela na K. K., niti joj je rekao da je izvršio prijenos poslovnih udjela, za tu transakciju je saznala tek 2017. godine. Nadalje, tuženik joj nikada nije rekao kakvo je financijsko stanje navedene tvrtke bilo u vremenskom razdoblju prije nego što je svoje poslovne udjele prenio na K. K., tek 2017. godine je prema bilanci i stanju računa dobiti i gubitaka iz izvještaja FINA-e došla do određenih saznanja o financijskom stanju tvrtke za 2016. godinu, međutim, iz tih podataka izvještaja FINA-e nije mogla sa sigurnošću utvrditi o kakvom financijskom stanju se radi i kakvo je to dakle financijsko stanje, da bi tek u vještačkom nalazu vještaka B., danom u ovom postupku, mogla vidjeti i utvrditi detaljnije stanje ove tvrtke u vrijeme dok je tuženik bio nositelj udjela, no i ono što je vještak u svom nalazu naveo smatra da nije potpuno i da ti podaci koje vještak iznosi nisu dostatni, na što je već ukazala u svom podnesku u kojem je istaknula prigovore na vještački nalaz i mišljenje. Tvrdi da tuženik nikada od nje nije tražio suglasnost za prijenos njegovih poslovnih udjela u tvrtki B. nekretnine d.o.o. na K. K. niti je ona tu suglasnost njemu dala. Nikada joj tuženik nije iskazao svoju namjeru za prijenos njegovih poslovnih udjela, o prijenosu poslovnih udjela tuženika u navedenoj tvrtki nikada nije razgovarala sa K. K. niti sa njezinim suprugom D. K.. Sa D. i K. K. u životu je razgovarala samo dva puta, i to prvi puta kada su oni došli kod njih u kuću da bi ih pozvali na njihovu svadbu jer je majka D. K. prijateljica tuženika, a drugi puta je s njima razgovarala nakon kupnje tvrtke B. nekretnine d.o.o. kada su oni došli iz K. kod njih kući u S. . Što se pak tiče samog prijenosa poslovnih udjela tuženika s tim u svezi se prije nekoliko mjeseci, kada je susrela K. K. na ulici, istoj obratila jer je bila sa svim tim isfrustrirana, tražeći i pitajući ju kada misli vratiti njezin novac koji je od strane njezinog bivšeg supruga bio uložen u navedenu tvrtku B. nekretnine d.o.o., a radilo se o bračnoj stečevini koju je tuženik kao njezin tadašnji suprug unio u navedenu tvrtku. Na ovo pitanje K. K. joj se samo nasmijala u lice. U vremenskom razdoblju od 2013. do 2016., dakle u vremenu od izvršene kupnje tvrtke B. nekretnine d.o.o. pa do prijenosa poslovnih udjela tuženika na K. K., tuženik je njoj bio sudužnik u jednom kreditu u banci, no nije joj poznato da li se tuženik u tom razdoblju nalazio na kakvoj crvenoj listi banaka. Za stanje na poslovnom računu tuženika imala je saznanja jer je vodila knjigovodstvo za zubotehnički laboratorij u tuženikovom vlasništvu, a za stanje na tekućem računu tuženika je imala saznanja jer su izvodi s tog računa dolazili kući. Navedena saznanja o stanjima na poslovnom i tekućem računu tuženika se odnose upravo na ovo vremensko razdoblje od 2013. do 2016. godine. Poznato joj je da je tuženik u tom razdoblju imao kod banke i određena oročena sredstva no saznanja o kojem iznosu oročenih sredstava se radi nije joj poznato jer do tih podataka nije uspjela doći. Oko njenog saznanja o stanju na poslovnom i tekućem računu tuženika između nje i tuženika nikada nije bilo ništa sporno jer za stanje na tim računima je dolazila na opisani način, što je tuženiku bilo poznato. Za pozajmicu tuženika koji je učinio tvrtki B. nekretnine d.o.o. u visini oko 199.000,00 kn je saznala tek nakon što je zaprimila vještački nalaz i mišljenje vještaka B. . Tuženik sa svog poslovnog i tekućeg računa gotovo da nije imao potrebe podizati nikakve svote novca pa niti neke veće, jer je uvijek imao mogućnost raspolagati gotovinom novcem do kojeg je dolazio prodajom zubne keramike "na crno". Tako stečenom novcu tuženika nije imala nikada pristupa. Koliko je imala saznanja gotovi novac tuženik je držao u jednom ormariću zubne tehnike u sklopu zgrade Doma zdravlja, do kojeg saznanja je došla jedne prilike

 

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

kada joj je sam tuženik to rekao kada je doživio prometnu nesreću, misli 2008. godine. Spominje ovu prometnu nesreću jer joj je tada tuženik rekao da ode u zubnu tehniku, odnosno poslovni prostor, i iz navedenog ormarića uzme novac u onoj količini koju joj je rekao, sada se ne sjeća o kojoj količini novca se radilo. Navedenu dokumentaciju vezano za projekciju izgradnje objekta na zemljištu u vlasništvu tvrtke B. d.o.o. pronašla je u ladici radnog stola koji se nalazi u njezinoj radnoj sobi na katu kuće, međutim, kada ju se pita da li je u njihovoj kući imala mogućnost pristupa i drugoj dokumentaciji navela je da kada je riječ o dokumentaciji koja se odnosi na nekretnine u vlasništvu tvrtke B. nekretnine d.o.o., da do te druge dokumentacije nije mogla doći jer je ista bila odnesena ili kod D. i K. K. ili se nalazila u zubotehničkom laboratoriju vlasništvo tuženika. Uvjerena je da između tuženika i K. K. te eventualno njezinog supruga D. postoji ugovor kojim su oni međusobno ugovorili povrat novca koje je tuženik unio u tvrtku B. nekretnine d.o.o. ili temeljem kojeg bi se tuženiku vratili poslovni udjeli. Do ugovora o prijenosu poslovnih udjela tuženika u tvrtki B. nekretnine d.o.o. na K. K. i istupanje tuženika iz tog društva došla je na način da je taj ugovor jednostavno ispisala iz registra Trgovačkog suda u Bjelovaru, gdje je ova tvrtka i upisana.

 

