- 1 -              Rev 2679/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2679/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz S. B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u V., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB: ..., (prije J. o. d.d.), kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1503/2017-2 od 19. rujna 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pn-80/2017-9 od 19. srpnja 2017., u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1503/2017-2 od 19. rujna 2017. pod točkom 2. izreke, kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku J. o. d.d. Z. OIB: 94472454976 da tužitelju Z. K. OIB: ... s osnova naknade neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti bliskog srodnika naknadi iznos od 40.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 15. ožujka 2017. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te naknadi imovinsku štetu u iznosu od 1.600,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 19. srpnja 2017. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

U preostalom dijelu odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom neimovinske štete za iznos od 20.000,00 kuna sa zateznom kamatom na taj iznos, te sa zateznom kamatom na dosuđeni iznos imovinske štete u razdoblju od 15. svibnja 2017. do 18. srpnja 2017.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.238,79 kuna, u roku 15 dana.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

 

„1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i  p o t v r đ u j e  presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Pn-80/2017, od 19. srpnja 2017. godine u dijelu stavka I. izreke koji se odnosi na nadoknadu imovinske štete u iznosu od 1.600,00 kuna sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2017. do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

2. Uvažavanjem žalbe tuženika  p r e i n a č a v a   s e  presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Pn-80/2017, od 19. srpnja 2017. godine u dijelu stavka I. izreke kojim se tuženiku nalaže da tužitelju s osnova naknade neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti bliskog srodnika nadoknadi iznos od 40.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 15. ožujka 2017. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sudi:

 

Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku J. o. d.d. Z. OIB:... da tužitelju Z. K. OIB:... s osnova naknade neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti bliskog srodnika nadoknadi iznos od 40.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 15. ožujka 2017. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

3. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 333,44 kune, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.“

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je preinačena presuda suda prvog stupnja i odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 40.000,00 kuna s zateznim kamatama (točka 2. izreke), reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju tužitelja i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da presudu suda drugog stupnja u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U prvom redu valja istaći da je presuda suda drugog stupnja u pobijanom dijelu donesena na temelju odredbe članka 373.a ZPP, što upućuje na zaključak da predmetna revizija ispunjava pretpostavke za dopuštenost tzv. redovne revizije iz članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP.

 

6.1. Zbog toga je revizijski sud revizijske navode ocijenio kao da je podnesena redovna revizija iz odredbe članka 382. stavak 1. ZPP, jer je takva revizija dopuštena.

 

7. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete uslijed smrti bliskog srodnika, sestre tužitelja, pok. A. K., koja je smrtno stradala u prometnoj nezgodi, u kojoj je doprinos osiguranika tuženika bio 80%, a pok. A. K. 20%.

 

10. U revizijskoj fazi postupka među strankama je i dalje prijeporno pitanje osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete s osnova duševnih boli zbog smrti sestre, kao bliskog srodnika.

 

11. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

 

- da se ... dogodila prometna nezgoda, u kojoj je sestra tužitelja A. K. smrtno stradala,

 

- da je pok. A. K. s svojom obitelji živjela u V.,

 

- da je tužitelj živio s pok. A. K. do 1963., kada se odselio u S. B., te da je nakon toga za vrijeme godišnjih odmora, s pok. sestrom u više navrata zajednički ljetovao na moru i za vrijeme školskih raspusta kod pok. A. K. znao dovesti djecu,

 

- da je pok. A. K. do kraja života primala mirovinu.

 

12. Sud prvog stupnja, cijeneći da trajnija zajednica života brata i sestre ne podrazumijeva nužno i fizički neprestan zajednički život pod istim krovom, zaključuje da u konkretnom slučaju tužitelj i pok. A. K. su unatoč činjenici što su odrasle i samostalne osobe, uspjeli očuvati međusobno čvrstu emocionalnu povezanost, koja se održala sve do njezine smrti. Stoga, polazeći od odredbe članka 1101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) sud prvog stupnja je djelomično prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete s osnova duševnih boli zbog smrti sestre, te je tužitelju s tog osnova priznao naknadu u iznosu 40.000,00 kuna s zateznim kamatama, pri tome uzimajući u obzir suodgovornost pok. A. K. nastanku nesreće (20%).

