- 1 -              I Kž 313/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 313/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. P. zbog kaznenog djela iz članka 90. u vezi s člankom 33. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja K. K. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. siječnja 2020. broj K-22/19, u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja K. K. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-22/19 od 21. siječnja 2020. optuženi K. P. na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstvo u pokušaju iz članka 90. u vezi članka 33. stavka 1. KZ/97.

 

1.1. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08. oštećenik kao tužitelj K. K. obvezan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. ZKP/08., i to nagradu i nužne izdatke branitelja optuženika o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08. te paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj K. K. osobno, ne navodeći žalbene osnove i putem opunomoćenika, odvjetnika E. V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iako iz sadržaja same žalbe proizlazi da se ista podnosi i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. S obzirom da se žalbe oštećenika kao tužitelja i njegovog opunomoćenika međusobno preklapaju i u bitnim dijelovima sadržajno nadopunjuju u nastavku postupka iste će se razmatrati kao jedinstvena žalba oštećenika kao tužitelja.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ističući žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. oštećenik kao tužitelj smatra da je tijekom prvostupanjskog postupka teško povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

5.1. Obrazlažući ovaj žalbeni osnov oštećenik kao tužitelj navodi kako je na raspravi koja je održana 23. prosinca 2019. Županijsko državno odvjetništvo u Z. izjavilo da odustaje od daljnjeg kaznenog progona protiv optuženog K. P. zbog kaznenog djela iz članka 90. u vezi članka 33. stavka 1. KZ/97., a kada je on kao oštećenik poučen u smislu članka 59. ZKP/08. nije tražio postavljanje opunomoćenika, već je naveo kako će se u nastavku postupka sam zastupati. Smatra da je u takvoj situaciji prvostupanjski sud, budući da se radi o činjenično i pravno složenom predmetu, trebao odgoditi raspravu kako bi se on, kao neuka osoba, mogao pripremiti za raspravu ili izabrati opunomoćenika pa uslijed takvog propusta suda prvog stupnja teško je povrijeđeno pravo oštećenika kao tužitelja na pravično suđenje.

 

5.2. Međutim, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je tijekom postupka zbog navedenog postupanja prvostupanjskog suda teško povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje.

 

5.3. Naime, iz izvršenog uvida u spis predmeta utvrđeno je da je u ovom konkretnom kaznenom predmetu oštećenik K. K. izabrao opunomoćenika koji ga je zastupao na raspravi, međutim 23. prosinca 2019. u spis je osobno dostavio pisani podnesak (list 151 spisa predmeta) u kojem je naveo da „otkazuje punomoć za zastupanje braniteljici V. R. u kaznenom postupku koji se protiv njega vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod brojem K-22/19“, iako u tom kaznenom predmetu on nije imao status okrivljenika, već oštećenika te se stoga u konkretnom slučaju nije radilo o njegovoj braniteljici već o opunomoćeniku oštećenika. Iz sadržaja zapisnika s rasprave koja je nakon toga održana 21. siječnja 2020., a ne 23. prosinca 2019., kako se to pogrešno navodi u izjavljenoj žalbi (list 159-161 spisa predmeta) proizlazi da je prije nastavka ranije započete rasprave oštećenik od strane predsjednika vijeća upozoren u smislu članka 59. ZKP/08., nakon čega je izričito i nedvosmisleno izjavio kako će se u nastavku postupka sam zastupati te da ne traži postavljanje opunomoćenika. Nadalje, iz tog istog zapisnika utvrđeno je kako je na toj istoj raspravi zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Z. odustao od daljnjeg kaznenog progona protiv optuženog K. P. zbog kaznenog djela iz članka 90. u vezi članka 33. stavka 1. KZ/97., nakon čega je prisutni oštećenik K. K. izjavio da na temelju članka 56. i članka 57. ZKP/08. preuzima kazneni progon u svojstvu oštećenika kao tužitelja, ostajući kod prethodno podignute optužnice te da, u smislu članka 59. ZKP/08., ne zahtjeva postavljanje opunomoćenika koji bi ga zastupao u daljnjem tijeku ovog kaznenog postupka. Dakle, imajući u vidu naprijed utvrđene činjenice prvostupanjski sud je u konkretnoj situaciji na raspravi postupio na način kako je to propisano člancima 56., 57. i 59. ZKP/08. te budući da oštećenik, nakon što je preuzeo kazneni progon, nije izričito zahtijevao postavljanje opunomoćenika, sukladno odredbi članka 59. stavka 1. ZKP/08., nije bilo zakonskih zapreka da se nastavi sa započetom raspravom odnosno da se ista i dovrši.