11.4.              Tuženik je iskazao da što se tiče prijenosa njegovih poslovnih udjela u tvrtki B. d.o.o. bez naknade K. K., o čemu je zaključen Ugovor o prijenosu poslovnih udjela 2016. godine, naveo je da je do prijenosa poslovnih udjela došlo nakon što su prilikom ostvarenja i realizacije kredita kod banaka od strane banaka obavješteni da je on kreditno nesposoban te stoga nije želio biti teret za ostvarenje projekta oko izgradnje kuće na moru i stoga je izašao iz ovog društva. Naime, prilikom ostvarenja kredita kod banaka u to vrijeme utvrđeno je da je bio kreditno nesposoban jer da je bio jamac tužiteljici po ugovoru o kreditu iz 2008. godine na iznos od 350.000,00 kn s rokom otplate od 15 godina, a koji kredit je iskorišten za kupnju stana u O. . Navedeni kredit je neredovito otplaćivan od strane tužiteljice, tako da je po tom ugovoru kao jamac do sada platio oko 250.000,00 kn, dok je stan u O. koji je kupljen kreditnim sredstvima prodan od strane tužiteljice, a novac ostvaren prodajom tužiteljica je zadržala za sebe. Za namjeru da svoje poslovne udjele u navedenoj tvrtki prenese na K. K. tužiteljica je znala, kao i za sam čin zaključenja ugovora o prijenosu poslovnih udjela, naime, taj isti dan kada su od strane banke došli do saznanja da je kreditno nesposoban za tu činjenicu je tužiteljica znala, kao i za njegovu namjeru da izvrši prijenos poslovnih udjela iz navedenih razloga, a sve se to događalo dva dana prije nego što je zaključen ugovor o prijenosu njegovih poslovnih udjela u tvrtki B. nekretnine d.o.o. na K. K. . O tome da će svoje poslovne udjele u navedenoj tvrtki prenijeti na K. K. su on i tužiteljica, kao tadašnji bračni drugovi, razgovarali, sjeća se da je taj razgovor vođen u njihovoj kući, da su on i tužiteljica tom prilikom bili sami, zna da je tužiteljicu pitao, s obzirom na sve ove okolnosti vezane za nemogućnost ostvarenja kredita od njegove strane, što ona misli da bi trebalo uraditi, da su tada došli do zaključka da je jedino rješenje da svoje poslovne udjele u tvrtki B. nekretnine d.o.o. prenese na K. K. . U tom razgovoru koji su tada vodili ne može tvrditi da je tužiteljica, kada je bilo riječi o prijenosu njegovih poslovnih udjela na K. K., izrijekom rekla da on to može ili ne može učiniti, ali ponavlja da su iz svega onoga što su tada rekli i o čemu su razgovarali došli do zajedničkog zaključka da je prijenos njegovih poslovnih udjela u tvrtki B. nekretnine d.o.o. na K. K. jedino rješenje. Ne osporava

 

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

činjenicu da je u to vrijeme na svom računu imao novčana sredstva, no ne zna da li je to bilo baš 500.000,00 kn kako je to tužiteljica rekla, ili manje, ali u svakom slučaju radilo se o znatnom iznosu, no taj iznos koji je imao na računu trebao mu je za podmirenje troškova koje je imao u poslovanju kao zubni tehničar i ta sredstva nije mogao uložiti u ostvarenje projekta vezano za izgradnju na zemljištu vlasništvo tvrtke B. nekretnine d.o.o. Na pitanje da li je tužiteljici ikada uskraćivao podatke o financijskom i drugom stanju tvrtke B. nekretnine od kada su on i K. K. kupili tvrtku B. nekretnine d.o.o., naveo je da tužiteljica njemu nije bila poslodavac pa da bi bio dužan njoj podnositi financijska izvješća, ali mora reći da je sva poslovna dokumentacija vezana za navedene nekretnine u vlasništvu tvrtke B. nekretnine d.o.o. tužiteljici bila dostupna jer se dokumentacija slobodno nalazila u njihovoj kući cijelo vrijeme od kada je ta tvrtka 2013. godine kupljena i pristup toj dokumentaciji tužiteljici nikada nije branio. Netočno je da tužiteljici nije omogućio, odnosno da joj je branio ili na neki način prikrivao podatke o tome gdje se nalazi konkretno zemljište u vlasništvu tvrtke B. d.o.o., iako je točno da s tužiteljicom zajedno nikada nije bio na ovim nekretninama. Naime, tužiteljica niti u početku kada je ušao u ovaj projekt kupnje tvrtke B. nekretnine d.o.o.,  ali niti u daljnjem periodu, nije pokazala interes za ovaj projekt i rekao bi da je od početka bila protiv toga,  kao i da on uopće uđe u partnerstvo sa D. K., koji njoj iz njemu nepoznatih razloga ne paše. U vrijeme kada su on i K. K. kupili tvrtku B. nekretnine d.o.o. na zemljištu koje je bilo u vlasništvu te tvrtke u K. – L. nije bilo izgrađenog objekta, radilo se o golom i neuređenom zemljištu, a u vrijeme kada je on 2016. godine izvršio prijenos svojih poslovnih udjela na K. K. i izašao iz ove tvrtke na tom zemljištu su bili izvedeni samo zemljani radovi za temelje objekta, tako da je objekt koji se sada nalazi na tom zemljištu izgrađen nakon što je izašao iz tvrtke B. nekretnine d.o.o. i prenio svoje poslovne udjele K. K. . Na pitanje iz kojeg razloga je svoje poslovne udjele prenio bez ikakve naknade, naveo je da je to učinjeno zbog toga što se sve u tom trenutku trebalo rješavati u roku od 24 ili 48 sati i za činjenicu da će svoje poslovne udjele prenijeti bez naknade tužiteljica je znala. Na pitanje da li je na neki drugi način osigurao povrat sredstava koje je uložio prilikom kupnje tvrtke B. nekretnine d.o.o., pa i onih sredstava koje je uložio tijekom razdoblja dok nije izašao iz te tvrtke, naveo je da na drugi način ili nekakvim drugim ugovorom povrat tih sredstava nije osigurao. Na postavljeno pitanje koji iznos sredstava je uložio prilikom kupnje tvrtke B. nekretnine d.o.o. i tijekom poslovanja ove tvrtke sve dok 2016. godine svoje poslovne udjele nije prenio na K. K. i izašao iz tvrtke, naveo je da se ne sjeća i ne zna koliko je sredstava u tu tvrtku uložio niti mu je poznato koji iznos sredstava u istu tu tvrtku je uložio uložila K. K. naknadno tijekom razdoblja do 2016. godine kada je on izašao iz ove tvrtke, U svakom slučaju sredstva koja je uložio u navedenu tvrtku prilikom kupnje iste kao i ona koja je eventualno uložio prilikom poslovanja te tvrtke do 2016. godine su sredstva koja je on ostvario svojim radom. Ne osporava navode tužiteljice da je ona imala mogućnost uvida u stanje na poslovnom računu jer je 20 godina vodila knjigovodstvo za njegov zubotehnički laboratorij niti osporava njezine navode da je imala mogućnost uvida u stanje na njegovom tekućem računu jer su izvodi iz tekućeg računa dolazili na njihovu kućnu adresu. Netočni su navodi tužiteljice da bi imao u bankama kakva oročena sredstva jer nikakva sredstva nije za vrijeme trajanja njihovog braka oročavao kod banaka. Prije nego što je podnijela tužbu u ovom predmetu tužiteljica mu se nije obraćala nikada sa  zahtjevom da joj isplati dio sredstava koje je uložio u tvrtku B. nekretnine d.o.o.

