1                               Poslovni broj: Pr-73/2019-10

                                                                                                  

     REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU                                                                                                    

  Andrije Hebranga 9, Metković                                                       

 

Poslovni broj: Pr-73/2019-10

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Rajki Ćubela, u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz S., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnici B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici u P., protiv tuženika N. t. F. d.o.o. P, OIB: …, koje zastupa punomoćnik Z. M,, odvjetnik u M,, radi mobinga, nakon zaključene glavne rasprave dana 8. travnja 2021., u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom i punomoćnika tuženika, dana 19. svibnja 2021.,             

                                                       

p r e s u d i o   j e

 

 

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1.              Utvrđuje se da je tuženik uznemiravao tužitelja u njegovom radu, i to dostavom tužitelju nevažećeg opisa poslova za radno mjesto Administrativni referent razvoja te donošenjem Odluke o imenovanju Komisije broj: … od 3. srpnja 2018. godine, čime je povrijedio njegovo dostojanstvo i prava iz radnog odnosa.

 

2.              Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje,po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,NN 78/15), koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za  referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 % poena, teku od presuđenja do isplate, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

II              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od … kuna u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              U tužbi se navodi da je tužitelj sa tuženikom sklopio, dana 28. ožujka 2018. godine, ugovor o radu na neodređeno vrijeme, radi obavljanja poslova administrativnog referenta razvoja, koji ugovor o radu je tužitelj prihvatio i uredno ovjerio svojim potpisom. Uz taj ugovor o radu tužitelju je dostavljen i, a to baš za radno mjesto administrativnog referenta razvoja, popis poslova koje to radno mjesto obuhvaća. Po primitku toga popisa tužitelj je, provjerom u aktualni, dakle važeći Pravilnik o opisu i popisu radnih mjesta kod tuženika kao poslodavca, utvrdio da je uz taj popis poslova i radnih zadaća dostavljen njemu uz ugovor o radu, dopisan još cijeli niz poslova, a što po njemu predstavlja namjerno i svjesno kršenje odredaba općeg akta od strane tuženika. Naime, iz važećeg opisa i popisa radnih mjesta proizlazi da administrativni referent razvoja:

-pribavlja i obrađuje informacije o stanju na tržištu o upotrebi metoda, procedura i tehnologija, te tehničko-tehnološke i informatičke osposobljenosti, organizacionih i procesno-proceduralnih dostignuća drugih,a primjenjivih u društvu,

-pomaže Voditelju službe razvoja u operativnom uvođenju i provođenju utvrđenih metoda, procedura i tehnologija sa svrhom povećanja ekonomskih efekata društva,

-izvješćuje Voditelja odjela razvoja o konkretnim učincima i eventualnim nedostacima uvedenih metoda,procedura i tehnologija te

-obavlja uredske poslove.

