- 1 -              Revd 1519/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1519/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. P., P., OIB: ... , koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u P., protiv tuženice A. d.d., Z., OIB: ... , koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1087/2019-2 od 10. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-787/2016-25 od 6. rujna 2019., u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se kao nedopušten prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1087/2019-2 od 10. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-787/2016-25 od 6. rujna 2019.

 

2. Tužiteljica nije podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

 

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da o pravnim pitanjima koja je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije ne ovisi odluka u ovome sporu.

 

5. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila četiri pravna pitanja od kojih:

 

- se prvo postavljeno pitanje odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, međutim isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci poslovni broj Revt 249/2014 od 9. travnja 2015.,

 

- drugo postavljeno pitanje nije važno za rješenje ovog spora jer se u ovom slučaju predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa, tj. ugovora o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom vezanom za CHF, o kojim pravnim odnosima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača,

 

- treće postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom na to da o odgovoru na to pitanje ne ovisi odluka u predmetnoj pravnoj stvari,

 

- četvrto postavljeno pitanje, koje problematizira učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na prekid zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, dalje: ZOO), nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev 2245/17-2, dok je o istome na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. pravno shvaćanje zauzeo i Građanski odjel Vrhovnog suda RH, i to na sljedeći način: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".

 

6. Slijedom navedenog, niti jedno od postavljenih pitanja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.