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

kako onih sredstava koje je utrošio u kupnju te tvrtke, tako i onih sredstava koji su kasnije uloženi u poslovanje te tvrtke. Osim toga, smatra da tužiteljica i nema pravo na povrat tih sredstva ili dijela tih sredstava koje je uložio u tu tvrtku, ovo iz razloga što je tužiteljica kao diplomirani ekonomistica 3 do 4 godine radila u srednjoj školi u S. da bi nakon toga dala otkaz te se posvetila radu za obiteljsku tvrtku vlasništvo njezinog oca i brata, tako da je nakon što je tužiteljica dala otkaz u školi se on isključivo brinuo za njihovu kuću, a tužiteljica je isključivo vodila brigu o obiteljskoj tvrtki njezinog oca i brata. Naime, već prilikom namjere tužiteljice da da otkaz u školi on se s tim nije složio i tu je između njih došlo do određenog nesporazuma no unatoč tome tužiteljica je otkaz u školi dala. Točno je da je tvrtki B. nekretnine d.o.o. učinio jednu ili dvije pozajmice, sada se točno ne može sjetiti, ali u svakom slučaju radilo se o pozajmici u visini od najmanje 10.000,00 do 15.000,00 kn i ta je pozajmica učinjena tijekom 2016. godine, dakle, u vrijeme dok su on i tužiteljica bili još u braku, ali se ne može sjetiti da li je u to vrijeme već izašao iz tvrtke i prenio poslovne udjele na Katarinu Kokorić ili je pozajmica učinjena prije toga. Ugovor o kupnji tvrtke B. nekretnina d.o.o. je posjedovao i to sve do sredine 2018. godine, no od tada tog ugovora više nema i ne zna šta se dogodilo s tim ugovorom jer se više ne nalazi u njihovoj kući. Na pitanje svoje punomoćnice na koji način su on i tužiteljica donosili odluke tijekom trajanja njihovog braka kada se radilo o nekim važnim životnim pitanjima kao što je primjerice kupnja kuće, automobila i sl., naveo je da su takve odluke donosili usmenim putem, odnosno kroz razgovor i u četiri oka. Tijekom trajanja braka nije držao nikakvu gotovinu za koju tužiteljica nije znala, nikakvu gotovinu nije držao niti u prostoru njegovog zubotehničkog laboratorija, nešto gotovog novca je u tom prostoru imao kada je 2009. godine doživio prometnu nesreću i kada je zatražio od tužiteljice da ode u zubotehnički laboratorij i uzme dio novca koji mu je trebao, no nakon te prometne nesreće nikakav gotovi novac u prostoru zubno tehničkog laboratorija nije držao. Niti jedan njegov postupak vezano za tvrtku B. nekretnine d.o.o. i raspolaganje njegovim poslovnim udjela koje je imao u ovoj tvrtki nije bio usmjeren na onemogućavanje tužiteljice u ostvarivanju nekih njezinih prava. Poslovna dokumentacija njegovog zubno tehničkog laboratorija, kao i ostala dokumentacija koju su držali u kući, nalazi se sada kod tužiteljice nakon njihovog razvoda braka. Nikada nije zabranio tužiteljici da s njim raspravlja o pitanjima vezanim za tvrtku B. nekretnine d.o.o. niti joj je ikada uskratio mogućnost uvida u dokumentaciju iste tvrtke. Na pitanje tužiteljice iz kojih razloga svoje poslovne udjele koje je imao u tvrtki B. nekretnine d.o.o. nije prodao već je iste bez naknade prenio na K. K. može reći da te svoje poslovne udjele nije prodao jer jednostavno se radilo o tome da se sve moralo realizirati u roku od 24 do 48 sati najduže, s obzirom da su već čekala na dispoziciji sredstva za kredit koje je trebao odobriti poslovna banka D. i K. K., a nakon što bi on izašao iz tvrtke B. nekretnine d.o.o. .Naime, kako je to već naprijed rekao s obzirom na njegovu utvrđenu kreditnu nesposobnost predstavljao je teret za tvrtku i za ostvarenje kreditnih sredstava koje je trebalo uložiti u realizaciju navedenog projekta izgradnje kuće na zemljištu vlasništvo tvrtke B. nekretnina d.o.o. . Na pitanje što bi se dogodilo da u tom razdoblju od 24 do 48 sati svoje poslovne udjele bez naknade nije prenio na Katarinu Kokorić, naveo je da u tom slučaju se ne bi mogao ući u postupak realizacije kredita, o čemu je naprijed govorio, a koji kredit je trebao biti realiziran putem jedne poslovne banke. Na pitanje da li mu je bilo poznato da je u bilanci tvrtke B. nekretnine d.o.o. za 2013. godinu vrijednost zemljišta o kome je riječ bila prikazana u iznosu od 806.000,00 kn, a da je vrijednost tog istog zemljišta u

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

bilanci B. nekretnina d.o.o. za 2016. godinu naznačena u iznos od 1.500.000,00 kn i da li mu je poznato što se u tom međuvremenu od 2013. do 2016. godine dogodilo na tom zemljištu da bi razlika vrijednosti prikazana u bilanci društva za te nekretnine iznosila gotovo 700.000,00  kn, naveo je da mu to nije bilo poznato niti mu je poznato što se u međuvremenu dogodilo na navedenom zemljištu da bi u razdoblju od 2013. do 2016. godine vrijednost nekretnina u bilanci društva bila veća za gotovo 700.000,00 kn. Na daljnje pitanje da li iznos od 200.000,00 kn koji je prema tvrdnji tužiteljice unio ili dao za kupnju tvrtke B. nekretnine d.o.o. i da li iznos od pozajmice od 199.800,00 kn, koju je učinio prema tvrtki B. nekretnine d.o.o. ima namjeru potraživati od ove tvrtke, naveo je da tu namjeru nema, niti će ikada to učiniti.

 

12.              Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra da tužiteljica tijekom trajanja braka nije imala saznanja da je tuženik navedenim Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela i istupu iz društva od 31. listopada 2016. svoje poslovne udjele koje je imao u trgovačkom društvu B. nekretnine d.o.o. bez naknade prenio na K. K. . Naime, da tužiteljica tijekom trajanja braka nije imala saznanja da je tuženik poslovne udjele u trgovačkom društvu B. nekretnine d.o.o. bez naknade prenio na K. K., niti joj je to moglo biti poznato, proizlazi kako iz iskaza svjedoka D. K. i K. K., tako i iz pisanih dokaza te iskaza stranaka. Naime, sud ne prihvaća navode svjedoka D. K. da je po njegovom saznanju tužiteljica znala za prijenos poslovnih udjela navedene tvrtke sa tuženika na njegovu suprugu jer da je u to vrijeme tužiteljica vodila poslovne knjige i računovodstvo za tuženika, a što mu je poznato jer da su u to vrijeme on i njegova supruga bili u prijateljskim odnosima s tužiteljicom i tuženikom. Naime, radi se o paušalnim navodima svjedoka koji nisu ničim potvrđeni, naprotiv, u suprotnosti su sa daljnjim navodima svjedoka, gdje je isti naveo da je u vrijeme prije kupnje tvrtke B. nekretnine d.o.o. samo u par navrata dolazio u kuću tužiteljice, a u razgovoru s tužiteljicom nikada nije bilo govora o prijenosu poslovnih udjela tvrtke B. nekretnine d.o.o. sa tuženika na njegovu suprugu, niti je ikada čuo da bi tužiteljica izrijekom dala suglasnost za prijenos poslovnih udjela tuženika, a niti se u razdoblju od kraja 2016. do kraja 2019. godine tužiteljica njemu ikada obraćala s pitanjem iz kojeg razloga je tuženik izašao iz tvrtke B. nekretnine d.o.o. i prenio svoje poslovne udjele bez naknade njegovoj supruzi, iz čega se osnovano može zaključiti da tužiteljica tijekom braka stranaka za navedeni prijenos poslovnih udjela nije niti imala saznanja.

 

12.1.              Niti iz iskaza svjedokinje K. K. ne proizlazi da je tijekom trajanja braka tužiteljica imala saznanja da je navedenim Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela i istupu iz društva od 31. listopada 2016. tuženik svoje poslovne udjele bez naknade prenio na nju. Naime, ista je navela da joj se tužiteljica nakon što je tuženik istupio iz navedene tvrtke nije obraćala s pitanjem zašto je tuženik istupio iz te tvrtke, niti je to učinila kasnije 2018. ili 2019. godine, a niti je u svezi istupanja tuženika s tužiteljicom osobno razgovarala pa niti o namjeri da isti istupi iz tvrtke. Nadalje, svjedokinja je navela da se s tužiteljicom inače nije družila te s njom nikada nije razgovarala vezano za prijenos poslovnih udjela tuženika u tvrtki B. nekretnine d.o.o., do trenutka kada je započet ovaj postupak tužiteljica joj se nikada nije obraćala u smislu da bi osporavala istupanje tuženika iz navedene tvrtke, s tužiteljicom je razgovarala samo jedne prilike i to kada su kupili navedenu tvrtku i kada su nakon kupnje popili zajedno kavu.