 

5.4. Stoga, po ocjeni suda drugog stupnja, prvostupanjski sud, suprotno tvrdnjama žalitelja, u konkretnoj pravnoj situaciji nije trebao odgoditi raspravu kako bi se oštećenik, bez obzira što se radi o neukoj stranci, mogao pripremiti za raspravu ili izabrati opunomoćenika, jer je u tijeku rasprave i pri donošenju pobijane presude na pravilan način primijenio odredbe ZKP/08., a koje se odnose na eventualno postavljanje opunomoćenika oštećeniku kao tužitelju i s tim u vezi ostvarenju uvjeta za održavanje rasprave, jer se u skladu s odredbom članka 59. stavka 1. ZKP/08. opunomoćenik oštećeniku kao tužitelju, pod određenim zakonskim pretpostavkama,  može postaviti jedino i isključivo na njegovo izričito traženje, a čega nije bilo u ovom konkretnom slučaju pa uslijed takvog postupanja suda prvog stupnja nije došlo do povrede prava na pravično suđenje.

 

5.5. Slijedom navedenog neosnovana je žalba oštećenika kao tužitelja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer ovakvim postupanjem suda prvog stupnja na raspravi koja je održana 21. siječnja 2020. nije došlo do povrede prava na pravično suđenje oštećenika kao tužitelja, kako je to propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17), a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene niti druge povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog, iako to uvodno nije naznačio, oštećenik kao tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije utvrđeno kako je inkriminiranog dana bilo ikakvog pokušaja naleta automobilom optuženika na tijelo oštećenika, iako suprotno proizlazi iz iskaza samog oštećenika i svjedoka V. P., a koji nema interesa za uspjeh bilo koje stranke u ovom postupku.

 

6.1. Međutim, nije u pravu žalitelj kada, osporavajući pravilnost utvrđenih činjenica u odnosu na pokušaj naleta automobila kojim je upravljao optuženik na oštećenika, navodi da iz iskaza ispitanog svjedoka V. P. proizlazi drugačije činjenično stanje od onog koje se navodi u pobijanoj presudi.

 

6.2. Naime, uvodno treba napomenuti da iz stanja spisa predmeta proizlazi kako se radi o svjedoku koji o ovom inkriminiranom događaju nema neposrednih saznanja, budući da osobno nije bio prisutan na mjestu događaja kada se sve odigravalo, a svoja saznanja crpi isključivo iz pregleda snimke video nadzora koja je skinuta na CD s video kamere koja se nalazila u dvorištu, a koju snimku prvostupanjski sud, unatoč višekratnim nastojanjima, nije uspio pribaviti tijekom postupka i u dokaznom postupku je pregledati. Iako je svjedok V. P. u svom iskazu izjavio kako je pregledavanjem snimke vidio da optuženik u jednom trenutku sjeda u auto, pali ga i malo agresivnijom vožnjom kreće prema naprijed te da u jednom trenutku G. V. povlači oštećenika u stranu, nakon čega se automobil zaustavio jer bi u protivnom udario u zid ili ušao u garažu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju, a zbog dugogodišnjeg poslovnog odnosa između ovog svjedoka i oštećenika, radi o svjedoku koji nije objektivan i nepristran, zbog čega se njegov iskaz ne može prihvatiti kao uvjerljiv i vjerodostojan. To tim više što se ovaj svjedok, kao na izvor svojih saznanja, poziva na pregledanu snimku, a koja prema podacima u spisu predmeta ne postoji, nije pronađena, niti je pribavljena od … Policijske postaje, PU zagrebačke, iako su i ovaj svjedok i oštećenik kao tužitelj bezuspješno tvrdili da ova snimka postoji i da je nakon inkriminiranog događaja predana u prostorije navedene Policijske postaje, a što je, međutim, demantirano dopisom navedene Policijske postaje koji je pribavljen tijekom kaznenog postupka (list 150 spisa predmeta). Osim toga, kako to pravilno primjećuje i sud prvog stupnja, takve njegove navode ne potvrđuje niti ispitani svjedok G. V. koji je, i po ocjeni suda drugog stupnja, u ovom kaznenom predmetu jedina nezainteresirana i nepristrana osoba i jedini nema razloga iskazivati niti u korist optuženika, niti u korist oštećenika kao tužitelja. To stoga što se radi o osobi koja o samom događaju ima neposrednih saznanja, budući da se tamo zatekao stjecajem okolnosti odnosno iz razloga što ga je pozvao oštećenik kao tužitelj radi obavljanja određenih radova na njegovom objektu i do tada niti jednom nije vidio, niti je poznavao sukobljene osobe. Upravo zbog navedenih okolnosti pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se iskaz ovog svjedoka, koji je bio očevidac spornog događaja, može prihvatiti kao uvjerljiv, nepristran, objektivan i vjerodostojan, a kako isti u cijelosti i bez ikakve dvojbe demantira navode svjedoka V. P. to je prvostupanjski sud, na temelju tako danog i ocjenjenog dokaza, pravilno utvrdio da odlučne činjenice koje su utvrđene tijekom dokaznog postupka doista ne ukazuju na potpuno nedvojben način da je optuženik počinio kazneno djelo na način kako mu se to stavlja na teret preuzetom optužnicom.

