- 1 -              Rev 893/2019-2

 

 

 

 

Broj: Rev 893/2019-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š., S., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz O., protiv tuženika C. iz O., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Š., I. K., B. R. i I. M. iz O., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-419/2018-2 od 24. rujna 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-856/15-23 od 27. kolovoza 2018., u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja D. M., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za donošenje rješenja o ispravku presude zbog ogluhe poslovni broj Pr-856/2015-23 od 13. listopada 2015.

 

2. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjska rješenja, uvažiti prijedlog tužitelja za ispravak presude zbog ogluhe. Potražuje trošak revizije.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP). U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ZPP o reviziji protiv presude (čl. 400. st. 3. ZPP). Iz navedene odredbe proizlazi da je revizijom dopušteno pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja predstavljaju pojedinačni akt o predmetu spora i kojima se dovršava postupak po tužbi.

 

6. U pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o ispravku presude ili rješenja zauzeto je pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021.. koje glasi: "Rješenjem drugostupanjskog suda o ispravku presude ili rješenja, odnosno rješenjem drugostupanjskog suda kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o ispravljanju presude ili rješenja (članak 342. i 347. Zakona o parničnom postupku – „NN“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13. 89/14 i 70/19) postupak je pravomoćno završen neovisno od toga koji je dio odluke ispravljen."

 

7.1. U ovom parničnom postupku dopuštena je revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP s obzirom na to da je riječ o sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP).

 

7.2. Zbog navedenog kumulativno su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije protiv drugostupanjskog rješenja.

 

8. Sukladno odredbi čl. 342. st. 1. ZPP određeno je da će pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba.

 

Tužitelj je tužbi kao tuženika označio C. iz O., ... te je sud donio presudu zbog ogluhe poslovni broj Pr-856/2015-23 od 13. listopada 2015. koja je postala pravomoćna 22. listopada 2015., a ovršna 2. studenog 2015.

 

Nakon toga je tužitelj podnio prijedlog za ispravkom presude zbog ogluhe navodeći da bi naznaka tuženika valjano trebala glasiti C. V. K. iz O., ...".

 

Nižestupanjski sudovi odbijaju prijedlog tužitelja za ispravkom presude zbog ogluhe u dijelu naznake tuženika smatrajući ga neosnovanim u smislu odredbe čl. 342. st. 1. ZPP obzirom na to da se ne radi o očitoj pogrešci u pisanju odnosu na oznaku tuženika uz obrazloženje da je "(..) tužitelj morao znati da obrt ne može biti stranka u postupku, te je već u tužbi trebao kao tuženika, odnosno stranku u postupku označiti fizičku osobu imenom i prezimenom, kao vlasnika obrta, što tužitelj nije učinio (…)."

 

Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o obrtu ("Narodne novine", broj 143/2013) obrt u smislu tog Zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu sa čl. 8. tog Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz čl. 2. st. 1. Zakona obrtu u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba. (čl. 4. Zakona o obrtu) Obrt nije ni pravna, ni fizička osoba, već predstavlja "samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti", pa dakle ne može biti sudionik obveznog odnosa ni nositelj prava i obveza iz takvog odnosa. Iz navedenog proizlazi da se obrt u sudskom postupku označava punim nazivom obrta i potpunim podacima o vlasniku obrta. Obrt nije osoba, već je osoba obrtnik te kao fizička osoba upravo on može biti parnična stranka (čl. 77. st. 1. ZPP).

 

Tužitelj u konkretnoj situaciji nije postupio na navedeni način i naznačio u tužbi tuženika punim nazivom obrta i potpunim podacima o vlasniku obrta niti je sud tijekom postupka otklonio propust tužitelja u pravilnoj naznaci tuženika.

 

Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi u konkretnoj situaciji odbili prijedlog tužitelja za ispravkom presude u dijelu naznake tuženika kao obrta, jer se u smislu gore navedenog ne radi o otklonjivoj pogrešci u pisanju bilo stranke bilo suda već o propustu tužitelje da u tužbi pravilno i potpuno naznači tuženika odnosno protivnu stranu. Takve propuste tužitelja nije moguće otkloniti ispravljanjem pravomoćne sudske odluke. Stoga ni pozivanje tužitelja na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-84/1999 od 17. prosinca 2003., nije od utjecaja na valjanost pobijanog rješenja s obzirom na to da se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (ispravak adrese tuženika a ne naziva tuženika).

 

10. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 393. ZPP u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.