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

12.2.              Tužiteljica je u svom iskazu uvjerljivo i na logičan način objasnila iz kojih razloga nije imala saznanja da je navedenim Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela i istupu iz društva od 31. listopada 2016. tuženik svoje poslovne udjele bez naknade prenio na K. K., niti joj je ta činjenica mogla i/ili morala biti poznata. N., tužiteljica je s tim u vezi navela da je za činjenicu da je tuženik svoje poslovne udjele bez naknade prenio na K. K. saznala tek 2017. godine, na način da je pročitala financijsko izvješće FINA-e za 2016. godinu, iz kojeg je proizlazilo da je 2016. godine došlo do promjene u vlasničkoj strukturi tvrtke i kada je pitala tuženika o čemu se radi isti joj je objasnio da se radi samo o fiktivnom prijenosu udjela i da je do prijenosa došlo zbog nje, jer da navodno zbog nje nije mogao dobiti kredit kod banke, a da će se njemu poslovni udjeli vratiti nakon što D. K. realizira kredit u banci. Tuženika je tada pitala iz kojeg razloga je morao podizati kredit u banci ako je na svom računu već imao znatna novčana sredstva, radilo se o iznosu od preko 500.00,00 kn, na koje pitanje joj je tuženik samo rekao da se ona nema u ovo što petljati, a kako su u to vrijeme između njih upravo zbog toga i počele bračne nesuglasice došla je do zaključka da je sve vezano za prijenos poslovnih udjela tuženika u tvrtki B. nekretnine d.o.o. došlo iz razloga kako bi se prikrila imovina koju su stekli u braku, odnosno kako bi se prikrila bračna stečevina. Nadalje, istaknula je da joj tuženik nije želio dati na uvid knjigovodstveno i financijsko stanje navedene tvrtke, nije joj htio reći gdje se nalaze nekretnine, odnosno kupljeno zemljište ove tvrtke, govoreći samo da je to negdje područje K. – L., no nikada joj nije dozvolio da to zemljište u naravi vidi, odnosno da ode tamo i da zemljište pogleda, govoreći da nije bila u početku za taj projekt pa joj zbog toga ne dozvoljava da te nekretnine vidi. Na predmetnom zemljištu gdje se nalazi sada izgrađeni objekt prvi puta je bila 2019. godine prije nego što je podnijela predmetnu tužbu. Do saznanja gdje se to zemljište nalazi došla tako što je jedne prilike u njihovoj kući 2019. godine pronašla projekciju budućeg izgleda objekta koji je trebao biti građen na tom zemljištu i na temelju te projekcije je došla u navedeno mjesto K. – L., tako da je sama na temelju dokumentacije uspjela na terenu pronaći gdje se nalazi zemljište o kojem je govorila. Tvrdi da prije nego što je došlo do prijenosa poslovnih udjela u tvrtki B. nekretnine d.o.o. tuženik nije iskazao namjeru da će izvršiti prijenos svojim poslovnih udjela na K. K., niti joj je rekao da je izvršio prijenos poslovnih udjela, za tu transakciju je saznala kako je to navela tek 2017. godine.

 

12.3.              Istaknute navode tužiteljice sud prihvaća jer su uvjerljivi, logični i detaljni, a osnovanost istih nije osporena niti iskazom tuženika. Naprotiv, u svom iskazu tuženik je naveo određene činjenice iz kojih se osnovano može zaključiti da tužiteljica nije imala saznanja da je svoje poslovne udjele bez naknade prenio na K. K., niti joj je ta činjenica mogla i/ili morala biti poznata. Naime, u svom iskazu tuženik je neuvjerljivo naveo da je do prijenosa poslovnih udjela došlo nakon što su prilikom ostvarenja i realizacije kredita od strane banaka obavješteni da je kreditno nesposoban te stoga nije želio biti teret za ostvarenje projekta oko izgradnje kuće na moru i stoga je izašao iz ovog društva. Tuženik neuvjerljivo tvrdi da je za namjeru da svoje poslovne udjele u navedenoj tvrtki prenese na K. K. tužiteljica znala, kao i za sam čin zaključenja ugovora o prijenosu poslovnih udjela, jer da je isti dan kada su od strane banke došli do saznanja da je kreditno nesposoban za tu činjenicu je tužiteljica znala, kao i za njegovu namjeru da izvrši prijenos poslovnih udjela iz navedenih razloga, jer se sve to događalo dva dana prije nego što je zaključen ugovor o prijenosu njegovih

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

poslovnih udjela na K. K. . Tuženik ničim nije dokazao svoje navode da su on i tužiteljica kao tadašnji bračni drugovi razgovarali da će svoje poslovne udjele u navedenoj tvrtki prenijeti na K. K., neuvjerljivo navodeći da se sjeća da je taj razgovor vođen u njihovoj kući, da su on i tužiteljica tom prilikom bili sami, a da je tužiteljicu pitao, s obzirom na sve ove okolnosti vezane za nemogućnost ostvarenja kredita od njegove strane, što ona misli da bi trebalo uraditi, da su tada došli do zaključka da je jedino rješenje da svoje poslovne udjele u tvrtki B. nekretnine d.o.o. prenese na K. K.. Istaknuti navodi tuženika su neuvjerljivi, naime, na pitanje da li je tužiteljici ikada uskraćivao podatke o financijskom i drugom stanju tvrtke B. nekretnine d.o.o. naveo je da tužiteljica njemu nije bila poslodavac pa da bi bio dužan njoj podnositi financijska izvješća, istaknuvši da tužiteljica niti u početku kada je ušao u ovaj projekt kupnje tvrtke B. nekretnine d.o.o., ali niti u daljnjem periodu, nije pokazala interes za ovaj projekt i od početka je bila protiv toga te se protivila da on uopće uđe u partnerstvo sa D. K., iz čega se osnovano može zaključiti da je tuženik tužiteljici uskraćivao podatke o financijskom i drugom stanju tvrtke B. nekretnine d.o.o. Ukoliko je tome tako, te ukoliko tužiteljica, kako tuženik tvrdi, od početka nije pokazala interes za projekt kupnje navedene tvrtke, ukazuju se nelogičnim i neživotnim navodi tuženika da je tužiteljicu pitao što ona misli da bi trebalo uraditi i da su došli do zaključka da je jedino rješenje da svoje poslovne udjele prenese na K. K.. Osim toga, tuženik je naveo da ne može tvrditi da je tužiteljica u navedenom razgovoru izrijekom rekla da može ili da ne može izvršiti prijenos svojih poslovnih udjela na K. K. . Nadalje, neuvjerljivi su navodi tuženika kada na pitanje iz kojih razloga svoje poslovne udjele nije prodao već ih je bez naknade prenio na Katarinu Kokorić, neuvjerljivo navodi da poslovne udjele nije prodao jer se sve moralo realizirati u roku od 24 do 48 sati najduže, budući da su na dispoziciji već čekala sredstva za kredit koje je trebala odobriti poslovna banka D. i K. K. nakon što bi on izašao iz tvrtke B. nekretnine d.o.o. Naime, nije jasno, a niti je tuženik o tome dao razumno i prihvatljivo objašnjenje, iz kojih razloga se prijenos navedenih poslovnih udjela bez naknade mogao realizirati u tako kratkom roku, a da to ne bi bilo moguće ako bi se radilo o prijenosu poslovnih udjela uz odgovarajuću novčanu naknadom, odnosno ako bi se radilo o prodaji njegovih poslovnih udjela. S obzirom na sve navedeno, uzimajući u obzir da su u to vrijeme, kako tvrdi tužiteljica, a što tuženik nije osporio, već počele bračne nesuglasice stranaka, osnovanim se ukazuje sumnja tužiteljice da je sve vezano za prijenos poslovnih udjela tuženika u tvrtki B. nekretnine d.o.o. bez naknade učinjeno kako bi se prikrila imovina ili dio imovine koju su ona i tuženik stekli u braku, odnosno kako bi se prikrilo stvarno stanje njihove bračne stečevine. Na ovo ukazuje ne samo neuvjerljivost navoda tuženika da navedene poslovne udjele nije prodao već ih je bez naknade morao prenijeti na K. K. jer da se sve moralo realizirati u roku od 24 do 48 sati, budući da su, kako tvrdi, na dispoziciji već čekala sredstva za kredit koje je trebala odobriti poslovna banka, već i činjenice što iz izvatka Z. banke d.d. o promjenama u stanju na transakcijskom računu tuženika od 5. veljače 2018. (list 50) proizlazi da je na dan 5. veljače 2018. tuženik imao deponirani novčani iznos od čak 554.360,86 kn, a prema podacima iz preslike izvatka br. 6 Z. banke d.d. od 20. lipnja 2018. (list 51) na osobnom računu tuženik je na dan 20. lipnja 2018. raspolagao novčanim iznosom od 135.057,77 kn, koje iznose s obzirom na njihovu visinu tuženik objektivno nije mogao steći u kratkom razdoblju od kada je izvršio prijenos poslovnih udjela 31. listopada 2016., dakle u razdoblju od svega nešto više od godinu i pol dana, što znači

