Broj: Revr 362/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice N. Č. iz Z., koju zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Z., protiv I tuženika V.-V. d.d., Z., II tuženika R.-V. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik T. P., odvjetnik u Z., III tuženika U. G. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u S. i IV tuženika P. F. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik T. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1933/12-2 od 5. studenoga 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7438/10-164 od 4. lipnja 2012., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-7438/10-172 od 20. kolovoza 2012., u sjednici održanoj 26. travnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se naloži tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici bruto iznos 834.742,24 kn s pripadajućim zateznim kamatama te trošak parničnog postupka s pripadajućim kamatama kako je pobliže navedeno u točki I. izreke presude. Istom presudom naloženo je tužiteljici naknaditi parnični trošak II, III i IV tuženiku.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da se ukinu obje nižestupanjske presude i da se predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnji revidenta, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o sadržaju nagodbe koji nisu u suprotnosti sa citiranom ispravom.

Budući da pobijana presuda nije nerazumljiva niti ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, koju tužiteljica opisno ističe u reviziji, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Tužiteljica u reviziji ustraje kod tvrdnje da su nižestupanjski sudovi pogrešno protumačili tekst izvansudske nagodbe od 22. prosinca 1999.

Naime, predmetnom tužbom tužiteljica potražuje isplatu razlike između naknade isplaćene predniku tužiteljice, sada pok. D. Č., i osobnog dohotka koji bi isti primao da je vraćen na rad kod prednika tuženika temeljem pravomoćne i izvršne odluke Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu poslovni broj S-XXI-4049/89 od 18. rujna 1990.

U konkretnom slučaju utvrđeno je da se Nagodbom od 22. prosinca 1999. jedan od solidarnih dužnika prema odluci Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu od 18. rujna 1990. obvezao sada pok. D. Č. isplatiti naknadu umjesto plaće u skladu s ranije citiranom odlukom Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu, a u istoj Nagodbi sada pok. D. Č. se očitovao da nakon isplate te naknade nema više nikakvih potraživanja iz radnog odnosa kod prednika dužnika.

Slijedom navedenog nižestupanjski sudovi ocijenili su da je Nagodba sklopljena sukladno odredbi čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) te zaključili da se navedenom Nagodbom prednik tužiteljice odrekao i predmetnog potraživanja razlike plaće, obzirom da potraživanje plaće odnosno osobnog dohotka predstavlja pravo iz radnog odnosa. Stoga su sudovi u postupku odbili tužbeni zahtjev.

Prema odredbi čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, pomoću uzajamnih popuštanja prekidaju spor odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze.

Suprotno tvrdnji revidenta pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili karakter i sadržaj sklopljene izvansudske nagodbe.

I prema ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak sudova u postupku da se predmetnom nagodbom prednik tužiteljice odrekao i predmetnog potraživanja razlike plaće, s obzirom da potraživanje plaće, odnosno osobnog dohotka predstavlja pravo iz radnog odnosa.

Suprotno tvrdnjama revizije sklopljena nagodba između parničnih stranaka je jasna i predstavlja uzajamno popuštanje ugovornih strana, te nema nedostataka na koje ukazuje revizija. Navodi revidentice kojim ista daje svoju ocjenu volje ugovornih stranaka prilikom sklapanja predmetne Nagodbe su prigovori pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje u smislu odredbe čl. 385. ZPP ovaj sud ne može uzeti u razmatranje.

Radi navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao i u izreci.

Zagreb, 26. travnja 2017.