Međutim, iz opisa kojeg je tuženik dostavio tužitelju, proizlazi da je između poslova izvještavanja Voditelja odjela razvoja o konkretnim učincima i eventualnim nedostacima uvedenih metoda, procedura i tehnologija te obavljanja uredskih poslova, naveden cijeli jedan niz poslova koji, po važećem aktu poslodavca, ne ulaze u opis poslova radnoga mjesta tužitelja, a to su dakle svi poslovi koji se navode nakon riječi „izvješćuje voditelja odjela razvoja o konkretnim učincima i eventualnim nedostacima uvedenih metoda,procedura i tehnologija“, osim poslova „obavljanja uredskih poslova“, te se isti ne odnose na radno mjesto tužitelja. Očito je da je tuženik, a u namjeri da isprovocira tužitelja i nametne mu poslove koji nisu obuhvaćeni općim aktom za radno mjesto administrativni referent razvoja, jednostavno dopisao niz poslova koji u to radno mjesto ne ulaze i nisu općim aktom obuhvaćeni. Ujedno je tuženik, dana 3. srpnja 2018. godine, donio i Odluku o imenovanju Komisije broj: …, kojom odlukom je pod točkom I imenovana komisija koja bi, a kako to proizlazi iz točke II te odluke, trebala obučiti tužitelja sa nizom poslova i aktima te „pozitivnim propisima iz područja radnih odnosa, zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite okoliša“ te drugih poslova koji se odnose na davanje naloga određenog sadržaja, iako je tuženik itekako upoznat sa činjenicom da je tužitelj upravo odradio mandat člana uprave Društva te da gotovo sve poslove za koje bi ga trebala obučiti navedena Komisija izvanredno dobro poznaje, suviše, da je upravo tužitelj, kao bivši član uprave Društva, radio na kreiranju tih poslova i sustavu obučavanja novoprimljenih radnika. Stoga je i ova odluka tuženika kao jedini cilj imala isprovocirati tužitelja te u konačnosti, natjerati ga da napusti posao kod tuženika. Kako naprijed navedene radnje tuženika predstavljaju očiti mobing spram tužitelja i stvaranje pritiska na njega, a sve u cilju i s namjerom da pod tim pritiskom raskine radni odnos, tužitelj je, sukladno odredbama članka 133. stavak 1. Zakona o radu, smatrajući da mu je navedenim aktima i radnjama tuženika kao poslodavca povrijeđeno pravo iz radnog odnosa,podnio dana 10. srpnja 2018. godine tuženiku zahtjev za ostvarenje toga prava iz radnog odnosa te zatražio od tuženika da u roku od 15 dana ispravi navedeni popis poslova na način da će mu dostaviti opis ovoga radnoga mjesta kako to doslovce stoji u općem aktu te da navedenu odluku o imenovanju Komisije ukine. Kako tuženik nije u zakonom predviđenom roku od 15 dana od dana primitka udovoljio tom zahtjevu, odnosno na istog se oglušio, tužitelj je stekao uvjete, temeljem članka 133. stavak 2. Zakona o radu, za podnošenje ove tužbe, kojom tužbom traži, pored utvrđenja uznemiravanja od strane tuženika i zaštitu u vidu prestanka daljnjeg uznemiravanja, dakle traži da mu se osiguraju uvjeti rada u kojima neće ubuduće biti izložen ovakvim ili sličnim uznemiravanjima od strane tuženika kao poslodavca. Slijedom iznesenog tužitelj je podnio ovu tužbu i predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

2.              U odgovoru na tužbu tuženik osporava sve navode tužitelja iznijete u tužbi, koji su u suprotnosti s navodima tuženika, predlaže sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog postupka. Nesporno je da je tužitelj do odlaska u mirovinu, dana 10. veljače 2019., bio zaposlenik tuženika kao poslodavca. Stoji činjenica da je tužitelj s tuženikom sklopio dana 28. ožujka 2018. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad na poslovima "administrativni referent razvoja" te da mu je tuženik uz taj ugovor uručio i popis poslova za to radno mjesto. Tužitelju je prestao radni odnos, ugovor o radu je raskinut dana 10. veljače 2019., jer je tužitelj stekao pravo na punu starosnu mirovinu. Tuženik je popisom poslova obvezao tužitelja da iste obavlja, ti su poslovi bili neophodni, tuženik ih nije izmislio te ne stoji tvrdnja tužitelja da je opisom poslova tuženik kršio odredbe pravilnika, jer je tuženik poslove iz Pravilnika samo dodatno pojasnio, razradio, tako da tu nema niti je bilo kakve zle namjere, mobinga provociranja i slično. Ukoliko je tuženik smatrao da je tuženik pismenim opisom poslova povrijedio njegova prava iz ugovora o radu, tužitelj se trebao pismeno obratiti inspekciji rada u P., a nije. Nesporno je da je tužitelj prije toga bio jedan od članova uprave društva tuženika, ali je Odlukom skupštine Društva razriješen obavljanja tih poslova jer je zajedno s druga dva člana uprave prekršio odredbe osnivačkog akta Izjave o osnivanju Društva tuženika, ali je rasporedom na poslove "administrativni referent razvoja" raspoređen te je potpisao ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a prema njegovoj stručnoj naobrazbi, te tu nije bilo ništa sporno. Tuženik se pita u čemu je to tužitelj shvatio da se tuženik kao poslodavac odnosi prema njemu da ga isprovocira i slično. Odluka tuženika kojom je tužitelj imenovao komisiju koja je imala zadatak upoznati i osposobiti tužitelja sa nizom poslova i propisima iz područja: radnih odnosa, zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite okoliša nije ništa nezakonito. Tužitelj je radio na terminalu tekućih tereta te je tu bitno da svaki radnik, bez obzira na poslove koje obavlja, mora biti upoznat, obučen iz područja: radnih odnosa, zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite okoliša, a sve zbog specifičnosti i opasnosti, za razliku od ranijih poslova koje je tužitelj obavljao izvan ovih radnih prostorija, jer su na terminalu tekućih tereta drugačiji i specifični uvjeti rada. S obzirom na iznijeto tuženik smatra da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan jer tuženik nije vršio nikakav pritisak niti mobing na tužitelja te stoga tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti te ga obvezati da tuženiku naknadi troškove ovog postupka.