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

da je i u vrijeme prijenosa navedenih poslovnih udjela tuženik imao na  raspolaganju veću svotu novčanih iznosa, što je i sam tuženik u svom iskazu potvrdio, navodeći naveo da je u vrijeme prijenosa poslovnih djela na računu raspolagao znatnim novčanim iznosima. Navedena utvrđenja ukazuju i na neuvjerljivost navoda tuženika da je iz tvrtke B. nekretnine d.o.o. morao izaći 2016. godine jer da zbog njega i činjenice što se nalazio na tzv. crvenoj listi banaka navedena tvrtka nije mogla realizirati kredit radi daljnjeg ulaganja u projekt izgradnje kuće za odmor radi izdavanje u turističke svrhe, a što da je bio jedini razlog njegovog izlaska iz tvrtke i prijenosa njegovih poslovnih udjela na K. K. bez naknade.

 

13.              Nadalje, utvrđeno je da je tuženik, što isti ne osporava, a što su potvrdili i saslušani svjedoci, tijekom trajanja braka pozajmio određeni novčani iznos  trgovačkom društvu B. nekretnine d.o.o., što je potvrđeno provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, kojim je utvrđeno da je tuženik društvu B. nekretnine d.o.o. 2013. godine pozajmio svotu od 140.000,00 kn, koja je povećana na 199.800,00 kn, koliko je ta svota iznosila i na dan 31. prosinca 2016. Za navedenu pozajmicu vještak je utvrdio da nema nikakve veze sa tuženikovim ulaganjem u imovinu društva i njegovim izlaskom iz upravljačke i vlasničke strukture društva. S obzirom da je tužiteljica za navedenu novčanu pozajmicu saznala tek izvršenim uvidom u vještački nalaz iz ovog predmeta te da za navedenu pozajmicu ranije nije znala, što tuženik nije osporio, potvrdivši ujedno da je navedenoj tvrtki za vrijeme trajanja braka dao navedenu novčanu pozajmicu, za koju je izrijekom naveo da nema namjeru potraživati nazad, niti će ikada taj novčani iznos potraživati, a što ukazuje da se radi o novčanom iznosu koji je tuženik  faktički darovao navedenoj tvrtki, te cijeneći da tuženik ne tvrdi da se radi o navedenom iznosu kao njegovoj posebnoj imovini, nesporno je utvrđeno da navedeni novčani iznos stoga predstavlja bračnu stečevinu stranaka, kojom stečevinom je tuženik raspolagao bez znanja i bez suglasnosti tužiteljice.

 

14.              Na okolnost vrijednosti poslovnih udjela tuženika u trgovačkom društvu B. nekretnine d.o.o. na dan zaključenja navedenog Ugovora o prijenosu poslovnih udjela i istupu iz društva 31. listopada 2016. provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku I. B., koji je u vještačkom nalazu i mišljenju od 21. kolovoza 2020. naveo je da je analizirao originalnu izvornu dokumentaciju, koja je služila za knjigovodstvene svrhe i za prijavu poreza na dobitak, a o tome prikupio odgovarajuće preslike dokumenata i ispise analitičkih kartica, kao i bruto bilanci te godišnji financijski izvještaji (GFI) i Prijave poreza na dobitak za godine 2008. – 2016. i zatražio uvid u knjigu poslovnih udjela, pod odgovarajućim brojevima. Društvo B. d.o.o. osnovano je temeljem Društvenog ugovora o osnivanju od 21. prosinca 2007., početne adrese u P.,  društvo je preselilo na adresu S., te su promijenjen vlasnici i članovi uprave, pa su novi vlasnici temeljem ugovora o prijenosu poslovnih udjela od šest stranih državljana za svotu od 55.000 eura postali I. D. i K. K., u jednakim omjerima. Pretpostavlja se da je svaki novi vlasnik prilikom kupoprodaje temeljnih uloga društva platio po polovinu tržišne vrijednosti društva, odnosno po 27.500 eura svaki. Ovom transakcijom  potvrđena je stvarna fer i tržna vrijednost društva B. d.o.o. u svoti od 55.000,00 eura. Dana 31. listopada 2016. iz društva istupa tuženik temeljem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela i istupu iz društva te svoja tri poslovna udjela prenosi bez naknade na

 

Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

stjecatelja K. K., koja na taj način postaje vlasnik svih šest poslovnih udjela i jedini član uprave. Vještak je posebno procjenjivao svaku grupu imovine i obveza, kako bi utvrdio ukupnu vrijednost kapitala, odnosno vrijednost pojedinog uloga društva na dan 31. prosinca 2016. U nastavku nalaza vještak je detaljno i opširno obrazložio što međunarodna teorija i praksa procjenjivanja određuje koje temeljne metode i uvjeti se uzimaju u obzir kako bi se obavila vjerodostojna procjena trgovačkog društva, no kako taj dio nalaza sud u nedostatku stručnog znanja nije u mogućnosti ocjenjivati, u nastavku obrazloženja taj dio nalaza neće se niti iznositi. Bitno je istaknuti da je vještak analizu i izračun rezultata obavio temeljem službenih podataka iz bruto bilanci društva i godišnjih financijskih izvještaja za 2013. - 2016. godinu, uz pretpostavku da se podaci iz bilanci, za svrhu ove analize, nisu bitnije mijenjali u periodu od 31. listopada do 31. prosinca 2016. godine. Vještak je istaknuo da se materijalna i nematerijalna imovine društva B. d.o.o. može razvrstati na veće cjeline, kako je to prikazano u tablici 1, a koja sadrži grupe imovine i grupe obveza, dok se pod stavkom imovina i ostale obveze nalaze sitnije stavke koje nisu važne za pojedinačno razmatranje. Grupe imovine su nekretnine u pripremi, novac, depoziti, potraživanja od kupaca i države, temeljni kapital i dobitak tekuće i ranijih godina, a grupe obveza su obveze za pozajmice, dobavljači, obveze s osnove tekuće nabave, dugoročni kredit Erste i gubici ako ih ima, sve na dan 31. prosinca 2016. Temeljem analize specifičnosti poslovnog statusa društva B. d.o.o., kao prikladnu metodu procjene vrijednosti poslovnih udjela društva, vještak se koristio statičkom metodom procjene i to procjene vrijednosti na temelju knjigovodstvene vrijednosti društva na dan 31. prosinca 2016., a kao rezultat razlike između računovodstvene vrijednosti ukupne imovine i računovodstvene vrijednosti obveza, odnosno stvarno stanje kapitala. Knjigovodstvena vrijednost je utvrđena na temelju podataka iz financijskih izvještaja, računovodstvenih analitika te drugi relevantnih isprava i dokumentacije društva za 2016. godinu, odnosno za razdoblje koje završava 31. prosinca 2016. Kod procjene vrijednosti stavki aktive procjenitelj treba obratiti pažnju na zemljišta i nedovršene građevinske objekte koji su najčešće podcijenjeni, gdje tvrtke u svojim knjigama imaju upisana samo zemljišta, ili samo troškove ulaganja u građevinski dio, budući da se ulaganja najčešće knjiže metodom nastanka troška u svakoj godini nastanka. Zakonom o procjeni nekretnina propisana je metodologija za izradu fer vrijednosti imovine. U skladu s tim Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina (NN-78/15) postoje osnovne tri metode: troškovna metoda koja podrazumijeva izračun troškova izgradnje nekretnine, usporedna metoda, kao metoda uspoređivanja prodajnih vrijednosti na stvarnom tržištu, i prihodovna metoda, dobitna ili metoda vrednovanja prinosa, to je metoda očekivanja budućeg dobitka. Vještak je pristupio određivanju vrijednosti nekretnine kombinirajući dostupne metode. Društvo B. d.o.o. posjeduje zemljište u općini K. i na njemu sagrađenu nedovršenu nekretninu. Ova nekretnina je specifična po tome što ima vrlo dobru turističku perspektivu pa je specifične gradnje, namijenjena prije svega za buduće stvaranje prihoda. Dakle, ovoj nekretnini je prva i jedina svrha stvaranje prihoda, no budući da nekretnina nije dovršena i stavljena u upotrebu, ne može se koristiti prihodovna metoda procjene te se mora koristiti kao osnovnu metodu, troškovnu metodu. Za procjenu vrijednosti zemljišta, koristimo, sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina – poredbenu metodu procjene. U skladu s Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/15) i Pravilnikom o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15), ova procjena je izrađena troškovnom kao osnovom i usporednom kao potpornom metodom. Procjena je izražena u hrvatskoj valuti u

                                                                              Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

kunama. Primijenjeni tečaj je 7,53 kn/euro. Pri određivanju fer vrijednosti, u istraživanju cijena vještak je koristio kao definirano glavno tržište područje K.-L. . Pri tome je koristio portal e-nekretnine, izvor podataka je Porezna uprava, evidencija o kupoprodaji zemljišta porezne uprave. Procijenjena tržišna vrijednost nekretnina uvjetovana je trenutnim stanjem tržišta nekretnina i podložna je promjenama. Navedena vrijednost procijenjena je na promatrani rok u trajanju šest mjeseci do jedne godine i to ukoliko ne dođe do značajnijih promjena na tržištu nekretnina uvjetovanih drugim parametrima, kao što su ekonomski, politički i drugi, trenutno neprocjenjivi elementi. Nakon svestranog razmatranja predmeta vještačenja, pregleda nekretnine na licu mjesta, vještak daje slijedeću procjenu vrijednosti nekretnine. Zemljište je ravna ploha, bez neravnina, u prostoru istih površina, pogodno za sve vrste građevinskih radova, nalazi se u građevinskoj zoni, ima vlastiti izlaz na javnu prometnicu, površine 809 m2, izrađenost površine ispod 60 %, sa tri objekta izrađena u sustavu visoki roh bau, trenutno neodržavano, bez skrivenih mana. Procjena vrijednosti zemljišta se u skladu s Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina izvodi primjenom poredbene metode te ukupna vrijednost zemljišta s priključcima iznosi 423.144,92 kn. Procjena vrijednosti nekretnine troškovnom metodom – Jedinična cijena izgradnje ekvivalentnog objekta prema podatku o etalonskoj cijeni građenja i pokazateljima troškova građenja (Tablica je izrađena na temelju podataka iz knjige "Baukosten 2013" (Troškovi gradnje 2013). U nedostatku potrebite jedinične cijene su preuzete iz investicije po "čišćenju" od troška koji nije direktan i ne utječe na jediničnu cijenu izgradnje. Sve provedeno je sa osnova na specifičnost te vijek održivog trajanja "osnove građevine". Izračun se vrši prema uobičajenim metodama proračuna za potrebe utvrđivanja vrijednosti. Pri izračunu se koriste podaci izdani od službenih institucija koje se bave prikupljanjem podataka i cijena u graditeljstvu, te prema vlastitim iskustvima i trenutačnim kretanjima vrijednosti nekretnina za predmetnu lokaciju i ekvivalentni objekt. Pri proračunu prometne vrijednosti korišten je Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina. Vrijednost predmetne nekretnine odrediti će se kao zbroj procijenjenih vrijednosti građevinskog zemljišta i komunalnog doprinosa, vodnog doprinosa i priključaka građevine. Nova građevinska vrijednost građevine objekta izračunava se kao produkt neto površine objekta (pk) i jedinične cijene građenja za 1,00 m2 ekvivalentnog objekta, umanjena zbog starosti i fizičke istrošenosti objekta (N). Jedinična cijena objekta dobivena je prema podacima većih građevinskih poduzeća u RH, prema podacima iz biltena Standardna kalkulacija radova u visokogradnji IGH za tipske objekte u RH na prosječnoj lokaciji i prema tržišnim cijenama ekvivalentnih objekata na predmetnoj lokaciji. U jediničnoj cijeni obuhvaćena je projektna dokumentacija, građevinski, završni i instalaterski radovi, priključci na instalacije, te uređenje okoliša. Zgrada je gradskog karaktera, na uređenom zemljištu blokovske dispozicije, a referentni opis iz biltena Standardne kalkulacije u visokogradnji, bruto razvijene površine od 279,68 m2, a neto korisne površine 169,57 m2. Vještak se ograđuje od apsolutne točnosti iskaza površina objekta, kako bruto tako i neto razvijenih površina, iz razloga što nije dostavljen precizan projektantski izračun površina, pa su navedene površine izračunate temeljem dokumentacije u spisu i mjerenja vanjskog oplošja zgrada na terenu. Odstupanja su moguća u odnosu na idealnu situaciju prema arhitektonskom projektu. Pokazatelj troškova građenja prema "Baukosten 2018" (troškovi građenja za 2017. godinu) se odnose na bruto razvijenu površinu, a za Hrvatsku se kreću u svoti od 5.800,00 kn/m2, bez PDV-a, za gotovi građevinski objekt (odnosi se na

 

 

