- 1 -              Kzz 23/2021-5

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 23/2021-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. P. zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 30. travnja 2021. broj KZZ-DO-5/2021-6. podignutom protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 9. lipnja 2020. broj Kv-275/2019-9 (K-147/2019) i rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 30. studenog 2020. broj Kž-839/2020-3, u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

              Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 9. lipnja 2020. broj Kv-275/2019-9 (K-147/2019) i rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 30. studenog 2020. broj Kž-839/2020-3 povrijeđen zakon u odredbi članka 58. stavka 8. KZ/11. pa se ta presuda preinačava na način da se postupak za opoziv uvjetne osude obustavlja.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Općinski sud u Zlataru pravomoćnom presudom broj K-147/19-2 od 29. travnja 2019. proglasio je krivim optuženog I. P. zbog počinjenja dvaju kaznenih djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. i članka 51. KZ/11. te ga je za ista osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a potom je imenovanom, na temelju članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo te uz posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. ukoliko u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelima.

 

1.1. Nakon toga je presudom Općinskog suda u Zlataru od 9. lipnja 2020. broj Kv-275/2019-9 (K-147/2019) na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 12/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) u vezi članka 58. stavka 5. KZ/11. opozvana uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Zlataru broj K 147/19-2 od 29. travnja 2019. te je određeno izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci nad osuđenim I. P..

 

1.2. Navedena presuda potvrđena je rješenjem (pravilno bi bilo: presudom) Županijskog suda u Zagrebu od 30. studenog 2020. broj Kž-839/2020-3, kojim je žalba osuđenog I. P. izjavljena protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj Kv-275/2019-9 (K-147/19-2) odbijena kao neosnovana.

 

2. Protiv ovog pravomoćnog rješenja Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te zbog povrede kaznenog zakona iz članka 58. stavka 8. KZ/11., smatrajući da je povrijeđen Zakon na štetu I. P., s prijedlogom da se na temelju članka 513. stavka 1. ZKP/08. rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-839/2020-3 od 30. studenog 2020. ukine u cijelosti i predmet vrati navedenom sudu na ponovnu odluku.

 

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je djelomično osnovan.

 

4. Iako je u pravu državni odvjetnik kada ističe da je Županijski sud u Zagrebu, kada je odlučivao kao drugostupanjski sud povodom žalbe osuđenika, a tada optuženika, izjavljene protiv prvostupanjske presude kojom je opozvana uvjetna osuda, trebao odlučiti presudom, a ne rješenjem, navedeni propust i pogreška drugostupanjskog suda, po ocjeni ovog suda, navedenu odluku ne čini nepotpunom i nerazumljivom, pa da bi zbog navedenog propusta i pogreške ista bila neprikladna za zakonito postupanje, a kako to neosnovano tvrdi podnositelj ovog zahtjeva. Naime, iz izreke drugostupanjske odluke, a osobito iz obrazloženja navedene odluke, nedvojbeno proizlazi kako je žalba osuđenika u cijelosti odbijena kao neosnovana te je slijedom navedenog prvostupanjska presuda, a kojom je opozvana uvjetna osuda, potvrđena u cijelosti iz razloga što osuđenik u roku od dva mjeseca od pravomoćnosti presude nije izvršio posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. prema oštećenim trgovačkim društvima. Stoga je, a u odnosu na navedene okolnosti, izreka drugostupanjske presude u cijelosti razumljiva, a to što je navedena odluka očiglednom pogreškom toga suda nazvana rješenjem, a ne presudom, kako bi to bilo pravilno, i to što u izreci ove odluke nije izričito navedeno da se, nakon što je odbijena žalba osuđenika kao neosnovana, „potvrđuje prvostupanjska presuda“, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost donesene drugostupanjske odluke i ista zbog toga nije nepotpuna i nerazumljiva, a kako to tvrdi podnositelj ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

4.1. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nije u pravu državni odvjetnik kada ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

5. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada navodi da je pravomoćnim rješenjem (pravilno bi bilo: presudom) Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-839/2020-3 od 30. studenog 2020. na štetu osuđenog I. P. povrijeđen kazneni zakon u odredbi članka 58. stavka 8. KZ/11.