 

3.              Tužitelj je na ročištu održanom 12. veljače 2020. djelomično uredio tužbeni zahtjev, kao u izreci ove presude.

 

4.              Izvedeni su dokazi: uvidom u sve priložene isprave, opis radnog mjesta administrativni referent razvoja, odluku o imenovanju komisije, Zahtjev za ostvarenje povrijeđenog prava iz radnog odnosa, saslušanjem svjedoka M. K. i V. D. te saslušanjem tužitelja.

 

5.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

6.              Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje uznemiravanja od strane tuženika dostavom tužitelju nevažećeg opisa poslova za radno mjesto Administrativni referent razvoja te donošenjem Odluke o imenovanju Komisije broj: … od 3. srpnja 2018. godine, čime je povrijedio njegovo dostojanstvo i prava iz radnog odnosa.

 

7.              Među strankama nije sporno da je tužitelj do odlaska u mirovinu bio radnik tuženika, da je tužitelj s tuženikom dana 28. ožujka 2018. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad na poslovima administrativni referent razvoja te da mu je radni odnos prestao 10. veljače 2019. kada je ispunio uvjete za starosnu mirovinu.

8.              Sporno je da li je tuženik uznemiravao tužitelja u njegovom radu dostavom opisa poslova za radno mjesto administrativni referent razvoja te donošenjem Odluke o imenovanju Komisije te je li time povrijedio njegovo dostojanstvo i prava iz radnog odnosa.

 

9.              Iz tuženikove Odluke o imenovanju Komisije broj: … od 3. srpnja 2018. godine proizlazi da je imenovana komisija za vršenje obuke i osposobljavanja za rad tužitelja, a sve sukladno zaključenom ugovoru od 28. ožujka 2018. Zadatak komisije je upoznati, obučiti i osposobiti tužitelja sa pozitivnim propisima i aktima poslodavca iz područja radnih odnosa, zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite okoliša i dr. Rok za provedbu je 30 dana od dana zaprimanja odluke o imenovanju komisije.

             