                                                                               Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

 

sustav – ključ u ruke). Građevina je priključena na vodu, ali nije na odvodnju, nema plin pa se stavka pod rednim brojem 9 računa samo djelomično, dakle umjesto 3,5 % u strukturi troškova uzima se 2,50 %, a struja se uzima svih 7,50 %. Ukupna izvedenost objekta, sustavom visoki roh-bau je 76,30 iz grupe 3, na koju se dodaje 2,50 i 7,50 iz grupe 4, pa je ukupna dovršenost građevinskog objekta 86,30 %. Budući da je izgrađenost 86,30 %, upravo je i toliko učešće u cijeni, odnosno troškovima. Trošak građenja ovog tipa zgrade u visokom roh-bau sustavu je 5.005,40 kuna po m2, bruto površine. Građevina ima 279,68 m2 bruto razvijene površine, odnosno vrijednost od 1.399.910,27 kn. Vrijednost nekretnine troškovnom metodom je 1.823,000 kn. Opći vrijednosni odnosi na tržištu nekretnina uzimaju se u obzir primjenom koeficijenata za prilagodbu kojih vrstu i količinu određuju temeljem iskustva i dostupnih podataka sa tržišta. To nisu jedini mogući koeficijenti, no oni predstavljaju, prema iskustvu vještaka, najvažnije kriterije koje je moguće uočiti i pratiti. Slijedom karakteristika predmetnog prostora, kao i položaja i veličine vještak nije korigirao ulazne podatke budući da zemljište i priključci, kao i sama građevina, nisu pod utjecajem gore navedenih koeficijenata. Sveukupna tržišna vrijednost nekretnine (troškovna metoda) na dan vrednovanja 30. srpnja 2020., uz tečaj 7,53 kn/euro iznosi 242.100,00 eura, što iznosi 1.823.000,00 kn. Pozicije bruto bilance uzimaju se iz podataka navedenih u tablici 1, na samom početku ovog nalaza i mišljenja, a u kontni plan dodaju se dva nova konta u postojeći kontni plan, pri čemu dodaju i nove pozicije vrijednosti procjene nekretnine, koje je nakon knjiženja potrebno unijeti u bruto bilancu i na taj način napraviti korektivne ispravke kapitala. Nakon ovakvog knjiženja dolazi do promjena na pozicijama bilance i to na klasi "0" i na klasi "9" u tablici bilance za 2016. godinu. U zaključnom mišljenju vještak je naveo da je početni ulog tuženika u posao kupoprodaje društva iznosio 207.624,24 kn, a završna vrijednost uloga (kao likvidacijska fer vrijednost) iznosi 220.278,99 kn. Ulaganjem u ovaj posao, kupovine i prodaje uloga, u društvo B. d.o.o. S., tuženik je ostvario pozitivnu vrijednost od 14.685,25 kn, no fer vrijednost kapitala društva, nakon korekcije, utvrđena kao likvidacijska vrijednost na 31. prosinca 2016., prema mišljenju vještaka iznosi 440.557,95 kn, što znači da su tri udjela tuženika (50 %) na dan 31. prosinca 2016. imala fer vrijednost od 220.278,97 kn.

 

15.              Sud u cijelosti prihvaća vještački nalaz i mišljenje vještaka te po vještaku utvrđenu fer vrijednost poslovnih udjela tuženika na dan zaključenja navedenog Ugovora o prijenosu poslovnih udjela i istupu iz društva od 31. listopada 2016., jer je vještački nalaz dan u skladu sa pravilima struke i vještine, dovoljno je stručno i argumentirano obrazložen i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogao ispitati. Potrebno je istaknuti da je bez relevantnog značaja činjenica što je vještak prilikom utvrđenja tržišne vrijednosti nekretnine vlasništvo društvo B. nekretnine d.o.o., označena kao kč.br. 3297/4 – oranica sa 809 m2, upisana u zk. ul. br. 2176 k.o. K., na kojoj se, što između stranaka nije sporno, sada nalazi građevinski objekt (prikazan na fotografijama na listovima 58-59 te 216-219 spisa), uzeo u obzir stanje nekretnina i izgrađenost objekta na dan vrednovanja 30. srpnja 2020., utvrdivši da tržišna vrijednost na taj dan iznosi 242.100,00 eura, što uz tečaj 7,53 kn/euro iznosi 1.823.000,00 kn. Ovo stoga što utvrđena tržišna vrijednost predmetne nekretnine na dan vrednovanja nije bila od odlučujućeg značaja za utvrđenje fer vrijednosti poslovnih udjela tuženika na dan istupa tuženika iz društva 31. listopada 2016., s

                                                                                Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

 

obzirom da je vrijednost navedene nekretnine, prema podacima sadržanim u bilanci društva B. nekretnina d.o.o. za razdoblje od 2013. do 2016. godine (list 165, 170 i 173 spisa) te financijskim izvještajima društva - bilanca poduzetnika za 2013. i 2016. godinu (list 14-15 te 23-24), bila unesena u aktivu društva pod pozicijom "Materijalna dugotrajna imovina", i to za 2013. godinu u iznosu od 806.782,00 kn, za 2014. godinu u iznosu od 1.502.028,00 kn, za 2015. godinu u iznosu od 1.135.804 kn. U vještačkom nalazu vještak je naveo da su pozicije bruto bilance uzete iz podataka navedenih u tablici 1, sadržane na početku nalaza i mišljenja, s tim da je u postojeći kontni plan potrebno dodati dva nova konta i nove pozicije vrijednosti procjene nekretnine, koje je nakon knjiženja potrebno unijeti u bruto bilancu i na taj način napraviti korektivne ispravke kapitala. U zaključnom mišljenju vještak je naveo da je početni ulog tuženika u posao kupoprodaje društva iznosio 207.624,24 kn, a da završna vrijednost uloga iznosi 220.278,99 kn, iz čega proizlazi da je ulaganjem u posao kupovine i prodaje uloga u društvo B. nekretnine d.o.o. tuženik ostvario pozitivnu vrijednost od 14.685,25 kn, no i nakon unošenja utvrđene vrijednost navedene nekretnine u bruto bilancu društva i nakon izvršene korekcije kapitala društva, vještak je utvrdio da fer vrijednost kapitala društva na 31. prosinca 2016. iznosi 440.557,95 kn, što znači da su tri poslovna udjela tuženika na dan 31. prosinca 2016. u odnosu na početni ulog imala nešto veću fer vrijednost te njihova vrijednost iznosila ukupno 220.278,97 kn, što je i tužiteljica prihvatila preinačenjem tužbe i specifikacijom tužbenog zahtjeva u podnesku od 26. siječnja 2021.