 

5.1. Naime, odredbom članka 58. stavka 8. KZ/11. propisano je da se uvjetna osuda ne može opozvati nakon što je proteklo godinu dana od isteka roka određenog za izvršavanje obveza iz članka 62. ovog Zakona. U ovom kaznenom predmetu presuda Općinskog suda u Zlataru broj K-147/19.2 od 29. travnja 2019., kojom je osuđeni I. P. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, nakon čega mu je izrečena uvjetna osuda na način da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko u roku od dva mjeseca od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, postala je pravomoćna 12. srpnja 2019., što znači da je rok za izvršenje posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. istekao 12. rujna 2019., a od kojeg datuma teče rok od godinu dana određen člankom 58. stavkom 8. KZ/11. Dakle, u navedenom roku od godine dana odluka o opozivu uvjetne osude i izvršenju izrečene kazne zatvora mora postati pravomoćna i stoga u konkretnoj situaciji nije dovoljno da je u tom roku pokrenut postupak za opoziv uvjetne osude, kao što je ovdje bio slučaj. To drugim riječima znači da je u ovom konkretnom kaznenom predmetu najkasnije do 12. rujna 2020. trebala biti donesena pravomoćna odluka o prijedlogu za opoziv uvjetne osude zbog neispunjenja posebne obveze od strane osuđenika.

 

5.2. Međutim, presuda Općinskog suda u Zlataru broj Kv-275/2019-9 (K-147/19-2) od 9. lipnja 2020., kojom je opozvana uvjetna osuda i određeno izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci, dostavljena je osuđeniku odnosno tadašnjem optuženiku 9. listopada 2020., nakon čega je isti protiv navedene presude u zakonskom roku izjavio žalbu. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da je rok za opoziv uvjetne osude osuđenom I. P. istekao 12. rujna 2020., a do tada odluka o opozivu uvjetne osude i izvršenju izrečene kazne zatvora nije postala pravomoćna. Stoga je u konkretnoj situaciji drugostupanjski sud, kada je odlučivao o žalbi tadašnjeg optuženika, trebao primijeniti odredbu članka 58. stavka 8. KZ/11. i drugostupanjskom presudom (a ne rješenjem, kako je to pogrešno naznačeno), donesenim 30. studenog 2020., obustaviti postupak za opoziv uvjetne osude, a ne odbiti izjavljenu žalbu optuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu o opozivu uvjetne osude, čime je počinio povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika, u smislu odredbe članka 58. stavka 8. KZ/11. To stoga što je osuđenik prvostupanjsku presudu, kojom se opoziva uvjetna osuda, zaprimio tek 9. listopada 2020., dakle nakon što je istekao zakonom propisani rok za opoziv uvjetne osude, a kako je drugostupanjski sud svoju odluku donio 30. studenog 2020. isti je trebao u tom slučaju povodom žalbe osuđenika, a po službenoj dužnosti, preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se postupak za opoziv uvjetne osude obustavlja, a što u konkretnoj situaciji nije učinjeno.

 

5.3. Slijedom svega naprijed navedenog u pravu je državni odvjetnik kada u podnesenom zahtjevu ističe da je u ovom konkretnom kaznenom predmetu povrijeđen zakon u odredbi članka 58. stavka 8. KZ/11. na štetu osuđenog I. P..

 

6. Stoga, a s obzirom da je na opisani način povrijeđen zakon na štetu osuđenika, trebalo je zahtjev za zaštitu zakonitosti prihvatiti kao djelomično osnovan i preinačiti pravomoćnu presudu na način da se postupak za opoziv uvjetne osude obustavlja.

 

 

7. Slijedom navedenog, u skladu s odredbom članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. ZKP/08., presuđeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.