10.               Iz iskaza svjedoka M. K. proizlazi da je kod tuženika 2018. bio voditelj odjela za zaštitu na radu i zaštitu od požara, a i sada je zaposlen kod tuženika. Poznato mu je da je tužitelj 2018. imao ugovor o radu za obavljanje poslova referenta u službi razvoja, a prije toga je bio član uprave. Zna da je tužitelj prihvatio taj ugovor, a na tom radnom mjestu dugo nitko nije radio. Ta služba je specifična zbog razvoja investicija i ulaganja koji mogu ići u više smjerova, pa nije bio upućen konkretnije je li to radno mjesto zahtijevalo i neku dopunu poslova tog radnog mjesta. Zna da je bila imenovana i neka komisija koja je trebala tužitelja upoznati, pa je kao član te komisije imao obvezu upoznavanja tužitelja sa zaštitom na radu i zaštitom od požara, međutim kako je tužitelj već radio u firmi i bio je upoznat s osnovnim mjerama zaštite, nije imao posebnu potrebu za osposobljavanjem tužitelja, jer to radno mjesto nisu poslovi s posebnim uvjetima rada. Misli da je u toj komisiji bio V. D. i ne zna tko još. Kod tuženika je bila procedura kada bi netko prelazio s jednog radnog mjesta na drugo da bi se imenovala komisija, ako bi se radilo o posebnim uvjetima rada ili da bi se obučio za kompletne poslove, a u slučaju tužitelja to je malo bilo specifično. Osobno misli da tuženik nije imao nikakve namjere da tužitelja uznemirava jer da se tu samo radilo o jednom vremenskom razdoblju do mirovine. Nije mu poznato, niti je čuo, da bi tužitelj od bilo koga od strane poslodavca bio provociran te da bi netko vršio mobing ili bilo kakva druga postupanja niti mu je tužitelj ikada u razgovoru to rekao. Svi koji se rasporede za rad na terminal moraju biti upoznati s procesom rada i mjerama zaštite na radu i dr. Njemu se tužitelj nikada nije bio požalio. Zna da je tužitelj neko vrijeme bio na bolovanju, ali ne vodi evidenciju pa o tome nije preciznije upoznat. Tužitelj je kao član uprave dolazio na terminal te je morao biti osposobljen i upoznat s radom na terminalu. Misli da je upravo tužitelj najčešće od članova uprave dolazio na terminal. Što se tiče poslova za koje je tužitelj sklopio ugovor o radu, po njegovoj procjeni to su 80-90 % uredski poslovi, a oni 10-20 % su terenski poslovi. Ž. G. je tada bio u službi tehničkih poslova. Ne može precizirati koliko je tužitelj po ovom ugovoru radio na terminalu, ali misli oko godinu dana ili nešto manje.

             

11.              Svjedok V. D. je iskazao da je kod tuženika obavljao poslove voditelja službe skladišta i manipulacije, a sada je rukovoditelj službe komercijalnih poslova. Sjeća se da je tuženik donio odluku o imenovanju komisije čiji je bio član, a koja komisija je imala zadatak obučiti i osposobiti tužitelja te ga upoznati sa aktima poslodavca iz područja zaštite na radu, zaštite od požara i okoliša. Zna da je tužitelj prije sklapanja ugovora o radu za poslove administrativnog referenta razvoja kod tuženika bio član uprave i to misli od 2014. Tužitelj je kao član uprave dolazio na terminal, a je li on bio upoznat sa zaštitom na radu, to je bilo u okviru službe zaštite na radu, to mu nije bilo poznato. Prilikom donošenja ove odluke namjera tuženika nije bila nikakvo omalovažavanje niti diskriminiranje tuženika, već je cilj bio da se kvalitetno ispuni vrijeme do mirovine, jer su svi znali da je tužitelj prethodno bio član uprave tuženika pa se znalo da će skoro ispuniti uvjete za mirovinu. Kod tuženika je inače bila praksa, a pogotovo kada se radilo o poslovima s posebnim uvjetima rada, kada se netko raspoređuje s jednog radnog mjesta na drugo, imenovala bi se komisija za obuku i osposobljavanje tog radnika na rad, tako da to nije ništa neuobičajeno. Nema saznanja da bi netko od strane poslodavca prema tužitelju postupao na diskriminirajući način niti ga omalovažavao, a osobno je bio u kontaktu s tužiteljem i tužitelj mu se nije nikada potužio. Prilikom dolaska bilo kojeg radnika na terminal postojala je obveza tuženika da se postupi na način kao što je to bilo  prema tužitelju. Koliko mu je poznato tužitelj je od trenutka dolaska na terminal koristio stari godišnji odmor više od 30 dana te je također bio na bolovanju, misli 88 dana. Kada je kazao da je tužitelj kao član uprave dolazio na terminal, on je vjerojatno bio osposobljen u smislu zaštite na radu, ali ponavlja da je to u domeni službe za zaštitu na radu. Poslovi administrativnog referenta razvoja su uredski poslovi otprilike 70 %, dok su rad na terenu 30 %. Njemu se tužitelj nije obraćao vezano za opis poslova radnog mjesta iz ugovora o radu, iako mu je bio nadređeni. Ne sjeća se da bi tužitelj nakon donošenja ove odluke o imenovanju komisije dolazio njemu u ured te ga pitao o čemu se radi. Samo može kazati da ova komisija dugo nije započela s radom, jer je tužitelj bio odsutan. Nakon toga je terminal doživio havariju tako da uopće nije radio pa odluka o imenovanju komisije, iako je donesena, nikada zapravo nije zaživjela. Nije mu poznato koju školu je tužitelj završio niti koje je struke. Zna da je tužitelj dolazio na terminal i bio u dispečerskom centru.