 

16.              S obzirom na utvrđenje da tužiteljica tijekom trajanja braka nije imala saznanja da je tuženik navedenim Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela i istupu iz društva od 31. listopada 2016. svoje poslovne udjele koje je imao u trgovačkom društvu B. nekretnine d.o.o. bez naknade prenio na K. K., niti je imala saznanja da je za vrijeme trajanja braka stranaka tuženik faktički društvu B. nekretnine d.o.o. darovao novčani iznos od 199.800,00 kn, a radi se o novčanom iznosu za koji tuženik ne tvrdi da predstavlja njegovu posebnu imovinu, utvrđeno je da vrijednost navedenih poslovnih udjela tuženika i navedena novčana pozajmica predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. S obzirom da su prijenos navedenih poslovnih udjela bez naknade i novčana pozajmica učinjeni bez znanja i suglasnosti tužiteljice, a radi se o takvom raspolaganju zajedničkom imovinom koje premašuje okvir redovnog upravljanja u smislu odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravim (NN-91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP), prema kojoj odredbi je za poduzimanje takvih poslova potrebna suglasnost svih suvlasnika, utvrđeno je da je navedenim raspolaganjem tuženika tužiteljici pričinjena šteta, slijedom čega tužiteljici po tom osnovu, a sukladno odredbi čl. 36. st. 3. OZ, prema kojoj su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili, pripada pravo na ½ dijela vrijednosti navedenih poslovnih udjela tuženika u trgovačkom društvu B. nekretnine d.o.o. te ½ dijela vrijednosti navedene novčane pozajmice. Cijeneći da su na dan prijenosa 31. listopada 2016. navedeni poslovni udjeli, kako je to vještačenjem utvrđeno, imali fer vrijednost od 220.278,97 kn (što preračunavanjem decimalnih brojeva na veći broj da je iznos od 220.279,00 kn, od kojeg iznosa u tužbenom zahtjevu tužiteljica potražuje ½ dijela, tj. 110.139,50 kn ), tužiteljici po tom osnovu pripada na ime naknade štete ½ dijela navedene vrijednosti, odnosno dosuđeni iznos od 110.139,50 kn, a budući da vrijednost učinjenog novčanog darovanja iznosi

 

                                                                                 Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

199.800,00 kn, tužiteljici po tom osnovu pripada na ime naknade štete ½ dijela od tog iznosa, tj. dosuđeni iznos od 99.900,00 kn, odnosno sveukupno iznos od 210.039,50 kn, koliko tužiteljica po tim osnovama i potražuje preinačenom tužbom. Slijedom navedenog, sud je temeljem citiranih odredbi OZ i ZVDSP te čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), do navedenog iznosa usvojio tužbeni zahtjev te presudio kao u toč. I izreke. Na dosuđeni iznos tuženik je dužan tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate, tekuće od dana podnošenja tužbe, tj. od 28. listopada 2019. do isplate, po stopi čija visina je određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO. Na navedeni iznosi zakonska zatezna kamata počela je teći danom pokretanja predmetnog postupka, odnosno 28. listopada 2019. kada je tužba predana sudu, od kojeg dana se sukladno odredbi čl. 183. st. 2. ZOO ima smatrati da je tuženik došao u zakašnjenje s plaćanjem navedenog iznosa.

 

17.              Sud je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 103.563,30 kn, sa pripadajućom zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate. Naime, navedeni iznos tužiteljica potražuje jer da se u bilanci društva B. nekretnine d.o.o. na dan 31. prosinca 2016. na poziciji 2144 Pozajmice građani RR vodi iznos od 517.816,47 kn, za koji iznos tužiteljica tvrdi da se radi o fiktivnom zaduženju te da društvo po tom kontu nema obvezu, a kako navedeni iznos nakon oporezivanja porezom na dobit iznosi 414.253,17 kn, vrijednost poslovnih udjela tuženika ima se uvećati za ½ dijela navedenog iznosa, od kojeg iznos joj s naslova bračne stečevine pripada ½ dijela, tj. iznos od 103.563,30 kn. Istaknute navode da se radi o  novčanom iznosu kojim je društvo samo fiktivnom zaduženo i da društvo po tom kontu nema obvezu, tužiteljica ničim nije dokazala, a niti to proizlazi iz provedenih dokaza. Naime, u iskazu danom na raspravi vještak je vezano za navedeni novčani iznos od 517.816,47 kn, u konto bilanci 2144 knjižen kao Pozajmice građani RR, naveo da se ne može očitovati na što se konkretno navedeni iznos odnosi. Pretpostavlja da se radi o starim pozajmicama koje su imali bivši vlasnici društva, što ne može sa sigurnošću tvrditi jer mu knjigovođa u knjigovodstvenom servisu koje vodi knjigovodstvo za društvo na pitanje na što se konkretno odnosi navedena pozajmica nije dao nikakav odgovor, no svakako se ne radi o pozajmicama tuženika, a niti D. i K. K., jer se njihove pozajmice učinjene društvu vode pod posebnim konto bilancama. Na okolnost da li se radi o fiktivnom zaduženju te da po tom kontu društvo B. nekretnine d.o.o. nema obvezu, kao i na okolnost da navedeni novčani iznos nakon oporezivanja porezom na dobit iznosi 414.253,17 kn te da je za ½ dijela tog iznosa vrijednost poslovnih udjela tuženika trebala biti uvećana, tužiteljica je imala mogućnost predložiti dopunsko vještačenje ili novo vještačenje po drugom vještaku, što tužiteljica nije učinila. Polazeći da je sukladno odredbi čl.  219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 79/19, dalje ZPP) teret dokaza u ovom postupku na strani tužiteljice, a da iz dokaza koje je tužiteljica tijekom postupka predložila nije utvrđeno osnovanost istaknutih navoda, sud je, uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221 a. ZPP, odbio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 103.563,30 kn, sa pripadajućom zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, te presudio kao u st. II izreke.

 

 

                                                                                 Poslovni broj: 18 Pn-79/2019-46

 

18.              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, odnosno o troškovima postupka odlučeno je razmjerno uspjehu stranaka u parnici. Tužiteljica je u postupku imala troškove u ukupnom iznosu od 14.486,15 kn, i to 3.350,00 kn za sudsku pristojbu na tužbu (Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, NN-53/19, dalje Uredba), 7.650,15 kn za troškove knjigovodstveno-financijskog vještačenja te 3.486,00 kn za sudsku pristojbu na presudu (Tbr. 2. st. 1. Uredbe). S obzirom da je u postupku tužiteljica uspjela sa oko 67 % od tužbenog zahtjeva, razmjerno tom uspjehu tužiteljici su dosuđeni troškovi sudskih pristojbi u iznosu od 4.580,00 kn, dok su troškovi knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužiteljici dosuđeni u cijelosti, budući da bi navedene troškove tužiteljica imala neovisno o uspjehu u parnici, s obzirom se tuženik protivio i pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva.

 

19.              Tuženik je u postupku imao troškove u ukupnom iznosu od 37.925,00 kn, i to 5.000,00 kn na ime nagrade punomoćnice za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u daljnjem tekstu Tarife), 20.000,00 kn za zastupanje tuženika na ročištima od 9. siječnja 2020. te 28. siječnja, 5. ožujka i 7. travnja 2021. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 1.250,00 kn za pristup na ročište od 1. listopada 2020., koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), 10.000,00 kn za sastav obrazloženih podnesaka od 8. siječnja i 21. rujna 2020. siječnja (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te 1.675,00 kn za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu (Tbr. 1. st. 2. Uredbe). Sud tuženiku nije priznao zatraženi trošak za sastav podneska od 2. studenog 2020. u iznosu od 5.000,00 kn, u kojem je tuženik naveo da ostaje kod svih navod iz podneska od 21. rujna 2020. te se samo ukratko očitovao na pisano očitovanje vještaka, što je tuženik mogao činiti i na ročištu. Nadalje, sud tuženiku nije priznao zatraženi trošak u iznosu od 2.500,00 kn za pristup punomoćnice na ročište za objavu presude jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice.   Budući da je tuženik u parnici uspio sa 33 % od tužbenog zahtjeva, razmjerno tom uspjehu tuženiku su dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 12.102,75 kn.

 

20.              Sud je izvršio prijeboj dosuđenih troškova stranaka te tužiteljicu u toč. III izreke obvezao da tuženiku naknadi utvrđenu razliku troškova u iznosu od 285,10 kn.

 

U Slatini, 19. svibnja 2021.

 

                                                                                                S u d a c :

 

                                                                                                                                       Josip Bočkai

                                                                                                                                  

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.