 

6.3. Naime, navedeni svjedok je na jasan, određen i nedvojben način naveo  kako se ne sjeća nikakvog prolaska automobilom kojim je upravljao optuženik prema mjestu gdje se nalazio oštećenik, a osobito nije vidio da bi u bilo kojem trenutku optuženik sa svojim automobilom uopće ulazio u to dvorište jer je to bilo fizički nemoguće zbog zida. Kada se uz navedeno ima u vidu i nastavak njegovog iskaza u kojem je naveo da nije točan dio iskaza oštećenog K. K. u kojem je on izjavio da bi ga u jednom trenutku on (svjedok) povukao u stranu, kako ga taj automobil ne bi udario te da bi tom prilikom oštećeniku rekao da je to pokušaj ubojstva, a koje tvrdnje ovog svjedoka nisu demantirane niti iskazima drugih svjedoka koji o ovom događaju imaju saznanja, D. P. i I. B., a niti drugim provedenim dokazima, osim iskazom samog oštećenika kao tužitelja koji je, kao takav, izravno zainteresiran za konačni ishod ovog kaznenog postupka, tada su pravilna utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda da nije na nedvosmisleni način utvrđeno da je inkriminiranog dana bilo ikakvog pokušaja naletom automobila kojim je upravljao optuženik u pravcu mjesta na kojem je stajao oštećenik s ciljem ubojstva oštećenika, slijedom čega je, imajući u vidu sve naprijed navedene dokaze, a osobito iskaz svjedoka očevica G. V., činjenično stanje u odnosu na ovu odlučnu činjenicu, nasuprot drugačijim tvrdnjama oštećenika kao tužitelja, na pravilan način utvrđeno.

 

7. Ističući žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja oštećenik kao tužitelj navodi da tijekom dokaznog postupka prvostupanjski sud nije prihvatio njegov prijedlog za provođenje rekonstrukcije, kako bi se utvrdilo gdje je tko stajao tijekom inkriminiranog događaja, a što je bilo moguće utvrditi na temelju iskaza optuženika, oštećenika kao tužitelja i svjedoka G. V.. Također smatra da je nakon toga trebalo provesti kombinirano prometno-tehničko i sudsko (vjerojatno se misli na sudsko-medicinsko) vještačenje kojim bi se moglo utvrditi je li došlo do takvog, po život opasnog, naleta automobilom optuženika na oštećenika i ozljeda vitalnih dijelova tijela samog oštećenika jer, po mišljenju žalitelja, bez provedenog kombiniranog vještačenja sud nije bio u mogućnosti sam donijeti takav zaključak.

 

7.1. Međutim, suprotno ovakvim tvrdnjama oštećenika kao tužitelja, po ocjeni suda drugog stupnja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o neprikladnim dokaznim prijedlozima te da nije bilo potrebe provoditi rekonstrukciju na mjestu događaja i potom kombinirano prometno-tehničko i sudsko-medicinsko vještačenje.

 

7.2. Naime, imajući u vidu činjenice koje proizlaze iz iskaza svjedoka G. V., a koji je i po ocjeni drugostupanjskog suda u ovom kaznenom predmetu jedini objektivni i nepristrani svjedok te je zbog svojih odnosa s optuženikom i oštećenikom kao tužiteljem jedina osoba koja je nezainteresirana za krajnji ishod ovog kaznenog postupka, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je činjenično stanje na pravilan način i u potpunosti utvrđeno te da stoga nema potrebe provoditi predloženu rekonstrukciju, kako bi se utvrdilo tko je gdje stajao u trenutku inkriminiranog događaja, a nakon toga i kombinirano prometno-tehničko i sudsko-medicinsko vještačenje, ne bi li se utvrdilo je li u konkretnoj situaciji došlo do kakvog, po život opasnog, naleta automobilom kojim je upravljao optuženik prema vitalnim dijelovima tijela oštećenika. To stoga što upravo iz iskaza ovog svjedoka, a koji je sud prvog stupnja s pravom ocijenio kao uvjerljiv i vjerodostojan i koji drugim provedenim dokazima nije doveden u sumnju, proizlazi kako niti u jednom trenutku nije bilo nagle vožnje vozilom optuženika u smjeru mjesta gdje je stajao oštećenik te da niti u jednom trenutku ovaj svjedok nije oštećenika povukao u stranu, kako ga taj automobil u nastavku vožnje ne bi udario, a kako je to u svome iskazu neosnovano tvrdio oštećenik K. K.. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako su sve odlučne činjenice, a osobito ova, na pravilan način i u potpunosti utvrđene, zbog čega nije bilo potrebe provoditi rekonstrukciju događaja, a nakon toga i predloženo kombinirano vještačenje, kako je to tijekom postupka neosnovano predlagao oštećenik kao tužitelj, a u čemu i nadalje pogrešno ustrajava i u izjavljenoj žalbi.

 

7.3. Kako prema tome žalbom oštećenika kao tužitelja nije dovedena u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, s obzirom da su sve odlučne činjenice na pravilan način i u potpunosti utvrđene to je njegova žalba i u odnosu na ove žalbene osnove također neosnovana. Naime, suprotno iznesenom stavu oštećenika kao tužitelja, razmatrajući rezultate provedenih dokaza kako svakog posebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano i valjano ocijenjeni svi izvedeni dokazi na temelju kojih je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno, uz ispravan zaključak da nema dovoljno pouzdanih dokaza iz kojih bi proizlazilo da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

 

8. Slijedom svega navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.