 

12.              Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio član uprave tuženika od 2014. do 2016. Nakon toga je vodio sudski postupak tako da ga je tuženik vratio na rad tek 2018. te je sklopio ugovor o radu za poslove administrativnog referenta razvoja. Tuženik mu je tada dostavio i nevažeću sistematizaciju s opisom poslova radnog mjesta, a radi se o krivotvorini jer ta sistematizacija nema niti broja stranice. Također mu je uručena i odluka o imenovanju komisije za vršenje obuke i osposobljavanja za rad. Kada je dobio tu odluku odmah je otišao do V. D. i pitao ga o čemu se radi, a kada mu je odgovorio da on nema ništa s tim i da nema potrebe za nikakvu obuku, otišao je u pravnu službu. Tamo se obratio gđi. J. F. koja mu je također rekla da ona nema ništa s tim, već ga je uputila na upravu. Potom se obratio članu uprave g. A. O., koji mu je rekao da on nije potpisao tu odluku i da nema ništa s tim. Naglasio je kako su svi u firmi znali da je on završio pomorski fakultet, da ima dugogodišnji staž te da je kao takav morao proći i protupožarnu zaštitu i zaštitu na radu i spašavanje. Dali su mu i neprimjeren ured u kojem je sjedio, a zapravo mu ništa nisu dali da radi. Kasnije su mu dali neke poslove koje može obavljati osoba sa završenom osnovnom školom. Točno je da je jedno vrijeme bio na bolovanju i koristio stari godišnji odmor. Donošenje ove odluke o imenovanju komisije je zapravo pokušaj predsjednika uprave T. da ga diskriminira na najgori mogući način, da ga omalovažava, tako da je to bila isključiva i jedina namjera, a što se odrazilo i na njegovo zdravlje. Morao je zatražiti liječničku pomoć te je po uputi liječnika trebao otići kod psihijatra, koji mu je propisao terapiju. I sada trpi posljedice jer i dalje loše spava. U veljači 2019. stekao je uvjete za starosnu mirovinu pa je tada umirovljen. Nije radio poslove iz dopisane sistematizacije jer nije radio nikakve poslove, osim onih koje je prethodno naveo te nije imao ni adekvatne uvjete za rad.

 

13.              Prema odredbi članka 5. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje ZR) poslodavac je dužan poštivati prava i dostojanstvo radnika. Prema stavku 4. navedenog članka zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i radnih uvjeta, uključujući i kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno posebnim zakonima, dok je prema stavku 5. poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonom.

14.              Prema odredbi članka 130. stavka 1. ZR-a postupak i mjere zaštite dostojanstva od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, a to je Zakon o suzbijanju diskriminacije.

 

15.              Odredbom članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD) propisano je da se diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovog članka (članak 1. stavak 2. ZSD ).

 

16.              Člankom 2. stavkom 1. ZSD-a propisano je da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

 

17.              Diskriminacija je nejednako postupanje odnosno stavljanje osobe u nepovoljniji položaj na osnovu određenih karakteristika, a postoji kada se zadovolje elementi postojanja slične ili podudarne grupe odnosno pojedinca, različito tretiranje prema zabranjenim osnovama bez opravdanja (bez legitimnog cilja ili je cilj neprimjeren).