 

13. Sud drugog stupnja je preinačio u tom dijelu presudu suda prvog stupnja ocjenjujući da u okolnostima konkretnog slučaja ne bi bile ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 1101. stavak 2. ZOO za priznavanje ove naknade tužitelju. Pri tome sud drugog stupnja smatra da bi se primijenila odredba članka 1101. stavak 2. ZOO trebalo bi se raditi o faktičnoj trajnijoj zajednici života, koju bi eventualno mogla zamijeniti čvrsta emocionalna veza, ali onda ona mora biti takvog intenziteta da to može opravdati i koja po svojim obilježjima odstupa od posve uvriježene (u normalnim situacijama samo po sebi razumljive) povezanosti brata i sestre koji ne žive u zajednici. To u svakom slučaju, zaključuje sud drugog stupnja, treba biti izuzetak koji se vrlo restriktivno smije primijeniti i to onda kada izvanprosječnim intenzitetom može opravdati proširenu primjenu vrlo jasno ograničavajuće zakonske odredbe, što u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao, pa je njegov zahtjev u tom dijelu neosnovan.

 

14. Pravno shvaćanje suda drugog stupnja prihvaća i ovaj sud.

 

15. Prema odredbi članka 1101. stavak 1. ZOO u slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi članovima njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, dok je stavkom 2. iste odredbe propisano da se ta naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

 

16. Pitanje koliko treba trajati zajednica života, kao jedna od pretpostavki iz članka 1101. stavak 2. ZOO za ostvarivanje prava na naknadu neimovinske štete vezano za smrt zakonom određenog srodnika, zakonom nije određena. To pak znači da je pitanje ocjene je li određeno vrijeme trajanja zajednice života srodnika navedenih u članku 1101. stavak 2. ZOO ima smatrati trajnijom zajednicom ili ne, prepušteno prosudbi suda u svakom pojedinom slučaju, te ovisi o konkretnim okolnostima međusobnog odnosa između braće i sestara i kvalitativno i sadržajno.

 

17. Trajnija zajednica života braće i sestara ne svodi se isključivo na zajedničko stanovanje i ona može postojati i u slučaju kada braća (brat/sestra) ne stanuju u istoj kući ili u istom stanu, ali su u svakodnevnom životu upućeni jedni na druge (tako i ovaj sud u presudama broj Rev-x-120/09-2 od 22. travnja 2009., Rev-398/11-2 od 3. listopada 2012., Rev-673/06-2 od 15. veljače 2007.).

 

18. Gledano u svijetlu pravnog standarda (koji mora postojati s značajem pretpostavke za dosuđivanje prijeporne naknade) trajnija zajednica života ostvaruje se i ako između brata s jedne strane i sestre s druge postoji čvrsta emocionalna povezanost ili bliskost te međusobna upućenost, s snažnim osjećajima pripadnosti zajednici srodnika - ali i snažnim osjećajem potrebe da se viđaju, prate u svakodnevici, uzajamno pomažu i vode brigu u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć (kod bolesti, odgoja, uzdržavanja, vođenja domaćinstva, čuvanja i održavanja imovine ...).

 

19. Prema shvaćanju ovoga suda, činjenica da je tužitelj sa sada pok. A. K., za vrijeme godišnjih odmora, u više navrata zajednički ljetovao na moru, da je za vrijeme školskih raspusta kod pok. A. K. znao dovesti djecu, ne daje takvom načinu održavanja odnosa, karakter trajnije zajednice života koja bi opravdala dosudu naknade štete, kako to traži tužitelj. Pri tomu se ne sumnja u postojanje duševnih boli kod tužitelja zbog gubitka sestre, no karakter takve povezanosti tužitelja i pokojne sestre ne opravdava dosudu zatražene naknade štete.

 

20. Zbog svega navedenog, a s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP, te odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.