 

18.              Člankom 20. st. 1. ZSD-a je propisano da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije; u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

 

19.              Ocjenjujući provedene dokaze zasebno te u međusobnoj povezanosti sud utvrđuje da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

 

20.              Tužitelj tvrdi da ga je tuženik kao poslodavac uznemiravao te povrijedio njegovo dostojanstvo i prava iz radnog odnosa.

 

21.              Iz provedenih dokaza je utvrđeno da tužitelj nije učinio vjerojatnim da ga je tuženik diskriminirao dostavom opisa poslova za radno mjesto administrativni referent razvoja te donošenjem odluke o imenovanju komisije. Iz tužiteljevog iskaza je utvrđeno da tužitelj uopće nije radio one poslove iz nevažeće sistematizacije. Također je iz iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno da odluka o imenovanju komisije od 3. srpnja 2018. uopće nije zaživjela, jer je tužitelj bio na bolovanju više od 80 dana te je koristio i godišnji odmor, a nakon čega je terminal doživio havariju. Tuženik je dostavio evidenciju satnice rada radnika, odnosno podatke o korištenju godišnjeg odmora i bolovanja od strane tužitelja, a koje podatke tužitelj nije osporio.  Ističe se da je tužitelj u veljači 2019. stekao uvjete za starosnu mirovinu kada je i umirovljen. Iako je tuženik donio odluku o imenovanju komisije koja bi trebala tužitelja upoznati sa zaštitom na radu i zaštitom od požara, iz iskaza svjedoka je utvrđeno da je kod tuženika bila takva procedura kada bi netko prelazio s jednog radnog mjesta na drugo da bi se imenovala komisija, ako bi se radilo o posebnim uvjetima rada jer svi koji se rasporede na rad na terminal moraju biti upoznati s procesom rada i mjerama zaštite na radu.

 

22.              Prema tome, bez obzira na činjenicu što je tuženik donio odluku o imenovanju komisije za vršenje obuke i osposobljavanja za rad tužitelja te mu dostavio opis poslova za radno mjesto administrativni referent razvoja, koji nisu u skladu s tuženikovim Pravilnikom, tuženik na taj način nije povrijedio dostojanstvo tužitelja i njegovih prava iz radnog odnosa. Moguće je da je tužitelj dostavu navedene odluke te opisa poslova za radno mjesto za koje je imao sklopljen ugovor o radu, doživio kao ugrožavanje svog dostojanstva i povredu prava iz radnog odnosa. Subjektivni doživljaj tužitelja kako je bio izložen uznemiravanju i ugrožavanju njegovog dostojanstva mora imati i objektivizirane pokazatelje, jer nije dovoljna sama činjenica da se tužitelj osjetio uznemiravanim. Tužitelj tvrdi i dostavlja nalaze specijalista psihijatra da je zatražio i liječničku pomoć, to samo po sebi ne znači da je to posljedica uznemiravanja od strane tuženika.

             

23.              Slijedom navedenog trebalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti, jer po stavu ovog suda tužitelj nije učinio vjerojatnim da ga je tuženik diskriminirao time što mu je dostavio nevažeći opis poslova za radno mjesto administrativni referent razvoja te donio Odluke o imenovanju Komisije broj: 846/18 od 3. srpnja 2018. godine, odnosno da je povrijedio njegovo dostojanstvo i prava iz radnog odnosa.

 

24.              Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje u tekstu ZPP), a tuženiku je priznat trošak zastupanja – jednokratna nagrada u iznosu od … kuna, u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika, sve uvećano za 25 % PDV-a, u ukupnom iznosu od … kuna.

 

25.              Zbog svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Metković, 19. svibnja 2021.

 

                                                                                                                                                          S u t k i n j a :

 

                                                                                                                                                          Rajka Ćubela

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (čl. 335. ZPP-a).                                                  

 

 

DNA:

1. B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici u P., e-Oglasna ploča
2. Z. M., odvjetnik u M., e-Oglasna ploča